www.tebe-trazim.com

sto je oprastanje, a sto nije oprastanje?

-oprastanje je:..oprostiti-zaboraviti!!

-sto nije oprastanje:..oprostiti-al ne zaboraviti!!

OPRAŠTAJUĆI LIJEČIŠ SEBE I DRUGE

Želiš li nekog čovjeka promijeniti, popraviti, pomoći mu da se izliječi, tada mu najprije oprosti. Time ga stavljaš u Božje ruke i tada ga Bog liječi, ozdravlja, popravlja i vraća natrag iscijeljenoga. Želiš li da te Bog učini boljim, znaj oprostiti samom sebi. Želiš li da Bog vječno bude tvoj prijatelj, tada znaj prihvatiti sve ono što ti on nudi u životu, makar ti se to čini neprihvatljivim. Oprosti Bogu što te ne pita hoćeš li samo dobro ili ćeš primiti i ono naoko bolno. Opraštanje, drugim riječima, donosi čovjeku svemoć Božju. To nebo silazi na zemlju. To kraljevstvo Božje ulazi u naša područja i ostvaruje ono za čim vape naše čežnje. Opraštajući zapravo liječimo sebe i druge, popravljamo sebe i društvo. Zato se čitav pakao urotio protiv mogućnosti da opraštamo. Zato nas na sve načine uvjerava da se treba osvećivati, a ne opraštati. Zato navodi na masakriranje, ubijanje i čini sve da bi ljudi mrzili, a ne opraštali.

Oprostiti znači sačuvati sebe od zla, mržnje, Zloga, od samorazaranja i vlastitog pakla. Oprostiti znači ostati zdrav, ne dopustiti da te neprijatelj i duhovno uništi, kao osobu, znači omogućiti pravdi da ti vrati ono što ti je razoreno, da ti izliječi ranu koju ti je uvreda nanijela, da počinitelj zla bude primjereno kažnjen i da opet možeš mirno živjeti. Opraštanje je vjerovanje u dobro, a nevjerovanje da se mržnjom može uništiti mržnja, nevjerovanje da se uvredom može ukloniti uvreda, da se bolešću može spasiti zdravlje. Pravda nije u tome da se za zapaljenu kuću neprijatelju osvetnički zapali njegova kuća, nego u tome da ga se prisili da ti on napravi ili plati novu kuću. Nepraštanje je paljenje neprijateljeve kuće, tako da obojica postajete beskućnici. Opraštanjem dajemo slobodu Bogu u sebi da on za nas sve čini. Oproštenjem ujedno neprijatelju vežemo ruke da nam više ne može činiti zlo. Opraštanje je najveća osveta neprijatelju. Oprostiti nekome jest uzeti najjače oružje protiv njega, a to je sam Bog.

Zlo, mržnju i grijeh se može ubiti samo opraštanjem. Jedino oružje da ubijemo svoga najgoreg neprijatelja, a to je mržnja, nečovještvo, zloća, grijeh, jest da si međusobno opraštamo.

Samo se opraštanjem prima oproštenje, samo se dajući dobiva, samo odijelo koje si darovao i tebe će ugrijati. Komadić kruha kojega si dao drugima i tebe će nahraniti, zrak kojega prepuštaš drugima i tebi će napuniti pluća, radost koju si pružio i tebe će obradovati.To je temeljni zakon života. Najgori su neprijatelji čovječanstva osveta i nepraštanje. Najveći zločinac je onaj koji neće oprostiti i koji ne želi primiti ruku koja mu oprašta. Neprijatelji čovječanstva su samo oni koji se osvećuju, koji mrze čovjeka, koji žele voditi rat protiv njega, koji mu ne vjeruju i koji mu ne praštaju. Zlo je jače od nas. Napasnik nas je pobijedio na početku, u rano jutro ljudske povijesti. On će pobjeđivati do kraja, ako se ne okrenemo jedni k drugima, ako se ne prepoznamo kao braća i ne počnemo se voljeti. Zli može biti pobijeđen jedino ako mi počnemo opraštati jedni drugima. Krivicu sa svoje savjesti možemo sprati ako se pomirimo.

(Tomislav Ivančić)

Da bi covjek mogao oprostiti potrebna je velika vjera i milost od nasega Gospodina.Zavisi sta oprostiti.Ja sam dijete rastavljenih roditelja,vec u utrobi majke bila sam nepozeljena,otac je uvijek govorio da nisam njegova,mama je bila alkoholicarka i za nas djecu nije nikada pitala,vec malo dijete gledas svadu i tucnjavu roditelja,dobivas batine za sve i nista i naravno da pocinjes mrziti.Rastes bez roditeljske ljubavi,zlostavljan,ponizavan i sad ti oprosti ?Godinama sam se time borila.Taj tezak teret neoprosta bio je u mojoj dusi,neznajuci da je to i veliki grijeh koji razara mene i moju dusu.Tek kad sam se razboljela i saznala za duhovne obnove i kad sam pocela vjerovati i moliti shvatila sam taj svoj grijeh.Po molitvama na karizmatskim susretima dobila sam tu milost da oprostim i ocu i majki i svima ostalima koji su me povrijedili.More suza izlila sam tada ali iz moje duse je izasao taj veliki teret kojeg sam godinama nosila.Mozda je tako moralo biti,ali Bogu hvala da mi je dao srce od mesa i uzeo moje kameno srce.Nikada se vise nebi pozeljela vratiti u svoje djetinstvo ali sam Bogu zahvalna da sam nanovo rodena,da ljubim sve i svakoga,da je danas osmjeh na mom licu za svakoga,da mogu moliti za svakoga i da zivim jos uvijek poslje svega sto sam prezivjela.Hvala Ti Isuse za sve.Amen.

ISUSE UZDAM SE U TEBE

Opraštanje
Opraštanje je Božansko-ljudska aktivnost. Za ljudsko srce to je lijek ugodne radosti. Rezultat praštanja je ozdravaljenje i prikupljanje novih snaga za dobro.

Opraštanje je Božansko-ljudska aktivnost. Za ljudsko srce to je lijek ugodne radosti. Rezultat praštanja je ozdravaljenje i prikupljanje novih snaga za dobro. Znamo da nitko nije zaštićen od uvreda, rana i razočaranja, zato bi svijet bez opraštanja bio mnogo gori. Tko ne prašta sebi zlo nanosi. Kako kaže Sv. Ivan Zlatousti: ''Kad mrzimo činimo zlo sami sebi, a kad ljubimo činimo si dobro'' (PG 58, 595).

Isus zahtijeva opraštanje! "Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka" (Mt 6,14-15). Isus nas je učio moliti: ''Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim'' (Mt 6,12). Ako ne molimo milost praštanja i ne otpustimo dužnicima našim, sami sebe kažnjavanmo. ''Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu" (Mt 18,35). Kvaliteta odnosa prema čovjeku govori o kvaliteti odnosa prema Bogu: ''Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti'' (1 Iv 4,20).

Opraštanje je rastavaljanje od rana povrijeđenosti i otvaranje Bogu kako bismo od njega primili ljubav i mir duše. Zato je opraštanje svakodnevni posao. Isus kaže Petru: ''Ne kažem ti sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam'' (Mt 18,22). Božje milosrđe ne može prodrijeti u našu dušu sve dok ne oprostimo onima koji su nas uvrijedili (Usp. Katekizma katoličke Crkve, 2840). Događa se da netko godinama moli ali nema uslišanja, to može biti i zbog nepraštanja. Kada čovjek oprosti uvreditelju, tada postaje slobodan za Boga i njegovo djelatno milosrđe koje se pokazuje u praštanju. Tada postajemo slobodani i za drugoga. U svojoj nemoći da oprostimo, treba moliti od Boga milost da možemo opraštati.

Nepraštanje je put po kojemu neprijatelj (sotona) dolazi ometati naš mir u Bogu (Ef 4,26-27). Mnoge su posljedice nepraštanja a jedna od glavnih je gorčina, pa čak i bolesti. Sv. Pavao upozorava da onaj koji oprašta neće biti nadmudren od Sotone (2 Kor 2,11). Blago onome tko oprašta! Poprima božanski život i njegova je duša bez mučnine (Mt 18,34-35). Tko oprašta taj postaje sličan Kristu i iz njegovih rana nekadašnje povrijeđenosti počinje proistjecati život milosrđa i ljubavi, upravo kao što i iz Krostovih rana proistječe naše spasenje. Ali, treba biti realan, i priznati da opraštanje nije lako, ono je proces. ''Opraštanje je vrhunac kršćanske molitve'' (KKC, 2844). Tko se opredjeljuje za opraštanje svjedoči da je ljubav jača od mržnje i na taj način s Kristom pobjeđuje zlo, jer Zli želi da na uvrede odgovaramo osvetom i mržnjom. Uostalom, uvreda može biti i od koristi. Ako otkrijemo na koju ranu uvreda dolazi, tada možemo duboku zaći u svoju bol, predati je Isusu i biti izliječeni... Postoje mnoge etape u procesu praštanja ali ove četiri su elementarne:

1. Priznati uvredu. Može postojati otpor u nama i razmišljamo da nas nitko nije povrijedio i da smo jaki, ali kada malo dublje uđemo u svoju nutrinu i prošlost primijetit ćemo da nosimo povrede u sebi i to često smo povrijeđeni od najbližih. Zato treba znati kada opraštamo svojima (ukućanima) da ništa ne činimo protiv Božje ljubavi, naprotiv u duhu im pomažemo da budu slobodni i blagoslovljeni. Ukoliko je potrebno načinite popis osoba kojima trebate oprostiti.
2. Htjeti oprostiti. Čovjek treba željeti oprostiti a Bog će dati milost da to i mognemo učiniti. Ukoliko je velik otpor prema praštanju, tada se najprije treba odreći mržnje i nepraštanja.
3. Pozvati Isusa u rane da ih ozdravi, jer jedino On može dati novo srce (Ez 36,26).
4. Izmiriti se sa svojim uvrediteljem - barem u duhu.

Hrabrost oprostiti! Imamo pravo oprostiti i onima koji od nas ne traže da im oprostimo, jer tako je i Krist učinio. ''Dok još bijasmo grešnici Krist je za nas umro'' (Rim 5,8). Treba razlikovati sakramntalno oproštenje, po svetoj ispovijedi, kada Bog grešniku oprašta nakon što on zatraži oproštenje. Dok ovo naše svakodnevno praštanje nije takve naravi, jer mi opraštamo drugome da bismo izvršili Božju zapovijed i činili dobro. Isus kaže ako vi ne oprostite jedni drugima, ni Otac nebeski neće oprostiti vama (Mt 6,14-15). U molitvi pitajte Gospodina da li možda i vi snosite krivicu zbog uvrede i možda biste trebali zatražiti oproštenje od nekoga (Mt 5,23-26).

(Palotinci)

Kako da zapocnem....puno ljudi mi je ucinilo hrpu zla u mom zivotu na raznorazne nacine, od nepoznatih do najblizih...i to me je zarobilo....to je MENE zarobilo, ne njih....jer ja sam ta koja nije oprastala i koja je zivjela u toj patnji, tom grcu vrteci u glavi sto mi je ucinio.

Da li je to njih isto zarobilo nisam mogla uvijek znati. Ipak sad znam da zli cin ili rijec ranjava na obje strane koliko god mi vidjeli samo svoju patnju.

Ne oprastati je usko vezano uz sebicnost. Vidim samo sebe, samo svoju patnju.

Ja sam godinama zivjela u paklenom grcu...ne oprastajuci i muceci se....

u tom kamenom stanju nema ljubavi, nema Boga, ne dopustas Mu blizu. Sama sam se neoprastanjem udaljila od Boga. Preko neoprastanja sam zaboravila na Njega. Vidjela sam samo svoju uvredu, svoju bol.

Zarobila sam samu sebe hraneci taj kamen u srcu njihovom zlocom. Kako malodusno stanje!

Nisam vise mogla podnijeti tu muku i pocela sam se boriti i cistiti svoj zivot, ja ne zelim patiti!!! Isus me tada dotakao, ocistio u trenu i shvatila sam kako ja zarko ljubim zivot i sve stvorene ljude, svi su tako cudesni svatko na svoj nacin.

Mi smo svi stvoreni da ljubimo bezuvjetno ko sto nas Otac ljubi i to uopce nije tako tesko ko sto se cinilo prije. To je zapravo SLOBODA.
Cin oprastanja oslobadja.

Cini me sposobnim da budem u zajednici s Njim. I sa svim ljudima. Ne mogu biti bliska s nekim ciji teret cina osjecam. Treba otpustiti taj cvor i vidjeti to prekrasno bice ispod svih maski koje si je natovarilo da prezivi u ovom konacnom surovom svijetu.

Svi smo mi zapravo isti, uplasena i izgubljena djeca na ovom svijetu....samo Gospodin daje sigurnost i ljubav kakvu gladni trebamo. Samo On moze ispuniti tu prazninu u nasim srcima. Skida nam sve maske, ljubi nas i daje snagu za ovaj zivot.

I sad nije tesko ni oprostiti. Sad ni ne trebam oprastati....jer sada ako me netko povrijedi, osjetim trenutnu bol cina i rijeci, cak osjetim i suze koje su se same od sebe spustile niz lice, ali to ne znaci da ga manje volim....bas naprotiv, volim ga jako jako i molim Isusa da ga vrati u nasu zajednicu....nedostaje nam....

sada nije tesko ni ljubiti svoje neprijatelje....i to je ta beskrajna LJUBAV koja zbunjuje....mozda i mijenja onoga koji mi je naudio...daj Gospodine molim te da mijenja onoga koji mi je naudio, prije nego propadne, prije nego sve prilike propadnu za njegov spas, MOLIM TE!....dajete priliku onima najhladnijima koji se nikada ne kaju da se pokaju, da im se omeksa srce gledajuci vase vruce od ljubavi prema njemu....jedino onaj koji se pokaje za sve svoje grijehe ce gledati Boga kad umre...oprostite svima koji su vam naudili, zbacite taj kamen s vaseg srca, oprostite pogotovo onima koji su vec umrli, njima je posebno potreban oprost, podarite mu svu svoju ljubav, molite za njega!!!

zlocesti je upravo izgubio svoju moc....grijeh je izgubio snagu....LJUBAV uvijek pobjedjuje!!!

U ljubavi s vama....

Pitali jednom jednog svetog oca: Kako da opraštamo oče?
To je vrlo jednostavno- odgovori on - nemojte nikada nikome ništa zamjeriti, onda nećete imati šta opraštati.