rebeka napisao:
I ljubavi prema "bliznjemu"..odlucila sam da napisem nekoliko rijeci..
Kad sam dosla na ovaj forum ,bila sam sretna..jer sam pronasla ono sto mi je nedostajalo.Jedna sam clanica,medju jos onih nekoliko starih clanova..ovdje sam upoznala divne i meni drage ljude...od mnogo njih sam puno dobila,nekima sam i ja dala..ali u zadnje vrijeme...mi nekako ne ide..Cesto se puta pitam,kuda sve ovo vodi..a onda opet mi nesto kaze,mi smo u Bozjim rukama siromasni radnici, djelo je Bozje ono sto cinimo..a kakve god bile nase nakane,ponekad nedostaje nam cvrstine..
On bi nam TT,mogao biti i na spasenje duse kada bi vise slusali Rijec Bozju,a ne sa konfliktom na pojedinim temama dovodi me u napast,i ne samo mene nego i vas...
"Kad djavao osjeti da Bog snazno djeluje po svojim izabranicima,
sve ce uciniti da pokvari nakane Bouje" (Thibon)
Osjetila sam u dusi (ovo pisem samo za mene) da TT ,pretrpjeti mnogo stosta ,dok ne bude savrsen..dosla sam do zakljucka da mir pociva na mnogo strpljivosti.."Lako je nositi zakrpanu haljinu..ali treba imati
STRPLJIVU DUSU "...a imati na umu "On ce biti tvoje,i nasa nagrada"
Na nama je da razlucujemo igru svijetla od tame..
Pa kada vidim kako pojedini clanovi promatraju..onda se pitam, da nije mozda ovako.."Promatramo buru samo kroz prozor,tako je mjesto na pragu duse.." Dubine ostaju tajna Bozja..Ceto se pitam,dali smo izabrani da budemo prezreni,za uszvisenos prezira i omalovazavanja,treba imati turbo vjeru..A Gospodin Isus Krist bio nam je u tome pravi uzor..
Sluga Bozji ,onaj tko zeli ostati malen,a zeli uspjevati i rasti,dizati se nad svima i opijati u Bogu..A kako sam i fizicki i duhovno mala,dovodi me cesto na pojedinim temama u kusnju i napast..A kada bi imala malo vise strpljenja,kojega nemam i koje mi je mana..tako cesto bivamo,
iznakazeni..moramo se povuci kao dosta starih clanova,i iz prikrajka prosmatrati...razvoj daljnjeg toka..Nista toliko ne koristi covjeku kao strpljivo podnesena nevolja iz ljubavi prema Bogu.
To je najsigurniji znak Bozjeg odobrenja..Iz lanca strpljivo podnesenih patnja Gospodin Isus Krist kuje zarucnicki prsten kojim sebi zarucuje duse.. "Treba izeti u obzir da djavao,kad zeli upropastiti duse,ima cesto neki predosjecaj predznanje o osobitim nakanama Bozjim.
Ako djavao posjeduje tu spoznaju i sumnju,to ce dusu napadati savjesnije,
okruzivat ce je upornije,napastovat ce je jace.Progonit ce je ,buniti i ugnjetavati koliko god moze..
"Nas Gospodin mi je dao milost vec na pocetku da se ne plasim djavla;cini mi se da je njegova moc tako neznatna da ga se moze lako savladati u ime Isusa Krista.." Onaj tko zeli biti djete Bozje,ne tezi za ublazivanjem bolova,ali iz ljubavi prema svakom clanu ,koji je
"Moj bliznji" trebamo obratiti malo vise paznje,do jucer su bili ono koji su nestali,oni koji sada tuguju...a mozda sam i ja sutra na redu...
Podnasanje muka, i malih kao razlicitog misljenja...je svetost..
Neki ce se pitati zaso ovo pisem, zato sto mi nije svejedno i sto tugujem za dragim prijateljima koje sam srela ovdje,i koji su na 1000 postova napisali,a mozda su klonuli,mozda im treba malo vise ljubavi i razumjevanja,jedna ljepa rijec,i jedna mocna rijec "Oprosti"
"Ne ljube najvise niti pravo oni koji se predaju simpatijama;ni do jednog bica ne dopiremo,ako to ne cinimo s Bogom,"
"Pozvani smo da suradjujemo na Njegovom djelu,iznad svih ljepih djela
stoji sjedinjenje s Bogom.."
Pozdrav!
Ja sam novi ovde.
Oduševljen sam iskrenošću i priznavanjem nemoći u održenim trenucima
u ovim vašim životnim pričama.
Jer čovjek ako je već nemoćan,treba priznati sebi.
Ali treba iskorjeniti nemoć iz sebe.
Jer problem je u samima nama.
Treba spoznati uzroke naših slabosti.
Ako ćete mi vjerovati mom životnom putu koji je bio slijedeći:
Više puta sam doživljavao neke bljeskove milosti,medjutim uvjek sam se
vraćao starom načinu života,uobičajenom načinu,gdje je duhovno
po strani.
Prošao sam ovozemaljske sve boljke novac,razuzdanost,agresija i sl.
Osjetio sam u sebi da to nije pravi put,već put u propast.
Prolazio sam različite duhovne borbe.
Sve do konačne spoznaje da BOG ne kažnjava,da je ISTINSKI BOG
milostiv,oprostio mi je sve.
Kako znam da mi je oprostio?
Nemam više tereta,nemam više mržnje u sebi,jednostavno ja više
nisam isti kao prije.
Poslije toga ljubav mi se počela radjati u srcu,koju prije nisam imao.
Jednostavno nema nazad na staro sve i da hoću.
Toliko me spoznaja da ISUS mi sve oprašta izmjenila život da je to nevjerovatno.
Ja ljudi jednostavno nemam nikakvih strahova od života od budućnosti.
Prije sam uvjek u nekom strahu bio.
Što vam ljudi hoću reći?
Teret nije težak uopće takvoga života.
Jer ako korjen iščupate zla iz sebe,svi negativni osjećaji će iščeznuti.
Eto toliko za sada od mene.
Pozdrav!