Zar i svećenik »potiče« na praznovjerje?Molio bih vas da u jednom od brojeva Glasa Koncila objasnite blagoslivljanje soli (neovisno od blagoslova vode!) koju neki posipaju ispred ulaznih vrata i oko kuće te blagoslivljanje ulja kojim neki mažu dovratnike. Navodno jedan svećenik preporučuje stavljanje nekakve egzorcizirane soli u već blagoslovljenu vodu da zadobije veću moć. Pa to je strašno!!! Čisto praznovjerje. Kako to može raditi katolički svećenik?R. F., župnik
Slažemo se s Vama: svećenik ne bi smio ni na koji način, posebno ne svojom pogrešnom praksom i učenjem, niti »hraniti« niti poticati vjernike na praznovjerje. Dakako da toga praznovjerja, posebno povezanih s »blagoslovljenim stvarima i predmetima« (voda, sol, vatra, ulje, nabožni predmeti) ima i može biti, no svećeniku je dužnost vjernike upozoriti na činjenicu da je praznovjerje u nauku Katoličke Crkve neprihvatljivo. Koristiti blagoslovljenu sol i ulje za svrhe o kojima pišete u svome pitanju, doista spada u praznovjerje, a može čak i odvesti u svetogrđe. A ono je prema Katekizmu Katoličke Crkve »obšćašćivanje sakramenata i drugih bogoslužnih čina, kao i osoba, predmeta i mjesta Bogu posvećenih, ili nedostojno postupanje s tim stvarima i činima. Svetogrđe je težak grijeh osobito kad je počinjeno protiv euharistije, jer je u tom sakramentu suštinski prisutno samo tijelo Kristovo« (br. 2119). To je naučavanje kojega bi se trebali držati svi vjernici i svi svećenici, dakle svaki član Božjega naroda – Crkve.
Odlika je soli, kako tumači liturgičar i biskup Ivan Šaško, »pročišćujuća i zaštitna moć«, a kod mnogih je naroda ona simbol gostoprimstva i zadane riječi, te se dijeli s gostima. I Isus je istaknuo: »Vi ste sol zemlje«, te je tako poručio svojim učenicima, zapravo svim kršćanima, da moraju biti začin svijeta: »Svaki začin, pa tako i sol, uza se veže i prikladnu mjeru, ravnotežu u doziranju. Pomanjkanje jelo čini bljutavim, a preobilje ga upropašćuje i čini nejestivim. Prenesen govor želi istaknuti važnost kršćana u svijetu, ali isto tako upozoriti na ravnotežu slova i Duha, zakona i evanđelja, prava i ljubavi.«
Važno je znati da se u liturgiji sol susreće osobito u obredima katekumenata, jer se katekumenima davala sol (i kruh) što je bila slika buduće euharistijske hrane. »U spletu obreda, sastavljena od: otklinjanja ili egzorcizma, polaganja ruku, znamenovanja znakom križa, predaja Vjerovanja i Molitve Gospodnje bila je i predaja blagoslovljene soli. Neki obredi predviđali su da se zrno soli stavi na jezik kandidata uz riječi: 'Primi sol mudrosti'«, tumači mons. Šaško. Nadalje ističe da je uočljivo da su u egzorcizmima, molitvama i obredima koji su imali pročišćujuću snagu – ali, upozorava, ne u smislu tzv. velikog egzorcizma iz 16. stoljeća kao obreda protiv opsjednuća! – u pripravi za sakramente, rabljeni prirodni elementi vode, soli, ulja i sami bili egzorcizirani prije negoli su bili blagoslovljeni. Oslobođenost od svega što bi bilo protivno Bogu bila je shvaćana kao prostor za Božji blagoslov. »Danas više u obredima ne postoje otklinjanja nad stvarima« zaključuje mons. Šaško i na taj način jasno tumači da svećenik – bilo koji – koji to čini ne poštuje obrede koji su propisani u katoličkom nauku, a morao bi se voditi i razmišljanjem o zrnu soli kao zrnu mudrosti. Zato bi i mudro morao vjernike upućivati da su »sva obilježja soli, od pročišćavanja do čuvanja, preko dragocjenosti i obećanja do plodnosti i mudrosti u skladu i dobroj mjeri, odlika Duha Svetoga i njegova djelovanja«, pa se je ne smije zlorabiti.
Što se pitanja o ulju tiče, i njegova su obilježja Crkvi bila polazište za liturgijsku uporabu s mnoštvom simboličkih značenja. Svi se vjerojatno jako dobro sjećamo starozavjetnih tekstova o pomazanjima raznih biblijskih osoba, osobito kraljeva, a najkraće se može reći da su i ulje i mazanje njime usko povezani s Kristom koji je Pomazanik. Iza te »materijalne supstance«, kako piše mons. Šaško moramo ipak uočiti i nešto drugo: to jest dublju poveznicu s pomazanjem Duhom Svetim. Tako i oni koji su kršteni postaju pomazanici Duhom, a pomazanje uljem je simbol koji nosi u sebi pneumatološki sadržaj. Ne čudi nas stoga što se ulje koristi u sakramentima kršćanske inicijacije (krštenje i potvrda, tj. krizma), u sakramentu bolesničkog pomazanja, te svetoga reda, ali i u blagoslovima. I u ovom dijelu odgovora, opet se možemo djelomično usredotočiti na katekumensko ulje, a dijelom i na ulje za bolesničko pomazanje, što ih blagoslivlja biskup u Misi posvete ulja na Veliki četvrtak. Katekumensko se ulje najčešće tumači kao jakost, a pomazivanje uljem mišiće čini gipkima, te ujedno podsjeća na tjelesne i duhovne borbe kojima je katekumen izložen u borbi protiv zla i đavla. No, i kod korištenja toga ulja valja voditi računa o kontekstu i liturgijskoj praksi, posebno pak o ispravnome i pravovjernom poučavanju vjernika o njegovom korištenju, naprimjer, kod pomazivanja bolesnika i u drugim prigodama blagoslivljanja. Dakako da postoje brojni trenuci u životu kada i vjernici, a ne samo zaređeni crkveni službenici, izriču blagoslove no uvijek valja biti svjestan da se temeljne prirodne elemente – poput soli i ulja – mora uvijek vjerodostojno koristiti, ali svaki svećenik mora voditi računa i o tome na koji način tumači njihovo korištenje kako vjernike ne bi dovodio u zabludu, pa ih čak i upućivao na nešto što nije u skladu s ispravnim crkvenim naučavanjem.
http://www.glas-koncila.hr/index.php?op ... s_ID=20570
Login
FAQ
Chat
Traži
(koliko sam uspio spustiti glas u takvoj situaciji) rekao da nastavimo posao koji smo radili. Uglavnom odmah je došla sebi kao da ništa nije bilo, ja sam napravio što sam trebao. Kasnije kad sam pitao jednom fratra što se tada dogodilo tj.zašto je počela urlati rekao je da se nije odrekla đavla i da je njen "podstanar" pošizio kad sam ih dotaknuo tim uljem. Nakon toga nikad više nekoga nepoznatoga time neću taknuti