www.tebe-trazim.com

Mislim da je smisao patnje da nas ona ''natjera'' na promjenu života i da nastojimo bar približno kroz askezu zadobiti kristolikiji karakter...

Evo ja ću vam reći o meni!
Ja sam ko ptica koja leti nebom,fantastično se osjećam,ne žudim za
ovozemljskim slabostima.
Volim pjesmu i glazbu,pjevam većim djelom dana,pjevam u sebi od radosti.
Sve oko sebe prihvaćam kakvi jesu sa svim manama i vrlinama.
Slobodan sam unutar sebe,volim sebe sa svim manama i vrlinama,vrlo
blag prema greškama svojim,tudje ni ne vidim.
Nije kamen kriv što je tvrd.
Oprostio što sam trebao drugima,teret odbacio.
Radost me obuzima
Život mi je prekrasan bez obzira na realnost,ne bojim se ničega.
Je li to moguće ?
Je ljudi!!!!!!!!!!!!!!!!

Koji je smisao patnje? E, to je i mene zanimalo. Pa sam naišla na encikliku Salvifici Doloris pape Ivana Pavla II koja govori o tome. Prvo, papa na primjeru Joba govori da se patnja ne može uvijek izravno povezati s krivnjom i grijehom samog čovjeka koji pati. No da je globalno gledajući (transcedentno, pa ma što to značilo) patnja uvijek posljedica grijeha.

And even if we must use great caution in judging man's suffering as a consequence of concrete sins (this is shown precisely by the example of the just man Job), nevertheless suffering cannot be divorced from the sin of the beginnings, from what Saint John calls "the sin of the world", from the sinful background of the personal actions and social processes in human history. Though it is not licit to apply here the narrow criterion of direct dependance (as Job's three friends did), it is equally true that one cannot reject the criterion that, at the basis of human suffering, there is a complex involvement with sin. (Salvifici Doloris)

Zatim kaže da patnja ima otkupiteljsku snagu, jer je Krist svojom patnjom otkupio ne samo grijeh, nego i samu patnju. U prijevodu, da je patnja ostala patnja, ali da joj je Krist sad podario smisao da može voditi do većeg dobra. To, dakako, ako ja dobro kužim što čovjek hoće reći (a nisam sigurna da dobro prevodim taj kineski na plain english ).

I onda nastavlja da patnju treba gledati iz perspektive uskrsnuća. Jer da buduća slava (koja je, jelte, ono što vrijedi) ima svoj početak u Kristovu križu, u kojem sad patnjom možemo sudjelovati.

The Cross of Christ throws salvific light, in a most penetrating way, on man's life and in particular on his suffering. For through faith the Cross reaches man together with the Resurrection: the mystery of the Passion is contained in the Paschal Mystery. The witnesses of Christ's Passion are at the same time witnesses of his Resurrection. Paul writes: "That I may know him (Christ) and the power of his Resurrection, and may share his sufferings, becoming like him in his death, that if possible I may attain the resurrection from the dead"(64). Truly, the Apostle first experienced the "power of the Resurrection" of Christ, on the road to Damascus, and only later, in this paschal light, reached that " sharing in his sufferings" of which he speaks, for example, in the Letter to the Galatians. The path of Paul is clearly paschal: sharing in the Cross of Christ comes about through the experience of the Risen One, therefore through a special sharing in the Resurrection. Thus, even in the Apostle's expressions on the subject of suffering there so often appears the motif of glory, which finds its beginning in Christ's Cross. (Salvifici Doloris)

Dakle, odgovor na dva glavna pitanja – odakle patnja i zašto je dopuštena – je sljedeći: patnja dolazi zbog grijeha, a dopuštena je jer vodi (iliti bar teorijski može voditi – pogledati dolje što kaže sv. Alfonz de Liguori) u veće dobro tj. uskrslu slavu. Dakle, ako čovjek nije svjestan grijeha, a nije se sreo ni sa uskrslim kao Pavao, onda ti patnja nema smisla pa da se na glavu postaviš! No ovo dolje izgleda da vrijedi svejedno:

O the supreme folly of those who resist the divine will! In God's providence, no one can escape hardship: "Who resisteth his will?" A person who rails at God in adversity, suffers without merit; moreover by his lack of resignation he adds to his punishment in the next life and experiences greater disquietude of mind in this life: "Who resisteth him and hath had peace?" The screaming rage of the sick man in his pain, the whining complaints of the poor man in his destitution -- what will they avail these people, except increase their unhappiness and bring them no relief? (st. Alphonsus de Liguory, Uniformity with God's Will)

Baš me zanima nastavak ove priče. No ne bih htela da budem zloguki prorok - uživaj dok traje.

Ja vam mogu svjedočiti svojim iskustvom,da može se odstraniti iz vlastitog bića bilo kakvi strah.
Bio sam u velikim patnjama i strahovima prije,moglo bi se reći
abnormalnim,strah od smrti,strah od kazne,strah da će se nešto dogoditi,osjećaj da neko promatra itd
Sada toga nema.

Zašto ne vjerujete da je to moguće?
Ovdje na ovom forumu gdje god svjedočim o tome,dočekuju me s takvom skepsom da nemogu vjerovati.
Meni je sladak teret kojeg nosim sada,jer to nije uopće teret,to je sreća.
Ne robujem od eksponiranosti u materijalnom(mada sam bio vrlo uspješan u tome),nisam rob svog tijela(bio sam nezasitan).
Sada volim (prije nisam).
Kada gledam neke prognoze o kataklizmi ili nekim kaznama,uopće me
ne uznemiruje,to je za mene strano sada kao da ne postoji.
Zašto to tako izgleda nemoguće,?
Ne gubite nadu,tko traži daće mu se!
Ali treba sebe mjenjati duboko do korjena zla u sebi.
Ljudi radujte se kad je neko sretan a ne da vas tuga slama radi toga!
Ovdje me dočekaste kao neprijatelja,jer svjedočim o promjeni vlastitog ja.
Ne govorim o tome radi govora,već da svjedočim da je moguća sreća
duhovna na zemlji.
Vidim da ima mnogih koji pate(i ja sam patio do neizdrživog bola )
Ljudi pomognite sebi,unutar vas je sreća,nema promjena ako ne počmete
mjenjati sebe iz temelja.
Jer samo će vas patnja obuzimati.

Eto ljudi to vam je razvoj dogadjaja.

Sine, ti se doslovno ponašaš kao da si otkrio toplu vodu. Vjeruju tebi ljudi da je to moguće, samo oni znaju i nešto više - da takvo stanje na zemlji ne može potrajati. To je samo početak - kao noga u guzicu da te pokrene s mjesta. Dakle, nije da oni tebi ne vjeruju, nego ne vjeruješ ti njima. Nisi prvi čovjek koji je to doživio. Vjerovao ili ne, ima ljudi koji su to doživjeli i prije tebe, pa znaju i što slijedi.

Ja sam ko šišmiš, što se tih stvari tiče. Tako da ti ne govorim iz vlastitog iskustva, nego iz iskustva brojnih svetaca i anonimnih obraćenika koja sam pročitala. Moj savjet tebi - odi, uzmi novi zavjet u ruke, uzmi katekizam, i iskoristi takvo stanje da ih dobro proučiš. To bi ti moglo biti korisno jednom kad anestezija popusti, a popustit će pa tako mi sv. Male Terezije, sv. Ivana od Križa, sv. Terezije Avilske i brojnih drugih.

Žao mi je što me krivo shvaćate.
Razumjem ja o čemu govoriš.
Ti govoriš o bljeskovima svjetlosti koje te obazme pa onda slijedi to
što slijedi kao što ti kažeš.

Ja vas sve pozdravljam i kažem vam.
Radite ono što volite.
Jer ako činiš nešto što ne voliš to te u patnju baca.
To je bit svega.
Ljudi ne gubite nadu,ne slušajte one koji ubijaju nadu u vama.
Moguća je sreća unutar sebe!!


P.S Ne trebam knjige da bih znao ko sam,a nitko poseban sam ja, jer svatko može biti sretan ako hoće.

Je li uistinu? Što pod tim podrazumijevaš? Misliš li da svaka patnja proizlazi iz toga što čovjek radi ono što ne voli? A bolesti, a smrt bližnjega, a još mnogošta? Papa je puno opširniji od tebe. Osim fizičke boli, koju prethodno spominje, on nabraja i sljedeće duhovne boli:

Sacred Scripture is a great book about suffering. Let us quote from the books of the Old Testament a few examples of situations which bear the signs of suffering, and above all moral suffering: the danger of death, the death of one's own children and, especially, the death of the firstborn and only son; and then too: the lack of offspring, nostalgia for the homeland, persecution and hostility of the environment, mockery and scorn of the one who suffers, loneliness and abandonment; and again: the remorse of conscience, the difficulty of understanding why the wicked prosper and the just suffer, the unfaithfulness and ingratitude of friends and neighbours; and finally: the misfortunes of one's own nation. (Salvifici Doloris)

Ne znam dal' razumiješ engleski? Ako jesi, koliko od ovih gore upada u kategoriju "čovjek čini ono što ne želi"?

Ja činim što volim,što drugi čini ne mogu komentirati.
To što činim sreću mi donosi.

Pozdrav

Aha, to je već drugi par postola. Za sebe ti možeš govoriti što hoćeš. Ali izvoditi neke zaključke koji vrijede općenito na temelju (samo) svog slučaja nije baš ispravno.

Ti činiš što voliš? A prije dok si trčao za materijalnim i tjelesnim nisi činio ono što voliš? Zašto si onda to činio? Zato što ti je bilo neprivlačno, ali netko sa strane ti je stavio pištolj pod vrat? I sad ti je posve strano, jel? Ajde dobro, kad ti tako kažeš. Ja neću duljiti, ionako sam heretik, pa ti to može biti olakšanje, ali ostavljam ti za pozdrav jednu malu pjesmicu.

Voćka poslije kiše

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.

Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.