www.tebe-trazim.com

Božić dolazi a ja....ovaj naslov mi je zanimljiv,ne zato što mislim izravno na svoje potrebe,želje ,osjećaje...već zbog tuge kad vidiš da taj Božić netko čeka u muci,u bolovima u strahu....
Božić dolazi a ja....ja se trenutno osjećam nemoćno,da toj osobi pomognem....bez obzira koliko moja vjera bila u molitvu ipak ono ljudsko obuzima moje srce to je onaj strah ,to je ona tuga...
Šta reći u pravo vrijeme,u pravom trenutku osobi koja zna da umire,kojoj su bolovi neizbježni prijatelji?
Što reći ,a ne posramiti se same sebe ,svojih dijela ,grešaka,slabosti,što reći kad tek tad spoznaš da život nije bajka?
Da se sve može srušiti u jednom trenu,kao da nikad nije ni postojalo.......

Na mjestu u kojem ja radim nema nikakvog znaka Božića...pa šta ću ja onda...
Ja o tom ne razmišljam tako...Bitno je da je u mom srcu Božić i Isus...i Njegovo rođenje...da u mojoj kući se slavi...
Da svakome čestitam Sretan i Blagoslovljen Božić...da dijelim ljubav...
...sve ostalo je nebitno...
BVB

Božić dolazi a ja....ovaj naslov mi je zanimljiv,ne zato što mislim izravno na svoje potrebe,želje ,osjećaje...već zbog tuge kad vidiš da taj Božić netko čeka u muci,u bolovima u strahu...........[/quote]

Draga Toya,svakako da je tesko gledati tudje boli,tugu istrah..To cesto tako kod nas..jer mi smo svi samo ljudi,od krvi i mesa...Uvjek je tako bilo,i biti ce i u buduce...Ali na nama je da to prihvatimo,da ako je ikako moguce da pomognemo na razlicite nacine...Da mu pruzimo trenutak "radosti" a ne tuge,jer tugi ima i sam dosta...To ne hrabri cevjeka,istinska i topla rijec,neki puta dobra gesta,dodir ruke...tople oci,dobra volja, malo vremena...
Prakticno,trebamo darivati sebe...Ohrabriti osobu,i biti uz nju...
U NJEZINIM POTREBAMA ,U NJEZINOM GLEDANJU A NE NASEM...



Ne znam dali s pricala s tom osobom,ima li kakvih zelja i potreba,ima li nesto sto joj ti mozes pomoci..mozda zadnju zelju..Tko zna ,mozda ta osoba ima skroz dugacije misljenje nego ti. ili mi..?.Ako je u pitanju bolest,tu smo cesto ljudski gledano nemocni...Ali to je u ocima Isusovim ,skroz drugacije...
Bog cesto poziva u Njegovu Kucu....da se preselimo...bas onda,KADA ON TO ZELI..trebali bi biti radosni zbog toga...ali buduci da smo samo ljudi ,da smo cesto slabi,osjecamo se nesposobni da pomognemo...zelimo nesto dati,ni sami ne znamo sta,a osoba ne zeli to...nego ono jednostavno sto mi imamo..

A iskreno receno..."Kako bi mi pomogli ?"..Da pod svaku cijenu zadrzimo bolesnu osobu na zemlji..da trpi boli ,ili s posljedicama jedno vrijeme...
a onda bi na kraju ipak doslo vrijeme ..da mora poci...


Mozda joj nije potrebno pravo vrijeme,dovoljno je "sada",i nije odlucujuci "trenutek"..nego ono sto dajemo..Pogotovo,ako znam da se priprema za "zivot vjecni"...Dovoljno je ako ju podrzimo u njezinim razmisljanjima,njezim zeljama i potrebama...
Nista nase,i nista...kako bi moglo biti, nego otvorenih ociju ,vidjeti onako kako jeste...

Nije mi jasno zasto zaliti nad osobom koju nebeski Otac zove u svoj zagrljaj ? Zar nas Sveto Pismo ne uci "Molite za Kraljestvo nebesko,jer tamo nas ceka vjecna radost i vjecni zivot": Znam da se je tesko odjeliti od ovo zemaljskog zivota,ali cvrsto vjerujem da je u Kraljestvu nebeskom puno ljepse,jer tamo nas cekaju Isus i Marija i svi sveci i svetice i nas Otac nebeski...Sam Bozic nam prikazuje rodenje maloga Isusa koji je morao za nas umrijeti,ali je svojim uskrsnucem spasio nas od vjecne smrti...Tesko se je rastati sa najmilijima,ali dajmo im utjehu ma koliko bolno bilo i molimo krunicu uz njihovu bolesnicku postelju ...Jedina pravda koja sve nas ceka ,a to je sestrica smrt...Bdijmo i molimo i radujmo se Bozicu,radujmo se malom Kralju svih Kraljeva...Toyice...glavu gore jer zivot ide dalje,jedni umiru ,a drugi se radaju...Predaj Isusu sve i On neka te vodi...