www.tebe-trazim.com

Ja sam od onih koji su oduvijek vjerni tijelom,
ali misli su mi ponekad znale odlutati do neke druge osobe.
Za mene su posebna napast 2-3 osobe koje su mi se sviđale od najranije mladosti i najgore je što mi Zavodnik uvijek njih pošalje na moj put,
pa čak i nakon više od 10 godina.
Uvijek su me do sad našli svi oni koji su za mene napast, i to u zaista nevjerojatnim okolnostima koje mi u tim trenucima samo pojačaju vjeru u Boga kad vidim kakvim se sve anđelima svjetla služi Zavodnik.

Slažem se s onim svećenikom. Vjerujem da je lako ostati vjeran kad nisi u tim "lopovskim prilikama" koje lopova čine lopovom.
Ja sam, na moju veliku žalost, oduvijek u okolnostima koje su idelne za prijevare i za napasti, oduvijek oko mene lebde sve one najfinije napasti u svojim najljepšim izdanjima...
Zbog toga se vjerojatno još do sad nisam odlučila na brak.
Uvijek me nešto smete i odlučim ostati sama.
Hvala Bogu što me štiti barem tijelom od grijeha, ali za sad se još ne mogu oduprijeti nemiru, zbunjenosti i neodlučnosti koji su već godinama u meni zbog svih tih silnih ljudi i duhova koji obilaze oko mene.
Taman odlučim da je sad sve gotovo, da nema više te napasti i kušnje kroz koju moram proći i odlučim da ću svoj život pokloniti tom jednom predivnom čovjeku koji je već godinama najdragocjeniji dio mog života - i onda se dogodi nešto toliko potresno za mene da više ništa ne znam...
Njednom odnekud dođu 2-3 osobe koje su po svemu moj odabir..kao da su stovrene za mene...i onda kad ipak shvatim da ne mogu tako, da se ne želim zaljubiti ni u koga novoga, onda iskrsne tamo iz neke daleke zemlje moja prva zaljubljenost koja nudi sve..koja nudi sve ono što nije mogla ponuditi u prošlosti...
A Zavodnik zna za moju najveću slabost: privrženost svima onima u koje sam nekad bila zaljubljena (sva sreća da su samo dvojica-trojica)...
I kad oni dođu s najljepšim pričama...s tako poznatim očima u kojima sam nekad vidjela sve ono najljepše...
Kad dođu sa svojim čežnjama i planovima u kojima sam ja "žena njihovog života"....

Ooo, kako je to teško....

Koliko godina, koliko sna, snage i mira oduzmu takve situacije...

To su stvari s kojima se ja borim i taman kad napravim rez i kažem "ne, nitko više ne smije u moj život"...opet dođe netko koga može samo Zavodnik iskrojiti po mojim najdubljim željama...

I tako skoro svake godine u moj život poput oluje dođe neka osoba koja me zbuni i ja ostajem sama..neodlučna..nikome svojom ljubavlju ne grijem dom...nikome nisam žena...nijednom djetetu nisam majka...

A godine prolaze...

A napasti dolaze...i ne posustaju...

Saznala sam da je kod mojih predaka bilo mnogo grijeha preljuba.
Osjećam da ova moja silna neodlučnost ima veze s time... Nisam sklona tjelsnim grijesima niti prljavim mislima, ali sam toliko neodlučna u odabiru budućeg muža da je to prešlo svaku granicu i ne znam kako me itko može još trpjeti takvu.

Kad vidim neke svoje priateljice koje su tako sretne s jednim dečkom, s jednim prijateljem, kad vidim da u njihovom životu uopće nema drugih ljudi koji bi mogli biti kao neka napast - tako se osjećam tužno...tako jadno i tako bijedno...(nravno, sretno zbog njih, a jadno zbog sebe)
I onda kad vidim da mene gledaju već i poprijeko što se napokon ne odlučim za brak...
Vjerujte, jako je teško kad vam kroz život haraju svi ti ljudi koji bi htjeli i mogli biti vaš odabranik.
BOLJE je za dušu i vjeru ne imati izbora, nego imati ga previše.
Kad nemate izbora, sve su vaše misli kod Boga i ne zamarate se ljudima...a kad je kraj vas mnogo ljudi - ipak razmišljate puno o njima i pitate se što je za njiih i vas najbolje u toj situaciji, proučavate njihov duh, karakter i sve ostalo...Teško je to...

Ja sam umorna od svih i svega.

I stoga od srca preporučam svim mladim djevojakama - nemojte se ni s kim čak ni ljubiti u mladosti jer ne možete vjerovati koliko bi vas skupo mogao doći taj poljubac 10 godina kasnije... ili još kasnije...Kolike muke bi mogao donijeti u vaše tijelo i dušu, i kad mislite da ste sve zaboravili i kad se ni sjećate više toga - mogao bi se pojaviti taj vaš "princ iz najranije mladosti" i ponuditi vam cijeli svijet....a vi taman odlučujete kome pokloniti svoj život...
Mogao bi doći iz dalekog svijeta slomljen od svega i vratiti se po vas, princezu iz njegove mladosti. Vi ste mislili da vas se on ni sjeća, a kad ono...

Jako su to teške situacije. I zaista nije isto raditi posao u kojem upoznaješ stotine ljudi i u kojem komuniciraš s 1000 ljudi, i živjeti i u slobodno vrijeme u društvu, ili biti u nekom malom mjestu gdje i nema puno mogućnosti za nova poznanstva, a tako je i manje prilike za situacije kad zaista ne znaš kako postupiti i kako se nositi sa svime time. Istina je da prilike lopove čine lopovom.
Ili daj Bože - da ipak uvijek puno naučimo iz tih prilika i pomognemo tim "lopovima" koji dođu na naš put pronaći - put do Boga...
Tako sam ja radila do sad...

Ti bi trebala popričati s nekim ko ima više iskustva. Al nisam te skužio jel si bila s nekim i misla si to je to ,pa je uletio taj "princ" i zbunio te il šta?

Razgovaram ja već godinama s najboljim savjetnicima :
svećenicima, teolozima, vjeroučiteljima, laicima vjernicima...stručnjacima za obitelj...
I pomoći nema.

Da, bila sam u vezi 6 godina i prekinula je, pa se vratila opet nakon godinu i pol i ipak se još ne mogu odlučiti za brak.
Nije u pitanju samo princ iz mladosti, ima tu još ponetko.

Jedino je u svemu dobro to što sam tijelom Božja, ali razdire me moja neodlučnost i više ne mogu normalno živjeti.
Zadnji savjet koji sam dobila je molitva otklinjanja. Da očito to ima veze s grijesima bludnosti mojih predaka.
Otići ću čim to bude moguće.

Ne znam ,u svim familijama ima svakakvih grijeha pa ne znam baš da to mora bit vezano uz to. Možda si po prirodi takva osoba i previše analiziraš, možda čekaš neki znak.

draga ela, meni se doimaš kao umorna i nesigurna osoba, koja ipak zna što želi, ali zbog previše preispitivanja i analiziranja ne uspiješ ništa izrealizirati do kraja...

ne znam imaš li dojam o sebi da učiš iz vlastitih i tuđih iskustava? Ili su ti ona primjer više za vlastito zbunjivanje...

Svo to zbunjujuće stanje tvoje i neodlučnosti su područje uma, a mislim da je za vezu bitno i srce... Emocije ti isto znaju biti konfuzne, ako ne učiš iz iskustava, prijašnjih veza i tsl...

ja osobno isto previše analiziram sve, a osobito u vezi veza i odnosa s drugim ljudima...

ja sam se zbunjujuće osjećao nakon što me odbila jedna zgodna djevojka u koju sam se zaljubio i za koju sam bio spreman sve učiniti, molio se Gospi da budem toliko daleko od nje da je ne tlačim, a toliko blizu da je ljubim, a njoj je sve to bilo zbunjujuće također...

no, uvijek ostaje jelena rozga na youtubu

jelena rozga.. lol
nece ni ona biti vjecna...

neznam....
ne bih mogla biti sama...
ta usamljenost..
ubila bi me...
zato se divim svim zenama "srednjih" godina
koje su jos uvijek same i traze tog nekog....
mislim...
da ako dodem u takve godine
da necu previse birati.....

ta tko sam ja
i kakvo je moje to savrseno srce
da previse biram?

ja mogu biti sam i u principu mi je ok... dođu mi periodi kad osjećam usamljenost i napuštenost... i onda sažaljenja, ..., da me nijedna neće..., a onda me to prođe i opet sve 5...

kod mene je vrlo smješna situacija... ja sam zaljubljen u jednu curu iz Karlovca, ide na moj faks..., zove se Katarina, a ona ne želi sa mnom... e sad, u mene je zaljubljena jedna druga djevojka s kojom pak ja ne želim,... i sad mi to izgleda ko neka lovica... svatko lovi ovog drugog pored sebe... katastrofa...

ja u principu mislim da većini djevojaka ne odgovaram jer sam previše refleksivna osoba i preozbiljan... a vidim i da baš ne trzaju na mene...

ali, i ne odgovara mi trenutno nikakva veza, jer to znači i odgovornost i stalno vezivanje, a to mi nije ok osjećaj... više mi paše sloboda i netlačenja...

budući da imam tlačiteljskih trauma i rana iz djetinjstva i života, tlačenja od druge strane mi nimalo ne odgovaraju

..previše nota..elice...
.nije to tako složeno kako si napisala..
..tebi je jednostavno dobro..samoj....i strah te je svoj komoditet ..podijeliti s nekim..

...sjeti se ..prije nekih desetaka godina..žene su bile.." kuš"
.doma ...dijece okolo svuda...radi hrmbači u polju..svuda..i odgajaj
..djecu..
..i nećeš vjerovati..bile su radosne..jer nisu stigle razmišljati
..o prošlim vremenima...

..kreni i ti tako u " bračne vode"..pa nećeš stić razmišljati..puno..
..jedno dijete na na glavi...drugo na rukama..trbuh do zuba...


..a još dođe ..macho i moraš biti spremna za radosna i za njega..


..toga je tebe strah...

prije a vjerujem i danas ima tradicije da se djeci bira bracni drug jos kad se rode... tada se nije moglo razmisljati jel mi se svida ili ne nego trebalo je uci u bracnu luku zbog htjenja roditelja... vjerujem da najvise zbog ugleda u drustvu i imovinskog statusa... vjerujem da ni tada nisu zene bile sretne jer im je sloboda bila zakinuta a evo ni danas kad imamo tu slobodu opet smo nezadovoljni... jer treba birati ... a nikako izabrati...

tko bi nama ljudima ugodio... kako god okrenes nevalja...

.... ja dobro podnosim samoću i često uživam u njoj, svaka veza nosi i obaveze, a to me zasad smeta i najbolje mi je ovako....
Draga ela bredi potpuno te razumin, znam isto neke cure koje su u sličnoj situaciji ka ti, pametne su, super izgledaju, sve 5, ali su ostale same, e sad, zašto... pa mislim zato jer previše analiziraju sve, a i dosta su izbirljive.... u toj izbirljivosti ih podržajem, jer teško je danas nać skroz kompletnu osobu i nekoga normalnoga, jako teško....