|
Korisnik s preko 1000 postova |
|
Pridružen: 13 vel 2006 13:38 Postovi: 1753 Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš! Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 1 zahvala
|
VELIKI PETAK
Danas posebno slavimo smrt Kristovu. Isus se kao vazmeni jaganjac žrtvuje, kao Sluga Patnik preuzima na sebe odgovornost za grijehe naroda, da napokon u svojoj smrti usmrti smrt i sve ono što u smrt vođi i što smrt znači. Isus je pravi i jedini veliki svećenik koji povezuje čovječanstvo s Bogom. On nije takav svećenik koji bi se postavio između Boga i naroda tako da se Bog i čovjek zapravo nikada ne mogu izravno susresti. On svojom smrću probija ogradu koja je ljude od Boga dijelila, uvodi čovjeka izravno k Bogu. Stoga se u času njegove smrti zastor koji je u Hramu dijelio Svetište u kojemu prebiva Bog para od onog dijela u kojemu se mole ljudi. Od sada Bog i čovjek stanuju zajedno.
Danas se mnogo govori o tome da treba ukinuti svako posredništvo. Isus je upravo posrednik koji ukida posredništvo između Boga i čovjeka. On to može jer je pravi Bog i pravi čovjek. Da Bog nije postao čovjekom, čovjek bi zauvijek ostao u otuđenju od kojega bi dobro živjeli lažni posrednici, svi oni koji se mjesto Boga nad ljude uzdižu.
U Isusu se sažela sva ljudska povijest, on je preuzeo na sebe zlo cijeloga svijeta. Sve što su ljudi pokvarili i zlorabili mora n njim i u njemu umrijeti. Ljudi su od društva načinili borbu za vlast; stoga Isus ostaje sam, napušten od prijatelja, odbačen od domovine. Ljudsko se dostojanstvo pretvorilo u ružnu oholost; stoga "opijum za narod" stoga Isus pred samu smrt ostaje i bez utjehe koju Bog daje te viče: "Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?" Bog samog sebe ostavlja bez utjehe da dokine lažnu utjehu krive religioznosti. Tako sve zlo umire u njegovoj smrti. Ostaje mu samo ljubav Majke koju nama ostavlja da nas tješi i krijepi kad i mi moramo poput njega trpjeti i umirati.
Iv 181To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. 2Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. 3Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" 4Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. 5Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. 6Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazarećanina." 7Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" - 8da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." 9A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. 10Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" 11Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. 12Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. 13Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod." 14Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. 15Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. 16Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" 17A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. 18Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. 19Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. 20Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." 21Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" 22Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" 23Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. 24Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" 25Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" 26I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. 27Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. 28Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" 29Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." 30Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - 31da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. 32Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" 33Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" 34Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" 35Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 36Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." 37Reče mu Pilat: "Što je istina?" 38Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" 39Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik. Iv 19 1Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. 2A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. 3I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. 4A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." 5Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" 6I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." 7Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." 8Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši 9pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. 10Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" 11Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." 12Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." 13Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - 14a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" 15Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!" 16Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. 17I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. 18Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. 19A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." 20Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. 21Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" 22Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" 23Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. 24Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. 25Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 26Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" 27I od toga časa uze je učenik k sebi. 28Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." 29A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. 30Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. 31Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, 34nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. 35Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. 37I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. 38Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. 39A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. 40Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. 41A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen.
|
|