www.tebe-trazim.com • Pogledaj temu - Nedjeljna i blagdanska čitanja i promišljanja

Pogledaj neodgovorene postove | Pregled aktivnih tema

Početna » Vjerska iskustva

Vrijeme na UTC [LJV]

Nedjeljna i blagdanska čitanja i promišljanja

Moderatori: ita, Božja ovčica

Strana 7 od 9

[ 84 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 4, 5, 6, 7, 8, 9 Sljedeće

Prethodna tema | Sljedeća tema

Autor

Poruka

joakim

Naslov:

Postano: 15 ožu 2008 23:44

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Cvjetnica:Nedjelja muke Gospodnje "A"

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju
Mt 26, 14 - 27, 66 ili Mt 27, 11-54

Evanđelist: U ono vrijeme: Jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče:

Juda: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati."

Evanđelist: A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše:

SVI: "GDJE HOĆEŠ DA TI PRIPRAVIMO TE BLAGUJEŠ PASHU?"

Evanđelist: On reče:

Isus: "Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.' "

Evanđelist: I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče:

Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati."

Evanđelist: Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti:

SVI: "DA NISAM JA, GOSPODINE?"

Evanđelist: On odgovori:

Isus: "Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije."

Evanđelist: A Juda, izdajnik, prihvati i reče:
Juda: "Da nisam ja, učitelju?"

Evanđelist: Reče mu:

Isus: "Ti kaza."

Evanđelist: I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče:
Isus: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!"

Evanđelist: I uze čašu, zahvali i dade im govoreći:

Isus: "Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega."

Evanđelist: Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. Tada im reče Isus:

Isus: "Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.'

Evanđelist: Na to će mu Petar:

Petar: "Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću!"

Evanđelist: Reče mu Isus:

Isus: "Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!"

Evanđelist: Kaže mu Petar:

Petar: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti."

Evanđelist: Tako rekoše i svi učenici. Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima:

Isus: "Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se."

Evanđelist: I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče:

Isus: "Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!"

Evanđelist: I ode malo dalje, pade ničice moleći:

Isus: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti."

Evanđelist: I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru:

Isus: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."

Evanđelist: Opet, po drugi put, ode i pomoli se:

Isus: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!"

Evanđelist: I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. Tada dođe učenicima i reče im:

Isus: "Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica."

Evanđelist: Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajica im dao znak:

Juda: "Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!"

Evanđelist: I odmah pristupi Isusu i reče:

Juda: "Zdravo, Učitelju!"

Evanđelist: I poljubi ga. A Isus mu reče:

Isus: "Prijatelju, zašto ti ovdje!"

Evanđelist: Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga. I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Kaže mu tada Isus:

Isus: "Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?"

Evanđelist: U taj čas reče Isus svjetini:

Isus: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me."

Evanđelist: A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. Na to uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak. A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica i reknu:

SVI: "OVAJ REČE: 'MOGU RAZVALITI HRAM BOŽJI I ZA TRI GA DANA SAGRADITI.'"

Evanđelist: Usta na to veliki svećenik i reče mu:

V.svećenik:"Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?"

Evanđelist: Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik:

V.svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?"

Evanđelist: Reče mu Isus:

Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."

Evanđelist: Na to veliki svećenik razdrije haljine govoreći:

V.svećenik: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! Što vam se čini?"

Evanđelist: Oni odgovoriše:

SVI: "SMRT ZASLUŽUJE!"

Evanđelist: Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali govoreći:

SVI: "PRORECI NAM KRISTE, TKO TE UDARIO?"

Evanđelist: A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći:

1. Sluškinja: "I ti bijaše s Isusom Galilejcem."

Evanđelist: On pred svima zanijeka:

Petar: "Ne znam što govoriš."

Evanđelist: Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima:

2. Sluškinja: "Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom."

Evanđelist: On opet zanijeka sa zakletvom:

Petar: "Ne znam toga čovjeka."

Evanđelist: Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše:

SVI: "DOISTA, I TI SI OD NJIH! TA GOVOR TE TVOJ IZDAJE!"

Evanđelist: On se tada stane zaklinjati i preklinjati:

Petar: "Ne znam toga čovjeka."

Evanđelist: I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: "Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti." I iziđe te gorko zaplaka. A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći:

Juda: "Sagriješih predavši krv nedužnu!"

Evanđelist: Odgovoriše:

SVI: "ŠTO SE TO NAS TIČE. TO JE TVOJA STVAR!"

Evanđelist: I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše:

SVI: "NIJE DOPUŠTENO STAVITI IH U HRAMSKU RIZNICU JER SU KRVARINA."

Evanđelist: Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - i dadoše ih za njivu lončarovu kako im naredi Gospodin.

(početak skraćenog čitanja)

Evanđelist: Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj:

Pilat: "Ti li si kralj židovski?"

Evanđelist: On odgovori:

Isus: "Ti kažeš."

Evanđelist: I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. Tada mu reče Pilat:

Pilat: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?"

Evanđelist: I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio. A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. Kad se dakle sabraše, reče im Pilat:

Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?"

Evanđelist: Znao je doista da ga predadoše iz zavisti. Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena:

Pilat.žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."

Evanđelist: Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. Upita ih dakle upravitelj:

Pilat: "Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?"

Evanđelist: A oni rekoše:

SVI: "BARABU!"

Evanđelist: Kaže im Pilat:

Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?"

Evanđelist: Oni će:

SVI: "NEKA SE RAZAPNE!"

Evanđelist: A on upita:

Pilat: "A što je zla učinio?"

Evanđelist: Vikahu još jače:

SVI: "NEKA SE RAZAPNE!"

Evanđelist: Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći:

Pilat: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"

Evanđelist: Sav narod na to odvrati:

SVI: "KRV NJEGOVA NA NAS I NA DJECU NAŠU!"

Evanđelist: Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga:

SVI: "ZDRAVO, KRALJU ŽIDOVSKI!"

Evanđelist: Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu. Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ. I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. I sjedeći ondje, čuvahu ga. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski." Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama:

SVI: "TI KOJI RAZVALJUJEŠ HRAM I ZA TRI GA DANA SAGRADIŠ, SPASI SAM SEBE! AKO SI SIN BOŽJI, SIĐI S KRIŽA!"

Evanđelist: Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu:

SVI: ''DRUGE JE SPASIO, SEBE NE MOŽE SPASITI! KRALJ JE IZRAELOV! NEKA SADA SIĐE S KRIŽA PA ĆEMO POVJEROVATI U NJ! UZDAO SE U BOGA! NEKA GA SADA IZBAVI AKO MU OMILJE! TA GOVORIO JE: 'SIN SAM BOŽJI!'"

Evanđelist: Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa:

Isus: "Eli, Eli, lama sabahtani?"

Evanđelist: To će reći:

Isus: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

Evanđelist: A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu:

SVI: "OVAJ ZOVE ILIJU."

Evanđelist: I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i
pruži mu piti. A ostali rekoše:

SVI: "PUSTI DA VIDIMO HOĆE LI DOĆI ILIJA DA GA SPASI."

Evanđelist: A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.

(kratka šutnja - svi kleknu)

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše:

SVI: "UISTINU, SIN BOŽJI BIJAŠE OVAJ."

Evanđelist: A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih. Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu. Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari svećenički i farizeji kod Pilata te mu rekoše:

SVI: "GOSPODARU, SJETISMO SE DA ONAJ VARALICA JOŠ ZA ŽIVOTA KAZA:' NAKON TRI DANA USKRSNUT ĆU.' ZAPOVJEDI DAKLE DA SE GROB OSIGURA SVE DO TREĆEGA DANA DA NE BI MOŽDA DOŠLI NJEGOVI UČENICI, UKRALI GA PA REKLI NARODU: 'USKRSNUO JE OD MRTVIH!' I BIT ĆE POSLJEDNJA PRIJEVARA GORA OD PRVE."

Evanđelist: Reče im Pilat:

Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!"

Evanđelist: Na to oni odu i osiguraju grob: zapečate kamen i postave stražu.

Riječ je Gospodnja.

Slika

Vrh

joakim

Naslov:

Postano: 16 ožu 2008 11:15

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

Postoje tajne do kojig ih nikada nećemo doprijeti do dna, a mnoge od njih nas itekako mogu pogoditi. Jedna od takovih tajni je svakako tajna patnje ili muke . Ne vjerujem da postoji na zemlji čovjek koji ne bi znao sto je to tjelesna ili duševna bol, zatim bolest strah žalost razočarenje, razne tjeskobe osjećaj osamljenosti, neprospavane noći,očaj ...

Patnja u sebi sadrži moć čiscenja i posvećenja . Ona nas u mnogo čemu odgaja učvrsćuje u mđusobnom povjerenju cčini nas dobrima obogaćuje nas kako bih mogli što bolje razumjeti druge, a slobodno mogu i reći za nas vjernike,da nas itekako uvodi u tajnu Božjih planova.

S druge pak strane živa istina je, da patnja čovjeka možće odvesti u drugi smjer, smjer okorjelosti otupljivanja, pobune i bogohuljenja. Slušajući danas na svetoj Misi izvjesće o muki moga Gospodina kroz glavu su mi prolazile misli o Isusu dok je hodio ovom našom zemljom, koja je sva mnoga dobra djela učinio.....

Ozdravljao, oslobađao od zlih duhova,oživljavao, koliko je mnogima olakšao podnošenje teškog bremena njihovog života i mislim si slušajući evandjelje, kako je On vrlo lako mogao odstraniti tu patnju s ovoga svijeta, ali nije to učinio već je patnju uzeo na sebe. Nije samo uzeo onu, ajmo reći svakodnevnu patnju, vec je uzeo onu najtežu, ona koja nije svakodnevna.

Zamislite dragi moji prijatelji, dozvolio je da su ga mučili i ubili na jedan od nastrašnijih načina sto ih je uopće mogla izmisliti ljudska zloća .

Ovdje je vrlo znakovito primjetiti da svu tu patnju Isus nije prihvaćao onako kako se događalo u dotičnom trenutku, vec je sve to on znao unaprijed.

Sad mi u mom razmišljanju nadolaze dvije Njegove rečenice koje u biti okrivaju Njegovo gledanje na patnju .Za vrijeme Posljednje večere ,svaki koji pomnije ulazi u dubinu razmatranja evanđelja, vidimo prije nego što će otići u Getsemantski vrt ,kako nije pred svojim apostolima krio svoju uznemirenost . Njegova rečenica : "Odlazim k Ocu ." meni je osobno otkrila svo Njegovo nutarnje raspoloženje .Znao je kada je izgovorio tu rečenicu da će biti predan krvnicima, da će prevaliti put k Ponciju Pilatu , da će nositi svoj križ na Golgotu i tamo biti raspet .

Pretpostavljam da su ga sigurno apostoli odvraćali od prihvaćanja te muke i patnje.... Upravo ovo prije što sam napisao, potakla me ona druga rečenica Isusova a ta je : "Zar da ne pijem iz čaše koju mi je dao Otac?" I sad u mojim mislima mogu razmišljati kako je Petar bio najuporniji, a s druge strane gledam Isusa koji mu blagim i nježnim tonom govori.... Petre ( joakime, ... ) znaj da ništa nećes obaviti navališ li na muku s mačem(sjetih se ovdje one scene u Pasiji,kada Petar posegne za mačem) ,psovkom ili bilo kakovom pobunom .

Na svu muku valja krenuti s molitvom, s potpunim predanjem i povjerenjem Ocu koji jedini sve zna i želi samo dobro . Mnogo puta zlo koje nas u životu zadesi, naš Otac Nebeski dopušta isključivo zato, jer zna da postoje istine koje se mogu naučiti jedino u školi patnje i muke i da postoje vrijednosti do kojih se ne dolazi bez napora.

Vrh

Mario23

Naslov:

Postano: 16 ožu 2008 13:16

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 12 stu 2008 10:35
Postovi: 1008
Lokacija: Split
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

hvala joakime, mudar si i pametan.

negdi po sredini si napisa kako nas patnja i teskoce poboljsavaju i pogorsavaju. Pala mi je slika u glavi; kao da Bog ojačava, svoje narod, one koji njemu pripadaju provjerava, oni koji su Njega vrijedni, davajuci nam patnje i muke. Iskusava nas da vidi tko ga je dostojan, te uzima sebi samo najbolje i najjace, ako me razumijes.

Vrh

Mario23

Naslov:

Postano: 16 ožu 2008 19:53

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 12 stu 2008 10:35
Postovi: 1008
Lokacija: Split
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

joakime brate, taman ovo sto sam pisao sad moleci sam nasao u Bibliji. od svih strana bas sam na tu dosao.

EVANGJELJE PO MATIJ

Sedam Priča o carstvu Božijem. Isus prezren u postojbini svojoj.

24. Drugu priču kaza im govoreći; carstvo je nebesko kao čovjek, koji posija dobro sjeme u polju svojemu,
25. A kad ljudi pospaše, dodje njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide.
26. A kad niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
27. Tada dodjoše sluge domaćinove i rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkud dakle kukolj?
28. A on reče im: neprijatelj čovjek to učini. A sluge rekoše mu: hoćeš li dakle da idemo da ga počupamo?
29. A on reče: ne; da nebi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu.
30. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću žeteocima: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju.

36. Tada ostavi Isus ljude, i dodje u kuću. I pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: kaži nam priču o kukolju na njivi.
37. A on odgovaralući reče im: koji sije dobro sjeme ono je sin čovječij;
38. A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla;
39. A neprijatelj koji je posijao jest djavo, a žetva je pošljedak ovoga vijeka, a žeteoci su angjeli.
40. Kako što se dakle sabira, i ognjem sažiže, tako će biti na pošljetku ovoga vijeka.
41. Poslaće sin čovjećij angjele svoje, i sabraće iz carstva njegova sve sablazni i koje čine bezakonje,
42. I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba.
43. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da čuje neka čuje.

Vrh

berno

Naslov:

Postano: 16 ožu 2008 20:12

Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 14 vel 2007 09:31
Postovi: 310
Lokacija: Mostar
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala

mario22 napisao:

negdi po sredini si napisa kako nas patnja i teskoce poboljsavaju i pogorsavaju. Pala mi je slika u glavi; kao da Bog ojačava, svoje narod, one koji njemu pripadaju provjerava, oni koji su Njega vrijedni, davajuci nam patnje i muke.

Ja sam patnje prije doživljavao kao neku kaznu od Boga. Kasnije sam uvidio da su me one zapravo dovele bliže Bogu, i da me još dovode.

Citat:

Iskusava nas da vidi tko ga je dostojan, te uzima sebi samo najbolje i najjace, ako me razumijes.

Ja sam slab i nisam najbolji a opet me Bog uzeo k sebi.

Vrh

maranatha

Naslov:

Postano: 16 ožu 2008 22:33

Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 24 lis 2007 19:06
Postovi: 667
Lokacija: ...more,more....
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 4 zahvala

joakim napisao:

joakime...btb...hvala ti...jako ...jako..jednostavno ..a tako jako... :grlim te:

Vrh

joakim

Naslov:

Postano: 31 ožu 2008 08:43

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

BLAGOVIJEST

Slika

Lk 1
26U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" 29Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.

31Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." 34Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" 35Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti.

Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37Ta Bogu ništa nije nemoguće!" 38Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje.

Kad je čula riječi anđela,ona nijednog trenutka ne sumnja u anđelovu riječ,već dapače,unaprijed prihvaća sve ono što Bog od nje traži...o koje li velike vjere,kad kaže "Neka mi bude po riječi tvojoj"...hvla ti Majko moja,jer tvoj "da" dalo je novo usmjerenje ovome svijetu i veliku nadu za sve nas..Hvala ti predraga Majčice!

Vrh

joakim

Naslov:

Postano: 05 tra 2008 21:35

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

3.Vazmena nedjelja "A"

Evanđelje:

Lk 24
13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. 14Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. 16Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima. 17On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?"

Oni se snuždeni zaustave 18te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" 19A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok - silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: 20kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo.

22A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, 23ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. 24Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." 25A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! 26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" 27Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. 28Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje.

29No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. 30Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. 31Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. 32Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" 33U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. 34Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" 35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Slika

Svi uskrsni izvještaji koje slušamo u Vazmenom vremenu,odražavaju mukotrpni put iz očajanja i sumnje do nade i vjere. Prazan grob i drugi neobjašnjivi događaji duboko potresaju učenike i učenice, no ne uvjeravaju ih. Srca im počinju gorjeti tek kad susreću Uskrsloga. Susresti znači krenuti na put, kao što su to učinila dvojica učenika na putu u Emaus.

Na početku njihova puta postoji samo žalost: Isus je mrtav. Sve su nade razbijene. Na putu im se pridružuje Uskrsli, oni ga ne prepoznaju, no on je na njihovoj strani, u najtamnijem času njihova života. On je i na našoj strani, pa i onda kad ga ne prepoznajemo, jer kao da nam žalost, obeshrabrenje i strah zatvaraju oči. Na kraju puta "otvore im se oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju".Prepoznali su ga po maloj, svakodnevnoj gesti: lomljenju kruha. On otvara oči uz pomoć svakodnevnih stvari, po jednostavnim gestama ljudskoga suživota, po ljudima koji su s nama. Možda nas susreće upravo tamo gdje ga najmanje očekujemo. Možda u licu nekog očajnika, u pogledu bolesnika, u strahu umirućega. Lomimo kruh svoj s njima - tada može uskrsnuti život, a Uskrsli biti u našoj sredini. "Gospodine, daj nam uskrsne oči" (Klaus Hemmerle).

Molitva

Bože naših putova i našega zajedništva na putu, poput učenika na putu u Emaus, i mi jedni drugima prepričavamo svoje brige i raspravljamo o pitanjima svoje vjere. Pomozi nam da prepoznamo Tvoju prisutnost i da osjetimo tvoju blizinu. To te molimo po Isusu Kristu, koji je tamo gdje su dvojica ili trojica sabrana u tvoje ime. Amen.

Vrh

joakim

Naslov:

Postano: 06 tra 2008 06:34

Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala

OSTANI S NAMA

1. Dvojica braće išli su tužni
što Isus umrije,
kad priđe Isus uskrsli k njima,
tuga ih minu u tren.

Slika

2. Riječ tvoja jasna često mi zbori,
želi me podići,
al’ sav moj govor, djela i misli
žele Te mimoići.

Slika

4. Primi nas Kriste, sinove Oca,
tvoja smo braća mi,
premda je večer, tama sve veća,
pođimo skupa sad svi!

Slika

Ostani s nama, jer večer je,
ostani Gospode,
Ostani s nama jer mrači se,
ostani Gospodine!

Vrh

tratincica

Naslov:

Postano: 06 tra 2008 09:59

Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 08 sij 2008 15:01
Postovi: 103
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala

Mene ovo nedjeljno citanje podsjeca na pricu o stopama u pijesku. Vjerojatno je svima poznata. Covjek gleda svoj zivot kroz stope u piejesku. Najprije vidi dva para stopa, jedne stope uz druge, a onda samo jedne stope. Andjeo cuvar mu objasnjava da su to Isusove stope uz njegove. A onda se covjek cudi i pita da zasto ga je Isus ostavio kad mu je bilo tesko. Andjeo mu odgovara da ga tad Isus nosi.

Tako isto i ova dvojica ucenika, u svojoj tuzi ne vide da ih Isus nosi. Poslije postaju svjesni da su bili ushiceni kad im je govorio (nosio). A ni ja nisam daleko. Tek kad se osvrnem, vidim koliko me voli pa me nosi kad mi je tesko. :oops:

Hvala joakime! :grlim te:

Vrh

Strana 7 od 9

[ 84 post(ov)a ]

Idi na stranu Prethodni 1 ... 4, 5, 6, 7, 8, 9 Sljedeće

Početna » Vjerska iskustva

Vrijeme na UTC [LJV]

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 40 gostiju

Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Idi na: