www.tebe-trazim.com

Mnogo osoba oko mene psuje i huli na Boga.Uvijek kad netko koga poznajem ga opomenem,ali kako reagirati kad zapsuje netko koga niti ne poznaš ili kad zapsuje netko s kim nisi u dobrom odnosu,a ne možeš stalno niti opominjati jer su te stvari prečeste?Najčešće ja u sebi blagoslivljam Boga,ali opet me i peče savjest ako ništa ne kažem.Kako vi reagirate na tuđe hule?

ČITAJ MALO :
..psovka..voltaire...pakao..
-------------------------------------------------------------------------------------
SRCE MI JE ISPUNJENO SREĆOM, O JAHVE
LJUBAV JE TVOJA PREOBILNA..................

..onog s kojim razgovaraš uvijek zamoli da ne psuje..
.jer ti to smeta..
..jer često psovači nisu svjesni što pričaju...

..no ja im uvijek kažem " Ne psuj"

.ako njega nije sram psovati xxx puta..
..što bi mene bilo sram njega opomenuti , isto toliko puta..xxx

..ponekad za svaku psovku kažem kontra "Živio Bog"

..no moje društvo zna da ne volim psovanje..
..i često kad nekom izleti..psovka..
..već mi se izvinjavaju..

.ili ja brzo napuštam to društvo...

Bravo naggar,

da uvijek i ja kažem ne psuj, nekad dobijem i uvredu nakon toga al nije me briga.
Kada netko opsuje uvijek kažem u sebi ili čak na glas Blagoslovljen Isus Krist pravi Bog i pravi čovjek ili Blagoslovljeno Presveto Ime Isusovo

Nedavno kad sam se vozila s dragim u autu opomenula sam ga baš da ne psuje.

Kako se on maksimalno pridržava prometnih pravila uvijek ima netko tko će ih prekršiti i to njega izbaci iz takta i zna psovati iako ne Boga, hvala Bogu ali zna bit paprena .Tako sam samo odjedanput mislim prošli tjedan dok smo se vozili nakon njegove psovke rekla -Nemoj toliko psovat!- i skrenula sam mu pažnju na to.On je rekao da nije bio ni svjestan koliko psuje.Ali samo u vožnji ne i ovako.Još me pita pa šta ako psujem?Rekoh da ionako nema nikakve koristi od toga.Sad kad mu i pobjegne psovka ili barem napola onda se nasmije i sjeti šta sam mu rekla, da mora prestati s tim.Drago mi je zbog toga ako sam nešto uspjela učiniti za Njega i zahvaljujem Mu!

Znam jednu stariju osobu, zapravo dvije koje se smatraju vjernicima ali kada su u ogromnoj ljutnji, prepirci i srdžbi izgovore takve psovke da me srce boli i zazovem Boga u sebi istog trena pa radilo se i o strancu, svejedno.A kad se desi to psovanje to je bogohuljenje, psovanje majke.U takvim trenutcima nisam reagirala, možda je moja krivnja što nisam branila Boga ali bojala sam se da i ja ne dobijem po nosu u takvim usijanim situacijama.A pored svog tog psovanja jedna osoba se ponekad prekriži prije nedjeljnog ručka.Znam da Bog i takvima oprašta, nisam ni ja savršena, ali nije li to licemjerno, tako huliti Boga i Majku ni ne pomisleći koliko to Njega i Nju vrijeđa a onda se na neki način s druge strane pravimo kao veliki vjernici?????!!!!!To me uvijek ljutilo.

evo, ovo ljeto na moru bila sam skoro svakodnevno okruzena ljudima koji psuju i to sveta imena osobito ono najsvetije...

u pocetku sam se "kulirala" i istodobno u sebi blagoslivljala i jezik i dusu psovaca...

ali nista... on i dalje... i tako nisam vise mogla nikako to slusati a morala sam biti u prisutnosti te osobe jer je rod moga muza, blizak, ali rekla bih ZAGAZEN u grob i grijehe da neznam kako uopce je "ziv"-fizicki

al ovo Vam moram ispricati:

nasla se na picu sa njim i jos jednim psovacem isto teskim, i ja DIREKT u FACU:
" Dosta vise, stvarno pretjerujete, oboje, svaka vam je druga rijec psovka svetog imena, da li ste toga svjesni?!?!"
Oni : obojca: Kazu da nisu da samo nekad opsuju
Ja: " Ok, kad vam je toliko svejedno i niste svjesni da psujete sveto ime (ime nad svakim Imenom) zasto nikad Đavla ne psujete???

Ajde, idem i ja s vama, pridruzit cu vam se! ajde, idemo Đavla psovat..."

Oni izbecili oci, zanjemili i nisu mogli ni izgovorit to ime a kamoli ga opsovat pa su dalje nesvjesno nastavili po starom..

i moram vam reci da nakon 20 dana svakodnevnog "paranja" moje Duse sa takvim psovkama- najmanje 50 dnevno moja se dusa umorila i skoro razbolila i jedva sam cekala da odem od tamo....

Uf, jedno grozno iskustvo...

samo da se nadovezem, jedan od te dvojce koji toliko psuje je dobio sina nakon ljeta, jadno dijete sa velikim zdravstvenim problemimia... jao, jao, nadam se da ce on progledat kad tad i podignut glavu Nebesima...

Danas poslije podne moja firma organizira feštu na Makljenu (planina iznad Prozora) vrtit će se i janje na ražnju (he he pozivam naggara i učenika -oni često spominju janjetinu).
Sve je to lijepo,ali ima jedan veeliki problem...nažalost mi ramci smo poznati po bogopsovci a znam da će je i ovdje biti obilato, tako da najradije nebi ni išao na feštu ali ipak bio bi red pojaviti se.
Pa evo molim vas za vaš savjet i vaša iskustva...kako se ponašati u takvim situacijama??
Upravo sam razmišljo gdje da ovo stavim.. kad evo nađoh da ste već pisali svoja iskustva o ovoj temi...hvala!!

najbolje pohvaliti osobu, reci npr. joj kako si ti dobra osoba, pametna i dobra, ali to ti brate ne valja...ruzno je to za cuti

Ja isto cesto kazem osobama koje poznam posebno mome Tati: NE PSUJ
ali bas i nekoristi.

Ali negdje sam procitala da kad psovas pocne psovati da se kaze u sebi

Slatko Srce ISusuov smiluj se nama bjednim psovacima.... i tako da to skroz ponavljam..

Nazalost i ja psujem ali ne bogohulne nego vise proste vrste,nastojim na tome da to popravim!

Reci mu: Bog te voli,..
znam da djeluje prejednostavno,... ali bar ce dvi tri sekunde zastati i razmisliti,...
a mozes jednostavno zaprijetiti ko ja ovo ljeto,.. povedena primjerom jednog divnog fratra,... heheh,..
zaprijetila sam prstom i rekla... "DA TE VISE NISAM CULA!!!"
ovaj se nasmijao,.. ali kad je vidio moju ozbiljnu facu,. skonto je koliko je sati-....

ali obicno mi se dogadja ko i naggaru,... moje drustvo me poznaje,. predamnom ne psuju,.. i ako im se omakne,.. odmah se ispricavaju,... cak i ako se prekinu na po psovke,. ruka na usta,.. i oprosti,..