www.tebe-trazim.com

Primjer si brate Cubela svima nama, posebno onima koji bi na tvom mjestu vec 'eksplodirali' i isforsirali svadje.
Nismo isti, ne razumijemo isto, ne vjerujemo isto, gledamo se a ne vidimo puno puta, al evo pokazujes kako se i tako moze komunicirati a da ne budu bezumne i prljave rijeci u pitanju. Mozda bi ti brate Cubela htio nekome svasta reci, al znas da tako prljas srce.
Ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe..., kako li lako zaboravimo rijeci Isusa Krista, al ne i rijeci neke pjesme tamo nekog stvora Bozjeg.
Molim te oprosti nam Boze, smiluj nam se Boze, pomozi nam da putem do Tebe hodimo.

Poštovana Vikice-generacijo,

kad ti ili netko dr. napiše isto ono što je napisao Ćubela, onda to nije hvalisavo, a kad Ćubela to napiše onda je hvalisavo, i dolaze reakcije. To je prosto smiješno. Nego, ja sam zamijetio da vama na meni nešto smeta; Ne znam zašto je tomu tako, ali na krivom ste putu, to vas moram razuvjeriti.
Glede karizmatskog pokreta ja sam počeo od početka a ti opet od sredine(pupka). Provjeri malo bolje i vidjeti ceš. U povijesti pentekostalaca je važno, kao što je kod r.katolika isto tako važno nešto dr.
Još nešto: "protestantski pentekostaci su se pobrinuli za most iznad jaza što je ranije dijelio pentekostalce i r.katolike (...) katolički neo-pentekostalci, dok priznaju svoj dug prema klasičnom pentekostalizmu, nisu napustili RKC u značajnijem broju ..." (Francis A. Sullivan, S.J., Jelsa na otoku Hvaru).

Bratski pozdrav od onog što nije daleko od istine onoj što je daleko od neistine. Samo smjerno naprijed Vikice-generacijo.
Zbogom!

Dragi ćubela, čemu zbogom- ta čime sam te tako uvrijedila da mi kažeš zbogom? Zar zbog riječi "malo hvalisavo", koje su pod navodnim znakovima ili Doista ne razumijem otkud tolika povrijeđenost da se bratu- ne saslušavši ga do kraja-kaže zbogom ?
Zar je bitno otkud sam krenula, mogla sam ja krenuti i od Phoebe Palmer ili Charlesa Parhama ili možda od Assemblies of Good pa i od "svetih valjaka". Zar u to doba nije bilo podjela unutar pentekostalne crkve? Zar to protivljenje, podjele nije doguralo do četrdesetih godina prošlog stoljeća, kada je napokon došlo do suradnje Pentekostalnih crkava širom svijeta i sazivanja 1947. god. Prve Pentekostalne svjetske konferencije u Zurichu. Rezultat toga ja bilo poticanje kršćana da rade na jedinstvu i uloga Davida J. du Plessisa, koji je supredsjedavao desetogodišnjim dijalozima Vatikanskog tajništva za promicanje kršćanskog jedinstva, nije sporna- jaz je bio i prije i poslije i na žalost i danas je. RKC, priznaje tu ulogu protestantskih pentekostalaca, ali dragi ćubela, sigurno će mo se složiti u jednom, a to je da je Karizmatska obnova u Duhu Svetom, kao i neki drugi crkveni pokreti- nastala kao plod novog otvaranja Crkve Duhu Svetom i da s ljudskog gledišta ne postoji utemeljitelj, kao što je to slučaj s drugim pokretima, nego se smatra da je izravni utemeljitelj treća božanska osoba- DUH SVETI. Neka se znade!
Svako dobro ti želim!

RKC, priznaje tu ulogu protestantskih pentekostalaca, ali dragi ćubela, sigurno će mo se složiti u jednom, a to je da je Karizmatska obnova u Duhu Svetom, kao i neki drugi crkveni pokreti- nastala kao plod novog otvaranja Crkve Duhu Svetom i da s ljudskog gledišta ne postoji utemeljitelj, kao što je to slučaj s drugim pokretima, nego se smatra da je izravni utemeljitelj treća božanska osoba- DUH SVETI. Neka se znade!
Svako dobro ti želim![/quote]


Slažem se s tobom Vikice. Pentakostalcima treba priznati da su oni bili posrednici, fitilj preko koga se ponovno pokrenuo žar pedesetnice, ali isto treba istaći kako je Papa Ivan XXIII nakon što je uvidio da nije dovoljno imati savršeno ustrojenu Crkvu hijerarhijski (kao što je to bila za vreme Pia XII , kada je RKC u svoje redove birala samo najbolje, jer je bilo zvanja toliko da nisu znali što s njima...) na poticaj Duha Svetoga, u jednom svom mističnom iskustvu, odlučio sazvati Ekumenski Koncil na kome je rečeno toliko toga o karizmama i apostolatu vernika laika (između ostalog). Sve je počelo 1958. , A nepunu godinu dana posle završetka Sabora je došlo do tog izvanrednog iskustva. Isto tako treba uzeti u obzir i činjenicu , a to potvrđuju tolika druga iskustva, da Bog uzima najčešće najmanje i najnedostojnije kako bi posramio mudre. Kad pogledamo kome Bog dodjeljuje neke izvanredne karizme, vidjet ćemo da daje onima u zajednici koji su najmanje zaslužni za to. Npr. Birokratu i uredskom namešteniku daje dar čudesa; Najvećem psovaču daj dar oslobađanja; Ograničenom daje dar spoznanja i proroštva, slabiću i kukavici dar evangelizacije...itd, da ne nabrajam dalje. Zašto? -Možda se pitamo. Odgovor se može vrlo jednostavno iščitati na primeru lečenja narkomana. Ko može najviše pomoći jednom ovisniku o drogama? Izlečeni narkoman! Ko može najbolje pomoći u otklinjanju? Bivši psovač ili netko ko je i sam bio zarobljen u nekoj sekti, magijom i sl.. Kažu neki svećenici kako je "najveći problem" za Duhovnu Obnovu u RKC to što ona dolazi preko laika, a ne preko službenika i to što se boje struktuiranog laikata, kao nekom obliku Crkve koja bi bila nasuprot institucionalnoj. U prvi plan izbija pitanje časti, baš kao i u ovom slučaju "preko koga je došla Obnova" Mogu li u isto vreme reći 1. Preko mene kao najnedostojnijeg između vas i 2. Preko mene najzaslužnijeg među vama.
Uhhh, ufff...koliko borbe borbe među nama za prvenstvom i častima. Jednom Pavle reče : "O, nerazumni Galaćani, ko vas opčara...pa se vraćate u legalizam.." Ali ovde vredi : "O, Korinćani...! Čujem da među ima ...svašta..."

Jovane, u potpunosti se slažem s tobom! Kako si to sve tako divno rekao. I ja vjerujem da Bog upotrebljava najmanje kako bi ponizio mudre, one koji su se sami uzvisili i postali u svojim očima mudri. I vjerujem da nas Bog baš u tome uči kako smo zapravo jedno! Toliko ovisni jedni o drugima da to čak ide do mjere ovisnosti kršćanskih crkava jednih o drugima. Mislim da je to dobar Božji smisao za ''humor'' kad upotrijebi pentekostalce da potaknu katolike, katolike da potaknu pentekostalce i sl. Svi kršćani udovi su jednoga tijela. Jednoga! Nema tri tijela (katoličko, pravoslavno i protestantsko). Božja riječ kaže da ne može jedan ud reći drugom da ga ne treba, da su čak najpotrebniji oni udovi koji se čine najslabiji te da se najvećim poštovanjem okružuju oni udovi tijela koje smatramo najneuglednijima! (1Kor.12) To je ono kako Krist gleda na udove svoga tijela. On svakome daje čast! Neuglednima još veću jer im veća treba, da ne bi došlo do razdora kaže apostol Pavao, pa u Njemu nema Židov, Grk, muško, žensko, domaćin, gost-to je daleko od Kristovog načina gledanja na braću i tko god tako gleda ne gleda kao Krist. Da li to znači da zbilja više nema Židova i Grka i da smo svi postali istospolci? Naravno da ne, ali nas Krist ne dijeli na taj način pa da među svojom djecom pravi nekakve razlike manje i više važnih u Njegovim očima, manje ili više značajnih za izgradnju Njegova tijela. Jer je od glave (Krista) cijelo tijelo skupa povezano (ili bi bar to tako trebalo biti) svakovrsnom opskrbnom vezom (Ef.4:16) – dakle jedan ud je tu da drugi ud opskrbljuje duhovnim ''vitaminima'' i ''mineralima'' potrebnim za rast i zdrav život. Kad bismo svi mogli biti dovoljno ponizni da shvatimo koliko smo ovisni jedni o drugima i koliko smo jednako vrijedni u Božjim očima i kad bi svaki ud, svaki pojedinac činio svoj dio za koji služi u tijelu vjerujem da mnogi od braće ne bi patili od ''avitaminoze'', ''anemije'' i sličnih bolesti nedostatka onoga što trebaju imati i imaju u Kristu.

Thank you, Aby! Kako lega? ...
Kad kažeš "avitaminoze","anemije"..i sl. , ja bih dodao i od "anoreksije". Predstojniku sinagoge Jairu , kome je Isus podigao iz mrtvih kćer (tačnije ona je "spavala"), je rečeno :"Dajte joj da jede!" U trenutku kada je Jair primio vest da mu je kći umrla , Isus mu je odgovorio :"Ne boj se! Samo veruj!" Zanimljivo je kako je Jair celo vreme bio prisutan , dok je čekao na Isusa, i bio svedokom čudesnog izlečenja žene koja je 12 godina bolovala od krvarenja. Ozdravila je tako što je poverovala da će to biti ako mu se samo dotakne skuta haljine. Jairova kćer je imala dvanaest godina . Isto koliko dugo je bolovala ova žena. Je li sve ovo slučajno? Naravno da nije! Jair je naučio lekciju od jednostavne žene, koja je primila ozdravljenje po veri. Zato je i Isus rekao Jairu :"Samo veruj!" Vrlo često mi ( i kao roditelji i kao pastiri) ne odgajamo svoju "decu" za veru, nego više da izvršavaju određene dužnosti (onako kako smo to mi zamislili) u poslušnosti, jer mi smo ti koji "znaju" kako i šta treba. Oni samo treba da to izvršavaju u poslušnosti. Umesto da im pružimo ljubav i razumevanje (a za to bi trebalo izdvojiti dosta vremena) vrlo često nemamo strpljenja (ta mi smo tako puno zauzeti na obavljanju jako "važnim" stvarima i obavezama). Bez izgrađenog mosta poverenja ne možemo ni očekivati od dece da čine dela iz ljubavi nego iz moranja. Decu šaljemo na veronauk, govorimo im, ubeđujemo ih...I šta dobijamo za uzvrat? Pa to da što im više govorimo to ona više neće, jer po refleksu samozaštite oni odlaze u "oklevajući stav", u odgađanje odluke "da hoće". Ne odgajamo ih da hoće, nego da "moraju". Jedna od posledica jeste i odbijanje hrane, avitaminoza, anemija, a u ekstremnim slučajevima i anoreksija. kao posledica gubitka samopoštovanja. "Dajte joj da jede!" , pobrinite se za nju, dajte joj pažnje, poštovanja, nek oseti da se brinete za nju - su reči koje se mogu protumačiti i u odnosu na vernike i njihov duhovni život. Zašto je prisutna avitaminoza , anemija i anoreksija u našim Crkvama? Zašto na kostima nema dovoljno mesa? Mogu li ove suhe kosti oživeti?- su neka od pitanja koja ja kao roditelj prepuštam tebi kao teologu da odgovoriš na njih!
Ako želiš, naravno. Iskreno me zanima tvoje mišljenje.
Unaprijed , hvala.

Ma, draga Vikice

nisam se ja nimalo uvrijedio. Budi bez brige! To što sam te pozdravio na kraju "Zbogom" to je meni omiljeno, vjerojatno ostalo od kućnog praga, mojih dragih roditelja i sl. Ja ti pod tim mislim ovo: da mi uvijek ideš s Bogom, da s Njim budeš u svezi( molitvi, razgovoru), da s Njim hodiš i slično. Prema tome, opetujem, nema ama baš nikakvih problema s moje strane. Znaš teško je pisati a ne čuti se, vidjeti se i sl.. zbog toga na forumima ima više nesporazuma već obrnuto.

Hvala na pozdravima i ja tebi svako dobro želim.
Božji blagoslov iz Paradisa.
Smjerno u kristu Ćubela

Apsolutno se slažem s tobom. Hvala na pozdravu.
Svako dobro ti od mene.
Smjerno u Kristu brat Ćubela

Joj, sad će mi biti još i neugodno Ne mislim ja da sam nešto pametnija od drugog vjernika samo zbog struke. Nije sve u tome, ali hvala na komplimentu Ah, sad bih trebala reći nešto pametno Sviđa mi se jako, nije da ti laskam, ali zbilja mi se sviđa kako si povukao paralelu s Isusovim riječima: dajte joj da jede kao nečim što simbolizira brigu, ljubav. Da, prije sam mislila kako je dovoljno da osoba upozna istinu i da je ona oslobodi, a kasnije sam uvidjela da to može čovjeka osloboditi, ali bez ljubavi on neće ostati u slobodi. Čudesa i slične stvari mogu nas privući, no nešto drugo nas zadržava. Vjerujem da je ogromna odgovornost na braći i sestrama kako će biti osjetljivi na probleme svoga bližnjeg. Kad je sam Bog odlučio ne sprovesti svoje spasenjsko djelo bez čovjeka, već u suradnji s čovjekom, koliko više onda mi ne možemo baštiniti svu puninu spasenja bez drugoga čovjeka. Tako je to Bog uredio i varamo se ako mislimo da možemo sami dostići ono što bismo mogli samo u zajedništvu. Zato je potrebno da jedan drugome pomažemo sa svojim talentima ma koliko god oni mali bili. Ako ono što možemo je samo jedna lijepa rečenica upućena nekom (a rjetko tko ne može više od toga) ne smijemo misliti da netko može i bez toga samo zato što to nije velika stvar jer to malo već može učiniti čudo jer ako to činimo na Božju slavu davajući mu sve što imamo onda će on to naše malo blagoslovit i umnožit. Bitno je biti vjeran u malom. Učiniti onoliko koliko se može. Bog može iz toga malenog učiniti velike stvari. Što se djece tiče treba ih učiti od malena na njima prihvatljiv način, kroz igru, zabavno-ne plašiti ih Bogom i sl. Vjerujem da su oni jako plodno tlo jer imaju tu dječju vjeru pa treba činiti sve da im se ta vjera raspiri, samo ih treba znati kako učiti. I onda ako kasnije odlutaju, vratit će se jer će se imati što sjetiti što su naučili kao mali jer je to Božje obećanje: ''Upućuj dijete prema njegovu putu pa kad i ostari neće odstupiti od njega'' -Izr.22:6
(malo smo zachatali temu)

Zachatali smo temu. Priznajem.
Leo pomozi!