www.tebe-trazim.com

Izgleda da ima vise koji su u Duhovnoj suhoci,
mozda bi trebali ,da se malo pomolimo za njih...

citajuci ove postove sam shvatila da nemam takav vid dusevne suhoce..nisam posumnjala da je bog daleko i da ne cuje moje molitve..niti manje vjerovala..meni samo fali ona zansenos.."zbunjenost"..ushicenje od pocetka..i nekad mi manjka volje za molitvu..al ev hvala dragom Isusu stanje se popravlja..

..ovo mozda cak nije ni suhoca vec sazrijevanje..to bih mogla porediti sa odnosom između mladica i djevojke..npr.kada se tek upoznate zaljubite se..a zaljubljenos je zaluđenost..samo biste hodali i pricali kako ste se zaljubili i kako ste otkrili nesto novo..kako se nikada niste ovako osjecali..i kad se trebate sastati sa tom osobom trnci..pozitivna trema..bla bla..al nakon nekog vremena..to polako SPLASNE i pretvara se u zrelu ljubav..vi sada volite tu osobu..al se normalno ponasate kada pricate o njoj..kada se satajete s njom nema prevelike nervoze kao prije jer ste vise navikli na te sastanke..i ako se ne vidite dan-dva nije vam drago al ne panicarite kao nekad..
..-e ovakav međuljudski odnos mogu usporediti sa ljudsko-Bozanskim..i mislim da sam ja u tako nekakom stanju..al opet kad sam otisla na molitvenu..i kad me Duh Sveti onako "oblio" svojom silom..hm..vracaju se trnci..

..al samo vjera..vjera..molitva i opet vjera.. i u najvecim kusnjama je nesmijemo izgubiti..i tada Bog to vidi i nagrađuej nas dupolo..nikada posumnjati bez obzira na zemaljske situacije u koje se dovodimo..On je uvijek tu i samo trebamo otvoriti srce i pozvati Ga..i On na salj esvoga Duha Tjesitelja

mare eto kao da sam ja pisala!!!

Bilo bi dobro da svak tko otvori ovu temu pročita sve dosad napisano jer je zaista iskustveno i poučno.
Izgleda da nam nakon osjećaja sigurnosti, jakosti, zadovoljstva obavezno dolazi malo "tvrđa hrana" u obliku duhovne suhoće, samoće, boli... S tim dolaze i kušnje koje trebamo savladati što će sve rezultirati još jednim "rastom u vjeri". Da bi nam se taj rast i dogodio moramo se boriti, uozbiljiti i moliti kako bi produbili svoj odnos s Bogom koji nam je odjednom nestao ili je daleko ili nas uopće ne sluša ili mu uopće nije stalo do nas??? Zna se dogoditi da znamo da je tu ali ga ne želimo "opterećivati" sa svim i svačim jer se čini da ionako sad ne može pomoći?
Obično se ta "pustinja", ta "suhoća" događaju kad smo uglavnom koncentrirani na sebe. Nužno smo vezani za ovaj svijet pa nam ovakvi procesi "čišćenja" znaju biti strašno mučni. Taj privid Božje odsutnosti je teško izdrživo stanje ali nas istovremeno usmjerava na Svemogućeg kao jedini izlaz.
U biti, On nas kao dobar Učitelj, kroz duhovnu suhoću, želi odvojiti od onoga što On nije a da bi Mu zapravo bili bliže.

Kao i mnogi od vas tu evo i ja imam neko šašavo vrijeeme duh.suhoće
nekako mi se baš neda moliti onako pravo,al se nadam da će to ipak proći
valjda dođe vrijeme od tog perioda.

draga dragana..
sigurno ce proci..
normalno je to..
da covjek nekada pod tezinom kriza malo posustane...
bitno je da se uvijek digne...
ne brini.. Krist te ceka da ga ponovno uhvatis za ruku...
BTB

Ako se poljulja tvoja duhovna zgrada, ako ti se pričini da sve visi u zraku, tada se djetinjim pouzdanjem osloni na Isusa i Mariju, kao na čvrstu i sigurnu stijenu, na kojoj si od početka morao graditi.


721. Put, J.M. Escriva

aa, duhovna suhoća... e to je prblem koji, kada mi dođe, ne da se riješit.
pogotovo u zadnje vrijeme, dođe mi duh na tjedan dana, budem iznutra stvarno radosna, molitva mi je super, milost u izobilju...
al, heh, kad dođe razdoblje kao sad, ona je već malo teže sve podnijeti sa smješkom i moliti jasno, pročišćeno, u duhu...

ma jako se teško ustvari iz toga izbaviti, jer mi se čini da Duh Sveti puše samo gdje On hoće, iako ga tražim, ali ni to dovoljno, jer nemam duha za molitvu...
kao u nekom začaranom krugu, teško se oporaviti od tog udarca, sve dok mi Isus ne pruži ruku kad padnem u očaj...

najviše mi i pomaže, kao što je marija-nada rekla, razmatranje Isusove muke kad se sjetim kako sam sebična, koliko je on pretrpio radi mene, a ja nisam voljna trpiti radi njega
najradije bi se šakom u zube...

ali sve to prođe, vjerujem zahvaljujući vašim molitvama, koje je Isus uslišao. hvala, hvala !!!!!

Ovo je upravo ono s čime se borim.
Pomislim kavog smisla ima moliti ako ne osječaš taj zov u svome srcu?
Zar ne bi bilo liokolnosticemjerno "reda radi" izmoliti bilo koju molitvu?
Poljuljana je i vjera - pitaš se u što vjerujem?
Pitaš se zašto je takva sudbina zadesila baš mene?
kako se predati da te Gospodin vodi? Gdje početi? Zaista, blago onima koji
vjeruju!!
Da li čovjek treba rasčistiti neke stvari sa sobom?
Molim i zahvaljujem Gospodinu, na svemu što imam ali ponekad mi se čini da moje srce ostaje hladno.
Dobro možda je ovo stanje splet okvoreolnosti.
Evo ovo su pitanja koja me često zbunjuju, pa me jedna meni jako bitna osoba uputila na ove stranice. Nadam se da ću pronaći neke odgovore.

Draga nasa ljubljena sestrice Roma !
Tko te je uputio na ove stranice nije pogrijesio,Bogu hvala za tu osobu...
Nisi jedina sa svojim problemima,svi smo mi taj put prosli.Ja bi ti sada
najprije savjetovala da napravis jednu dobru ispovjed,da se od srca
pokajes za sve svoje grijehe,da se sa svima izmiris ako s nekim ne pricas
ili postoje bilo kakove razmirice....Bog je ljubav i on te voli bas takovu
kakova jesi,On te je poslao kroz tu osobu ovdje k nama.Nije to bilo bas
slucajno....Moli i vjeruj u ono sto molis i bit ce tako kako zelis...Bog zna
sve tvoje misli,Njemu je sve poznato i On te poziva na obracenje...Ti
moli i vjeruj i sve ce pomalo doci samo od sebe...Ima jako ljepih molitava
i dobrih stranica na ovome forumu i drage brace i sestrici koje ce ti pomoci.Svakome od nas se mozes obratiti,snama zajedno moliti i ovi
nasi moderatori dat ce ti sigurno dobar savjet...Zaboravi proslost,zaboravi probleme,sve predaj Isusu ,jer On te voli,a volimo te i mi svi.Evo od sada
si u mojim molitvama.Bog te blagoslovio.Dobro nam dosla.