damir707 napisao:
Danas nam je moja 17. godišnja nećakinja objavila da želi ići za časnu sestru-karmelićanku. Moram priznati da su malo drugačiji osjećaji i emocije kad se to dogodi u tvojoj obitelji. Ne mogu reći da nisam ponosan, sretan, presretan ali svejedno me ne napušta nekakav osjećaj tuge, gubitka. Katarina je i do sada bila mala živa svetica, uzor mnogima nama, odlikašica, buduća medicinska sredstva, doktorica, pri ruci svakome u potrebi, najstarija od 6-ero djece, braća i sestre su je zvali "mama mama" a pored svih obaveza je stigla dva puta dnevno otići u crkvu.
A sad odlazi u red-potpune osame, isključenosti od svijeta, sama sa svojim Bogom. No, moramo biti sretni, Jahve za sebe uzima samo prvinu, samo ono najbolje jer uistinu Njegov je jaram sladak a breme njegovo lako. Sretno ti bilo mala moja svetice.
Citat:
I došao je taj dan.
Katarina je otišla. Prošla je sva "testiranja" u godini i nešto dana i sad je u Karmelu u Brezovici. Otišla je sva radosna, ushićena. Meni je ostavila osjećaje i radosti i tuge. Tuge, ne zato što je otišla u časne sestre već zato što je neću više vidjeti i što je njeni roditelji mogu gledati samo kroz rešetke. Tako bi mi bilo drago da se odlučila biti časna sestra bolničarka i sl. kad je već bila najbolji učenik čitave generacije. Ali, šta je tu je, privknut ćemo se.
Najviše me od svega smetaju komentari koji su upućeni prema njenim roditeljima. Ne samo ulični. Ide se do toga da se pita kakvi su to roditelji kad su joj to mogli dozvoliti, zašto je nisu odgovarali, drugačije odgajali, kakva je to majka i otac? Duša da mi pukne od boli kad znam da su svi veliki vjernici, uzoriti za mene u gotovo svemu. Bože, daj im snage kao i ostaloj braći i sestrama da im srce ne bude probodeno već veselo i radosno.
Login
FAQ
Chat
Traži
a jojjj malo se raspisala.... Ljubim te brate u Kristu...