Uskrs
[ 12.4.2009 ]
Autor: vlč. Željko Blagus
Od srca vam želim obilje radosti i Božje utjehe na ovaj najveći kršćanski blagdan. Po čemu je Uskrs središnji i najveći kršćanski blagdan? Jer danas slavimo samo čovjekovo spasenje: Spasitelja koji je radi nas i radi našega spasenja postao vječno živ da nam vječno živ vječno posreduje i priopćava život vječni što iz Boga izvire.
Na Uskrs je Otac razdvojio dvije stvarnosti Velikog petka. Ono što nikada stvarno nije želio (ono što se nije dalo izbjeći), a to je muka, smrt i pokop Sina, to je Bog na Uskrs uništio. Isus, jednom uskrišen, više ne umire, smrt više njime ne gospoduje, ne može trpjeti niti biti u grobu. Ono što je Otac stvarno želio i radi čega je i poslao Sina na svijet, a to je da Sina dade do kraja ljudima kako bi Sin bio izvor života vječnoga i vječne sreće i radosti ljudima, to je Otac ovjekovječio na Uskrs, to je prešlo u vječnost. Isus je sad vječno živ da bi se vječno za nas zauzimao, da bi nam vječno posredovao i darivao život vječni. U Isusu je naš život i spasenje naše. Njegova osoba je srž, središte i smisao kršćanstva.
Kršćanstvo nije ni teorija ni praksa: nije skup nekih dogmatskih istina koje bi bilo dosta razumski vjerovati i rukom potpisati da se netko zove i bude kršćanin. A kršćanstvo nije ni skup nekih moralnih ili obrednih propisa koje bi trebalo vršiti ili opsluživati da bi se bilo kršćaninom. Jer čovjeka ne spašavaju apstraktne istine i njihovo razumijevanje i prihvaćanje, niti ga spašavaju pravedna djela, tj. neka religiozna praksa u farizejskom smislu, nego nas spašava OSOBA Isusa Krista.
Nadalje, ovjekovječiti znači učiniti nešto vječnim, neprolaznim, neopozivim, stalnim, nepromjenjivim. Isus je zato umro i uskrsnuo da bismo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i da bismo joj povjerovali. Na Uskrs smo dobili vječno živog Posrednika koji je zauvijek postavljen pred lice Božje za nas, kao naš Spasitelj i Posrednik života vječnoga.
Zato je Uskrs temeljni i središnji blagdan našeg spasenja. Sve što se u vremenu ostvari, može se opozvati i promijeniti. Isusovo predanje i njegova žrtva nama i za nas, koja se dogodila na Veliki petak, mogla bi se opozvati, Bog bi se mogao predomisliti i promijeniti da nema Uskrsa. No, na Uskrs je postalo vječno, a to znači stalno i nepromjenjivo, trajno i postojano, bez kraja i konca, ono što je ostvareno na Veliki petak: Božje potpuno predanje ljudima da bi imali život i spasenje.
Zato se zajedno radujemo: Isusova vjera i povjerenje u Oca, dovedena do krajnje granice, smrti i ukopa, jutros je nagrađena preko svake mjere. Isus nije samo ponovno oživljen, nego je njegovo tijelo i pobožanstvenjeno, tj. učinjeno dionikom božanske naravi: uskrišeno je u slavi i neraspadljivosti, duhovno i dinamično, kako sv. Pavao to opisuje u Prvoj Korinćanima.
To je ujedno temelj i zalog svakog ljudskog uskrsnuća. U Isusovoj osobi Bog je pokazao i ostvario svoj naum sa svakim čovjekom: spasenje i pobožanstvenjenje čovjeka koji je utjelovljeni duh. Tek kad u uskrsnuću tijela na život vječni, odijeljena i pobožanstvenjena duša postigne svoje sjedinjenje s uskrslim i pobožanstvenjenim tijelom, cijeli čovjek doživjet će svoje potpuno spasnje. Ono je započelo danas u osobi Isusa Krista, nastavilo se preko Marijina uznesenja i dovršit će se u onaj dan kad stvorenje prekorači prag Božje vječnosti.
Dotle, unatoč patnjama i križevima, sretan vam i blagoslovljen Uskrs!
|