 |
Korisnik s preko 1000 postova |
 |
Pridružen: 10 lip 2008 20:55 Postovi: 3439 Lokacija: Santa Fe (New Mexico) Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 72 zahvala
|
Matija1007 napisao: Papa: I ateisti mogu u Raj. http://www.24sata.hr/svijet/papa-kaze-d ... ela-316251Vatikan (ispravlja Papu): Ne,ateisti nikako ne mogu u Raj. http://www.b92.net/zivot/vesti.php?yyyy ... _id=718225Postoji li nada za ateiste i postoje li ''jedno mjesto više'' na Kraljevstvu Nebeskom za nekog ateistu. Ali pak ,nije li to veliki grijeh,hula protiv Boga,negiranje Njega samoga,a o antiteistima da ne govorim. Sve su ti to bezbezarije Matija. Pitaš me na šta mislin? Na te 24sata.hr., mojasudbina.hr., jutarnjilist.hr., arena.hr., wikipedia.hr. i ostale fore. Tek dok ti meni citiraš, onak, od riči do riči šta je točno papa Franjo rekao, i gdje je on to rekao, onda mi možemo znati o čemu se tu radi. Ako si malo listao ovu temu "Ateizam" onda znaš o čemu pričam. Točno citirano: đe, šta i tko. A ovi linkovi? Za nekog intelektualca, to je i više nego neozbiljno. Gledaj sad ovaj primjer, baš po pitanju ovog šta si ti spomenuo. Forumaš Ildefonz na osnovu mojasudbina.hr ili nekog trećerazrednog žutila zaključuje; Ildefonz napisao: Ali skuži ovo: On je obećao raj za sve koji čine dobra djela, uključujući i ateiste.
Što to znači? Kakva dobra djela? Griješim, ostajem u preuzetnom vjerovanju da ne postoje posljedice grijeha, iako sam učinio dobro djelo, bez pomirbe s Bogom. A tko je pomirba s Bogom? Dobro djelo? Dobro djelo može biti čin kajanja, ali nije pomirba.
Pa to je logika upravo LGBT udruga. Jel kužite to? Pitam se, jer ne znam da li je to samo meni očito, samo iz razloga jer imam takvu povijest života. "Činimo dobra djela i želimo djecu/brak koju nitko drugi možda ne želi, ali nije nam grijeh što se volimo, bludničimo nekima nepojmljivima načinima i NIJE nas SRAM. PRIDE PRIDE PRIDE. Dobro djelo nas iskupljuje i mi smo djeca Božja"
Tom rečenicom koju je izrekao je silno pogriješio na previše razina. Uništit će ga ta logika. Koja je morala biti ispravljena od njemu podložnih, jer nije nauk Crkve apsolutno po ničemu.
Ps. I on obećaje raj, a fulao je celi fudbal. Zar je moguće da katolik formira svoje mišljenje na osnovu toga šta piše 24.sata.hr i mojasudbina.hr? Moguće je da laik poviruje kako papa naučava krivo, ili ne poznaje nauk Crkve? Ako mene pitaš, vrlo naivno i neozbiljno. Forumaš Ildefonz je na temelju žutila povirovao kako papa govori protivno nauku Crkve. I gledaj dalje priču, javio se forumaš "običan momak" i stavi link od večernji.hr. u kojem ipak piše da papa nije rekao to što je rekao. Vidiš kako to smišno izgleda. Mi cilo vrime uopće ne znamo šta je papa Franjo točno rekao, nitko nije citirao njegove riči. I sada imamo "rat" linkovima: mojasudbina.hr. protiv večernjilist.hr. Pa nemere neki link formirati moje mišljenje. Kakav večernji.hr i jutarnji.hr? Tek dok ja papu čujem na svoje uši kako govori protiv Crkve, tek onda ću virovati. Tek kad službene stranice Vatikana objave da je papa govorio protivno nauku Crkve, tek onda to možemo shvatiti ozbiljno, ili kad bi papa objevio takvo što u nekoj od svojih knjiga. Možda najbolje da pustimo to, jer još nitko nije citirao šta je to točno papa rekao. Detalje rasprave između "Ildefonza" i "Običnog momka" sa linkovima 24sata.hr. i večernji.hr možeš vidit ovde. Matija1007 napisao: Postoji li nada za ateiste i postoje li ''jedno mjesto više'' na Kraljevstvu Nebeskom za nekog ateistu. Ali pak ,nije li to veliki grijeh,hula protiv Boga,negiranje Njega samoga,a o antiteistima da ne govorim. Ateiste ne triba gledati sa podsmjehom ili kako nekog tko će sigurno u pakao, a mi vjernici smo dobri i spašeni. Nitko nije spašen tako dugo dok nije spašen. Nitko za sebe do samog kraja ne može znati gdje će biti. Dobro kaže Ivan Fuček; Treba zauvijek pamtiti: nitko sam sebi nije Spasitelj, nitko se sam ne može otkupiti i stići do temeljne svrhe svoga života- vječnog blaženstva. Ivan Fuček "Osoba-Savjest"Zašto je netko ateist, kojim okolnostima je postao, mi to nemeremo točno znati. Zato se najbolje držati nauka Crkve; Jedna te ista je to ljudska duša koja u jednom slučaju prihvaća, a u drugom slučaju odbija, Istinitoga i Jednoga. Zašto jedna ljudska duša prihvaća? Zašto druga ljudska duša odbija? To je tajna koja konačni odgovor ima samo u Tajni. Tonči Matulić "Nevjera i vjera u četiri oko"
Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva jest ta što je čovjek pozvan u zajedništvo s Bogom. Već od samog svog postanka čovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom, jer samo stoga postoji što ga je Bog iz ljubavi stvorio i što ga iz ljubavi stalno uzdržava. Čovjek ne može živjeti punim životom po istini ako tu ljubav slobodno ne prizna i svome se Stvoritelju ne povjeri. Ipak mnogi medu našim suvremenicima ne uviđaju tu intimnu i životnu povezanost s Bogom ili je izričito zabacuju. To ide dotle da ateizam treba ubrojiti među vrlo ozbiljne pojave našega vremena. Zato je potrebno da bude razmotren s velikom pažnjom. Imenom ateizma označuju se pojave koje su među sobom veoma različite. Neki naime Boga izričito niječu, dok drugi drže da čovjek ne može o Bogu uopće ništa tvrditi; drugi opet pristupaju proučavanju pitanja o Bogu takvom metodom da se dobiva dojam da to pitanje nema smisla. Mnogi, neopravdano prekoračujući granice pozitivnih znanosti, uporno tvrde da se sve objašnjava samom tom znanstvenom metodom, ili – nasuprot – ne dopuštaju više uopće nikakve apsolutne istine. Ima takvih koji toliko uzvisuju čovjeka da vjera u Boga gotovo gubi svoju snagu; oni su, kako se čini, više zauzeti time da afirmiraju čovjeka negoli da zaniječu Boga. Neki opet sebi Boga tako predočuju da onaj lik koji zabacuju nikako nije Bog Evanđelja. Ima i takvih koji pitanja o Bogu uopće ne načinju: kao da uopće nisu iskusili religioznog nemira, pa i ne vide čemu bi još vodili brigu o religiji. Ateizam, osim toga, nerijetko nastaje iz silovitog protesta protiv zla u svijetu, ili iz toga što se nekim ljudskim dobrima neopravdano pripiše oznaka samog apsolutnog dobra, tako da onda ta ljudska dobra zauzmu mjesto koje pripada Bogu. I sama današnja civilizacija može često otežati pristup k Bogu, ne iz same sebe, već ukoliko je suviše upletena u zemaljske stvari. Oni koji svojevoljno nastoje udaljiti Boga od svoga srca te izbjeći religiozna pitanja, protiv diktata vlastite savjesti, nisu dakako bez krivnje. Ali ipak neku odgovornost za to snose često i sami vjernici. Ateizam naime promatran u cjelini, nije nešto izvorno, već proizlazi iz različitih uzroka. Među te uzroke treba ubrojiti također kritičku reakciju protiv religija, i to u nekim krajevima posebno protiv kršćanske religije. Zato ne malu ulogu za postanak tog ateizma mogu imati vjernici, ukoliko treba reći da oni zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netočnim i pogrešnim izlaganjem nauke ili također nedostacima svoga religioznog, moralnog i socijalnog života, pravo lice Boga i religije prije zakrivaju nego otkrivaju. II. VATIKANSKI SABOR "Gaudium et spes" Da ateisti mogu u raj nije ništa novo, ne znan ke se tome ljudi čude.  Ne kužim, ne koju to foru netko smatra da on može u raj, a npr. ateist ne bi mogao? Vječno spasenje mogu, naime, postići i oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, a ipak iskrena srca tragaju za Bogom te pod utjecajem milosti nastoje djelom ispuniti njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti.”Božanska providnost ne uskraćuje pomoć potrebnu za spasenje ni onima koji bez svoje krivnje još nisu došli do izričitoga priznanja Boga te nastoje, ne bez božanske milosti, ispravno živjeti. II. VATIKANSKI SABOR "Lumen gentium"Već Sv. Pavao piše; Rim 2,14-16 Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon: pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane. To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. Moj prijatelj Jobica bi ti spomenuo; Sakramenti su esencijalni za redovit život Crkve, ali Božja milost ničim nije ograničena, pa ni sakramentima. Tko misli suprotno, upada u osuđeno jansenističko krivovjerje. Jobica
DS 2429 Izvan Crkve se ne podjeljuje nikakva milost.Kakav je tko, i gdje će tko završiti to Bog jedini zna. Jr 17,10 Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.
Ps 139,1-4 Jahve, proničeš me svega i poznaješ, ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.Da se razumimo, ja nemam svoj stav, moj stav je Katolička Crkva koja govori; Vjerno odana i Bogu i ljudima, Crkva ne može prestati da sa žalošću i sa svom čvrstoćom ne odbacuje kao što je i prije odbacivala one pogubne nauke i postupke koji proturječe razumu i općem iskustvu čovječanstva, a čovjeka skidaju s njegova prirođenog dostojanstva. II. VATIKANSKI SABOR "Gaudium et spes" Ali kao što se vidi, nije sve crno-bijelo. Svi tribaju milost Isusa Krista, svima je potrebno otkupljenje po kojem se ljudi spašavaju, kako katolicima tako i ateistima. Matija1007 napisao: Ali pak ,nije li to veliki grijeh,hula protiv Boga,negiranje Njega samoga,a o antiteistima da ne govorim. Ima šest grijeha protiv Duha Svetoga, a to su: 1. neufanje u spasenje, 2. zlo uzdanje u spasenje bez dobrih djela, 3. suprotstavljanje poznatoj istini, 4. zavist zbog duhovnog dobra bližnjega, 5. otvrdnutost u grijehu, 6. posljednje nepokajanje.
Ovi grijesi zovu se upravo grijesima protiv Duha Svetoga, jer se čine iz čiste zloće, koja je suprotna dobroti, što se pripisuje Duhu Svetome. Katekizam Sv. Pia X. Ako bi ateist spoznao Boga, ali bi ga i dalje tvrdokorno odbijao, onda bi to bio grijeh protiv Duha Svetoga. Koliko je tko primio, i tko je spoznao Boga, to je drugo pitanje. Svaki kršćanin bi tribao imati ovaj stav; Mi ne možemo i ne smijemo tvrditi da će se svi spasiti. Ali smijemo gajiti nadu za sve, i to aktivnu nadu, povezujući se s Gospodinom u molitvi, ljubavi i trpljenju, budući da je on za sve htio umrijeti i za sve umro. Hans Urs von Balthasar "Kratka rasprava o paklu"
Sudjelovanje u Kristovim patnjama postaje kreativnom nadom. Dakle, ne radi se o pretkazivanju "da je pakao prazan", nego se radi o obliku duhovnosti su-hodnje s Kristovom voljom, naime, biti tu za sve. Uključiti se u Kristovu smrt, u Kristov angažman za sve molitvom i vlastitim svjedočanstvom. Staviti mu se jednostavno na raspolaganje da se nama posluži za sve ljude! Zacijelo, ne smijemo reći da je pakao prazan. Ali se s Kristom moramo trsiti i boriti za spas svih! Uostalom, i Biblija nam prikazuje pakao kao zbiljnost. Važno je da pakao ne poimamo kao praznu hipotezu, nego kao realnost koja se nas tiče. Joseph Ratzinger "U službi istine"
|
|