Zahvaljujem s e i dragoj IvanoMo na trudu koja se priključila zozy u prijevodu ovih tekstova...
OSTAVLJEN OD LJUDI
Mt 26,56 - A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
Ps 22,12 - Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.
Dok je Isus bio u Getsemanskom vrtu, Juda ga je izdao a Židovi uhitili. Svi Njegovi učenici su Ga napustili, čak i po cijenu da goli pobjegnu (Mk 14,51-52). Svezali su Ga (Iv 18,12) i doveli nazad u grad pred sud Velikog svećenika, koji se nalazi u blizini Gornje sobe.
NEZAKONITI ASPEKTI SUĐENJA ISUSU
Navest ćemo neke nelegalne aspekte suđenja Isusu:
Suđenja su se mogla održavati samo na za to predviđenom mjestu - Sanhredin ( a ne u palači Velikog svećenika).
Suđenja se nisu smjela održavati uoči Sabata, blagdana ili tijekom noći.
Kazna kojom se nekoga proglašava krivim se mogla izreći samo tijekom dana i to nakon suđenja.
PITANJE SVJEDOKA
Pnz 19,15 - Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv čovjeka ni za koju krivnju i ni za kakav zločin. Kakav god bio prekršaj, neka presuda počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.
Pnz 17,6 - Na smrt osuđeni neka se pogubi na iskaz dvojice ili trojice svjedoka. Na riječ jednoga svjedoka ne smije se pogubiti.
Mk 14,56 - Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu.
Dok je Isus bio na sušenju kod Velikog svećenika ispitivao ga je Anna (Iv 18,13), a vojnik tukao (Iv 8,22). Tada su ga odveli Kaifi i Sanhredinu koji su tražili način da osude Isusa na smrtnu kaznu uz pomoć lažnih svjedočenja. Svjedoci koji su svjedočili protiv Njega nisu se slagali u svojim iskazima. Prema Zakonu nitko nije mogao biti osuđen a da se svjedočenja dva ili tri svjedoka ne poklapaju. Iako se svjedoci nisu složili, okrivili su Isusa za svetogrđe kada im je On rekao da je Sin Božji. Osuđen je na smrt. Isus je trpio ismijavanje od strane stražara u palači, oni su pljuvali po Njemu, tukli Ga i šamarali. (Mk 14,65) Tijekom suđenja Petar Ga se odrekao tri puta.
Više zakona židovskog društva je bilo prekršeno tijekom procesa suđenja Isusu. Izdvajamo samo neka: (Bucklin)
Ni jedno uhićenje se nije moglo izvršiti tijekom noći.
Vrijeme i datum suđenja su nelegalni zato jer se dogodilo tijekom noći uoči Sabata. Ovo vrijeme je isključilo bilo kakvu šansu za traženje odgode na slijedeći dan.
Sanhredin nije imao ovlast istrage. Postojala je samo pretpostavka da se optužbe istraže na licu mjesta. Sam sud je na Isusovom suđenju sam formulirao optužbe.
Tijekom suđenja optužbe protiv Isusa su se mijenjale. Prvotno je Isus bio optužen za svetogrđe, temeljeno na Njegovoj izjavi da može srušiti i izgraditi Hram Božji za tri dana, kao i za tvrdnju da je Sin Božji. Kada su Ga doveli pred Pilata, optužnica je glasila da se Isus proglasio Kraljem i da ne zagovara plaćanje poreza Rimljanima.
Kako je gore već navedeno, potreba za dvojicom svjedoka kako bi se nekoga osudilo na smrtnu kaznu nije ispoštovana.
Sud se nije sastao na za to zakonski predviđenom mjestu Sanhredina.
Kristu nije dopuštena obrana. Prema židovskom zakonu, iscrpno ispitivanje činjenica koje su svjedoci predočili se trebao dogoditi.
Sanhredin je izrekao smrtnu presudu. Prema Zakonu Sanhredinu nije bilo dozvoljeno osuditi nekoga ili izreći odnosno provesti smrtnu presudu. (Iv 18,31)
Danas hodočasnici mogu posjetiti palaču Velikog svećenika kao i stajati u sred ruševina nekadašnjeg suda. Struktura građevine iz Isusovog doba još uvijek se može vidjeti.
PILATOVA PRESUDA
Mk 15,15 - Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.
Sanhredin se sastao rano slijedeće jutro i osudio GA na smrt. (Mt 27,1) S obzirom da Židovi nisu smjeli izvršiti smrtku kaznu Isusa su odveli pred Pilata. Optužnica je sada izmijenjena u navod da Isus tvrdi kako je Kralj i zabranjuje narodu da plaća porez Cezaru. (Lk 23,5) Unatoč ovim optužbama Pilat ne nalazi krivice na Njemu.
Šalje Isusa Herodu. Isus je progovara kod Heroda, osim kada potvrđuje da je Kralj židovski. Herod Ga vraća nazad Pilatu. Pilat ne može uvjeriti gomilu u Isusovu nevinost i naređuje da Isusa ubiju. Neki povijesni izvori govore da se osobu koja je osuđenja na razapinjanje prema rimskim zakonima trebalo prvo izbičevati. (McDowell) Neki drugi vjeruju da Ga je Pilat dao izbičevati nadajući se da će tako dobiti lakšu kaznu (Davis).
Unatoč njegovim naporima, Židovi su tražili da im pusti Barabu a da Isusa osudi na smrt na križu, i pri tom su vapili: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" (Mt 27,25) Pilat zatim predade Isusa da Ga se bičuje i razapne.
U ovim trenucima Isus trpi velika fizička zlostavljanja. (Edwards) Tijekom bičevanja, žrtvu se vezali za stup ostavljajući leđa potpuno izloženima. Rimljani su koriostili bič (flagrum) koji se sastoji od malih koštanih i metalnih dijelova prikačenih na brojne kožne trake.
Broj udaraca nije zabilježen u evanđeljima. Broj udaraca prema židovskom zakonu je predviđen Ponovljenim zakonom 25,3, na 40, ali kasnije smanjen na 39 kako bi se spriječili neumjereni udarci pri brojanju greške. (Holmans) Žrtva je često umirala uslijed bičevanja (vjerovalo se da 39 udaraca dovodi kriminalca na korak do smrti). Rimski zakon nije imao nikakva ograničenja na broju udaraca. (McDowell) Tijekom bičevanja, koža sa leđa bi bila skinuta, sve što se tada moglo vidjeti je krvava masa mišića i kostiju. Ekstremni gubitak krvi je bio posljedica ovakvog bičevanja koje bi žrtvu oslabilo do te mjere da bi svaka žrtva bila u stanju nesvijesti.
RIMSKI SE VOJNICI RUGAJU ISUS I TUKU GA
Mt 27, 28-30 . Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 29Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!" Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
Isusa su zatim tukli rimski vojnici. Tijekom izrugivanja obukli su Mu plašt, koji je najvjerojatnije pripadao rimskom vojniku, a bio je tamno crvene boje ili grimizni.
Također je nosio i krunu od trnja. Za razliku od tradicionalne koja je bila u obliku otvorenog prstena, stvarna kruna je prekrivala cijelu glavu. (Lumpkin) Trnje je bilo dugo i do 4 cm. Evanđelja svjedoče o tome da su Isusa nakon krunjenja nastavili tući po glavi. Udarci su još više zabijali trnje u glavu (mjesto koje je najviše ispunjeno kapilarima) i čelo, uzrokujući veliko krvarenje.
TRNOVA KRUNA I HALJINA
Post 3, 17-18 - A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
Iz 1,18 - "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.
Značenje grimizne haljine i krune od trnja naglašava Isusovo uzimanje grijeha svijeta na svebe. Biblija opisuje grijeh bojom grimiza. (Iz 1,1 a trnje se pojavljuje odmah nakon pada prvih ljudi kao prokletstvo. Znači da su trnje i grimiz simboli koji pokazuju da je Isus na sebe uzeo grijehe (i prokletstvo) svijeta. Nije jasno je li nosio i trovu krunu na križ. Matej opisuje da su Mu Rimljani skinuli odjeći nakon što su ga istukli i obukli Ga nazad u Njegovu odjeću. (Mt 27,31)