www.tebe-trazim.com

bok.. vidim da su me pojedini shvatili.
Naš svećenik je poprilično star, ali njegove mise i propovijedi dušu liječe. ... Ja se ispovijedim i slušam misu, ali ne uzimam hostiju. Zaručena već 5 dugih godina i od samog početka živimo zajedno. Skupa prolazimo kroz sve životne tuge i radosti i ne pada nam na pamet da se pustimo. Trenutno se nalazimo u situaciji u kojoj se vrlo teško vjenčati.. No i to će se riješiti.

Mi smo se trebali vječati 16.05.2009 g., no u 3 mjesecu 2009. godine smo imali nesreću i kojoj je poginuo motorist i to se sada vuče po sudu. S obzirom da cijelu problematiku oko suda savjetovanao nam je da se do presude ne vjenčavamo ( birokracija)! S druge strane, tko bi na mom mjestu nakon takve nesreće uopče razmišljao o vjenčanju ?

Nisam jedna od onih koja želi velike svatove. Skromna sam, ali i tvrdoglava. Ne odustajem lako od svojih principa. Nekada je to pozitivna vrlina, a nekada i mana.

Jadna Ivana s nama!! Još treBa samo da se uplaši pa da nas zamrzi!Ali ja se iskreno nadam,da će shvatiti da ovo ne pišemo zato što izmišljamo ili želimo biti pametni,ako želi shvatiti ispravnost što Crkva kaže o njezinoj situaciji,neka razmisli ili se raspita o ćemu pišemo!Kod više svečenika,po mogučnosti.

Brak je neprocijenjiv,nema vrijednost,jer je od Boga darovan,ne da osiromašujemo ili da se patimo,već da budemo bogati,da se ne mučimo,da se i kroz njega pripremamo za viječnost,da možemo sakramentalno živjeti a da ne izgaramo u spolnosti.
U braku dolaze i djeca kao plod bračne ljubavi,koja su blagoslov i za ovaj i za idući život.
Boga u svoj brak ne možeš pozvati ,osim sakramnetom ženidbe,jer je On to i zapovijedio da je to put po kojem je On temelj te predivne zajednice dvoje ljudi koji se zaklinju na doživotnu vijernost!!

Mnogi danas nazivaju sve ljubavlju,ali ćim dođu do druge postaje križnog puta,bacaju križ svoj optužujući jedno drugog.
Ne mogu shvatiti da je Ljubav osoba,a ne nakakva sila koju kontroliraju.Ako je sam Bog poklonio brak i stavio ga pod svoju zaštitu kao sakrament,onda to ima jako velikog smisla.Nije to On napravio iz hira,već iz ljubavi prama nama,kao i sve ostalo.
Ako nam je dao dušu,tijelo,spolnost pa i osobu kojoj smo se spremni darivati,ako nam je dao svoga Sina kao žrtvu za naše grijehe,tko smo mi da sumnjamo u sakrament braka!Zar i to nebi trebalo biti savršeno kao i sve ostalo što On čini?!

Mislim da nikada ne bi trebali raditi kompromise ili kalkulirati kada je Gospodin naš u pitanju,kada je naša duša u pitanju,kada je grijeh koji činimo u i kada su zapovijedi Njegove u pitanju.Jer sve što nam je dano,dano nam je za ovaj život i za život viječni!!
Zato draga Ivana,ako želiš mali dio ljubavi koje nam Gospodina daje,daruj svoj život Njemu,slušaj Njegove zapovijedi,ne zbog Boga samoga,već da tebi bude dobro,On je čista Ljubav i nemaš razloga se bojati donositi odluke kada su Njegove zapovijedi u pitanju.Nije te stvorio samo za ovaj život,već za život vječni.Sakramenti i zapovijedi,su smjernica njegove volje da nama bude dobro.Dao nam je svoju svetu Crkvu,da nas vodi kroz ovu dolinu suza,da nas otkupi ako smo spremni da Mu se predamo vršeći volju Njegovu!!

1451 Medju pokornikovim cinima kajanje je na prvome mjestu. To je "bol duse i osuda pocinjenog grijeha s odlukom vise ne grijesiti".

Ovo gor je iz katekizma katoličke Crkve.To je bitan dio.
Sad me zanima.Ako se ispovijedaš,i kažeš u na kraju ispovijedi u molitvi kajanja "...i obečajem da ću se popraviti i da neću više griješiti."I svečenik te odriješi grijeha.A već prije te ispovijedi si odlučila svakako dijeliti postelju nevjenčana.E to ti je sporan dio,jer neznam kakvog smisla ima Ispovijed bez nakane da se više ne griješi,a uz to nesmiješ na pričest!!


Nitko od tebe ne traži da nekog pustiš ili otpustiš.
več bi trebala donijeti odluku,jesi li spremna ne ulaziti u spolne odnose do vijenčanja!?!?!?
To bi trebala biti tvoja odluka zbok koje bi se ispravno mogla ispovijedati,pričestiti i živjeti sakramentalno i spremati se za brak s temeljima na Gospodinu.Tad bi se odlučila za ispravan krščanski život što se tiće.
Mislim da to nebi trebao biti problem,jer to je Božja zapovijed i On će ti pomoći da u tome ustraješ.
Odluka je uvjek na tebi!Želiš li se predati Kristu,i čista uči u brak kako to On zapovijeda,i čekati koliko treba!!
Možda odluka nakon pet godina i nije laka,ali što je to sa milosti koja slijedi i što je to u usporedbi kad Gospodin vidi da si se njemu predala po Njegovim zapovijedima!!
Dakle!?

Žao mi je što prolazite kroz takvu situaciju,i sigurno nije lako,pogotovo ako se osiječa krivnja.I ja osobno vjerujem da bi vam sakramentalni brak(to jest,da se vijenčate samo u Crkvi) pomogao,i da bi vam vjera,sakramenti i molitva u obitelji bila veliki plus.Okrunjivanjem svoje veze doživotnim sakramentom bi bio veliki plus i potpora.
Ali opet kažemmjer vidim situaciju samo ovako površno.Ali ipak bi bilo dobro,da se Crkveno vijenčate ili da živite čistoču u milosti Božjoj,što bi vam pomoglo u tim teškim situacijama.


Svatovi bili veliki ili mali,isto vrijede,sad kako tko želi,druga je stvar,i skromnost je vrlina,ali je taj dan i lijepo proslaviti.
Tvrdolavost kao što kažeš nije uvjek mana,ali ako su principi ispravni,ni ne treba lako odustajati.Ali što ako nisu!?

samuel, hvala na obrazloženju i savjetima...
Definitivno ću o tome malo više razmisliti !

Vaše komentare ne smatram zlonamjernima niti propovjedima već VAšim viđenjima moje situacije.. Zašto bih Vas mrzila? Ne mrzim je nikoga, osim ako se jako naljutom, onda kažem stvari koje ne mislim, ali se brzo odljutim !

Svi imamo pravo na svoje mišljenje. Sva mišljena su dobra ako su konstruktivna, zar ne?

Draga Ivana rekla sam ti da sam oi ja u istoj sitaciju iz drugih razloga ali razlozi i nisu važni, nemoj si natovarivat bilo kakvu krivnju ili što slično, ja idem na misu radi sebe i susreta s Gospodinom, kajem se pred njim za griejhe u duhu molim sv vejrnike da mi oproste,čin ispovijedi i jest to pomirenej s ljudima, u duhu ja opraštam njima i pričešćujem se riejčju, takva je sitaciaj ne kažem je li to u redu ili niej ali to ej moj način komunoikacije s Gospodinom. Ići an ispovijed a biti u takvoj sitaciji priej svega ej sablazan jer bi nekoga drugoga mogla navesti an to da pomisli ad ej atkav način života u redu, i snosuila bi odgovornost i za njega, često puat mi svojim nepromišljenim postupcima navedemo druge en griejh, a kaže se jao onome po kome dolazi sablazan. Ndalej ti na ispovijedi lažeš najpriej sebe pa onda svećenika i na kraju i Boga jer kažeš "Čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću više griejšiti, uvaljuješ se iz jednog grijeha u stotinu drugih, maćeš sama sebi oči da ej to uredu a nije, znam bila sam u toj fazi, nema od toga ništa, i ja sam razmišljala pa što se ne bih mogla ispoviejditi ako en za taj jedan griejh pa onda za ostale, ali eto hvala Bogu nisam, sve dok nisam došla pred zid i priznala "Gospodien pogriejšila sam" nema načina da to sad popravim, ali Ti sve možeš popraviti, krivo sam postupila i žao mi je.niej mi ažo štto sam u građanskom braku sa svojim mužem, možada bi opet sve ponovila, nego mi ej žao što sam griejšila, išla sam protiv Tebe i sebe, dakle priznala sam da sam pogriejšila i tad je sve krenulo. doživjel sam oprost od Gospodina, On me odriješio svojom rukom i pomirio m sa sobom i sa ljudima, i tek nakon toga mogu sudjelovati u misi u potpunosti i sve što drugoi dobivaju ispovijedi i pričsti meni ej andoknađeno na drugi način. Nije lako ustrajati u takvom načinu života jer toliko puta mi dođe napast da glumim pred drugima, da budem licimjerna i pretvaram se da ej sve u redu, ali ne pristanem ponekad mislim ad svi misle zašto a ne idem na pričest, živim u amlom mjestu, i da me gladaju ali izdržim i tu napast ne pretvaram se i en glumim, stvari su takve kakve jesu i ja zasad nisam u mogućnosti promjeniti ih ali bit će bolje do ada moram izdržati. Kad sam tražila od Gospodina da mi oslobodi put i da em oslobodi tog"tereta" doživjela sam poput SV. Pavla ono "Dovoljna ti ej moja milost" dakel en tarži kruha preko pogače i eto iako imam iskušenja oduprem se i ne tražim kruha preko pgače jer znam da imam Gospodinovu milost koju zaista u izobilju prosiplje na men e i moju obitelj, sad je sve drugačije, bolje, ljepše, puno se stavari riejšilo i promejnilo za 360 stupnjeva nabolje. dkele imaj hrabrosti statni pred Gospodina i samu sebe i priznaj nije u redu i nemam opravdanje za to. Oprosti mi moje slabosti!

Moja rodica je u sličnoj sitUaciji.Nije Crkveno vjenčana,jer je njenom "mužu" to drugi brak,imaju dijecu.
Zna da se nemože pričestiti i ispovijedati,iako se moli I ode u Crkvu,kaže da je to sve skupa izjeda i ništa joj neide za rukom.
Nemože se potpuno predati Kristu,jer ide nevjenčana u postelju.Kaže da bi bilo najbolje da žive kao brat i sestra zbog dijece,ali "muž" to neželi!
E sad,raditi računice,i reči da nema izlaza,jeli to istina?
Ili bez ikakvog ustručavanja reći mu da ne želi s njim spavati,jer se je obvezala Gospodinovim zapovijedima!?
Treba li imati dovoljno vjere i hrabrosti,ili se baciti u Gospodinov zagrljaj ne boječi se ničega?Što izabrati,griješiti,i ne moći primati Krista cijeli život ili udovoljavati "mužu" i čuvati taj "brak" pa i pod cijenu grijeha i rizik duše za vječnost!!

Ne želim biti pregrub!Ali neke stvari ne razumijem!!Niti smo hladni niti vruči!!Sijedimo na dvije stolice.I pouzdajemo se u milost,a dali se dovoljno trudimo da je spominjemo.Tu mislim i na sebe,neću ni ja koji sam u sakramentalnom braku bez Božje milosti biti spašen.
Ali,jesmo li pokušali izgubiti ovaj život da dobijemo vječni,jesmo li pokušali biti ne navezani na bilo što na ovom svijetu da negriješimo da bi uopče mogli se pouzdavati u Milost svjesno griješeći.
U Božjim zapovijedima ,iza svake stoji točka,i nema:ali,ako,ili,pa ovo,pa ono,možda,šta ako i slično!!

Znam u kakvoj se sitaciji nalazi i ja sam bila u istom stanju kao ona sad ali najvažnije je znati da enma griejha kojega Bog ne može oprostiti, on je jači od svakoga griejha i njegova milost brišee neše grijehe, ali potrebno je u to povjerovati osloboditi se lažne krivnje tako što ećš pre Gospodinom priznati stvarnu krivnju i povjerovati ad ti ej oprošteno. Znaš onu prispodobu o sinu razemtnome kaže se "DOĐE K SEBI" dakle potrebno je osviejstiti se i dozvoliti Gospodinu ad ti da novo srce i kad ti ej srce i namjere čiste onda su ti i djela čista. Isus kaže "iz čista srca izlaze i čista djela, iz nečista srce i nečista djela" neka pusti Gospodinu da ju opere očisti i bit će čista, veći je griejh uskaratiti mužu bračni čin i time ga navesti an n evjerstvo ili pak ovisnost ili neki drugi grijeh nego živjeti ako muž i žena. Srce je važno. Neka uzme čitati psalme u kojima Bog govori o praštanj "onaj kad kaže da su avši griejsi crveni kao purpur ja ću ih učiniti bjeljim od snijega i sl. ne mogu se sad sjetiti vidjet ću ap ti javim. Ispričaj joj i u čemu ej razlika izmešu Jude i Petra? obadvojica su ga izdali ali Petar je vejrovao da je Gospodin jači od njegova griejha tj. vjerovao ej u Isusovu ljubav i milosrđe, jer se mi po ljuabvi i milosrđu spašavamo a ne pozkonu i parvdi, ne postoji bezgrešan čovjek, Juda je više vjerovao grriejhu i presudio si, a bilo je dovoljno da kaže oprosti i ničeg ne bi bilo, nego Isus i njegovoj ljubavi. Ključ svega je ljubav, ali ljubav u kojoj vjeruješ da te Bog voli bez obzira na sve i bez obzira na tvoj griejh i da on jedva čeka da se pokaješ i dođeš k njemu da te očisti i opere. Zar nije ostavio 99 ovaca da bi spasio jednu. neka u mašti zamisli kako kleči ispod Isusova križa i kako kaop Njegove krvi pere njene griejhe kao kod Longina ili kako sjedi do Isusovih nogu poput Marije Magdalene i pere ih svojim suzama a on stavlaj svoju ruku an njenu galvu blagoslovi je i oprosti joj sve grijehe. kaži joj da sam ja uspjela i da se može. ad se ne mora živjeti s teretom griejhe i krivnje i na koji način ja se pričešćujem i ispovijedam. Ili neka ako nišat ne uspije ode na hagioterapiju ako postoji blizu Cenatr za duhovnu pomoć. meni ej pomagalo također da povjeruejm u Boćju ljubav to da sam tjedan dana ponavlajla 2 puta an dan po 10-15 puta ja sam ljubljeno diejte Božje. povjerovala sam da me Bog ljubi ma što aj napravila ili ne napravila i da sam dragocjena samim tim što postojim. I eto danas imam sretnu obitelj zdrav i sretan brak i što ej najvažnije sigurna sam ad sam u milosti i ad sutra umrem išla bih ravno pred Gospodian jer je čovjekovo srce di mu ej blago a sve moje blago je kod Gospodina. Molit ću se za nju!!

Znam ja da Bog oprašta sve grijehe!!
Ali je pitanje,ako se u njemu ustraje,kako očekivati oprost..
Isus Mariji Magdaleni kaže"...idi i ne griješi više.."

Bojim se,da se previše oslanjamo samo na Ljubav Božju,do te mjere da zanemarujemo Njegove zapovijedi i Pravednost!
Meni bi bilo najlakše reči joj,ma sve će Bog oprostiti,ne boj se,ali ipak sam svijestan da danas tolike duše odlaze u pakao.
I ako krši Gospodinovu zapovijed,bojim se reći, ma ne brini,oprostit će Bog,a što ćemo mi učiniti da ne griješimo??
Mi uvjek možemo naći opravdanje za svoje grijehe,ali da li će to biti dovoljno,ja nebih htjeo riskirati!!

Sve je u redu ovo što si navela kao razlog i djeluje logično, ali ja znam iz osobnog iskustva da Bog nagrađuje naše odluke koje su u skladu s njegovim zapovijedima. Ako se vjenčaš, možda Bog i tebi providi pozitivnu sudsku odluku.

Upravo sam to i rekla da je najteže povjerovati u oproštenje grijeha, a najlakše ej ostati u krivnji jer đavao upravo to želi da nikada en dođemo do Boga i da se staln o osjećamo krivi i grešni jer smo atko u njegovoj v alsti, pomoću krivnj on manipulira nama sve do suicida, ne smiej se prepustiti krivnji. Bog je SVEMOGUĆ! Gle u nekim slučajeviam niej moguće da čovjek popravi stvari tu su i djeca i druga strana se ne slaže, misliš li da Bog želi da se ljudi razvedu pa da djeca pate, još boli još suza još plača. ne kažem ja da ej uredu to što činim ali sitacija je takva i nemamo kud, to bi zančilo da ej za nas gotovo, a za boga nema gotovo i nema kasno. Srce je u pitanju njega treba očistiti i onda će sve biti čisto.Sjeti se i onoga maldića koji kaže da je vršio sve zaapovijedi a Isus mu akže idi praodaj sve i pođi za mnom i maldić ode tužan, znači da ma koliko vršili zapoviejdi ako nemamo ljubavi ne vrijedi anm ništa, nećemo se spasiti bez ljubavi pema sebi i bližnjima, Možeš vršiti sve zapoviejdi ali ako si samo jednu ružnu riječ rekao osobi ili o osobi koja je jadna ne vrriejde ti zapoviejdi. znaš onu himnu o ljubavi.Božja parvednost se razlikuje od naše i nismo mi tu da sudimo i pravdamo se mi smo tu da ljubimo i parštamo jedni drugima. "Oprosti nam duge naše, kako što i mi opraštamo dužnicima anšim, molimo svaki dan a kome smo oprostili. Siguran način da zanš ad ti ej oprošteno je da oprostiš.Slobodno ti njoj reci i sam joj oprosti i njoj i njemu a dalje je Bog na djelu, niej na nama da ssudimo tko će biti spašen a tko ne. Zamisi Bog je toliko volio čovjeka da je dao svoj život za njega, zar misliš ad ej to džabe učinio. zna bog da smo mi slabi i jadni ad ans zlo zavodi on nas želi ugarbiti od zloag ali ne moež ako se ne pokajemo. Zašto ej atko teško povjerovati da je Bog dobar? Da rado prašta.
ako postoji i azkonska osnova da se iejši to dobro ej riejšiti, kod mene je nemoguće jer bivša živi na drugom kontinentu i nema namjeru doalziti i svjedočiti na crkvenom sudu. Zar eć mo čovjeka zato što ej ejdnom pogiejšio osuditi za ciejli život, zar misliš da enma pravo an popravak?
Ima jedan crkva u italiji di ej se ispoviejdao jedan gangster kod istog svećeniak; ubio sam pljačkao i sl uvijek je isto ispovijedao, ovaj ga ej uvijek odrješivao, jedanput mu dodije i akže enću ne želim et odriješiti ti se ne popravlajš. Začuje se gals "Ja te odrješivam!" i pokaže se ruak nad isppovijedaonicom i kažu da i danas iam otisak te ruke na toj ispovijedaonici.