www.tebe-trazim.com

meni je svejedno je li egzorcist ili nije. ako je voda blagoslovljena, svejedno jekoji svećenik ju je blagoslovio, više vjerujem u to da je važnije vjerujem li ja da mi voda, sol i ulje donosi blagoslov kada se time koristim.

kako laici to koriste - onako kako se uvijek koristilo. blagoslovim s time kuću, dijete... ništa posebno, uz to izmolim neku kratku molitvicu, i onda vjerujem da će ta blagoslovljena voda/sol/ulje prenijeti taj blagoslov na prostor/osobe koje blagoslivljam. mogla bih blagosloviti i bez toga, ali nekako mi uz ta "pomagala" lakše izreći blagoslov iz srca, jednako kao što mi je lakše posvijestiti si prisutnos samog Isusa u molitvi, ako npr. molim ispred Njegove slike.

zašto ono nazivaju egzorcizirana voda, ne znam, i sad si me baš zaintrigirala, pa ću pitati.
možda se zbilja radi "samo" o blagoslovljenoj vodi, ali je iz nekog razloga nazvana egzorcizirana (možda navika, znamo da narod ponekad modificira neke riječi, koje zatim ostanu u puku i tako se predaju dalje, pa se neke molitve ne mole identično od župe do župe, možda je i taj naziv "egzorcizirana" ostao iz nekog sličnog razloga, možda još iz doba kada je fra Smiljan obnašao službu egzorcista)

Nikako nam ne moze biti svejedno kada koristimo Blagoslovine...Ne moze tu biti nikakva navika..Ako se koristi "egzorcizirana" sol,voda i ulje onda se mora znati kako je upotrijebiti..Za sam blagoslov sa blagoslovljenom vodom to je svima jasno..Isto tako bi trebali znati oni koji koriste "egzorciziranu"vodu i sol..No,ipak bilo bi dobro da negdje pise,da ljudi koji su u potrazi za tim,takodjer znaju ..razliku..
Nije sporno da Fra.Smiljam blagoslivlja "egzorciziranu" vodu i sol..To rade svi Karizmatici...I mnogi koji pohadjaju karizmatske susrete koriste se tim i takvim blagoslovima..Oni vjerojatno dobiju uputstvo od onih koji ih vodi na tom putu..
Sama rijec "egzorcizirana" kaze da vec postoji razlika...to je uredu..

Da li ona ima vecu moc ....BLAGOSLOVA..ili "samo" tjera zloduha ,poroka itd..?????

Gostujući autor - Blagoslov kuća i(li) obitelji?


Prošlih godina je na ovome blogu oko Bogojavljenja bilo riječi o razlikama u obredu blagoslova vode iz starog i novog obrednika, a ovaj put ću iskoristiti priliku da pokrenem jednu srodnu, također aktualnu temu, a to je blagoslov kuća, odnosno / ili obitelji, kako je postavljeno u naslovu. Nastojat ću ne biti previše dugačak pa ću odmah krenuti 'u glavu', a prostora za raspravu ostaviti eventualno za komentare. Na prvi pogled kad samo usporedimo stari i novi obred – ne samo što se tiče mise, što je tema koja je već prilično obrađivana i o kojoj je puno raspravljano, nego i ostalih sakramenata i blagoslovina, odmah primijećujemo stanovitu razliku. Vidimo svugdje dvije stvari – veći izbor čitanja i famozna 'molitva vjernika'. I ono treće čime ćemo se ovdje pozabaviti, jesu (blagoslovne) molitve. U svemu tome možemo reći da je postkoncilska reforma zbilja dosljedno, po istim načelima provedena, no koja je njihova vrijednost jest tema za vrlo ozbiljnu i široku raspravu, čega ćemo se ovdje u glavnim crtama pokušati dotaknuti.

Usporedimo li novi obred blagoslova i onaj stari koji nalazimo u tradicionalnom Rimskom obredniku, najprije kod novog pratimo istu liniju kao i u novom redu misu. Prvo služiteljev (podjeljivanje nije ograničeno samo na svećenika, i đakona, nego je predviđeno da se njime koriste i laici) pozdrav, pa biblijska čitanja – jedno iz Starog ili Novog zavjeta, i evanđelje, zatim molitva vjernika, Oče naš i naposljetku blagoslovna molitva. Kako je rečeno, daleko bi nas odvela rasprava da govorimo šire o načelima biblicizma u čitanjima i kreativno – sentimentalno - zamornog ponavljanja u tzv. 'molitvi vjernika'. Recimo samo da (pored samog pitanja koje je značenje i uloga čitanja za cijeli obred?) opet ne stoji kako baš nema biblijskih tekstova u starom obredu. Naprotiv, njega obilježava jasna i snažna molitvena struktura – nakon uvodnog pozdrava slijedi antifona i Magnificat, zatim Oče naš koji se, kao i u Brevijaru, moli tihim glasom, pa zazivi, molitva Bogojavljenja, responzorij i naposljetku blagoslovna molitva. Drugim riječima, osim na sv. Pismu, tradicionalni je obred utemeljen na crkvenoj molitvenoj i liturgijskoj predaji, koja biva jasno izražena.
No, ovdje ćemo se zaustaviti na središnjem i najvažnijem dijelu cijelog obreda, a to su molitve blagoslova. Opet, promatraču 'laiku' neće trebati dugo da primijeti kako postoji stanovita razlika. Već u samom naslovu obreda, stari obrednik govori o blagoslovu kuća, a novi o blagoslovu obitelji. A kad dolazimo do samih molitvi, to konačno postaje očito. Zato bih prenio najprije molitvu koju nalazimo u starom obredniku (439. str.):

Blago+slovi, Gospodine, Bože svemogući ovo mjesto (ovu kuću), da bude u njemu (njoj) zdravlje, čistoća, pobjedna krepost, poniznost, dobrota i blagost, potpuno izvršivanje zakona i zahvaljivanje Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, i neka ovaj blagoslov ostane na ovom mjestu (na ovoj kući) i na njegovim (njezinim) stanovnicima. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
A u novom obredu nalazimo na izbor šest molitvi (faktor bezbrojnih opcija kojima je prožet čitav novus ordo, naravno, što pogoduje stvaranju osjećaja 'kreativnosti' i mimo 'službeno odobrenih' obreda), koje su oblikovane na sljedeći način. Samo u dvije od njih spominje se da se zapravo blagoslivlje kuća. Navodimo ih ovdje kako slijedi:

Vječni Bože, ti s očinskom ljubavlju neprestano izlaziš u susret ljudskim potrebama. Molimo te, izlij na ovu obitelj i kuću obilje svoga + blagoslova, a njezine članove posveti darom svoje milosti da ustraju u tvojim zapovijedima i iskupljuju sadašnje vrijeme dobrim djelima te jednom prispiju u pripravljeno im prebivalište u nebesima. Po Koristu Gospodinu našem. Amen.
Blagoslovljen si, Bože, naš Oče, što si ovu kuću dao ovoj obitelji da u njoj stanuje. Neka njezini stanovnici zadobiju darove tvoga Duha i u djelotvornoj ljubavi očituju milost tvoga + blagoslova. Koji god pohode ovu kuću, neka u njoj uvijek nađu osjećaj ljubavi i mira kojemu si ti jedini začetnik. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Odnosno, ispravak – ipak samo u prvoj navedenoj govori se izričito da se blagoslivlja kuća, dok u drugoj imamo samo izraženu 'želju za osjećanjem blagoslova' kad se pohodi kuća, tj. simbolično – intencionalna, personalistička umjesto realne dimenzije blagoslova (kakvu imamo u blagoslov vode, o čemu za par trenutaka). Ostale molitve uopće ne spominju blagoslivljanje kuće, nego se odnose samo na osobe, a posebno je upadljiva prerada molitve iz starog obrednika, u kojoj je zaziv za blagoslovom kuće odnosno mjesta posve izbačen i umjesto toga se stavlja obitelj. Navest ćemo samo jednu od njih:

Gospodine Bože, obiljem svoje zaštite i milosti obdari svoje sluge: daj im zdravlje duše i tijela i oslobodi ih od svakoga zla. Prosvjetljuj ih svojom riječju istine i učvršćuj u evanđelju tvoja spasenja. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Stoga se postavlja pitanje, u čemu je zapravo 'štos' da svećenik dolazi u kuću 'blagosloviti obitelj'? Ne ostvaruje li se to na svakoj misi na koju dođe čitava obitelj – na kraju mise u blagoslovu, odnosno u obrascima 'svečanih blagoslova'? Naravno da da, i stoga zaključujemo da nema nikakve bitne razlike s obzirom na bit stvari – blagoslova koji se podjeljuje, i da se on može bez ikakve razlike napraviti izvan kuće. Takva praksa zaista i postoji u nekim modernim župama gdje se više ne ide u blagoslov kuća odnosno stanova, nego se poziva ljude da dođu na zajedničku misu na predviđeni dan kada će primiti svi zajedno blagoslov. A kao posljedicu svega imamo da se više uopće ne blagoslivljaju kuće kao takve (ako se koriste molitve koje to uopće ne spominju, ili pak svećeničke 'improvizirane' koje su na tom terenu vrlo česte), što opet proizlazi iz pretpostavki moderne teologije o kojom ćemo kazati nekoliko riječi.

Uputili smo na početku na razlike između novog i starog obreda blagoslova vode, odakle ćemo sada aktualizirati najvažnije značajke te razlike, kako ih je odlično formulirao Fr. Z (1, 2):

,,Predgovor u toj knjizi [novom obredniku], objašnjavajući njegovu teoriju – pokazuje volju sastavljača da unište razliku između zazivnih i konstitutivnih blagoslova. Prvi zazivaju Božji blagoslov na osobu, a drugi konstituira (odnosno utemeljuje / ustanovljuje) stvari, mjesta itd., kao blagoslovljene. Ti blagoslovi uklanjaju stvari iz vremenite sfere i postavljaju ih u područje svetoga. Nova knjiga, eliminirajući tu distinkciju, eliminira konstitutivne blagoslove. Ako čitate molitve knjige Blagoslova, naći ćete molitve koje uistinu ništa ne blagoslivljaju. Oni u biti izriču sugestiju da bi Bog mogao blagosloviti nekoga tko pogleda na kip, zvono, medaljicu, bez da zapravo ustanovljuje predmet kao blagoslovljenu stvar.

(…)

Knjiga pokušava promijeniti teologiju Crkve o blagoslovinama, nastojeći efektivno eliminirati koncept konstitutivnog blagoslova i svodeći svaku molitvu i čin na zazivni blagoslov.’’
Sve to, kao smo se uvjerili, očito vrijedi i za ono što se nekad zvalo blagoslov kuća, a danas je blagoslov obitelji. A pretpostavke imamo tražiti, naravno, gdje drugdje nego u (neo)modernističkoj teologiji, zadojenoj modernom, egzistencijalističkom i personalističkom filozofijom, koju je Crkva sve do Drugog vatikanskog promatrala s najvećom podozrivošću - smatrala da uvelike šteti katoličkoj teologiji i da je se u nju ne može uspješno implementirati, te sankcionirala pokušaje takve infiltracije, da bi nakon koncila ta oštrica, u ime 'dijaloga' i 'aggiornamenta' otupila i otvorila se velika propusnost gdje takav svjetonazor čak ulazi u službene crkvene dokumente i obredne knjige. Ne moramo vjerujem posebno spominjati kako je odbojnost i uzmicanje od određivanja esencije stvari, i pretežito fokusiranje na njezinu vitalnu funkciju, glavno obilježje tog personalističkog i egzistencijalističkog mentaliteta, koji dobiva svoje očitovanja u svim područjima teologije (tako npr. u apologetici trebamo napustiti 'apstraktno skolastičko teoretiziranje i dokazivanje', nego se valja fokusirati na čovjekove mogućnosti i želje da se s objavom susretne, objava nije 'prenošenje informacija' – pologa vjere o Bogu koji se objavljuje, nego 'živi susret s njegovom osobom' itd.) što ovdje biva vrlo jasno izraženo – kuća se ne određuju po svojoj biti – konstitutivno, kao nešto što se premještaju iz sfere profanoga u sveto, nego s obzirom na njezinu funkciju – da se po njoj 'nađe osjećaj ljubavi i mira'. Ili se pak uopće ne određuje, odnosno ne spominje u molitvama nego personalna i egzistencijalna dimenzija potpuno istiskuje produžetak temeljne kršćanske istine 'Riječ tijelom postala' – da je čovjek tjelesno biće koje je Krist kao takvo otkupio, i potrebno je vidljivih znakova da bi slavilo Boga, te da se to odnosi na neki način i na sve materijalno što čovjeka okružuje, čitav svijet koji je Bog stvorio, i koji valja posvetiti da bi i po njemu čovjek ostvarivao kontakt s Bogom.

Zato kad primite svećenika u svoju kuću za blagoslov, recite mu jasno da želite da vam blagoslovi kuću, jer za blagoslov obitelji se zaista nije trebao mučiti da dolazi do vas.

http://tomablizanac.blogspot.co.at/2013 ... a-ili.html

Dragi pater,
I ove godine se spremam na nekoliko hodočašća. Obično, svaki put kupim neki nabožni predmet, a puno ih i dobijem od drugih. Sada mi je toga puna kuća i moram vam reći da mi nešto od toga i smeta, ili se strgalo. Recite mi što se radi s nabožnim predmetima: krunicama, križićima, sličicama… kada nisu više u takvom stanju da se njima možemo koristiti na ispravan način? Neki su mi rekli, čak i za katoličke kalendare, da se ne smiju baciti u stari papir ili u smeće. Što je prava istina?
Rebeka

Poštovana Rebeka!

Nabožni predmeti se redovito u svetištima blagoslivljaju, što se čini i u svim našim crkvama, jer nabožni predmeti dobivaju posebnu snagu od blagoslova kojim bivaju posvećeni. Zato bi vjernici uvijek trebali tražiti od svećenika da im blagoslove nabožne predmete. Što učiniti kada se tako posvećeni nabožni predmeti oštete? Prema mome mišljenju takvi se predmeti mogu staviti u jednu posebnu posudu baš za to namijenjenu i držati ih u kući, jer, kao što sam rekao, posvećeni i upotrebljavani nabožni predmeti zrače blagoslov i oni su zaštita u kući u kojoj se drže. Ako su to veći predmeti koji se ne mogu držati u takvoj posudi, onda se ti predmeti mogu i smiju spaliti, a pepeo posuti po vrtu ili po njivi koji se obrađuju, pa će po tom pepelu i zemlja primiti snažan blagoslov. Što se tiče kalendara i papira općenito, na kojima se nalaze slike našeg Gospodina, Blažene Djevice Marije i svetaca, i to se može spaliti. Sveti Franjo je čak i one papire na kojima je bilo napisano ime Isusovo kupio, da se ne bi po tom papiru gazilo.

Odgovorio:
dr. fra Smiljan-Dragan Kožul O. F. M.

http://www.veritas.hr/casopisi/2008_02/ ... posta.html

pa preko te vode djeluje nitko drugi nego sam Isus i mislim da je bitna namjera s kojom se koristi ta voda, kao i vjera. ne vjerujem da će Isus dopustiti da se npr. zbog jedne nehotične greške u korištenju egzorcizirane vode nekome nešto loše dogodi...

jučer je bio susret u sigetu....tamo dolje u bačvama na bačvama piše Blagoslovljena voda, a nakon mise prilikom blagoslova fra Smiljan je rekao imate dolje u bačvama Egzorciziranu vodu....trebalo bi njega pitati

Da sam ja kojim slucajem bila tamo, pitala bi siguno . fra Smiljana...

Pitala bih vas što mislite o ovome. Sad kad je bio zadnji blagoslov kuća došao je kod nas svećenik (valjda-tako mi je rekla susjeda poslije) grkokatolik (neznam ja puno ništa o dr.). Po ničem se blagoslov nije razlikovao a niti sam uočila ništa posebno. Upitala sam ga pri odlasku odakle je i rekao mi je da je iz Vukovara. Pitala sam za župu moje kćeri da bi mi odgovorio u smislu - ah, tamo su franjevci i koriste oltar za političke svrhe. Nisam stigla ništa s njim raspravljati jer mi je to govorio u hodu, već na ulici. Samo sam gledala za njim i ostala zbunjena.
Poslije čujem da ima petero djece(rekao je susjedi). Naš svećenik ga je pozvao u ispomoć jer je mjesto veliko i onda on ne stigne.

Moja prijateljica je udana za grkokatoličkog svećenika.
Oni se smiju oženiti PRIJE zaređenja.

Ako su već zaređeni, tad se više ne smiju ženiti.

Nema razlike u vjeri...oni se drže tog nekog starog obrednika...ne znam iz kojeg stoljeća...ali sve je to isto kao i kod nas...bila sam na par njihovih misa..Mise su na latinskom, meni je ipak draže da su na nama materinjem jeziku.