www.tebe-trazim.com

Svako srce koje je otvoreno i ljubi može zdravo prosuđivati...

Izranjeno, pa zacijeljeno možda čak i bolje, jer život nas najviše uči!

moje srce je bilo ranjeno.. ali rane su jos svjeze... boli ponekad..
i rijetko kad donese pravu odluku jer je tako naivno i zeljno ljubavi.. a uvijek srlja ko muha bez glave.. nekako je nestrpljivo, zeli konacno dozivjeti tu ljubav i zuri u nepoznato, bez nekakve pripreme samo radi te srece. a mozak govori drugacije.. sporo, pametno, polako... pamet u glavu..
al ne.. srce je glavno... i ponekad sam ljuta na svoje srce.. na svoju dusu.. zato jer je tako naivno.. i onda poslije pati.. dode mi da placem, vristim... pa sto mi je to trebalo? jer uvijek tako slijepo vjerujem u ljude.. iznosim im svoje tajne kao neku vremensku prognozu.. iako mozak kaze ne..
a bas se pitam bi li bilo takvo da nije bilo ranjeno?

Draga Anchi,

ja sam do sad sve važne odluke donosila vođena razumom. Uvijek sam prigušila onaj način kad kažemo da razmišljamo "srcem". I često je srce govorilo drukčije od razuma...

Danas mogu reći da mi je žao što sam baš uvijek slušala ono što zovemo razumom. Odnedavno sam odlučila da ću svoje odluke donositi i srcem - pa neka i bude možda više boli ili krivih poteza - ali vidim da me i razum često zavarao.

Čini mi se da sam puno lijepih stvari i osoba propustila jer sam bila vođena isključivo razumom. Nije da sad gorko žalim zbog toga ili sl., ali malo mi jest žao!!

Znaš ono iz Malog princa - Samo se srcem dobro vidi...
Naravno, ne smijemo razum potpuno isključiti!! Ali - ja ću uključiti i svoje srce...

Kažeš, Anchi, da olako iznosiš svoje tajne... I ja sam takva, ponekad preotvorena. Smatram da ipak treba biti oprezniji u tom području i ne baš svakome iznositi svoje dubine, pogotovo ne ono čega se i sami sramimo. Baš je jučer na misi bila molitva i propovijed da kontroliramo svoj jezik!!

U zadnjih mjesec dana mi je već bilo naporno od svih silnih teorija čemu dati prednost - srcu ili razumu - baš sam bila u dvije kritične situacije u vezi toga. I nakon puuuno promišljanja sam odlučila - ja ću od sad prednost davati srcu...

Evo moje srce je bilo prid raspadnućem...ranjeno..isparano...

Dal zdravo prosuđujem??

S ovim se slažem u potpunosti. Posebno s ovom posljednjom rečenicom.

Fighty uzela si mi riječ iz usta

ranjeno srce brzo uči...a kad nauči..pristupa sa oprezom ,mudrošću i ljubavlju....
rani ga opet...bit će još jače..pa opet i opet....

Malo cu izokrenuti stvar, ne zamjerite. Mislim da uopce nema veze da li je srce ranjeno ili ne da bi se nesto ispravno odlucilo.

Da pojasnim. Mislim da svaka odluka je vezana za stanje duha a ne srca. Isto tako mislim da je jako tesko proci kroz ovaj zivot "neozlijedjen". Ne mogu vjerovati da postoji srce koje nije ranjeno. A stanje naseg duha zapravo usmjerava nasu odluku u smjeru koji je Bozji ili u smjeru koji nije Bozji. A jedino ostaje pitanje da li cemo mi u trenutku kad se osjecamo potopljeno i izgubljeno, pogledati u Boga ili Mu okrenuti ledja i time izgubiti onaj kontakt koji nam je potreban da nesto ispravno odlucimo. To je jedina odluka koja je bas nasa. Bar ja tako mislim.




upravo tako. jedino mi ja dodala "i srce koje ima pouzdanja u Njega i Njegovu Providnost"

smatram da ne može, ali kada prizdravi, bude mnogo mudrije.

RANJENO SRCE-ZASTO?
Ne dozvolimo nikome da nas povrjedi i rani,blagoslivljajmo osobe koje nas zele povrjediti ili raniti,predajmo ih Isusu i pomolimo se istog trena za njih,oni ce biti oslobodeni svoga gnjeva ,a mi njihove ranjivosti.Ne uzvracajmo zlo za zlo,vec osmjehom blazimo boli.Nemojte pitati kako ,vrlo jednostavno i lako.Kad si sav Bozji,kad u tebi nema ljutnje vec ljubavi Bozje ti tada sve mozes.Kako kaze nas Isus"Ako imas vjere ko goruscicino zrno i reknes li ovome brdu premjesti se"brdo ce se premjestiti,tako i vi nedopustite nikome da vas rani.Blagi osmjeh tvoga lica okrenut ce sve na dobro jer Bog je ljubav i On okrece sve na dobro.Predajte sebe Gospodinu svakoga jutra cim se dignete i sve svoje i molite,molite i za one za koje mislite da su vas ranili i oprastajte,tako cete izbjeci sve rane svoga srca i bit cete i ostat cete djeca Bozja.Amen.

ISUSE UZDAMO SE U TEBE

- dotaknimo svoje ranjeno srce
- prestanimo razmišljati na tren
- pažljivo ga ponesimo na izvor, potok, rijeku, oblake
- pouzdajmo se i budimo dostojanstveni
- pred Onim koji nas u daljinama čeka
- pred onim koji se rodio za nas
- pred jedinim koji će prosuditi naše "boli"
- jer mi ćemo donijeti izbor
- a On će ocijeniti svakog od nas
- i dati nam plaću/ili
- i zacijeliti naše ranjeno srce
- ako bude volja i milost Njegova

Evo, draga sestrice Miriam, nije nas baš puno komentiralo i svjedočilo, a što ti misliš?