www.tebe-trazim.com

dragi moji..evo da se javim nakon puuno puno vremena..Nisam do sada jer mi je muž kontrolirao kompjuter, skinuo sve šifre da bi ušao u moj facebook, e-mail, snimao kuću da bi slušao što pričam..Ukratko bio je pakao.Ne da se pokajao zbog onog što je činio nego je postao još gori maltretirao me, svakodnevno vrijeđao..bilo je neizdrživo.Sva sreća da sam se potpuno predala Bogu jer ne bih sačuvala zdrav razum.Najvažnije je da se moja bebica rodila živa i zdrava i da je sve s njom u redu.Sada živimo i dalje u istom kućanstvu iako se on ponaša kao da nema veze sa nama.Ili ga nema, ili je stalno za svojim kompjuterom.Vjerojatno se stalno dopisuje sa svojom ljubavnicom koja je u braku i ima dijete.Voljela bih da ode, iako ga i dalje svim srcem volim.Očito da Bog ima svoje planove i da moram izdržati..Stvarno je nevjerojatno kako zlo može skroz uništiti čovjeka, promjeniti ga, da od jednog prekrasnog muža i oca dođe na bezosjećano čudovište..Da, i to je moguće.Da nisam ovo prošla nebih nikome vjerovala..Molim i dalje, molim za njegovo obraćenje da mu se sam Bog smiluje!!!a moj smisao su moji anđeli.Ljubim vas u Gospodinu.

..drži se...

Voljela bih da ode, iako ga i dalje svim srcem volim.

moli se Gospodinu,nek ti podari snagu sve ovo izdržati a da ga ne počinješ zbog njegovih postupaka mrzit,vrlo je tanka nit u takvim situacijama od ljubavi do mrznje,govorim iz svog iskustva,nedaj da te mržnja prema njemu zarobi,niti prema trečoj osobi,,, budi i spremna se nosit sa istinom jer pna je sad jako bolna... no mržnja ubija ..sa vremenom.

Draga sestrice Bogu hvala za bebicu koja se rodila ziva i zdrava , i za tebe sto ti Otac Nebeski daje snagu i ljubav da si ostala uz njega i djecicu.Stvano si predivna Bozji blagoslov naka je sa svima vama.
_______________________
VJERU IMAJTE VJERU.
BOG JE LIJEK I LIJECNIK.

hvala vam..ne, ne mrzim, dapače, volim ga i dalje svim srcem iako znam da me trenutno ne treba.Molim za njega, prikazujem mise i ostalo za njega, ali se učim živjeti bez njega.On je u svom svijetu, odlazi, dolazi, ne pitam ništa, kad me što pita odgovim..ponekad je teško..on je bio moj život a sada je samo sustanar..isplačem se, dižem glavu i idem naprijed..Iako se nadam da će se vratiti, ne želim se nadati, želim da spozna svoj pravi put. Nemir je ušao u njega, obuzeo ga svom silom ali on to ne vidi, ne može vidjeti.Puno mi pomažu one točke opraštanja od hagioterapije i molitva, naravno..To je moj put, samo Bog zna zašto kroza sve to moram prolaziti..i nekako, ne opirem se više..Voljela bih ako ima netko sličnog iskustva da se čujemo.Hvala vam..