www.tebe-trazim.com

predaji zlatko te rane Gospodinu..moli za nutarnje iscjeljenje..
neće to preko noći
Bog je milostiv..a sve rane koje su u nama nekada budu nama na izgradnju...zato ih Bog i dopušta..
btb

Potpuno si u pravu.

..buntovnost ljudskog srca..
..se odnosi na ljudsku kob..prvog grijeha...

...no i svaka ta skupina koju si navela..
..imat će svoje trenutke..kad će se dotaći..načela..

..jer.u .čovjek..tek sa smrću ..prestaju..bunt..
..skriveni , ili otvoreni..

..Pobuni je ugušena...SLAVOM USKRSNUĆA..
..tako da nema
..velikih ni malih..

..samo spašenih i izmirenih s Bogom..
..a svi buntovnici..
..voljom svojom izabiru..
..propast..

Citiram;

"...Evo braćo moja i sestre u Kristu..pišući po forumu,
uvidjeh najprije svoju ranjivost...a onda i tuđu..!
Što mislite...dali izranjeno srce može ispravno i zdravo prosuđivati..?
Zanima me vaše mišljenje... ?"



Moje mišljenje je da ranjeno srce ne može ispravno i zdravo prosuđivati. Toga smo svjesni u svakodnevnom životu. Kad nas netko povrijedi nemožemo isto reagirati kao kada zacijelimo te rane. I zato je najbolje prvo glavu i srce dobro ohladiti pa reagirati i postupati.

Pomozi mi, Gospodine, opraštati,
kao što Ti meni opraštaš:

opraštati hitro,
prije no što me zahvati uzbuđenje;
opraštati srcem,
iskrenom voljom, ne tek riječima;
opraštati potpuno,
bez pridržaja i bez uvjeta;
opraštati trajno,
ne vraćajući se na staro;
opraštati iskreno,
ko da nikad nisam doživio
uvredu i nepravdu;
opraštati ponizno,
s uvjerenjem da je meni
više oprošteno;
opraštati velikodušno,
s odlukom da uvreditelja više
ljubim i za nj molim;
opraštati neumorno,
brišući svaki trag.

Gospodine, pomozi mi opraštati,
da moje opraštanje bude
slično Tvojemu.

Pisati ću otvoreno, zbog toga sam tu.
Srce može na različite načine biti ranjeno. U svakodnevnom životu postoje različiti načini da te netko povrijedi, ponekad razmišljaš glavom, ponekad srcem.
Moje srce je ranjeno i moja duša, ali ovakve rane zacjeljuju sporo ili nikad.
Svjestan si da moraš razmišljati glavom, pravilno postupati a sve ti se čini nestvarno jer neke stvari neće ni razum prihvatit.
Ja obavljam moje sakodnevne obaveze, trudim se unatoć mojoj boli biti tu za moju djecu- jer i oni su ranjeni- više ni oni tate nemaju.
A moje srce je otišlo s njim.
Kako cu vladati razumom kad ga je otrgnulo iz mojih ruku- toliko sam mu
toga još htjela reći.
Mislim da treba skupiti snage, treba ići naprijed jer druge mogućnosti nema.
Nadam se da će bol popustiti- stvarno shvatiš da je zadnja stanica molitva.

Varaš se... Isus je lijek i liječnik za naše duše...
ispunit će On svaku prazninu na duši koju trenutno osijećaš.
Tvoje "tijelo" plače, ali "duša" nek se raduje susretu u mjestu koje ne dotiče vrijeme... mjestu vječne ljubavi, radosti i mira.
Što nijedno oko nije vidjelo, uho nije čulo...je Gospodin pripremio za one koji Ga ljube. Ovaj svijet je prolazan, mi smo na ovom svijetu tek putnici koji se pripremaju za Kraljevstvo nebesko...
Zato budi hrabra, nema razloga za tugu...

''ocima koje su plakale puna jasniji je svijet''...

..gle Roma..
..prihvati REALNOSTI...
..ISUS je otišao i rekao "JA SAM S VAMA DO SVRŠETKA SVIJETA"
.."Ne boj se , jer ja sam s tobom"..itd..
..Isus je pokazao svoju ljubav..i toga se drži...jer ON=Ljubav...

..i svi VJERUJEMO ISUSU..

..ne znam da li je tvoj suprug , otišao od vas..
..ili je napustio ovaj svijet...
..pa ću govoriti za oba slučaja...

..ako je tvoj suprug napustio ovaj svijet..
..moramo znati da je ljudsko biće u konačnosti , samo..
..Jedan na jedan,..pred Gospodinom...

..mi smrtnici..NEMOŽEMO SPASITI JEDNO DRUGO..
..tako da jedni drugima...omogućimo vječni zemaljski život..

..jer gdje je onda naša vjera...
..ako smo Kristoliki..onda moramo za njim SVE DO USKRSNUĆA...
..sve do vječnosti...

..pa ako u to vjerujemo...onda sve SVOJE LJUBAVI..
..MORAMO VEZATI UZ VJEČNOST...
..I UZ ONOGA TKO ĆE NAS POZVATI U ŽIVOT VJEČNI..

..tako naše ljubavi prema bližnjima i same postaju vječne....
..jer se LJUBIMO U KRISTU..

..a to nam onda daje ..MIR..MIR ..MIR..

. SNAGU I NADU..
-----------------------------------

.ako netko ljubi nekoga, a to osoba ODE..
..nađe drugu , "ljubav"

..a kako da ja onda vežem svoju ljubav za nekoga
..tko me ne voli...

..zar da budem u očaju..
.i nadi da ću silom..natjerati tu osobu da me ljubi..

..Nek svak ide svojim putem...

..jer Svak može i sam..
..jer "bez svakog se može"
..jer svi smo mi samo prolaznici i posuđeni ovom svijetu..

..tako svim onima...koji su vezani uz stare ljubavi..
..a oni otišli drugima...

..OSLOBODITE TA BIĆA, OD SVOJE LJUBAVI..
..Tako ćete osloboditi SEBE, i naći MIR..

Draga Naggar,

Moj muž je umro. Svoj život je posvetio svojoj obitelji.Bio je čovjek otvorenog srca, mnogi tuguju za njim. Bio je prijatelj, uvuek s osmijehom na licu, uvijek topla riječ na usnama. Od djetinstva smo skupa.
Nedostaje mi svakog trena.
Ja vjerujem da čovjek u molitvi može naći snage. Znam i da svatko nosi svoj križ.
Moja kci kaze da je zahvalna jer je on bas bio njen tata. Ali, opet... kažem realnost je jedna. Covjek se mora nauciti nositi s tim.
Za nas je to tragedija. Najprije nije bio bolestan, izdahnuo mi je na rukama,
iznenada .... sve su to traume i šokovi...
To se najprije sve mora složiti u glavi.... nevjerica...
Naravno, dok te ne tresne, čovjek misli da se loše stvari uvijek događaju drugom.
Tada se pitaš- zašto, zašto je morao otići tako mlad?
Sad je došlo naše vrijeme... taman si djecu podigao na noge... a ono...
sruši ti se svijet...
Nije lako... kažeš bez svakoga se može... to nije bio moj izbor...
Molim dragog boga da mi da snage da izdržim svoju bol, da nastavim živjeti ...i da se mogu pomiriti s tim