Podižem temu pročitala sve postove,valjda
!
Baš zadnjih dana dosta nailazim na teme,vjera i brak.Bilo bi tu pitanja,mišljenja,pa čak i rasprava.Udana sam za nevjernika,hm...vjeruje on u nešto,ali ni blizu živom Bogu,i Kristu.Udala sam se svojom voljom,čak mi je svečenik rekao da bi moglo biti jako teško,a drugi da je možda baš volja Božja.Hvala Bogu,slažemo se.Nekad duša puca od boli,nekad bi vrisnula,ja ljubim Krista živim s njim,a moj suprug ne osjeća.Molim za njega,blagoslivljam ga,i vjerujem u da će kad tad osjetiti Božju ljubav.VJERUJEM
!No ponekad je jako teško,ponekad imam osjećaj da duša nema snage,da su kušnje preteške,al dignem se i idemo dalje.
Suprug je divna osoba,iskren,nikad nisam čula laž,ogovaranje,pomaže mi u kući, oko djece.Njegujemo ljubav,e sad bi netko rekao da je nemoguće bez Krista kojeg moj muž nije prihvatio,odnosno nije ga imao tko naučiti i uputiti k Isusu,a ja se pitam:Tko će za takve duše moliti,i tko će ih Bogu prikazati,ako ne mi koji vjerujemo!Kad bi se vjernik ženio vjernicom,i obrnuto,nevjernik nevjernicom onda bi se mnoge duše podjelile,one koje ne vjerujuju bile bi osuđene na propast,a spas koje vjeruju.
Login
FAQ
Chat
Traži
