www.tebe-trazim.com

Zar je pogrešno moliti za ozdravljenje?????

Zar je pogrešno željeti ga?????

Ne vjerujem.......

Mala Anchi kažeš da tebi ne treba ozdravljenje da bi ti Bog dokazao svoju veličinu.......ako je to doista istina tvoja je vjera jako velika........

Ja priznajem da nemam ni blizu toliko vjere da prihvatim svoje križeve......polako.....vjerujem da će Gospodi i ovom svom nevjernom Tomi reći: "Stavi prst u moje rane i ne budi nevjeran nego vjeran"......

Naravno da nije pogrešno moliti za ozdravljenje, ja mislim da se MORA moliti za ozdravljenje.
Ne znam nikoga tko bi htio biti bolestan....
Ali ako je trenutno tako kako jest (ako si bolestan), onda dopusti Bogu da učini najbolje od te bolesti..

Uvijek se sjetim sv. Leopolda Mandića..On je bio bolestan cijelog života, a doživio je dugu starost... NIKAD mu Bog nije umanjio bolesti, ali je po njegovom trpljenju i predivnom životu punom molitve, žrtve i ljubavi za Boga - Bog ozdravio mnoge druge...uslišio moge molitve...No, njega nije ozdravio...Leopoldić je bio trpeća duša za mnoge, mnoge ljude....
No, iznimno je malo duša koje bi pristajale tako mirno na ta trpljenja i bolesti... Ja sigurno ne bih...Ja bih molila svake minute da ozdravim...ali do tog vremena ozdravljenja bih se trudila strpljivo i s nežaljenjem živjeti to stanje u bolesti i pomoći Bogu u spasenju drugih duša...

Ako je pogrešno moliti za ozdravljenje kako li su griješili onda svi oni koji su molili Isusa da ih ozdravi...
Ali Isus nikoga od njih nije prekorio. Štoviše na primjeru Jair -a i njegova kćeri vidi se da ne treba odustajati - iako je sitacija bila "beizlazna".
Koliko bi od nas na njegovom mjestu reklo "To je volja Božja, moja kćer je umrla i gotovo"?

Tanka je linija između djetinjeg pouzdanja i preuzetnosti (jedne od najomiljenijih sotonskih prevara.) Zato je Isus na maslinskoj gori molio:

"Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!" (Lk 22,42)

Sebična i zla je svaka molitva u kojoj unaprijed nismo spremni prihvatiti da Bog možda ima drukčiji plan s nama nego to mi želimo. "Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?" (Job 2,10) Zlo koje nam Bog šalje može biti samo tzv. "fizičko" zlo - bolest, patnja, progonstvo itd. A takvo nam ne može nauditi, prema svjedočanstvu svih svetih.

Biti spreman prihvatiti i DA i NE....o tom Ignacije Loyolski govori i naziva to SVETA RAVNODUŠNOST......no dosta je teško doista biti u tom stanju. Ljudska je priroda takva da obično se vodimo za onim što nama više paše....bez obzira što to bilo nekad i loše i pogrešno za nas.

Ma druga je stvar moliti od Gospodina nešto i prihvatiti ako Bog i drugačije odgovori, a potpuno druga u svakoj molitvi napominjati "neka bude volja tvoja". Ma će i tako i tako biti volja Božja, nego čija drugo.......no mislim da "u nadi protiv svake nade".......takvom vjerom moliti treba........pa što god Bog da, bitno je da idemo moliti s tolikom vjerom da i kad mislimo da nema nade i dalje molimo i neodustajemo....no ne kriviti sebe ili Boga ako molitva ne bude uslišana.....ne doživljavati molitvu kao uspjeh ili neuspjeh.....

Hodati pustinjom života,biti miran u padovima,
bez ushita u usponima,i ići naprijed ne osvrćući se na ono iza,
s molitvom na usnama,
gdje će same riječi molitve biti Božji dar koji donosi mir.
Prihvatiti sebe i Boga koji nam se obraća na milijun načina,pa i onda kada to nije ono što priželjkujemo.

U redu. Samo, priznat ćeš, određene nakane nisu dostojne takve žarke molitve. Tipa, kad bi čovjek "u nadi protiv svake nade" molio da ga Bog izliječi ćelavosti. A i kad molimo za neke ozbiljnije nakane, pitanje je koliko možemo izbjeći razočaranje, ukoliko su nam sve nade položene u ishod dotične molitve. Kao što je to slučaj kod molitvi za ozdravljenje od kakve smrtonosne bolesti (naše vlastite ili bližnjih).

Sigurno utočište protiv takvih razočaranja može biti samo vjera da ovaj svijet nije sve, da patnja i smrt nemaju zadnju riječ, te da je jedno pravo zlo u ovom svijetu naš osobni (teški) grijeh.

Jedan fratar mi je rekao da je pogrešno moliti za sebe, zdravlje i slično, da on nikad ne moli za sebe, već da moli za druge.
Na žalost nisam se sjetio reći tada kako to da su onda toliko molili i vapili za Kristom da ih ozdravi, i on je to radio.
Ja baš mislim da mi, koji se ufamo Kristu, njegove ovce, možemo pitati od našeg Gospodina, bilo za zdravlje ili što bilo drugo da nije na propast naše duše i On će nam uslišiti molitvu.

A meni je jedan Fratar rekao,da mu je vec dosta toga u njegovoj zupi...
Ljudi placaju sv.mise i traze molitve..."ali samo za obracenje drugoga"?
Sada za ovoga,sada za onoga..i svi mole za druge grijesnike...
a za SVOJE OBRACENJE I ZDRAVLJE DUSEVNO I TJELESNO ....
skoro da nitko i ne moli....???

Sta na to reci...
Ja sam isto misljenja..da Bog tocno zna sta komu treba...
i da moramo kako za druge moliti ,tako i za svoje obracenje...!
Previse smo sigurni u svoju dobrotu i ispravnost zivota u vjeri...!
Lakse nam je da upiremo prstom u neispravnost drugoga...!