www.tebe-trazim.com

Više puta sam počivao u Duhu i bilo je lijepo. Prvi put je bilo najlijepše jer sam dobio velike milosti. Nadnaravne Svaki put je bilo popračeno blaženim mirom.

Ne znam tko je taj Alan A. ,ali iz iskustva znam da padaju svakakvi ljudi, a ne samo obraćenici, a i oni koji jesu obraćeni mogu da ne padnu. Evo kao što je i Pavao pao dok je progonio kršćane u susretu s Kristom-nije pao jer je bio izmiren s Bogom. Ne trebaš biti osobito svet da bi pao-mislim da je ključ u tome da se trebaš opustiti, a ne sve mišiće napet kako bi ostao stajat kad imaš osjećaj da ćeš se srušiti.

Gdje ti se to desilo? Ajd opiši

Prvi put u Taboru (Samobor), a onda u Tolisi više puta pa Grubišno polje... Zanimljivo da u je na mene u Taboru polagao ruke jedan svečenik, a ne Linić i tad je bilo fenomenalno.
Kod fra Ive je isto bilo lijepo. Sjećam se kad je jednom držao ruke nad mojom glavom, skrenuo pogled i opet me pogledao, a meni su se noge jednostavno odsjekle i odmah se našao dolje na podu na nekih 10-15 min. I bubrezi mi se nisu prehladili
Jedan detalj, kod mene je, da su mi uz sve to oči redovito treperile, neuobičajeno, brzo...
Napominjem da se osoba može ustati svakog trenutka, ali dolje što osjeća je lakoća, blaženi mir, poseban doživljaj Božje prisutnosti u kojoj dobivaš velike milosti, ozdravljenje, oslobođenje...i ono što dolazi tek kasnije kad prihvatiš i otpustiš neke stvari...

da li je to vezano uz osobu koja polaže ruke ili je moguće pasti i inače u duhu???

Koliko ja znam moguće je i inače, mnogi padaju i kad nitko na njih ne polaže ruke. Također mislim da se može i kad si sam u sobi, ako nisi ni na kakvom seminaru - mislim da se i takve stvari dešavaju. Bog je suveren, On radi na različite načine - On koristi čovjeka, ali ne ovisi o njemu.

Vjerojatno do osobe, iako imam osjećaj da sam nekad i sam počivao u Duhu tokom molitve...i snažno doživljavao prisutnost Duha Božjega - kroz trnce, suze, oći...
Vjera može dolaziti s dvije strane - od osobe na koju se polažu ruke, ili od osobe koja polaže ruke. Vjerujem da je jedna od ove dvije stavke često dovoljna, iako nema druge.

Alan Ames je Mystiker...rodjen 1953...inace djeluje po cijelom kontinentu...ima moc ozdravljnja, polaganjem ruku...

http://www.alanames.org/videos/kens.htm

http://www,alanames.org/de/

Imao sam tu "privilegiju" da sam u dva navrata "počivao u duhu". Prvi put je bilo u mjesnoj crkvi u Tolisi (BIH) kod fra Ive Pavića a drugi put u Grubišnom Polju na seminaru u sportskoj dvorani kod istog karizmatika (2005.g). Ne bih ulazio u samu teološku raspravu o toj pojavi (?!), nego samo kratko opisao navedeno.
Za vrijeme euharistijskog slavlja i samih karizmatskih susreta fra Ive osjeća se i zaziva velika prisutnost Duha Svetoga. Taj relativno mali prostor u kome se nalazimo bude "izoliran" od sila zla i đavoljeg utjecaja konstantnim molitvama otklinjanja i zazivanjem Duha Svetoga. Tako snažne molitve iz tolike mase vjernika nečastivi ne može izdržati i napušta ovaj prostor ili odlazi iz određenih osoba u oblicima krikova, bacanja tijela ... Oslobodili smo prostor za našega dragog Isusa da bude među nama, da nas u našoj meditaciji grli, tješi, hrabri, miluje po glavi, oslobađa od bolesti ... Tako nam je blizu, mnoge ozdravljuje, svi smo jedno tijelo, jedan duh. Želio sam da samo malo dočaram atmosferu u kojoj sam se nalazio prije nego sam "počivao u duhu". To se mnogima i dogodilo za vrijeme koje sam opisao a ostali su na samom kraju prilazili fra Ivi koji je na njihove glave polagao ruke i mnogi smo pali na leđa (netko te uvijek prihvati) i "počivali u duhu". Vrijeme dok ležiš na podu "miruje" (5-30 min), svjestan si potpuno situacije oko sebe bez obzira zatvorio ili otvorio oči, ali si duboko odvojen od svega ovozemaljskog. Ispunjen si snagom Duha Svetoga, znaš i osječaš da je baš Isus blizu tebe kao nikad do sada, osječaš njegovu prisutnost, pričaš s nim, smješkaš se, a on ti dariva duboki mir koji te prati dugo vremena kako se "probudiš".

hvala Vjeki i damiru 707 na svjedočenjima iz prve ruke
lijepa su to svjedočenja koja potvrđuju djelovanje Duha Svetoga-Boga
na ljude koji mu se predaju i otvore srce Spasitelju
molio bih damira da nam kaže da li je i on poput Vjeke imao osjećaj da se može ustati sam kad hoće, ako bi to htio, ili si ipak imao više osjećaj da si na neki način vezan za pod i da mora proći neko vrijeme da poželiš ili mogneš sam ustati
i da li možeš nekako ( mada je to riječima pretpostavljam teško) pojasniti kako se to osjeća Božja prisutnost i komunikacija sa Bogom ( da li na čisto duhovnoj,ne znam telepatskoj razini, ili pak , imaš viziju, sliku osobe s kojom razgovaraš ( Isusa), smiješ mu se, jasno čuješ njegov glas kao da stoji ispred tebe, ili je taj glas malo izmjenjen, kao u daljini, mijenja intezitet , varira isl.
oprosti , ako davim detaljima , ali kako nikog ne znam osobno tko je imao takav doživljaj ( osim za sada ti i Vjeko) zanima me vaše mišljenje i doživlja tog fenomena

slava Ti Isuse
bvb+