www.tebe-trazim.com

Dragi forumaši evo da otvorimo jednu temu koja se po mojem mišljenju premalo otvara.Šesta Božja zapovjed ne sagrješi bludno.Ima li koja zapovjed koju je teže vršiti nego ovu?A zašto se onda o tome tako malo priča i tako malo zna?Cijelo čovječanstvo boluje od te bolesti,svi u sebi nosimo klicu požude.Ali imam osječaj da ljudi misle ako o tome ne pričamo i ako o tome ne pišemo onda ispada da to niti ne postoji.Ali požuda itekako postoji uvjek je u blizini čovjeka i čeka na njegovu slabost da poklekne pred njom.1 Kor 6,18 Izbjegavajte bludnost!svaki grijeh koji učini čoijek izvan je tjela,a tko počini blud protiv je svog tjela. Ovaj post je na neki način moje svjedočanstvo na tu temu,pa ću govoriti samo svoje mišljenje u vezi teme.Do prije dvije godine kad nisam mario za Boga i nisam odlazio u crkvu kad se moja vjera svodila na ono da ideš na misu na Uskrs i Božić i da si vjernik sam na "papiru" problem sa bludnošću tada u mojim očima nije niti bio problem.Pošto nisam mario za Božje zapovjedi nisam mario ni za to,tako da u ono vrijeme niti sam se znao kako boriti se protiv toga niti sam se želio boriti protiv požude.Tada sam mislio kako i većina ljudi misli pa zašto se protiv toga boriti svi ljudi to ionako rade mislio sam nemoguče je protiv toga se boriti.Pokušavaš sam sebe zavaravati pa nije to tako veliki grijeh,pa to je staromodno danas su druga vremena danas je to normalna stvar.Kad odeš na ispovjed uvijek je to bila ispovjed po nekoj "šabloni":neredovito sam molio,nisam odlazio na svetu misu,manje psovke,svađao sam se i to je to.Bludnost se nije niti spominjala, kako večina ljudi kaže a i ja sam tada tako mislio pa šta češ to govoriti svečeniku pa zar te nije sram,prešuti to ne mara se baš sve reći,nitko to ionako ne govori na ispovjedi.Ali ja ni sam neznam kako je došlo moje preobračenje ali prije dvije godine jednostavno sam počeo odlaziti u crkvu i počeo se moliti.Jar mi je život bio pun ispraznosti kako se kaže bez smisla.Nacugaš se odeš u disko traži se neka cura dođeš doma i to ti je smisao života.Ali jednostavno je u meni bilo preveliko nezadovljstvo takvim načinom života.Kad sam počeo odlaziti u crkvu i moliti se počeo sam osječati mržnju prema grijehu i odlučio se rješiti tih ispraznosti i grijeha.Nakon godinu dana molitve i odlazaka u crkvu dosta "lako" sam se riješio drugih grijeha kao što je psovka,laž,alkohol,zavist i ostalo ali dva grijeha sam teško riješavao i dalje bludnost i mržnja.S vremenom sam se i rješio mržnje ali bludnost najgora ovisnost je ostala.Zanimljivo ja idem u crkvu najmanje dvaput tjedno kako se i u crkvi premalo govori o tome najgorem neprijatelju.Priznali mi to sebi ili ne nema zapovjedi koju je teže vršiti.Kad su na sv.misi propovjedi i kad svečenik govori o ovisnostima uvijek su to neke druge ovisnosti:kocka,droga,alkohol,klađenje, bogatašima stalna ovisnost da imaju više novaca a rijetko kad je svečenik spominjao bludnost.Gotovo bi na prste mogao nabrojiti kad je svečenik o tome govorio i to bi uvjek bilo kratko,bludnost je grijeh i to je to.Čitao sam i neke duhovne knjige isti slučaj sam se kratko spominje bludnost.A ta će nas napast požude vrebati cijeli život,cjeli život je borba sa time.Post 3,16 Trudnoći tvojoj muke ću umnožit,u mukama djecu češ rađat.Požuda će te mužu tjerati a on će gospodariti nad tobom.Ili kada nam Gospodin govori Mt 26,41 Bdijte i molite se da ne padnete u napast,jer je duh voljan ali je tjelo slabo. Mislim da bi se trebalo otvorenije o tome govoriti i raskrinkati Zloga koji ljude uvjerava da je nemoguče se boriti protiv toga i da nema smisla se boriti protiv toga. Više bi se duša oslobodilo robovanja požude kad bi znalo kako.Znamo da je Bog neizmjerno dobar i da smo djeca Božija pa kako nas onda Bog nebi uslišao kad ga nešto molimo.A koliko će nas tek više uslišati kad ga molimo da nam da milost da više ne griješimo.Samo uz vjeru u Boga nam se moguće boriti protiv požude.Govorim svoje mišljenje a i iz svojeg iskustva bez svakodnevne molitve,redovitog odlaska na sv.misu, čvrste vjere,poniznosti i Božje milosti nemamo izgleda da pobjedimo požudu.Čvrstu vjeru trebam imati jer kako nam govori sveto pismo Sir 2,1-2 Sinko moj ako misliš služiti Gospodinu,onda budi spreman na kušnje!Ali budi hrabar,izdrži i nemoj se prenagliti u vrijeme kušnje!Naravno Bog nikoga ne napastuje Jak 1,13-14 Nitko,kad padne u kušnju,neka ne kaže da ga Bog kuša,jer Bog ne može biti napastovan na zlo i on nikoga ne napastuje.Nego svakoga napastuje vlastita požuda koja ga vuče i mami.Kako je lijepi osječaj kad ne griješiš bludno jedan dan,tjedan,dva tjedna,mjesec dana, tri mjeseca....Itekako se može požuda pobjediti ali sve uz Božju pomoć i milost.Da je nemoguće pobjediti bludnost to je laž od Sotone.Mislim da bi se ipak trebalo otvorenje o tome govoriti da se razbije mit o tome kako svi ljudi krše šestu Božju zapovjed i da je to normalno u današnjem svjetu.Evo toliko od mene još bi za kraj napisao neke misli svetaca na tu temu.

Sv.Ivan Vianney: Sotona napastuje samo one duše koje se žele ostaviti grijeha i one koji su u stanju milosti.Ostali mu pripadaju ne mora ih napastovati.
Sv.Dominik: Čovjek koji vlada svojim strastima gospodar je svjeta.Mi im moramo ili naređivati ili biti njihove sluge.
Sv.Augustin: Tko je tako snažan da ga kušnja nikad ne savlada ako ne onaj koji ima milost Božju za pomagača.
Sv.Ivan Zlatousti: Kao što voda gasi vatru,tako molitva gasi vrelinu strasti.
Sv.Antun Padovanski: Kao što toranj brani vojarnu,tako i poniznost brani čistoću tijela.

Samo bi prepravio ovo:

Jer ogromna je razlika.

Mogu posvjedočiti da meni u borbi protiv takvih napasti pomaže "redovna" molitva krunice. Nekoliko puta nisam izmolio krunicu nekoliko dana zaredom i zaredale su velike napasti na tom području.

prijatelju ja samo citiram bibliju

Pa i ja
Možda su različiti prijevodi, ali znam da je ova moja "službeno točna"

dobro dragi brate

Ali si super primjetio ovo kako se rijetko spominje bludnost u propovjedima, ponekad se napomene možda grijeh sodome&gomore, ali da se upozori na bludnost stvarno rijetko.

Kao prvo..željela bih reći:Svaka čast brate.Čestitam na hrabrosti.
A sad bih ja htjela nešto posvjedočiti o toj temi.
Prije sam bila veoma otvorena u razgovoru sa svojim društvom u kojemu ne možeš pronaći niti jednog jedinog vjernika.Tako da smo razgovarali o brojnim stvarima koje Crkva priznaje kao grijeh,dok je nama takva stvar nešto sasvim normalno.I točno prije godinu dana započela je i ta tema...
Na satu su djevojke govorile o tome kako su svi muškarci u razredu "napaljeni"te da nitko nema normalan...Momci,prihvativši...započnu razgovarati o tome.Bilo je tu svakakvih priča...O apstinencijskim krizama(jer su roditelji u kući),pa nadmetanje(tko je više puta u jednom danu)...No mene se najviše dojmila priča jednog kolege koji je rekao da njegov otac i on svaku noć gledaju porniće kada mu mama ode u krevet.(Ne istovremeno,naravno).Tako da je njegov otac,koji je inače naravno vjernik,svome sinu svako drugi dan kaže"Sine.ti gledaj včrs,ja ću u krevet,ali mene je red sutra"...Ostavši zapanjena,toliko me zaintrigiralo da sam ih morala to proispitat.Provela sam anketu po razredu i doslovno svakoga pitala koliko često...Djevojka nijedna nije odgovorila...ali momci.Tu je sve počelo...Počeli su govoriti kako ne mogu ni jedan dan izdržati bez toga...inače polude.Onda su se nadmetali tko je više puta i rekord je bio 5 u danu(ne znamo je li istina).Bila sam šokirana.Nisam mogla vjerovati da svaki dan...Meni je to valjda bio šok jer cure nisu tako često...A onda je nakon svega toga(budući da je bilo smiješno,a ne za osuđivati)svima to postalo normalno...Jer kad nekoga ne osudiš ili ne opomeneš,prihvaćaš ga...A što se mene tiče,ja priznajem da nisam mislila da je to nešto sasvim normalno jer sam uvijek nakon toga osjećala stid...a za vrijeme toga...kao da me netko gleda.Ali ipak...I tako nikad u životu nisam to ispovjedila.A onda životna ispovjed...Moram priznat,a ne smijem.Imam grijeha na cijeloj dvolisnici...a ovog me baš stid...Uđem u ispovjedaonicu i prvi grijeh kažem da nisam nikad ispovjedila neke stvari.Mislila sam da ću se time izvući bez ispitivanja..A onda on počeo...kad..koliko često...Sama ili s nekim...Ja sam se toliko na ovo posljednje pitanje odvalila smijeti da sam jedva uspjela reći sama.I 5 minuta on mene pita pojedinosti,a ja umirem od srama.Na kraju mi je čestitao na hrabrosti...Da se vratim na temu,mislim da je to postalo prenormalno.Ne samo samozadovoljavanje nego predbračna čistoća.Iz iskustva znam da te ljudi veoma čudno gledaju ako hodaš s momkom godinu dana a da niste...Mene je čak posljednji dečko s kojim sam hodala nakon koji tjedan pitao"Kad ti više namjeravaš sa mnom spavati.Šta ti misliš,da ću te vječno čekati."Kao da je to nešto sasvim normalno...Nakon godinu dana?Normalno.Pa dobro,prije sam i ja to smatrala.A zamislite što je sa onima koji se zabavljaju po 8 godina(ima ih i u mojoj obitelji).Ako su već u prvoj godini dali jedno drugome nešto tako dragocijeno...pa šta im ima ostati da otkriju u braku...Vjerojatno zato ovoliko brakova i propada.Prava je šteta što sve to olako shvaćamo.Ali ne mogu ih osuđivati...Jer i ja sam prije koji mjesec mislila"Pa,šta.Tijelo je nešto sasvim materijalo.Sex nema toliku važnu ulogu koliko svi govore"Ali sam shvatila da ima.Da ne duljim,onu priču o svom razredu sam iznijela čisto iz razloga jer se na tome primjeru vidi koliko društvo utječe na naše mišljenje(jer su i pripadnice ženskog spola nakon toga počele..)Iako postoji rizik da će ovo oni otkriti...pa će biti belaja...osjećam se obvezna da ovo objavim.I još nešto za kraj.Iz razgovora s njima sam saznala da njihovi očevi gledaju porniće jer ih žene više ne mogu "napaliti"...I pitam se dokle je ovaj svijet došao kad samo prije 50 godina ljudi bi te osuđivali ako spavaš s momkom prije braka,a danas je to sasvim normalna stvar...Dokle će sve ovo otići???

što se tiče ispovjedanja grijeha..
životne i dvolisnice..svećenik kaže:piši ih ka svoje..a čitaj ih ka tuđe..

Po meni Gospodin nam dade ovu zapovjed da nas sačuva jer jedino grijeh bludnosti je grijeh protiv sebe....ostali su grijesi protiv drugih.
Kad Gospodin zagospodari srcem...sve stvari, nejasnoće slože se u glavi i postane nam jasno zašto su neke stvari postavljene tako kako jesu.
Činjenica jeste da ukoliko želite doživjeti i osjetiti pravu ljubav....jedini siguran recept jeste živjeti u čistoći.
Bludnost zamagljuje pogled, osobu nevidimo kakvom jeste....gledamo tijela...na njih se koncentriramo....dok srce često zanemarujemo......
Živjeti čisto udaljujući požudu od sebe omogućava nam da zavolimo ono što je Gospodin posijao u srce.
Štitimo sebe od tog da budemo povrijeđeni, iskorišteni.....
Ljubeći čisto ljubimo onako kako nas Krist uči.
I još nešto....o čem smo već pisali....i u braku postoji čistoća....naravno to ne znači da se uskraćujemo partneru ili on nama....to znači biti intiman u ljubavi, njžnosti...blagosti, bez požude...bez preverzarija.....ljubiti se i sjediniti u srcima i tjelima.

... dok sam bila u vezi sa mužem- cura i dečko...

započeo je moj "proces" obraćenja....

i nakon 2.godine veze shvatih ja da Boga boli taj grijeh bluda...

shvatila sam da Boga boli tako što bih ja plakala nakon toga.. duša bi me stisla nenormalno.. suze gušile itd.... i sve to još nije bilo "dovoljno"
da jshvatilm da Bog želi da sa time prestanemo do braka...

sve do Ispovjedi u Međugorju...


ja ispovjedim taj grijeh a pita mene

Ispovjednik: " dobro, jesi i normalna?
Jel ti sebe voliš? bar malo?

Ja: pa naravno! normalno da se volim!

Ispovjednik: I ti zbilja misliš da tebe taj momak voli??!

Ja: pa tako mislim, tako mi bar kaže.... (ja zbunjena)

Ispovjednik: Jel ti čitaš novine? gledaš TV? jel vidiš ti KOLIKO ima prometnih nesreća, mladi ginu svaki dan... ko kruške "padaju"...

i ti meni kažeš da sebe voliš a da te sad auto pogazi jel znaš ti gdje bi ti bila???

Ja: pa gdje?

Ispovjednik: u Paklu..!

-i još uvijek ti meni tvrdiš da sebe voliš? a dospjela bi u pakao?!?!

Ja: pa mislila sam da blud nije tako strašan grijeh... nije da sam nekog ubila.. mislila sam da je LAKŠI grijeh...

On: TEŠKI - SMRTNI grijeh !
- ako dečko kaže da te voli eto, nek ti to i dokaže.. nedopusti zbog malo zemnosti upropastiti si cijelu vječnost!

I tu je braćo moja bila PRELOMNICA..... i čistoća do braka....

ubiti, nekad nisi ni svjesan težine grijeha - JER SE O TOME NE PRIĆA kako reće Krilo ..il jednostavno što čovjek sam odredi šta je teški a šta laki grijeh... ali treba o tome pričati! a ne živjeti u NEZNANJU..

Ta ispovjed mi je bila baš potresna i dobro me uzdrmnala... a Svečenik je u potpunosti BIO u pravu!

Eto neka ga Gospodin blagoslovi!!! a onom tko ćita možda nešto i posluži...

Bog Vas sveee blagoslovio!
a Ocu hvala na MILOSRĐU bez kraja!!!!