www.tebe-trazim.com

Ovo zvuči jako lijepo što si brate Dugi napisao...no,kako kažu teorija je jedno a praksa obično drugo..
Zanima me,može li posvjedočiti netko sa ovoga foruma ko je već u braku,jeli to kod njega išlo putem kako je Dugi napisao..
Često mi se čini,da si znamo tako zakomplicirati život,kalkuliramo,analiziramo,sjeckamo,reckamo.. tu naravno ubrajam i sebe..
Vjerujem da je i zbog toga toliko mladih ljudi danas samo,u želji da upozna onog Pravog ili Pravu
Ima jedna priča,istinita,kako su se dvoje mladih za vrijeme hladne zime u dalekoj Hercegovini grudali i kroz te snježne radosti upoznali i zaljubili..oženili i kasnije dobili 8 djece...živjeli skromno i ponosno...radi se naime,o mojoj baki i djedi..
Znam,to je bilo davno,i puno se odonda promijenilo...no,gdje je ta jednostavnost danas?

sad si me potakla na ovo razmišljanje... u biti ne postoji pravi i prava... to smo mi izmislili... tu sintagmu... da ne pogriješim sasvim... promatrat ću to u svjetlu Božjeg odabira nas kršćana - svakog pojedinog - jer On smatra da smo mi pravi i prave... za Njega i Njegovu službu te nam je u skladu s tim i dao to dostojanstvo djeteta Božjega... po čemu smo mi "pravi" biti Bogu djetetom njegovim... u biti nismo "pravi" - mi smo na putu da postanemo "pravi" - tj. to se jednostavno gradi čitav život... ono što je jedino od početka jest odgovornost i povjerenje ... te dvije stvari Bog traži od svakoga... a to biti pravi i prava svatko od nas gradi uvijek iznova kroz koraćanje s Bogom kroz ovaj život...
dakle, vrlo je umarajuće misliti da tek trebamo ući u koracanje s nekim ako je on pravi, umjesto da počnemo koračati pa da to zajedničko koraćanje jednog i drugog napravi "pravima" u svakom smislu... čudi me kako Bog nije od nas tražio neko izvješće o nama samima kada nas je odabirao... je li On uvijek odabirao besprijekorne, učene, mudre, ili naprotiv, jadne, slabe, nikakve... i da se onda takvi kroz zajedništvo s Bogom grade, razvijaju, mijenjaju i postaju "pravi"...
to znači u praktičnom smislu da u biti svatko tko misli da je onaj drugi "pravi" znači da je već negdje učinio neke kompromise u sebi i na taj način sebe odredio u odnosu na ovog drugoga kao sistem "ključ-brava" - da se to nije dogodilo, rekao bi jednostavno - nije pravi...

zato, zamislimo da se pred nama nalaze različite osobe i da moramo odabrati jednu koja je najbliža "pravoj" - najbliža "pravoj" će biti ona osoba za koju smo bili spremni najviše kompromisa načiniti, a ne znamo u konačnici ipak je li ona doista "prava" - koliko su mislili da je on ili ona "pravi", a uspostavilo se sasvim suprotno... nakon nekih 20 godina rastane se dvoje ljudi - zašto ? pa ne zato što je ovaj postao "manje pravi" već zato što je ovaj drugi prestao sebe stalno postavljati na principu ključ-brava prema ovome, što je dovelo do sukoba i finalnoj lošeg raspoloženja... jer u konačnici rastave su uvijek plod loših osjećaja, misli i stavova...

u današnje vrijeme kada svijet nastoji biti jedno veliko selo, ljudi budući da su dostupni svi svima, imaju potrebu za mahnitim provjeravanjem drugih jer se boji, ima veliko nepovjerenje... a ima ga zato što ti ne možeš više za nikoga garantirati da je "pravi" već u startu i da će ostati jednako "pravi" do kraja tvog života... to nitko za nikoga ne može garantirati, čak ni roditelji za svoju vlastitu djecu... ali ipak jedini Bog kaže da je svatko od nas "pravi" i zato mi se čini da "prava" ne postoji... postoji samo moja vjera i povjerenje u Boga da će ona s kojom krenem na put postati uz mene "prava" - ne zato jer ju ja takvom vidim i doživljavam pa sam zato s njom, nego zato što je ta osoba Božja, Kristolika...

u biti ono što nas sve muči u bilo kojoj priči o odnosima, vezama, ljubavi, praštanju i svemu jest pitanje povjerenja i vjere... ne možeš izaći iz kuće ako nemaš povjerenja da ćeš se sigurno u nju vratiti... zar ne...

tko zna u konačnici jesu li moji roditelji oni "pravi" jedan drugome i na kraju meni? to ćemo znati tek kad svi stanemo uz istu crtu pred jednog jedinog Boga... on će tada reći koji su pravi a koji nepravi...

hvala vam na strpljenju... BB

E brate Dugi,ja htjedoh pojednostaviti a ti ga još zakomplicirao

sori bilo je kasno i pisao sam s jednom lećom...

ti si kriva...

a što bi tek bilo da si imao obje leće
neka si iznio svoje razmišljanje,zato smo tu ...da naučimo ponešto jedni od drugih...
lijepa mi je ona od Marqueza koja kaže:volim te,ne zato što si ti,već zato što sam ja-kad sam pored tebe...
mislim da to prihvaćanje želimo svi za sebe...jer tek u toj slobodi prihvaćanja,ti si kadar mjenjati se i raditi na sebi..

ajme, da... stvarno... ne bi mi bilo kraja...

onda ubuduće,samo jedna leća dolazi u obzir

nego,što se tiče tog Pravog i Prave...ja zaista vjerujem da ću ja završiti sa Pravim pored sebe,nikako Krivim
a da će bit idealan,bez mane,baš po mojoj mjeri ....sigurno neće,jer nisam ni ja
utjeha je da naš dobri Bog zna raditi i sa nesavršenim alatom i činiti s njime predivne stvari

ok... to je prvi korak

reče on to bi bio prvi korak,i onda ode...
eh ti današnji muški...
odoh ja na jedno divno mjesto

mene cura ostavila nakon 5godina,jako me to jako pogodilo,razgovarao sam sa njome i rekla je da me prevarila da neosjeca nista prema meni vise,jako sam povredjen i nije mi jasno kako mi se to dogodilo,ali zivot ide dalje ....molite za mene prijatelji moji,jako mi tesko