www.tebe-trazim.com

Oprosti ali u onom tvom postu ima toliko sumnje i totalno sam krivo skužio što želiš reći.
Ovo nemoj pisati da ideš u crkvu da te netko vidi,jer to je stara isfucana fraza onih koji neidu pa su si smislili tu izreku kako bi se opravdali,niti sam pomislio da ideš zbog toga.
Samo mi je čudno da netko sumnja u ono što bi mu trebao biti glavni oslonac za ovaj i viječni život!!!
Sorry!!!

Anči, debelo si u krivu ako misliš da su sve vjere manje-više iste.

Činjenica je da je to jednostavno neistinito. Nitko ovo nikada ne tvrdi ukoliko nije: (1) potpuna neznalica stvarnog nauka različitih svjetskih religija, ili (2) intelektualno neodgovoran zbog potpuno nejasnog i neodređenog načina razumijevanja ovih učenja, ili (3) moralno neodgovoran jer je ravnodušan na njih. Implicitna je pretpostavka prigovarača da su izrazita učenja svjetskih religija nevažna, da najvažniji zadatak religije nije istina, već nešto drugo: preobrazba svijesti, ili zajedništvo i skrb, ili kultura i dobrobit, ili nešto slično tome - ne konverzija (obraćenje), već konverzacija (razgovor). Kršćanstvo naučava mnogo toga što nijedna druga religija ne naučava, a nešto je od toga u izravnoj suprotnosti s tim drugim religijama. Ako kršćanstvo nije istinito, zašto biti kršćanin?
Po katoličkim se standardima religije svijeta mogu rangirati s obzirom na to koliko istine naučavaju. Na prvom je mjestu katolicizam, ravnopravan s pravoslavljem osim u pitanju papinskog autoriteta. Onda slijedi protestantizam i sva druga "odvojena braća" koja se drže bitnih kršćanskih načela onako kako ih se može naći u Bibliji. Treće po redu je tradicionalno židovstvo, koje štuje istog Boga ali ne preko Krista. Četvrti je islam, najveća od teističkih hereza; peti - hinduizam, mistički panteizam; šesti - budizam, panteizam bez theosa (boga); sedmo - moderno židovstvo, unitarijanizam, konfucijanizam, modernizam i sekularni humanizam, svi bez misticizma i nadnaravne religije, samo s etikom; osmo je idolopoklonstvo; deveti je sotonizam. Pomiješati ovih devet mjesta bilo bi ravno mišljenju da je zemlja ravna ploča. (Peter Kreeft, "Kršćanstvo i druge religije")

ja samo volim svoje...
a postujem tude..

svakome je Bog dao na odabir..
pa tako i vjeru..

neka ljudi rade sto zele..
na kraju cemo saznati tko je bio u pravu

ja se ne bojim niceg...

Nato Mojsije reče Bogu: "Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?" "Ja sam koji jesam", reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama." (Izl 3,13-14)

"Abraham, otac vaš, usklikta
što će vidjeti moj Dan.
I vidje i obradova se."
Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" Reče im Isus:
"Zaista, zaista, kažem vam:
prije negoli Abraham posta,
Ja jesam!" (Iv 8,56-58 )


Kad je Kongregacija za nauk vjere godine 2000. objavila deklaraciju Dominus Iesus "O jedincatosti i spasenjskoj univrezalnosti Isusa Krista i Crkve", prolomio se krik negodovanja ne samo modernim zapadnim društvom, nego i velikim nekršćanskim kulturama kao što je ona indijska: To je, govorilo se, dokument nesnošljivosti i takve religijske bahatosti koja u suvremenome svijetu ne bi smjela imati nikakva mjesta. Katolički kršćanin može pritom, u svoj poniznosti, samo postaviti ono pitanje koje je jednom zgodom Martin Buber postavio jednom ateistu: "Ali ako je istina?" Tako se pokazuje da se zbiljska problematika iza svih pojedinačnih pitanja sastoji u pitanju o istini. (J. Ratzinger, "Vjera - Istina - Tolerancija")

Mislim da je tolerancija moguća samo na interpersonalnom nivou. Jer ako vjerujem da je samo u Katoličkoj Crkvi sačuvana PUNINA ISTINE o Bogu i čovjeku (a to bi svaki katolik morao vjerovati), to nužno povlači za sobom da sve ostale religije/svjetonazore smatram lažnima ili u najmanju ruku nepotpunima. Ako je Muhamed tvrdio da je Isus bio samo "prorok" i da se njegovim učenicima "učinilo" da je umro na križu i treći dan uskrsnuo, što kršćanin na to može reći doli da je Muhamed bio lažac i/ili neznalica? Kakve tu može biti "tolerancije"? Istina je samo jedna.

Ali naravno, čak i ako tako smatram, zašto bih mrzio ili odbacivao one za koje smatram da su u zabludi i ne poznaju istinu? Muslimane, Židove, budiste ili ateiste? Pogotovo mi kršćani to nikad ne bismo smjeli činiti. Treba dakle naći pravu mjeru između jasnog zastupanja istine naše vjere i blagosti i poštovanja prema svakoj osobi.

Sve je šta kažeš ok Timotej po meni, samo mene čudi kako sad opet braniš Crkvu a ne vjeruješ? Jel ti vjeruješ ili ne vjeruješ? Jer ako ne vjeruješ kako ćeš onda meni učvrstiti vjeru?

U muci sam i tražim. Zapravo je tako od početka, otkako povjerovah prvi put (krajem '98.). Pustinja i izgnanstvo, uz povremena i kratkotrajna iskustva oaze. Dobro je rekao G. Bernanos, "vjera nije drugo doli dvadeset četiri sata dvojbe, manje jedna minuta nade". Vjera nikad ne može postati naše vlasništvo, a obraćenje je svakodnevni zadatak. Jer, kao što piše Ratzinger u Uvodu u kršćanstvo, "prirodno čovječje težište tjera čovjeka prema vidljivome, prema onome što može uzeti u ruku i čime može rukovati kao svojim vlasništvom. On mora izvršiti obrat prema unutra da bi vidio kako zanemaruje svoju dublju vlastitost kada se tako dade vući od svog prirodnog težišta. Mora se preobratiti da bi spoznao kako je slijep kada vjeruje samo onome što vide njegove oči. Bez tog obrata egzistencije, bez sukoba s naravnim težištem nema ni vjere."

Pa nećeš ni povijerovati doli po Kristu,čovijek zbori istinu ali na nama je hoćemo li povijerovati!!

ja bih vrlo rado poslala ovdje na forum jednu osobu.. tj..
ja s tom osobom nemogu bas izaci na kraj...

koliko zbog njezine tvrdoglavosti i nedokazanosti,
toliko zbog mojih nedostataka prilikom dokazivanja neceg


ne znam...

sa mnom je sve o.k. ja se molim Bogu, Isusu Kristu,
zalim sto sam bolesna i sto ne mogu ici u svoju crkvu da pjevam, citam, molim i gledam ljude koji iskreno dolaze tamo srcem,
zalim za svojom ekipom iz salezijanske mladezi,
trebala sam za par dana ici s njima na susret katolicke mladezi, al eto..
zbog bolesti morala odustati..

znas, fali mi sve to... trazim sebe u ovim trenucima "oduzetosti"

nitko ni ne pita za mene.. kako mi je... stiscem Krunicu, molim devetnice, molitve, pricam s Bogom...


i kako ce mi netko reci, tvoja vjera je kriva?!?!


kako ces ti nekoj osobi poput mene koja je "zaglibila" u svoju vjeru, kako ces ti njoj dokazati da je ona u krivu?!

Svi mi imamo svoje pustinje,
i oaze ponekad.
I Isus je bio u pustinji.
Mi gledamo očima,a Bog vidi srce.
Isus je rekao:"Gdje ti je blago,tamo ti je srce"
Predati se do kraja,svakodnevno je iskušenje i borba.
Misliti o sebi,povući se u svoju nutrinu,i otkriti sebe,
nije lako,i ne bez posljedica.
Jedan je filozof rekao :"Ne možeš se nekažnjeno izvući iz samog sebe"
Biti svjestan sebe,prihvatiti sebe,i nastojati biti bolji,
bolji u smislu da zavoliš najprije sebe,onda ćeš zavoljeti i druge
i Boga u sebi.

@anchi: relativizmu nije mjesto u Kristovoj Crkvi.
------


Čini mi se da kod dosta ljudi ima puno svačega, kao da se križa Kršćanstvo sa New Age-om.
Zato mislim da je tim važnije isticati puninu istine koju sadrži upravo i jedino Katolička Crkva.
Ne osuđujem nikoga, već potičem na otvorenu inicijativu u proučavanju svoje vjere.