www.tebe-trazim.com

ksenčica ovo je baš ljepo opisano

evo vidiš...recimo informacija da nije bitno da li te netko pridržava i da si uvijek sigurna je vrlo zanimljiva

ja osobno nisam zaniteresirana za vanjske znakove,ne znam zašto, nije da me smetaju ili nešto slično...kod drugih...dapače ljepo mi h je vidjeti da su sretni
iako oko govora u jezicima malo se "mučim"
nečije govorenje u jezicima mi se ni malo ne sviđa i ton kojim zvuče...mi djeluje svakakav ali ne Božanski
jedino ne mogu kontrolirati suze
ali ne znam da li to ima veze baš sa Duhom svetim
mene samo preplavi osjećaj tuge nad onim što jesam ili što smo mi u globalu ljudi,i postane mi jako žao što Mu to radimo a toliko se žrtvovao zbog nas
u drugom slučaju mi krenu suze zahvalnosti,gdje sam toliko ganuta što On uopće želi pogledati me,da ne mogu suspregnuti jecaje
najčešće mi se to događa na Misi,ali ne tolikog inteziteta kao recimo dok sam bila na nekim karizmatskim
pogotovo od oca jamesa
vjerovatno je ipak malo utjecaj okoline na poptuno opuštanje bitan

no što se mene osbno tiče mislim da manje mogu pogriješiti ne tražeći te darove, nego tražeći ih
neka ja budem Njegova..s darovima ili bez...samo neka budem sva Njegova,u potpunosti Isusova a sve ostalo ...ako je volja Njegova,Njemu na slavu

hvala puno Ksenčici

jako iscrpno, jasno i sa mnogo primjera ispričano
svjedočanstvo počivanja u Duhu drugih , a i osobno
jako lijepo
možeš li nam reći tko je polagao ruke na vas ( da li fra Ivo Pavić?)
koliko sam čitao na googlu u vezi toga , čini mi se da on ima jako
puno izlječenja i svjedočanstava u vezi tog fenomena
možda najviše od svih ?

ksenči, neka dragi Bog ( Duh Sveti ) i dalje bude uz tebe
i neka ti podari mnogo darova, uz ove koje već imaš i
daješ ih svima nama kroz svoje pisanje i svjedočenje

BB svima na forumu +

Onaj tko traži ne griješi uopće jer je Isus rekao: tražite i naći ćete. Također na jednom mjestu piše: nemate jer ne molite!

Važno: ti r.kat. karizmatici su tog pentekostnog Duha i sve što je usko povezano s tim pokretom, dakle, neo-pentekostalci-katolici primili i doživjeli preko moje braće pentekostalaca-protestanata iz SAD-a. Neka se znade!

Dragi ćubela, nadam se da ćeš mi dopustiti da, obzirom sam karizmatik- ovdje iznesem kako je nastala katolička karizmatska obnova( nisi ti daleko od istine- samo je "malo hvalisavo" napisano- pa stoga izaziva reakcije), ali radi istine....

U širenju Karizmatske obnove u Katoličkoj crkvi odlučujuću ulogu je imao kardinal Leon Joseph Suenens, nadbiskup Malines-Bruxe3llesa.
Bio je jedan od najistaknutijih protagonista u slavljenju II vatikanskog koncila (1962-65). Imao je posebnu ulogu u pripremi saborske skupštine pod Ivanom XXIII, a papa Pavao VI imenovao ga je moderatorom Sabora. Između ostalog Sabor je u dogmatskoj konstituciji potvrdio stvarnost karizama Duha Svetoga u naše doba. i stajališta da su one integralan dio kršćanskog života i evangelizacije, zahvaljujući njemu. Jer
pohvalna gesta priznavanja karizmi u provizornom tekstu Lumen Gentium izazvala je reakciju kardinala Ruffinija, jedinog između više od stotinu autora, koji je tražio da se taj dio izostavi i da se brani mišljenje kako su karizme bile možda povlastica rane Crkve, te da bi stav kako su one danas još uvijek moguće, mogao stvoriti probleme.
Sabor je, hvala Bogu, prihvatio mišljenje kardinala Suenensa- tako da se razmišljanja o karizmama uključe na dobro odmjeren, umjeren ali i odlučno pozitivan način.Taj je tekst kasnije poslužio za rehabilitaciju Karizmatske obnove. Otvorio je "budućnost" karizmatskoj obnovi u katoličkojCrkvi.
Nakon diskusije o karizmama, kard. Suenens se sastao s pravoslavnim biskupom, izaslanikom moskovskog patrijarha, koji je potvrdio da je to "važna dodirna točka za ponovnu izgradnju jedinstva među crkvama".
Koncil je prozvan"ekumenskim" , a kardinal Suenens se pobrinuo za sudjelovanje, u ulozi promatrača, predstavnika svih glavnih kršćanskih Crkava i denominacija, iključujući i pastora Davida du Plessisa, pentekostalca( nazvanog gospodin Pentekost), koji je pomogao da se iznjedri i razvija Karizmatska obnova u Katoličkoj crkvi.
Godine 1973. kardinal je upravo pripremao knjigu pod nazivom "Duh sveti , naša nada", kad je čuo za rođenje Pentekostalnog katoličkog pokreta. Prekinuo je rad na skici te knjige i pomislio kako je na djelu Duh sveti. Nakon prvih kontakata s ljudima koji su započeli Katoličku pentekostalnu obnovu u Njujorku i Ann Arbouru u SAD, potvrdio je
"Čovjek iznenada ima osjećaj da su Djela apostolska i sveti Pavao ponovno oživjeli i čini se da se ta istina iz prošlosti odvija upravo pred našim očima. To je otkriće stvarnog djelovanja Duha svetoga, uvijek u skladu s Isusovim obećanjem. On se držao svoje riječi tada, drži se i danas. To je novo očitovanje Duha Pedesetnice, jubileja koji Crkva više ne poznaje jer je nebo iznad današnje Crkve zastrto oblacima. Blagoslovljeni koji poznaju radost!"
Među inicijativama koje su dovele do toga da Katolička crkva odobri Karizmmatsku obnovu, svakako je bila audijencija na kojoj je 1973. god. papa Pavao VI- primio rane karizmatske voditelje.
Također se, zahvaljujući inicijativi kardinala Suenensa, ustanovljena je Teološka i pastoralna komisija koja je dovela do objavljivanja publikacije pod nazivom Malinski dokumenti.(o tome drugom prilikom)
dakle, Katolička crkva ne skriva da se njena Obnova u duhu izrodila iz Pentekostalne crkve, to nije niti važno nego činjenica da je danas preko 600 milijuna vjernika iz svih kršćanskih denominacija doživjelo milost krštenja u Duhu svetom, te da se radi o milosti koja leži u Crkvi i koju može primiti svatko tko ju poželi iskrena srca- bez ikakvih izuzetaka.

Mila moja, kako si to iskrena i čista srca opisala, suze su me preplavile i sjećanja.....
Bog te blagoslovio...tvoja svjedočanstva su ovdje blagoslov za mnoge duše... Ja sam Bogu zahvalna što sam jedan dio svog života imala priliku biti s tobom, ali neću biti što si otišla jer u srcu će mo uvijek biti zajedno na našem Putu...
i ne mogu odolit:
"Neki za to vrijeme dobivaju dar smijeha i ne mogu se nekoliko minuta prestati smijati,jer ih ispuni silna radost i sreca."
to mi je najljepše!
BTB

pa ne znam...ja se držim onoga što je rekao

Tražite Kraljevstvo Nebesko a ostalo će vam se nadodati.

ja Mu vjerujem

osobno me vrlo strah moguće oholosti,ili moguće zaluđenosti,navezanosti

ja to baš ne mogu objasniti,ali nekako osjećam da je to vrlo,vrlo sklizak teren, gdje se duša može prevariti

možda je moj Put teži i dugotrajniji

ali eto neka je s Njim to mi je jedino važno

vjerujem da sve manifestacije djelovanja DS kroz karizmatike i ljude
na koje se polažu ruke ili čak bez polaganja ruku ( kako neki tvrde) su od dobrog Duha i da primaju DS ili darove istog
ne smatram to nikakvim isticanjem , predstavom, šoom ili slično
mi kršćani se trebamo truditi da primamo DS i njegove karizme i plodove
ne trebamo od toga zazirati, dapače

što se tiče povijesti nastanka karizmatskog pokreta općenito i u katoličkoj crkvi evo slijedeće:

POČECI karizmatske Obnove u katoličkoj Crkvi vezani su za godinu 1966. Pittsburgu (USA). U potrazi za vjerskim dinamizmom, doznali su za knjige Davida Wilkersona: ''Na život i smrt'' i Johna Sherilla: ''I govore drugim jezicima'', i uspoređivali ih sa Djelima apostolskim. Prva knjigaje autobiografija pastora kojega je snažan nutarnji poricaj doveo medu maloljetne prijestupnike i ovisnike na opasne ulice New Yorka. Čitav život posvetio je brizi za tu nesretnu mladež.

......Druga knjiga govori o modernom iskustvu s Duhom Svetim. Oduševljeni profesori razmjenjivali su mišljenja i molili. Došli su do zamisli da se posavjetuju s nekim tko ima više karizmatskog iskustva. 13. siječnja 1967. četiri katolika prisustvovala su molitvenom sastanku karizmatika episkopalne Crkve. Na drugi sastanak, tjedan dana kasnije došao je samo jedan iz prve grupe - Ralph Keifer a doveo je i svog prijatelja Patrika Bourgeoisa. Obojica su zatražila članove molitvene grupe da na njih polože ruke. Osjerili su duboki mir i počeli moliti u jezicima. Doživjeli su klasičan primjer ''krštenja Duhom Svetim''. Sljedećih dana iskustvo se širilo medu profesorima i studentima sveučilišta. Ralph Keifer javio je novosti u Indianu na sveučilište Notre Dame, gdje je uslijedio niz spontanih susreta kroz mjesec ožujak.

......U lipnju 1967. ovo je sveučilište bilo domaćin prvom većem skupu katoličkih karizmatika. Prisustvovalo je 90 osoba. Sudionici ovih dogadaja jednodušno se odriču da ih se naziva osnivačima Pokreta. Oni kažu: ''0snivč je Duh Sveri''. DANAS je katolička karizmatska Obnova ili Obnova u Duhu, kako se ponegdje naziva, raširena po svim kontinentima u preko 120 zemalja a broji više od 50 milijuna sudionika. Obnova je organizirana kao pokret koji ima svoje sjedište u Varikanu (ICCRS) - medunarodnu službu katoličke karizmatske Obnove i predsjednika. Novna Obnovu se može gledati i kao na sveopću obnovu Crkve obzirom da nema bitne vrijednosti kršćanske vjere koja nije njome dotaknuta. Sakramentima, osobito Euharistiji, ispovijedi i bolesničkom pomazanju pristupa se s puno vjere, posri se, meditira, moli se krunica, čita Božja riječ, odlazi se na hodočašća. Došlo je do obnove celibata i bračnog života. Sudionici su iz različitih socijalnih grupacija i naobrazbe: od običnih radnika do liječnika, političara, redovnika i svećenika.

......Svi oni nastoje širiti i naviještati Evandelje u svom životnom krugu a nerijetko i izvan njega kao članovi putujućih evangelizacijskih timova. Službe izvan lokalne molitvene zajednice redovito su prema bolesnicima, zatvorenicima, ovisnicima, mladim Ijudima i bračnim parovima kojima se životi često čudesno preobražavaju.

**iz knjige ''Abeceda Katoličke Karizmatske Obnove'' - Dražen Bušić



''MARIJA PROTOTIP KARIZMATIČARA''

......Djevica Marija ima ogromnu ulogu u povijesti spasenja i neprijeporno je da je Marija jedan od najvećih likova novog zavjeta. Marija je bila potpuno karizmatična i među prvima je bila krštena duhom, na dan duhova.

......Nemožemo ne imati najdublje poštovanje prema onoj koja je bila spasiteljeva majka - pošto ju je osjenila sila Duha Svetoga.

......Karizmatska obnova pozvana je da svojim osobitim doprinosom osvijetli i oživi - ne toliko teološke konstrukcije (npr. ''Božansko Materinstvo'' ili ''Marija, Majka Crkve''), nego nauku što su je II. vatikanski sabor stavio na prvo prvo mjesto: MARIJA - TIP CRKVE, i napose misterij njezine nazočnosti za vrijeme prvog izljeva Duha.

..........1. Marija je tip crkve u primanju Duha Svetoga, koji formira Krista u božjem narodu: - Lk 1:35 ''Duh Sveti sići će na tebe'' - Djela 1:8 ''Duh Sveti sići će na vas''

..........2. Marija je prototip kršćana krštenih Duhom, to je, naime, značajka dara što ga je primila prva duhovska zajednica, prema Kristovu obećanju u: - Djela 1:5 ''Ivan je krstio vodom, a vi ćete domalo biti kršteni Duhom Svetim''

Marija - osobit predmet božje milosti (Keharitomene Lk 1:28) i prva izložena djelovanja duha (Lk 1:35) - dakle je tip primanja krštenja duhom, u prvoj crkvenoj zajednici. I ovdje je ona: DJEVICA POČETKA.

......Važno u svemu je to da je Marija prototip Crkve i napose tip odnosa s Duhom i karizmatskog poleta svega eklezijalnog života, što je bolje osvijetljeno u pokoncilskoj teologiji.

......Karizmatski pokret ili obnova u duhu; utvrđuje Mariju kao karizmatički tip, proročicu i moliteljicu u jezicima - to je samo potvrda utvrđene istine; Djevica Marija ima svoje mjesto, važno i neuklonjivo, u temeljima kršćanstva i u općinstvu Svetih. To je njezin ''najbolji dio'' koji zato stalno nastavljamo osvjetljavati noseći je u svojim srcima. Zato se naša molitvena zajednica i zove DVA SRCA, jer uz gospodina - nosimo i njegovu i našu majku Mariju!

- oslanjanje na dijelove teksta iz knjige ''Karizmatička Obnova - Katolički Duhovnici'' Rene Laurentin K.S. ZG 1979.



KRONOLOGIJA

1738. svibanj :Wesley, osnivač metodizma i dalji pretača pentekostizma, otkriva nutarnje svjedočanstvoDuha i obraćanje srca. Kraj 18. stoljeća. Pokret se, za života Wesleyeva, usađuje u SAD: to je početak pokreta )>duhovnog buđenja<, tipičnog za kršćanstvo u SAD. Sredina 19. stoljeća: ponavljane reakcije protiv formlalizma, osobito među siromašnijim klasama.

1894 : >Pokret svetosti odvaja se od metodizma.On razlikuje potpuno obraćenje od posvećenja, te drugom iskustvu rezervira naziv >krštenje Duhom< Taj je termin stvorio prezbiterijanski teolog Charles Finey, dok su metodisti polagali bit u prvom obraćenju.Taj će raskid uroditi nastankom 200 grupa ili denominaicija, između 1880.-1923.: Pilgrin Holiness Church,Fire Baptized Holiness Church, itd.

1900. u jesen: metodistički pastor Charles Parham osniniva kuću Bethel, u Topeki (Kansas); oko 30 osoba studiraju Riječ i Biblija je jedina knjiga kojom se služe. 1900. 31. prosinca 23 sata: prvo pentekostalno iskustvo u Topeki. Slijedećih se dana širi na cijelu školu.

1906. travanj: crni pastor W. J. Seymour, nekadašnji Parhamov učenik, počinje širiti pentekostizam i otvara molitveno mjesto u napuštenom bivšem metodističkom hramu u Asuza Street, Los Angeles.

1914.: osnivanje Nacionalne organizacije američkog pentekostizma. Konstitucija >Božjih skupština< (Ranaghan, str. 214).

1915.: širenje u Skandinaviji. 1958.. pojava neo-pentekostizma kod kalifornijskih episkopalaca.

1962.: prvi zamah pentekostalnog pokreta u luteranskoj Crkvi u SAD.

1966. kolovoz: laici teološkog fakulteta na sveučilištu u Duquesneu doznaju za knjige Davida Wilkersona The Cross and the Switchblade (Na život i smrt, izd. ''Put zivota'', Zagreb Ilica 200) i J. Sherrilla They speak with other Tongues (I govore drugim jezicima, izd. ''Put života'', Zagreb Ilica 200), te ih studiraju uspoređujući ih s Djelima apostolskim.

1967. vigilija Bogojavljenja: grupa iz sveučilišta Duquesne sastaje se s pentekostalnom grupom episkopalaca u Pittsburgu.

1967. osmina Bogojavljenja: ponovni susret. -Prvi Karizmatski fenomeni.

1967. Iipanj: prvi sastanak katoličkih neo-pentekostalaca u Notre Dameu (Indiana) - 90 sudionika.

1971.: počeci Pokreta u Francuskoj.

1972. 20.-24. lipnja: Prvi ekumenski susret između katolika i pentekostalaca, u Zurichu. Pripremljen na neformalnim susretima katoličkih i nekatoličkih pentekostlaca (1970.-1971.), kojim se započinje niz od pet susreta

1973. 18 - 22. lipnja: drugi susret u Rimu, u Sekretarijatu za jedinstvo, druga serija sporazuma koji se napose odnose na krštenje Duhom i na slobodu Duha.

1973. 10. listopada: audijencija 13 lidera Pokreta Kod Pavla VI., prigodom sastanka u Grottaferrati (pred- stavnici 34 nacije).

1974. 10. - 14. lipnja: treći ekumenski susret katoličkih pentekostalaca, opet uz sudjelovanje Sekretarijata za jedlnstvo kršćana u Schloss Craheim, Njemačka, o kršćanskoj inicijaciji.

1974. 14. - 16. lipnja: osma međunarodna konferenvcija Charismatic Renewal u Notre Dameu - 35,000 osoba.

1975. 16. - 20. svibnja: deveta međunarodna konferencija Charismatic Renewal u Rimu.

iz knjige ''Karizmatička Obnova -
Katolički Duhovnici''
Rene Lurentin
Kršćanska Sadašnjost Zagreb 1979

hvala i slava Isusu na darovima i plodovima kariz. obnove koje daje cijelom svijetu

Protiv iskustva se ne može govoriti. Ja to padanje u Duhu nisam doživio (vidio jesam), tako da tu nemam što reći.
Međutim, biblijska argumentacija izgleda mi pretanka. Zanimljivo je da su stražari (i Juda?) pali pred Isusom na zemlju, ali ipak su ga vezali i odveli na Muku. Nisu postali vjernici niti Isusovi sljedbenici. Bio je to prostiranje iz strahopoštovanja, prostracija, poznato kod Židova; Isus koristi riječ "Ja sam" što je skraćeno od "Ja sam koji jesam"-očituje im se kao Bog!¨Ne vidi se da su ostali počivati u Duhu niti je Isus na njih polagao ruke. Nije to bio nekontroliran pad, nego prostiranje iz strahopoštovanja; Juda im je sigurno napričao što sve Isus može, pa su se vjerojatno pribojavali. A što ako je on uistinu Mesija koji će ih otpuhnuti jednom rječju ili sažeći vatrom s neba? Prizor pun prikrivene dramatike!
Pavao je pao s konja nakon što je ugledao veliku svjetlost na nebesima. Nitko na njega nije položio ruke. Osim toga, nakon pada ništa nije vidio, što se ljudima koji "padaju u Duhu" baš ne događa. Zanimljivo je da je pao samo on, a ne njegovi pratitelji. Pad nije dovršio priču, nego je Pavao progledao tek nakon Ananijina posjeta. U svakom slučaju je Pavlov pad s konja prouzročio osobno Isus, koji mu se tada obratio riječima "Savle, Savle, zašto me progoniš?" Netipično za "počivanje u Duhu".

Jednom sam bila na polaganju ruku u TABORU kod patera LINICA,vise puta kod fra SMILJANA(SIGET) i jos mnogo puta u svojoj karizmatskoj zajednici gdje smo molili jedni za druge i polagali ruke.

Voditelj zajednice polaze ruke dok ostali mole.

Mnogi misle da je polaganje ruku nekakav neobjasnjiv fenomen ili cak to drze za svojevrsni spektakl unutar Katolicke Crkve,pa iskljucivo radi toga obilaze razna mjesta i zajednice da bi mogli tome prisustvovati kao nekoj vrsti zabave.

To je potpuno krivo glediste i ljudi trebaju postati svjesni da takav stav vrijeda Boga,jer nam se ON zeli darovati preko svoga DUHA,zeli nas ozdraviti i osloboditi od nase gresne ljudskosti.
A ne da Ga drzimo za nekog zabavljaca koji je tu da nas dobro zabavi ili nasmije dok gledamo druge kako padaju "ko kruske" i pricaju smjesnim i nerazgovjetnim jezicima.

Jos nesto sto smatram da ljudI malo brkaju je cinjenica da NE POSTOJE SAMO FRA IVO,ZVIJEZDAN ILI SMILJAN koji polazu ruke i u cijoj prisutnosti se desavaju cuda,nego je to dano svakome sveceniku,pa cak i svakome od nas.

O svakome pojedinacno ovisi koliko je spreman otvoriti se Duhu Svetome i njegovim darovima,
Jer nam ih ON zeli dati SVIMA.
OBILNO I NEOGRANICENO.
Ali mi smo ljudi nazalost prilicno ograniceni,pa ih ne znamo traziti ili zadrzati.
A treba da "VRUCE CEZNEMO ZA DUHOVNIM DAROVIMA"(Kor 1,14)

Najbitnije od svega je ostati ponizan i ne uzoholiti se,jer darovi su tu da po njima rastemo u vjeri,a ne da ih zloupotrebljavamo za vlastite interese.
AKO SE DAROVI NE KORISTE ONI NESTAJU!!!


Osobno znam za dosta voditelja karizmatskih zajednica koji imaju dar polaganja ruku i koriste ga za dobro citave zajednice.
Znaci nisu samo svecenici ovlasteni za to.
JEDINO SE U TIM SLUCAJAVIMA NA DOZVOLJAVA POLAGANJE RUKU NA GLAVU!!!
SAMO SVECENIK CIJE SU RUKE POSVECENE VAM SMIJE POLOZITI RUKE NA GLAVU!!!

I na kraju:
U ljubavi nema straha,jer savrsena ljubav izgoni strah...

Predajmo se toj ljubavi i primimo od Gospodina sve sto nam zeli dati.
Ne bojmo se Njegovih darova i primajmo ih s najvecim povjerenjem.
Jer On najbolje zna sta ce kome dati i koliko svatko od nas treba i moze nositi na svom putu svetosti.

BB SVIMA!

jednom sam dozvolila da mi polože ruke laici
i neću više
može mi ruke polagati samo svećenik

ne zato što je netko loš,nego zato što vjerujem da je svećenik posvećen po Isusu



da..vjerovatno
ja nekako ne tražim Boga te darove
učim se zadnjih mjeseci da tražim volju Njegovu
ne znam...možda griješim
makar vjerujem da mi to neće uzeti za zlo




ja mislim da se samo zatomljuju,mislim da je rečeno da nam Bog ne oduzima Darove