www.tebe-trazim.com

Da Život, točno o tome se radi. Pitam te, što da ti Bog pošalje nekoga. I ti ga ljubiš kao nikoga do sada?

Sigurno nitko nezna koje Bog ima planove sa svakim od nas. I sigurno nitko nezna kada će Bog dati milost i blagoslov. Čovjek bi rekao da onaj tko bolje tumači bibliju primit će veći blagoslov, da čita ovaj forum. Kada shvatiš Duh u kojem je knjiga mudrosti pisana, i u kojim vremenima onda ćeš shvatit zašto sve izgleda tako prijeteće tipa: Ako imaš nezakonitu djecu rod ce ti propast. Pa što je vama ljudi? Nemože se ljubav definirat i živit po definiciji. Ja samo tvrdim na kraju priče ponovo: da sam u tvojoj koži i da mi život(čitaj Bog) pošalje ljubav sigurno je nebih shvatio kao napast već bih je objeručke prihvatio. I kao katolik znam što je grijeh,ali vjerovatno ja osobno nebi sjedio na forumu,već bi za početak tražio poništenje braka ukoliko nemogu obnovoit trenutni brak.
I opet Vam svima ponavljam: znam izguglat što Katolička crkva misli o braku. I trudim se živit po zakonima katoličke crkve,ali smatram da je ljubav prevrijedna da podliježe ikakvim definicijama i pravilima. Definirajuci ljubav ubijamo čovjeka.

*neislim na Duh Sveti već na duh vremena , ups...

Momak, ja bi reći da način na koji ti vidiš ljubav i način na koji ga Crkva vidi i definira nisu baš isto. Pa, nikako.

mIslim da si krivo nešto shvatio/la... Da se razumimo ljubav je jednom do smrti između dvije osoba(u pitanju braka),i ja i crkva se tu slažemo,a ti se prepostavljam shvatio/la da ja drugačije govorim..Ona očito nije bila u ljubavi u prvom braku,gdje je pogriješila, možda je i prevarena,tko zna a ako ces iznosit svoje pretpostavke,pa daj molim te lijepo dokaži,ili se dokraja izjasni...

Dujme ko naručeno za tebe scena iz filma o sv. Padre Piju

Odlično bi ocjenila ovaj tekst. NAJVEĆA SPOZNAJA JE DA SMO JEDINSTVENI,SVETI I STVORENI NA SLIKU BOŽJU,DA IMAMOA SVOJE DOSTOJANSTVO I DA SU TIJELA HRAM DUHA SVETOGA.......ISTINA NEKAD BOLI I OSTANEŠ SAM....I u mom slučaju nema više nikakvih kompromisa,...."prijatelji" dignu nos i ne zovu...

O ovoj temi se može stalno pričat,jer je dio života svakog vjernika.
Al teorija je jedno,a praksa drugo.

Ak živiš praktično vjeru do kraja,bez kompromisa sa svijetom,svijet te odbacuje na različite načine ,
ismijava i šta sve ne i to je tako,to je dio križa,koji vjernik prihvaća.

Ak živiš malo ovako ,malo onako, onda si mlak i to je zapravo najgore što svatko od nas može sam sebi napraviti.
Nema prostora između,nego ili-ili.Samo dvije strane postoje-prava i kriva.

Po tom nekako ispada da je u ovom svijetu "najlakše" spojiti kršćanski i svjetovni život onima koji ne znaju o vjeri ništa,
koji žive svjetovno,a ponašaju se kršćanski(prema moralnom zakonu ,koji je usađen u sve nas).
Naravno nije to doslovno tako,ali kad se samo iz jednog kuta gleda, tako djeluje.

I onda ako kršćanin-katolik ne živi svoju vjeru tj.ne trudi se živjet vjeru svaki dan,svaki trenutak,
nije čudno da mnogi gube vjeru,a mnogi ne žele imat nikakve veze s vjerom.

Riječi Mahatme Gandhija baš govore o tome;
"Ja bih bez sumnje postao kršćanin kad bi kršćani bili kršćani sva dvadeset i četiri sata na dan."

-a i papa Franjo kaže u jednoj od svojih propovijedi
"Ako se vjera ne živi, slijedi poraz i pobjeđuje svijet; Knez ovoga svijeta ."

-a evo šta kaže i G.K.Chesterton o svijetu i duhu vremena skoro prije 100 godina,a kao da nam danas to kaže;

"A strange fanaticism fills our time: the fanatical hatred of morality, especially of Christian morality."


"Ne samo da je vjera začetnik sve zemaljske djelotvornosti,
nego su njeni neprijatelji začetnici sve zemaljske zbrke.
Zagovaratelji svjetovnog nisu uništili božanske sadržaje;
ali uništili su svjetovne sadržaje, ako im je to ikakva utjeha.
Titani se nisu popeli na nebo, nego su opustošili svijet."

-još jedna Chestertonova misao,koja kao da je danas izrečena;

"Ovo su dani u kojima se od kršćanina očekuje da veliča svaku vjeru osim svoje vlastite"

I danas stvarno izgleda kao da je najmanje poželjno biti kršćanin,katolik.
Al tako je od utemeljenja Crkve,ne čudim se tome,nego se čudim što mi,
koji znamo za Evanđelje-Radosnu vijest,teško slijedimo taj put,
a često i odustanemo,bez obzira što smo se obratili.
Mislim da je to gore nego biti ateist i nemat pojma o ničemu što se tiče vjere.

Stalno nas taj svijet odvlači od Istine sa svojim ponudama,zabavama i čim sve ne.
Shvatimo bit,trudimo se biti bolji ,ne griješit i onda opet pljus,pad i tak stalno.
E kak zna biti teško,al baš teško.Manje više svi to znamo i iskusili smo na ovaj ili onaj način.

I kak se sad boriti protiv toga?
E pa i to znamo-Katolička crkva ima sve što nam treba(misa,sakramenti,duhovno vodstvo),
u životopisima svetaca su nam dani konkretni primjeri borbe protiv iskušenja ovoga svijeta
i naših vlastitih slabosti ,e al zašto nam je teško to primjenjivati iz dana u dan,iz sata u sat ,u svakodnevom životu,
u svim situacijama- to je pravo pitanje?
Zašto smo mi sebi sami najveći neprijatelji?I sv.Pavao kaže u poslanici Rimljanima 7,15
„Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio,
nego što mrzim - to činim.“


Jedan dan mi je puno toga jasno,a onda drugi dan više ništ ne shvaćam.
Jedan dan mi sve izgleda onako kako treba,a drugi dan mi izgleda kao da ništa nema smisla.
Al to je ta borba u svima nama,koja traje cijeli ovaj zemaljski život i iz svog
iskustva mogu reć-hvala Bogu na daru vjere,jer kad mi dođu takve misli,samo me vjera
spašava,nikakve riječi,objašnjenja,ljudske utjehe,samo vjera i naravno molitva.
Što se mene tiče to je način kako pokušavam iz dana u dan živjet u ovom svijetu,
a s druge strane slijediti Krista,jer On je jedini Put,sve drugo je prolazno,
On je jedini Istina i Život.Nije to lako,priznajem,al padam i dižem se i ne dam se i nema se tu puno prijatelja,
jer ljudi misle da se vjera živi samo npr. nedjeljom na misi ili navečer kad se moliš
prije spavanja ili kad ideš na hodočašće,a da se preko tjedna,može živjet svjetovno("Pa tko će se držat svega toga,naporno je to?")
I kad se trudiš živjet vjeru,ne mislim fanatično ili da stalno pričaš o tome,nego se radi o stavu prema životu,
koji se nikako ne slaže sa svjetovnim ,ideš ljudima na živce,
kažu ti da ih zamaraš,jer ne žele oni o tom mislit ili sam tvoj način života
im smeta,jer nisi baš kako treba za ovaj svijet i tak,al i to je dio tog puta,bilo bi čudno da se slažu .
E onda bi se zapitala na kojem sam ja to putu .
Al,znam ovo sigurno,jer lutala sam i ja i tražila odgovore,da nema ništa vrednije na svijetu od
dara vjere i susreta sa živim Bogom.To daje snagu bez obzira na
sve što se događa,bez obzira što mi puno toga nije posloženo(po tzv. svjetovnim pravilima) u životu,
ma nema veze,sve se to može podnijet kad sto posto znam da je Bog uvijek sa mnom.
Svijet mi više ne može "prodat"nijednu priču.
Da ,živim u svijetu,al znam u koga se pouzdajem i tko mi je na prvom mjestu.
"U tebe se Gospodine uzdam."

@ita Sve to stoji sto si tako lijepo sastavila. Ipak s druge strane kad raspravljas s nekim tko vise nedjeljama ni ne ide u crkvu -razlozi su mane njezinih clanova koje je cuo/uocio te vjera u lazi koje se sire o njoj i neki privatni stavovi bez cvrstog temelja- onda se taj sugovornik raduje sto mu netko govori o istini i svjetlu svijeta. On/ona tu informaciju u moru lazi itekako zna cijeniti. Sama cista istina prebiva i u njemu. Da sad malo pustimo na stranu mucenicki sindrom koji nas isto zna hvatati. Ide se od pretpostavke da nam ovaj svijet nista ne moze. Lako se objasne inkvizicija i(li) krizarski ratovi... vanzemaljski zivot, Darwinova teorija evolucije, zasto je krscanin zapravo vrhunski inteligentan covjek koji zivi zdravo i sa takvim stavovima. Brzo se povuce crta sa nacinom zivljenja. Zapravo se o tome vise ni ne mora puno govoriti. Dovoljno je reci da se moralni zakoni moraju postivati. Ili da se jedan Galileo Galilei nije odrekao katolicanstva iako u njegovo vrijeme nije odmah njegovo otkrice bilo prihvaceno