www.tebe-trazim.com

joakime, hvala za putokaz....i hvala što si s nama. Taman smo pomislili da smo malo zalutali...jer nam se svjetina izgubi iz vida.
prijatelju drago nam je da si s nama...

idem i ja sa vama braco moja.... na putu sa Marijicom i Josipom i Bogom u utrobi presvete Marije....

gledala sam jedan film lani u kinu o Isusovom rodjenju... kako dirljivo...kakva ljubav i pozrtvovnost sv.Josipa.... poniznost i blagost blazene Djevice.... Isuse, stvarno si imao najbolje roditelje na svijetu.... daj molim Te da svim ljudima oni budu UZOR...

kako je Aleluja lijepo rekla, kava-zrtvica kao Marijin pokrivac...ajme, predivno, i ja cu tako dalje... i zornice i dobra djela, i osmjeh nepoznatom prolazniku ili ljutoj prodavacici u ducanu...poljubac mami ili muzu... u ljubavi Spasitelja.....

idemo dalje....Rodjendan Mu se blizi....

Vidi Joakima sto kopa za nas i Isusa!
A sa kim si jos, tko su ova dva skockana mudraca na devi?

Alelujo našla sam tovara, de procijeni jel čemu. (za nešu Gospu samo najbolje )



Nego lako je za magu, treba srce pripraviti za dolazak Isusa dragog i naći prenoćište.
Putem moramo paziti na Mariju i bdjeti s Josipom, ali ne zaboraviti sve one koji dok budemo hodili do Betlehema budu od nas tražili hranu, piće, odjeću, ljubav, osmijeh, zagrljaj, utjehu....
Hajdemo TT-ovci skupimo zalihu osmjeha, ljubavi, praštanja, pomirenja, dobrog savjeta, ktorkosti, poniznosti, darežljivosti....., ne možemo nespremni na put.
Idemo se svi lijepo za ruke uhvatiti i veselo s Marijom i Josipom put Betlehema, Spasitelju u susret.

Za Mariju i Josipa taj put nije bio nimalo lak,jer Marija je bila u devetom mjesecu trudnoce,a valjalo je iz Nazareta putovati u Betlehem,u kisovito i vjetrovito doba..Koliko su se samo razlikovali od nas,koji cesto zbog malih neugodnosti gubimo zivce..podizemo ton,postajemo svadljivi itd..
Njih je put vodio preko Jeruzalema.Oni su sigurno posli u hram i zarko se pomoloili..Od Jeruzalema do Betlehema vise nije bilo daleko..iMarija se sjeti andjelove rijeci.."Gospodin Bog dat ce mu prijestolje Davida,oca njegova.On ce vladati kucom Jakovljevom dovijeka.I kraljestvo njegovo nece imati zavrsetka"(Lk2.32-33)I dok su bili u Betlehemu njoj dodje vrijeme da rodi..I rodi sina prvorodjenca,te ga povije u pelenice i polozi u jaslice,jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.."(Lk 2,6-7)

Kako je ta slika cesto prisutna u nasem zivotu,kada nam kucaju na vrata...
a mi ne otvaramo,mi ne poznajemo...I u ono vrijeme,da je narod znao tko su Marijija i Josip,vjerojajatno bi i oni otvorili..
Pokusavam svaki dan,da prihvatim kucanje na mojim vratima..
ali cesto puta ne prepoznajem na vrijeme..Cesto shvatim prekasno,a toliko stvari oko mene ceka na romjenu,darivanje i pomoc...
On je "Onaj koji silazi s neba i daje zivot svijetu"
Kada se pomislim kako je Sv.Franjo Asiski pristupio jaslicama...
"O SIROMASTVO,O PONIZNOSTI,O LJUBAVI.."
To mi je moto,ovog Adventa i na putu za Betlehem..

Cudesna je ta Bozicna noc..ona nas obasjava svijetlom,donosi darove;Bozje sinovstvo,Marijino majcinstvo,nasljedovanje Krista..

Evo dragi moji jedan krasan odlomak iz knjige "Objave svete Brigite Švedske – O životu i muci Gospodinovoj i o životu Njegove blagoslovljene Majke",koja mogu lijepo poslužiti za razmišljanje u ovom došašću...

Osmo poglavlje – Božić

Brigitino viđenje:

Stajala sam uz jaslice u Betlehemu i gledala kako dolazi prekrasna Djevica, u bijeloj rubini i plaštu. Očigledno je bila pred porodom. Uz nju je stupao častan starac, a sa sobom su vodili vola i magarca. Kad su ušli u staju, starac je privezao vola i magarca za jasle, zatim izišao pa se bratio sa zapaljenom luči i utaknuo je u pukotinu na zidu.

Nakon toga se povukao, da ne bi bio osobno prisutan pri porođaju. Djevica tada izu obuću i metnu je pokraj složena plašta, skide s glave rubac i spusti ga kraj sebe. Stajala je u samoj rubini, duge, kao zlato kose spuštene na ramena.

Zatim je izvadila dvije čiste lanene pelene i dva vunena povoja, što je ponijela sa sobom da povije svoga novorođenca, te dva omanja lanena rupca da mu pokrije i poveže glavu. Sve je to složila pokraj sebe, da joj u danome času bude pri ruci.

Kad je sve bilo spremno, Djevica je pobožno klekla i stala moliti, okrenuta leđima prema jaslama, a lica uzdignuta prema nebu na istoku. Tako je ostala uzdignutih ruku, očiju uprtih u nebo, u zanosu, kao opijena božanskom slašću.

I dok je tako bila u molitvi, primijetih kako se dijete pomače u njoj, i odjednom, u trenu oka, ona porodi svoga Sina, koji je zračio tako neizrecivim svjetlom i sjajem, da se ni sunce ne bi moglo s njime usporediti. Luč što ju je starac zabio u zid nije uopće sjala, jer je božanstveni sjaj potpuno potamnio tvarno svjetlo luči.

Porod je bio trenutačan do te mjere, da ja nisam bila u stanju vidjeti kako se zbio. Samo sam odjednom ugledala slavno Djetešce kako golo leži na tlu, bez ikakva traga nečistoće na sebi… I tada sam čula anđeoski pjev, nadzemaljski blag i sladak… Čim je Djevica osjetila da je porodila, smjesta je sagnula glavu, te se sklopljenih ruku i s dubokim poštovanjem poklonila svome Sinu, govoreći: «Dobro došao, moj Božiću, moj Gospodine i moj Sine.»

Tada se dijete, plačući i pomalo drhteći od studeni na hladnu podu, malčice okrenu i pruži ruke, kao tražeći majčinu pažnju i nježnost. Tada ga majka uze u naručje, privinu k srcu, te ga, puna majčinske radosti i skrbi, ogrija svojim obrazom i grudima.

Potom sjede na tlo i položi Sina u krilo, pa ga stade spretno, povijati, najprije u lanene pelene, te u vuneni povoj, motajući ga čvrsto uz njegovo maleno tijelo, povezujući mu ruke i noge krajevima povoja. Nakon toga omota mu glavu sa dva mala lanena rupca, što ih s tom nakanom bila pripravila.

Uto uđe i starac, pa pade na koljena i pokloni se Djetetu, plačući od radosti. A Djevica nije izgubila ništa od svoje rumeni, kako to sa ženama u porodu biva, jedino joj se struk stanjio. Krepo je ustala s Djetetom u naručju, te ga zajedno, to jest ona i Josip, položiše u jasle, te mu se pokloniše u neizmjernoj radosti i veselju.

Dok su se Blažena Djevica i Josip klanjali Djetetu u jaslicama, ugledala sam pastire kako dolaze da se poklone Djetetu. Čim su ga ugledali, klekli su na poklon, puni poštovanja i sreće, te su odlazili hvaleći i slaveći Boga za sve što su vidjeli i čuli.

Govori Blažena Djevica:

Kćeri moja, znaj da sam ja rodila svoga Sina upravo tako kako si ti vidjela, sama u staji, moleći na koljenima. Rodila sam ga s takvom radošću i srećom u duši, da nisam oćutjela boli ni tegobe dok je On napuštao moje tijelo, već sam ga smjesta povila u čiste pelene što sam unaprijed bila pripravila.

Kad je Josip to vidio, divio se tomu kako sam porodila bez ikakve pomoći, ali kako je mnoštvo u Betlehemu bilo zaokupljeno popisom stanovništva, divotna Božja djela nisu se mogla razglasiti među njima. I znaj sa sigurnošću da, iako ljudi u skladu sa svojim shvaćanjem ustvrde da se moj Sin rodio na obični način, istina je izvan svake sumnje, da se rodio tako kako sam ti rekla i kako si ti u viđenju gledala.

Kćeri, znaj, kad su se tri kraljevska Mudraca primicala k staji da se poklone mojem Sinu, da sam unaprijed znala za njihov dolazak. A kad su ušli i poklonili mu se, moj Sin se obradovao i lice mu je još više zasjalo od radosti. Ja sam se također radovala i divila, prateći njihove riječi i kretnje i pohranjujući sve u svojemu srcu.

A ova dva skockana?Misliš na Baltazara Gašpara?A da oni su morali se malo duže zadržati kod Heroda,a kako vidiš vode i karavanu iza sebe,pa je onda meni,"Melkioru"preostalo da kopam...i nije mi žao,jer za 21 dan evo nas prekoooooo....

evo ljudi Marija je na magarcicu (uz pomoc zozy- jako dobro magare) da ne mora hodati..ja cu danas se potruditi da je povorka jos veca, pridruzite se svi koji naidete ovim putem... a nadam se da cu danas ljubavlju i dobrin dijelima nabaviti Mariji fino voce i okrijepu Josipu od truda i Bozje Milosti...

Joakime...hvala na videnju Sv. Brigite...tako sam si i nekako ja mislila da je to tako izgledalo, nisam si mogla zamisliti da se Isus rodio kao mi u bolima...jer je Bog rekao nakon pada Adama i Eve da ce zena roditi u mukama, znaci da nije bilo istocnog grijeha mi se ne bi rodili u mukama...a Marija je Bezgrijesno Zacece, stoga je rodila bez muka...

I evo i pjesme..Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine,
govorahu starog svijeta duse ciste, pravedne,
otvori se zemljo mila....

i evo jedna pjesma iz zornice kod karmelicana, bila je predivna sa svijecama u mraku, predivno
ovako na njemackom:

Ihr Himmel tauert den Herren heran, Ihr Wolken regnet Ihn vom Himmel nieder...
O Neba porosite Gospodina (na zemlju), o Oblaci pokisite Ga iz Neba (k nama).

to bi mogla biti ova pjesma:

Nebesa odozgo rosite
I oblaci daždite nam pravednika
Nek se rastvori zemlja
Nek nam porodi Spasitelja

Krist će doći
Dođi Gospodine Isuse



Ja sam tako bila sretna sinoć što ću ujutro na zornicu a biser nisam gledala da mi je baterija na mob. slaba i tako se on tijekom noći izgasio i nije mi alarm zvonio a ja se tek u pol 7 probudila , i ja se pridružujem povorci, stići ću vas...

BVB

Pa nismo baš daleko stigli... pa ako samo malo ubrzaš korak eto te za tren (ponesi nešto ljubavi da nam se nađe usput ako ogladnimo i koji zagrljaj ako budemo žeđali za toplinom...)

Nego što se mene tiče odlučila sam ispeći Gospi kolačić petkom, da se malo zasladi, jer trudnice ne smiju postiti, a ja preuzimam post i nemrs.

Nego oprosti Mayo odoh sad malo do Gospe bar po jedan zagrljaj. Znaš kako je lijepo kad te Majčica zagrli, a tek njen poljubac - otapa i najtvrđa srca.

Požuri pa se vidimo...