www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 10:50

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 104 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 11  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 05 pro 2007 20:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 srp 2007 12:56
Postovi: 2335
Lokacija: Gdje je blago, tamo je i srce..
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 39 zahvala
Danas sam prvi put nakon 9 godina bila na zornici....

Bilo je prelijepo....

Jedva čekam da odem i sutra....

Malo mi je teško ustati, ali kad pomislim da idem na susret s Isusom - uredim se najljepše što mogu i - iziđem sretna u rano jutro...

Baš kao da idem na dogovor s najvećom Ljubavi....

Dragi moji, tko god ima priliku - neka prisustvuje zornicama....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 pro 2007 14:50 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1753
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Dragi moji prijatelji,evo malo povijesti,vrlo zanimljivo i dobro znati... :grlim te:

Vrijeme došašća obuhvaća 4 nedjelje prije Božića, a prva nedjelja je najbliža blagdanu sv. Andrije apostola (30. XI.). Crkva u došašću posvješćuje velike događaje povijesti spasenja. U sjevernim krajevima naše domovine vjernici u vrijeme došašća rado dolaze na tzv. rane mise »zornice«

Riječ došašće dolazi od latinske riječi adventus (advenire = doći, dolaziti).
Vrijeme došašća dvojakog je značenja: vrijeme priprave za Božić, kada se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima na zemlju, i vrijeme iščekivanja drugoga Kristova dolaska, na svršetku svijeta.

Slavljenje došašća nastalo je po uzoru na korizmu. U Crkvi se najprije slavilo Kristovo uskrsnuće (svake nedjelje), a potom i godišnji blagdan Uskrsa, kojemu je prethodila priprava kroz korizmu. Slavljenje Božića u Rimu zasvjedočeno je sigurno već 25. prosinca 354. godine.

Neki vide početak slavljenja Došašća kod sv. Hilarija (Galija), koji oko 366. godine piše da se Crkva svake godine priprema kroz tri sedmice za Spasiteljev dolazak. Drugi opet vide početak došašća u odredbi koncila iz Zaragoze (Španjolska) 380. godine da od 17. prosinca nikomu nije dopušteno ni jednog dana izostajati od crkve, niti se skrivati po kućama, niti bosonog hodati, nego treba hitjeti u crkvu.

Godine 490. godine, biskup Perpetuus iz Toursa službeno proglasio Došašće pokorničkim vremenom u Franačkoj, naređujući post u tri dana svakog tjedna od 11. studenog (blagdan svetog Martina) do Božića. Ovo četrdesetodnevno vrijeme posta, slično Korizmi, originalno se nazivalo Quadragesima Sancti Martini (Četrdesetodnevni post svetog Martina).

Čitanja prilikom euharistijskog slavlja uzimala su se iz Korizmenog vremena. Sv. Grgur iz Toursa (+ 594.) govori o pokorničkom vremenu od dana sv. Martina, 11. studenoga, do Božića, te o tri posna dana u tjednu. A koncil u Toursu (567) određuje da u samostanima treba postiti kroz mjesec prosinac, do Božića. Koncil u Mâconu (580) određuje da od dana sv. Martina do Božića (6 tjedana, kao i u korizmi) treba postiti svakog ponedjeljka, srijede i petka, te da se božanska služba treba slaviti kao u korizmi. Toga su se držali u galikanskoj (Francuska), mozarapskoj (Španjolska) i ambrozijanskoj Crkvi.

Vrijeme Došašća Rimske liturgije, koja se razvila stoljeće nakon one franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je Crkva ujedinila liturgijsko vrijeme, nepokornička priroda rimskog Došašća bila je u sukobu sa dužom i pokorničkom praksom galskog Došašća.

U 13. stoljeću je postignut kompromis, koji je kombinirao post i pokornički karakter galskog običaja s misnim tekstovima i kraćim četverotjednim ciklusom rimske liturgije Došašća. Neki su u 4 nedjelje priprave za Božić simbolično vidjeli 4 tisuće godina od Adama do Krista. Liturgija Došašća ostala je nepromijenjena sve do II. Vatikanskog koncila, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog i vremena Došašća.

Nekada je došašće bilo obilježeno postom u određene dane, a Badnjak postom i nemrsom. Danas nema više tih obveza, ali nema ni zabrane. Crkva u vrijeme došašća skreće pažnju na slušanje i razmatranje riječi Božje i na djela ljubavi prema bližnjima.

Slavljenje došašća sigurno je zasvjedočeno u svitku iz Ravene iz prve polovice 5. stoljeća, koji sadrži 40 pripravnih molitava za slavljenje Božića; vjerojatni autor mogao biti sv. Petar Krizolog (+ 450.).
S prvom nedjeljom došašća počinje i nova crkvena liturgijska godina. Pokušaji nekih papa da i građanska godina započne s prvom nedjeljom došašća, ili s Božićem, ili s utjelovljenjem Sina Božjega, 25. ožujka, kada je nekada započinjala i stara rimska godina, a držalo se da je tog datuma i Isus umro na križu, bili su kraćeg daha i nisu uspjeli istisnuti poganski početak godine, 1. siječnja. I Crkva je to morala prihvatiti.

Kvatre u drugom tjednu došašća uvijek su igrale posebnu ulogu u pripravi za Božić. Isto tako i dani bliže priprave za Božić, počevši od 17. prosinca, i danas imaju posebno značenje u izabranim misnim čitanjima i večernjim »O« antifonama u časoslovu. U novije vrijeme prilično je raširena i božićna devetnica. A u srednjem vijeku davale su se i adventske igre.

Kod Hrvatâ došašće je uvijek imalo posebno obilježje, koje se očituje i u raznim narodnim običajima. Ponekad ti običaji imaju i pretkršćanske poganske oznake; mnogi od tih običaja već su pokršteni. U nekim hrvatskim katoličkim krajevima došašće je započinjalo s danom sv. Katarine, 25. studenoga, kada su prestajale svadbe, igre, sijela, itd. S danima sv. Barbare (4. XII.), sv. Nikole (6. XII.), sv. Lucije (13. XII.), sv. Tome (nekada 21. XII.) i Badnjakom (24. XII.) povezani su mnogi običaji došašća kod Hrvatâ katolikâ. No, mnogo više od običajâ vrijeme došašća u našem je narodu obilježeno pristupanjem sakramentu pomirenja, sv. ispovijedi. I to je ono najvažnije.

Ivan Krstitelj i današnjim kršćanima poručuje i viče: »Pripravite put Gospodnji, poravnite mu staze!« (Mt 3, 3) Zatim: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema.» Tako bi proslava Božića bila radosna, a Kristov drugi, slavni dolazak iščekivali bi kršćani radosno, bez straha.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 pro 2007 16:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
BVB...krenula sam na zornice od utorka...Slava Isusu!!!!
Gospodinu u zahvalu...
:D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 pro 2007 17:04 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
U ovo novo doba,modernog i ugodnog zivota,cesto duhovna strana gubi mjesto..Ivan Krstitelj nas poziva da se posvetimo Bogu,da skrenemo ss puta,i da pogledamo u "SEBE" GDJE SMO I STA CINIMO.?
Bog je vec u dolazenju,i trazi SVAKOG COVJEKA.da mu spremno izadje u susret..A da bi to mogli uciniti,POGLEDATI U SEBE..zaviriti u nutrinu svoje duse,a ne oko sebe..
Isus trazi od svakog covjeka da mijenja svoje srce..
Da bismo mogli izaci u Susret Gospodinu ovoga Bozica potrebno je
dobro pripremiti...OBRATITI SE,sto to znaci?
To znaci potpuno novi nacin zivota ,po Bozjemu...
To znaci zivot svoj svaki dan krojiti po velikome modelu Isusa Krista...
To je ADVENT...ILI DOSASCE..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 09:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 lis 2006 19:46
Postovi: 2079
Lokacija: dalmacija
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 9 zahvala
Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 11:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 05 lis 2007 09:47
Postovi: 118
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Dragi moji , moram posvjedočiti da me ove zornice mijenjaju, a mijenjaju i one oko mene. Osobno, osjećam neki novi zamah , polet, neku novu nadu. Naša vjera je zahtjevna i teška, ali opet tako slatka i vesela, nasmiješena i mudra.

Dečko je počeo ići sa mnom na zornice i rekao da mu je prekrasno, da mu se tata nakon 20 godina ispovijedao.
Ljubav traži žrtvu, ako smo ju spremni podnijeti, vidjet ćemo djela Božja oko sebe i svaki dan jedno malo novo čudo.

Treba učiniti PRVI KORAK, a Bog tada čini svojih 10 novih.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 11:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1079
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Slika


HRVATSKI PUČKI OBIČAJI

Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine. U nekim hrvatskim krajevima već na Svete Katarinu (25. studenoga) počinje božićna priprava i traje točno mjesec dana.
Advent ili Došašće je vrijeme priprema za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od četiri tjedna koja neposredno prethode Božiću i koji simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Kristova. Prema crkvenim regulama, od dana sv. Katarine počinje propisani četiri-tjedni post tj. počinje božićna priprava koja traje točno mjesec dana. Kroz adventsko vrijeme naša se razmišljanja i osjećaji kreću i u prošlost, sa sjećanjem na prvi Kristov dolazak, i u budućnost, s nadom u njegov ponovni povratak. Svako jutro drže se mise Zornice ili Rorate, a vjernici pristupaju ispovijedi i pričesti pa stoga Božić ima značenje obnove i novog htijenja u vjerničkom životu ka samo-prosudbi vlastitog života i djelovanja u svjetlu kršćanskog morala.
Slaveći mise Zornice narod je stvorio osobite adventske pjesme. Adventska pjesma Poslan bi anđel Gabrijel u stihovima proriče otajstvo Kristovog utjelovljenja i Marijinog bogomaterinstva.

Hrvatski puk adventsko vrijeme izričito usmjeruje Božiću nazivajući dane od Svete Katarine, prvo čelo Božića tako da božićni krug pučkih običaja koji započinje s vremenom Adventa, a završava Svijećnicom i danom Sv. Blaža.
U novije vrijeme sve prisutniji znak Adventa, koji ukazuje na Božić i poziva na obiteljsku molitvu, je adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri. Advenski je vijenac danas prihvatila gradska sredina, ali mu prijeti realna opasnost da preraste u puki ukras, da izgubi istinsku simboliku i snagu poziva na božićnu pripravu.

Nakon Svete Katarine slijede dani Svete Barbare (4. prosinca), Sveteog Nikole (6. prosinca) i Svete Lucije (13. prosinca) koji u pojedinim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja. Likove Svetog Nikole i Svete Lucije često predstavljaju muškarci ili žene i obilaze domove donoseći darove djeci. Na Svetu Luciju običaj je da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darivajući djecu suhim smokvama, bademima, orasima i jabukama te plašeći nestašne mališane. Neposlušni pak pod jastukom pronalaze šibu kao opomenu da se poprave. U današnje doba ovu službu preuzeo je Sveti Nikola koji u čizmicu dobre djece stavlja slatkiše, a šibe dijeli njegov pomoćnik Krampus (simbol zlog duha ili vraga). Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama.

Jedan običaj koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola kod svetkovanja Božića. Sam običaj pretkršćanskog je porijekla, ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine. Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovije hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima posred pšenice stavi jabuka te svijeće. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

I dok se običaj sijanja pšenice sačuvao i u gradovima, dotle su i u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranje slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića.
Badnjakom se naziva jedan a u nekim krajevima i tri velika panja, koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Taj običaj također je pretkršćanskog porijekla, ali je vremenom zadobio kršćanske oznake. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se davalo malo od hrane s blagdanskog stola i vina koje se istom pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.
Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Unošenje slame i rasprostiranje po podu događalo se s izričitim naglaskom na događaj Božića, jer su redovito taj čin članovi obitelji pratili pjevanjem božićnih pjesama. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, manji se dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijence. Nakon večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici, dok je simbolika snopova i vijenaca vezana uz plodnost. Poslije blagdana tu su slamu smatrali blagoslovljenom i jamstvom dobrog uroda u vrtu i polju.

U Hrvatskoj se sve do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je takva praksa u njemačkim pokrajinama postoji još od 16.st, a zanimljivo je da su prva božićna stabla bila bjelogorična. Tek učestalim pošumljavanjem u upotrebu ulaze crnogorična drvca. Stablo se nekada kitilo jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je tko imao. Uza to, stavljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima. Iako se u Hrvata običaj kićenja stabla javlja relativno kasno, kićenje doma zelenilom od davnine je uvriježen običaj i dužnost koju su obično obavljala djeca. U primorskim krajevima običaj je bio da djeca kuću ukrase grančicama kadulje, bršljana ili borovim granama, a simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode. Božićno drvce, a negdje zelene grane, su osobito vidljiv božićni simbol. Okićeni borovi stoje danas po gradskim trgovima i pred javnim zgradama. U kućama i u stanovima oni su središte oko kojega se okuplja obitelj i darivaju djeca na Badnjak ili na Božić. Premda se može uočiti pretkršćanska ili nekršćanska pretpovijest tog njihovog unošenja božićnog drva ili zelenila u domove, danas su neizostavan znak slavljenja Božića. U osobit događaj obiteljskog zajedništva spada kićenje borova u kući, a pod bor se redovito stavljaju i jaslice ili koji drugi znak Božića.

Jaslice, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno ukazuju na događaj koji se proslavlja - noć Isusova rođenja i jasno označuju da se on rodio u štali. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta, a nalazile su se samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije jaslice. U njima su likovi Isusa, Marije i Josipa, pastira, trojice mudraca i njihove pratnje, a zatim vola i magarca te ovaca i deva. Prema nekim zapisima prve jaslice, u prirodnoj veličini napravio je Sveti Franjo još 1223. godine. Na jaslice ukazuje reljef Kristovog rođenja u luneti trogirske katedrale, djelo majstora Radovana. Najstarije danas sačuvane jaslice nalaze se u vrtnoj kapeli franjevaca na otočiću Košljun uz otok Krk. Načinio ih je nepoznati majstor u 17. stoljeću. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. st. U Hrvatskoj je poznato i koledanje uz nošenje jaslica, a početkom ovoga stoljeća jaslice postaju vrlo čest ukras crkvi kroz božićno vrijeme. Danas su jaslice našle mjesto gotovo ispod svakog božićnog drvca, jer su iz crkvi jaslice prešle i u kuće i stanove. Naravno, kućne jaslice su nekad vrlo skromne, bez mnogo likova, sadržajno upravljene samo na događaj u betlehemskoj štalici.
Od božićnih ukrasa spomenimo i svijeće koje imaju dvojaku simboliku: one su znak buđenja prirode i znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu.

"No, mnogo više od običajâ vrijeme došašća u našem je narodu obilježeno pristupanjem sakramentu pomirenja, sv. ispovijedi. I to je ono najvažnije."


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 18:04 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Danas sam posijala,s mojim unukama "psenicu" i kukuruz....
Stavile smo malo vate na dno ljepe ukrasne posudice,malo vate...
nalile vodu..i odozgor sjeme..Tako posijanu psenicu ostavimo par dana bez zaljevanja dok voda nestane..i onda svaki dan pomalo zaljevamo..
Mora biti na toplom,kod mene je u dnevnoj sobi na prozoru..
Ukoliko preraste ili bude nejednaka do Bozica...onda ju na Badnjicu,srezemo odozgor....i omotamo trobojnicom,ili nekom ukrasnom vrpicom...
Nekada smo stavljali tri svijece,a cetvrtu u casu punu sjemena psenice i kukuruza...
Psenica se Blagoslivlja,kada se sije i kada se stavlja na stol,ispod bora,
ili na Oltar...
Dobra psenica..je jako ljepi ukras,ali i veliki Blagoslov za obitelj...
Poslje Tri Kralja baci se pticama..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 pro 2007 20:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Danas je Sv.Lucija ,bas usred Dosasca..Navjesteljica BOLJIH VREMENA
simbolizira "svijetlo",svjetlo u zimskoj tami.."Sveta Lucija,mrak ubija"
Zastitnica OCIJU,sljepih,nevino sudjenih. i svih oni,koji posebno moraju,otvoriti oci,imati dobar vid..
Od danas do Bozica ima 12, to su "brojanice",nekada su stari,gledali zvijezde,i dane od danas, a svaki dan je znacio mjesec,i tako su znali kakva ce biti iduca godina..Sto je jos vazinije...Sv.Lucija je trebala otvoriti oci,svakom covjelu da progleda,da se pripravi za Bozic..
Zato posebno od danas UCINI NESTO SVOJOJ ZAJEDNICI,SVOJOJ OBITELJI,RODBINI I PRIJATELJIMA,NA POSLU I U DRUSTVU...
Ponudimo vrijeme,darujmo...pohodimo nekoga danas,uputimo nekome ljepu rijec..DANAS, SUTRA I ZA STALNO..neka se svijetli put,i oci neka gledaju,neka se ne stidi srce tvoje,neka zivi toj brat i tvoja sestra..
Nemojmo biti sebicni u ljubavi,u vremenu i u srcu...
Kralju naroda daj nam svoj mir..daj mir kuci ovoj..
Sv.Ivan je ukazivao na znakove,ti znakovi i danas postoje,samo ih treba prepoznati..Krist zivi,i treba ga preposnati,salje nam svaki dan preko ljudi ...radosti i tuge..Vidimo ih??
Gospodine otvori mi oci,Sv.Lucija pomozi da progledam,da vidim Boga u svemu stvorenom..Svaki zivot,svaki brat i sestra,su dio Bozjeg plana...
daj da pokazem ljubav,i da cinim dobro djelo,da unosim mir i radost..
Boze mudri,Boze jaki..Hvala Ti!Boze vodi nas,cuvaj nas,kao narod,kao one koji te vole..Daj nam milosti da Ti kazemo DA..daj da Dosasce,
i dani priprave urode plodom,Boze daj da ljubimo one,koje nitko ne ljubi..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 15 pro 2007 17:52 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
RADUJTE SE GOSPODIN JE BLIZU..3.Nedjelja Dosasca..

"Tko ima dvije haljine neka podjeli s onim koji nema.
U koga ima hrane neka ucini isto tako"(Lk 3,10-18)
Dosasce je sveto vrijeme,u kojem nas Bog poziva,na intezivnije prozivljavanje vjere u okupljanjima,sv.misi,zornici,darivanju..
Tako kroz priblizavanje Bogu,preko poziva na obracenje..
"Pripravljamo put Gospodinu"
Posebno ova 3 Nedjelja Dosasca,to je tjedan kad ljudi dobre volje,
razmisljaju o potrebama drugih.Ona nas podsjeca na radost u iscekivanju Gospodina koji dolazi,ne samo meni..nego i drugima koji su mozda..
ugrozeni u potrebama,siromastva i bolesti..
Posebno ovaj tjedan je Bog na strani siromasnih i bolesnih..
ON VIDI SVACJU NEVOLJU I ZELI ISCJELITI SVACJE RANE..
"ON TO IPAK CINI PREKO NAS,I DRAGI CLANU TT,ON TRAZI I OCEKUJE I OD TEBE"Znaci tako mi mozemo postupiti svatko u svojem zivotnom krugu..u svojoj neposrednoj okolini...a cak mislim da mozemo i puno vise...Kada pomislim gdje je Vikin,Nina,Marte,Katica,Leo..svi Zagrebcani,svi Mostarci,svi Slavonci..i oni koje nisam navela..
koliki je to veliki krug,i dokaz ...kako smo blizu...

Pitanje za tiho razmisljanje...
1.Vjerujem li u spasenje i pravdu koji Bog sprema svim narodima..
2.Navjestam li radosnu vijest siromasnima i bolesnima koje susrecem u svom svagdanjem zivotu..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 104 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 11  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 17 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr