www.tebe-trazim.com

Slažem se.
Pokušavam objasnit iz svog iskustva,ne teoretski, da je najteže zapravo svjedočiti mlakim kršćanima-katolicima.
E sad,da se nitko ne bi našao prozvan,ovo govorim ,jer sam ja bila taj mlaki katolik i ja sam mislila da je vjera-
ići redovno nedjeljom na misu,otići tu i tamo na hodočašće,malo se nekad molit,a dalje vozi kak svijet kaže itd.
i nije bilo šanse da mi netko kaže da sam u krivu što se toga tiče.
U smislu-"Pa šta meni ima tko govorit ,pa imam sakramente,idem nedjeljom na misu,
trudim se radit dobro i šta sad još treba?"Baš ko farizej.
E,a kad sam shvatila da sam farizej,ma ne da me pogodilo ,nego je i to jedan od trenutaka
kad su mi se počele otvarat oči.Nije se dogodilo preko noći,proces je to dugotrajan,
koji traje cijeli život,s tim se uvijek treba borit,
al ogromna je stvar postati svjestan toga i priznati sam sebi to ,
onda sam nekako i počela razumjeti i prihvaćati sve što Crkva govori i na što nas potiče.

Al čudno je stvarno,kak živimo u katoličkoj zemlji,odrastamo manje više uz Crkvu,vjeronauk,
imamo sve sakramente,a totalno radimo krivo.
Opet se ja prva javljam,jer kažem nisam ja nikad totalno otpala od vjere,
al sam ju živjela -baš onako,ko većina-katolik sam ,ali...
I opet kažem ,Bogu hvala što mi je otvorio oči i ovo pišem ,jer bi htjela da se i drugima otvore oči
baš u vezi ovoga.Jer dok god smo mlaki,radimo kompromise sa svijetom.
To se čini dobro u tom nekom trenutku,al dugoročno,ne vodi dobru,znam ,itekako znam.
I nije lako reć svijetu -NE-,a Bogu -DA- bez kompromisa,nikako nije lako,
al to je jedini način da živimo u svijetu,
a ne izdamo Boga.Drugog načina nema.Ili-ili.Pravi -uski put ili krivi -široki put.
Svatko od nas se sam odlučuje za pravu ili krivu stranu i to svaki dan, u svakom trenutku.
Neće uvijek uspjet,al bitno je biti svjestan da je to tako i truditi se.Trud je bitan.
A svaki trud i napor urodi plodom kad tad.






Što se tiče mučeničkog sindroma,nekak je kod mene bio češći u početku obraćenja,a sad ga skoro i nema.
Znam kome vjerujem-Bogu naravno,već sam prije rekla,tak da ,kad me netko izbjegava ili ne želi previše pričat sa mnom,
da, pogodi me to,bude mi žao,pitam se jesam nešto krivo napravila ili rekla,čovjek sam,
al sve ima svoj razlog i ništa nije slučajno,pa tako i to.
Iza svega se krije neka poanta,normalno,ne shvaćam ju odmah i znam se pitat nekad duže,
nekad kraće,zašto je ovo ovako ili onako,al kak prolazi vrijeme,sve nekako postane jasnije.
I s vremenom prihvatim da je to tako,druge nema,glavom kroz zid se ne može,a ni ne treba.





Samo nije uvijek tak lako objasnit,a možda je nekad bolje i ne objašnjavat.
Ali naravno,ako je razgovor samo o toj temi,ne povlačim se,to nikako.

@ita To se ni ne mora objasniti direktno. Dok se sugovornika mic pi mic, korak po korak prosvjetluje on to sam u svojim dubinama pocinje polako da shvaca. Vidi da je olako gradio pretpostavke (ujedno slusajuci svjetovne kritike recimo u vezi celibata, najtvrdji orah je pedofilija, ali i njega se brzinom svjetlosti moze samljeti) i da njegova dosadasnja uvjerenja o kat. crkvi zapravo nemaju nikakve temelje. Shvati da zapravo uopce nije dovoljno informiran da bi mogao zauzimati kriticne stavove. No vrijeme je kod takvih razgovora uvijek nekako kratko (ili mi se to samo pricinjava) i usred razgovora se cuje 'Hoces li me obratiti?' pa se jos neke stvari nabrajaju za koje vise nema vremena da se sve pojasne. I sve zavrsi prividno s time da oba dvojica imamo svoje stavove i da postujemo drugu stranu. Ali ipak je se nesto promjenilo... pogled na krscanstvo. Sugovornik postaje polako svjestan svojih korijena/svog pravog identiteta. Uvidja i duhovnu dimenziju u svemu tome. Nije vise po onom starom da je crkva protiv seksa i da mora trcati sa (liberalnim) vremenom ili da se uvijek i u svemu protivi znanosti. Promjena dioptrie mu otkriva da se znanost zna prevariti odnosno da itekako ima svoje granice.

Ovisi od razgovora do razgovora.
Nekad je moguće neke stvari objasnit direktno,
a nekad je bolje šutit.
Mene su većinom poticali na bolje ,ljudi,koji su svojim životom svjedočili vjeru,
znači ono što su govorili to su i živjeli.
I nekako mislim da je to način kak kršćani-katolici trebaju svjedočiti.
A svatko od nas ima svoj karakter i nitko neće svjedočit jednako,
al u tome i je ljepota svega toga.
Npr.netko tko naglo reagira,jer ima takav karakter,al shvati da je pretjerao i ispriča se,to je svjedočanstvo.
Ili kad netko ide na ispovijed i ispovijeda svaki put jedno te isto i onda se konačno nakon ohoho ispovijedi riješi tog nekog grijeha,
koji ga je dugo mučio.Svjedočanstvo je u tom da se bez obzira što je ponavljao jedan te isti grijeh,kajao svaki put radi toga i da je uporno išao na ispovijed,jer je u dubini duše bio svjestan da je to što radi krivo i taj njegov trud je morao uroditi plodom kad tad.
Svjedočanstva su takve neke male sitnice,nisu samo ogromne stvari,svima vidljive.
Nekad ko da se stalno traže neke senzacije,a zapravo se sve događa tiho i neprimjetno u svakom od nas.
Al malo pomalo,ljudi ,koji nas znaju, počnu primjećivati te promjene ka dobru i to je onda njima svjedočanstvo,
da je dobro ići na ispovijed,pričest,na misu i da to nije samo neka priča ,koja traje neko vrijeme,već je to nešto
što totalno mijenja život na najbolji mogući način.

-odlično predavanje "Život po Božjim pravilima u svijetu izazova" fra Marija Knezovića baš za ovu temu

https://www.youtube.com/watch?v=gZcQG2ful14

Politička korektnost – nova podobnost

Politička korektnost označava jedan kodeks ponašanja ili djelovanja koje je u skladu s normama koje postavlja politička elita. Ako je politička elita bezbožna, kao što je to danas slučaj u većini zemalja, onda će ona postaviti norme ponašanja koje će, iako zle, prikazati kao nešto dobro i napredno. Tako na primjer, umorstvo nerođenog djeteta će se proglasiti pravom žene na izbor, o kontracepciji i sterilizaciji će se govoriti kao o reproduktivnom zdravlju žene, seksualne devijacije će postati spolne orijentacije, itd.

Smatra se da je osoba korektna ako se ponaša u skladu s postavljenim normama, ako je uvijek pristojna i uljudna, ako se nikome ne zamjera. Danas se većina katolika ponaša politički korektno. Međutim, postavlja se pitanje, a što ako su te postavljene norme u suprotnosti s vjerom, da li se i u tom slučaju trebamo ponašati korektno? Nažalost, mnogi katolici će na to pitanje odgovoriti potvrdno. Oni će se javno izjašnjavati za katolike, a u isto vrijeme će govoriti na primjer o pravu žene na izbor. Ili će na primjer reći kako su sve religije iste, da ne bi uvrijedili sugovornika. Da li je za katolika važnije biti korektan, tj. paziti da nikomu ne stanete na žulj, ili govoriti istinu pa makar ona bila i bolna za sugovornika? Odgovor na to pitanje je vrlo lagan, samo trebamo pogledati Isusov život i razmotriti koliko je on bio korektan.

Možda ćete reći, pa Isus je živio u drugo vrijeme. Točno, živio je u drugo vrijeme, ali su i u to vrijeme postojale norme ponašanja, koje su iako drugačije od današnjih, bile vrlo stroge. No, Isus se nije libio stati u obranu istine, pa ni onda kada ona nije bila poželjna. Isus se nije nikome dodvoravao. Evo nekoliko primjera. Kada su Isusa ljudi počeli napuštati jer je govorio da čovjek mora jesti Tijelo njegovo, on nije ublažio retoriku, već naprotiv upita apostole: «Hoćete li i vi otići?» (Iv 6,67). Nakon što je Isus u kući jednog farizeja izliječio čovjeka koji je imao vodenu bolest, znajući da su mu to farizeji spočitavali, reče im «Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotnji?» (Lk 14,5). Kada je pak došao u Jeruzalem i nađe u Hramu prodavače volova, ovaca i golubova «načini bič od užeta i istjera sve iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novac i prevrnu stolove» (Iv 2,15). A kada je Petar pokušao Isusa odvratiti od muke na križu Isus mu reče: «Odlazi, Sotono!» (Mk 8,33). Dakle, već iz ovih nekoliko primjera vidimo da je Isusu istina uvijek bila važnija od konformizma. I Katekizam Katoličke Crkve nas uči da čovjek po svojoj prirodi teži k istini. «On ju je dužan častiti i svjedočiti» (KKC 2467). Imamo mnoštvo vjernih laika i pastira Crkve koji su svojim životom i djelima svjedočili istinu.

Nasuprot njima danas imamo ne mali broj tzv. katolika kojima je konformizam važniji od istine, drugim riječima, njima je važnije svoju vjeru prilagoditi svijetu (zato često imaju iskrivljeno vjerovanje naročito po pitanju morala), stoga se u javnosti uvijek drže političke korektnosti. Primjera je jako puno, pa ćemo navesti samo dva. Poznati su slučajevi istaknutih američkih političara (John Kerry, Patrick Kennedy, Kathleen Sebelius, Joe Biden, Nancy Pelosi, itd.) koji se deklariraju kao katolici, a u javnosti podržavaju abortus. Kod nas ima također puno katoličkih političara koji podržavaju abortus (ne sjećam se da je u Saboru od tih silnih katolika netko govorio protiv abortusa), a najpoznatija je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je u kampanji za predsjednika RH rekla: «Ja sam za život, ali isto tako poštujem pravo na izbor. Nisam za zabranu pobačaja zato što ona nigdje, nikada i nikome nije donijela dobro». Hm.. zabrana ubojstva nikome nije donijela dobro!?

Drugi primjer se odnosi na katolike koji podržavaju i promiču dženderizam. Tako je kardinal Timothy Dolan (biskup New Yorka) kao glavni predvodnik parade u čast sv. Patricka dozvolio ove godine po prvi put u povijesti ove parade, koja je starija i od samih Sjedinjenih Američkih Država, jednoj grupi aktivnih istospolaca da sudjeluju na njoj. Tu je i kardinal Walter Kasper s njegovom tezom koju je pokušao progurati na Sinodi o obitelji da u istospolnim zajednicama ima isto dobrih elemenata (vjerojatno će sutra pronaći dobre elemente i u abortusu). Kod nas je u promoviranju dženderizma unutar katoličkih krugova najpoznatija časna sestra dr. Jadranka Rebeka Anić.

Danas je svijet prepun tzv. katolika koji se utrkuju kako se dodvoriti svijetu, zato se silno trude biti politički korektni. Možda bismo mogli reći, da nas standardi političke korektnosti kakvi su danas uobičajeni tjeraju u zonu nemorala: riječ je o neumjerenom obziru prema tuđim osjećajima, nedosljednostima i lažima. Politička korektnost nije ništa drugo do izričaj nove podobnosti jedne druge, malo perfidnije diktature. Ona je svojstvena svijetu. Međutim, Isus i njegovi učenici nisu od svijeta (Iv 17,16). A oni katolici koji se dodvoravaju svijetu i koji su sretni kada ih svijet tapša po ramenu, uistinu, oni su već primili svoju plaću (Mt, 6,2).

Ivan Poljaković

http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/mor ... podobnost/

Da li se i mi dodvoravamo svijetu ili živimo u svijetu, ali nismo od ovoga svijeta?

Mislim da na ovo pitanje prvo treba svatko sam sebi odgovoriti.
Teško je svjedočit vjeru danas kad ni katolici ne poštuju nauk Crkve,
a i ne zanima ih baš previše, kad to nije "moderno".
Razumijem to s jedne strane,jer ni sama nisam nekad shvaćala
i mislila sam da se treba prilagodit svijetu.
Al sad hvala Bogu znam da se sa svijetom ne rade kompromisi
ni pod koju cijenu i nemam više problem reći u nekom razgovoru
direktno neke stvari.

Npr.baš ovo što se tiče dženderizma,koji se preko zakona malo pomalo uvlači
u škole,a u Europi je već i u vrtićima,nažalost
(npr.imaju kutiće gdje se dečki mogu oblačiti u žensku odjeću i biti kao djevojčice,
a isto tako djevojčice mogu glumiti dečke i onda ako im se to sviđa ,mogu to biti)
jer prema dženderizmu svatko može sam birati kojeg će roda biti
-šta reć na ovo osim i Bože pomozi.
Samo, kad sam par puta probala reć ljudima da će im djecu poučavati
da mogu (prema dženderizmu)birat rod-ak je žensko može bit muško i obrnuto,
(to je već u nekim europskim zemljama u školskim programima),
a kod nas pokušavaju to ubacit preko zdravstvenog odgoja),
rekoše mi:"Joj daj nemoj mi to govorit,pa neću ja o tom mislit,nek to rješavaju oni ,
koji su za to plaćeni,imamo mi drugih problema."
A šta će bit kad sin od 7,8 godina dođe kući iz škole i kaže:"Tata ,mama učiteljica rekla
(ako preko zakona uđe u škole,onda će učiteljica to po programu morati reći)
da mogu sam birat hoću biti muško ili žensko.
Kaže da nema veze kojeg sam spola,nego da budem ono što mi se više sviđa."
Zvuči šokantno,al ak se nastavi ovako.
kak se sad radi s tim dženderizmom,nije daleko ovakav scenarij.
A to će postat problem svih nas,ak ne reagira svatko od nas i to već u svojoj okolini,jer ljudi ni ne znaju za to.
To se već događa(nije teorija zavjere,nego stvarnost nažalost)
i treba bit i postat svjestan toga,a onda se treba informirat,da bi uopće znali s čim imamo posla.
Za početak pročitat ovu knjigu http://verbum.hr/knjige/svjetska-seksua ... cija-5329/,
a ovdje je par mišljenja o knjizi http://www.naklada-benedikta.hr/index.p ... lucija.pdf,
pa da vidite s čim mi imamo posla u ovom svijetu i protiv čega se sve treba boriti.

http://www.peterkreeft.com/topics-more/how-to-win.htm

https://www.youtube.com/watch?v=tm08x8YiuXk

-Chris Stefanick govori o tome kako biti katolik-kršćanin u svijetu
https://www.youtube.com/watch?v=tAmIyUerw5c
-Peter Kreeft govori o autoritetu Katoličke crkve
https://www.youtube.com/watch?v=NldTKfZ4fzY

Marino Restrepo-Kršćanstvo i svijet
https://www.youtube.com/watch?v=gYYSIZMu6dA