|
Gospodine Isuse,Ti si smjerno nosio svoj kriz..
Gospodine,i moj kriz koji povremeno postaje pretezak pod teretom ,kojega ne mogu uvjek dostojno nositi..i tako padam ,pod mojim krizem,za kojega mi ponestaje snage za nositi..
Ti si dosao da potrazis nase krizeve,dosao si da nas dizes i da nas spasavas...
preko nasih krizeva..a ja to ne prepoznajem uvjek ,a hocu biti spasena.. Gospodine Isuse, "Ti se nisi uzvisio" ,da budes jednak s Bogom, nego si ponizio samoga sebe,bez imalo muke i tako postavsi ljudima slican.
Kroz sav svoj zivot,nosio si grijehe cijeloga svijeta,jedan za drugim..pa tako nosis i moje bezakonje,moje grijehe i za mene si dao zivot Svoj,Svoju Krv prolio za mene...
Ti hoces da se sagnem i da trpim,Ti hoces da ga nosim i idem dalje...a meni ponestaje ustrajnosti..
Gospodine ti hoces da ja sutke nosim svoj kriz,istina je da postoji vrijeme sutnje i vrijeme rijeci,istina je da ima vrijeme borbe i jedno i drugo, a ja sam tako slaba,nemam uvjek cvrste vjere i snage,da ponizno i skruseno nosim svoj kriz da strpljivo ustrajem u tome..
Hvala Ti moj Gospodine za Tvoj primjer malenosti i poniznosti.Uh ,kada bi mogla makar malo od toga ,tako hrabro prihvatiti i nositi ja ovako slaba.
Ti si se spustio na nasu razinu premda si Bogu jednak.A ja danas borim se sa malim sitnicama ,koje nije vrijedno spomenjati..
Dopustio si da se jos dublje snizis i da te jos dublje ponize: na krizu si raspet i pogubljen.
Ali ,Bog te uzvisio!Da tu si i meni progovorio. Poziv na malenost i danas odzvanja svijetom, i danas poziva ljude na obracenje i prihvacanje novoga stila zivota.Bas je to ono, sto potajno nekako ipak zelimo biti veliki,jer smo zavedeni ovozemaljskom dobrotama..i zamkama zloga.
Kako osjecam,ono sto me boli,i sto mi je tesko.. Nije lako, Isuse, shvatiti tvoje rijeci, tvoju logiku.Poneki puta se meni cini …"prekomplicirano"
U dubinama moje nutrine i mog bica postoji teznja za potvrdom,pogotovo danas za necim sto je "in" potreba za samoostvarenjem.
I tako nosim u sebi strah pred neuspjehom, pred prezirom ili ponizenjem.
Jedno znam ,a drugo cinim.. To je isto tako duboko u meni, Isuse, kao sto je ceznja za zivotom.
Ti kazes… ne brani se kad ti sude,i ne brani se kad te sude..
Osude nas ne mogu unistiti,ne ostavlja te samog,nego te dovodi k meni i vodi u ,slavu. "To je Tvoj i moj kriz" .Znaci Ti si Gospodine uvjek uz mene,nema bojazni, i sumnje da me ostavljas,zato mi kazes :"NE BOJ SE DJETE MOJE.!"
Ta osuda to su tvoja vrata k meni,ili bilo sto drugo,svu bol koju su ti nanijeli,jedini te dovodi do mene..
U toj krivoj osudi SUSRET CES MENE-TADA TE NITKO VISE NECE MOCI OSUDITI..!
" Kada te ljudi sude ,mozes preci na moju stranu …jer i meine su sudili i osudili.."
Kada citam kako si Isuse tjesio Jeruzalemske zene..One su te zavoljele,povjerovale su Ti svoju djecu,a Ti si ih blagoslivljao.Predale su se srcem,i nisu mogle shvatiti da si Ti osudjen..
Plakle su zbog toga.Osjecale su time da je osudjen neduzan zivot.
Zalost ih je obuzela..a Ti si ih tjesio.. To si samo Ti mogao, samo Ti znao, moj Gospodine!
Takav zivot ,to je kriz,pregorijeti svoju muku,nadici je i iznad nje vidjeti oslobodjenje..i pobjediti Uskrsnucem..
Nikakva bol nije tragicna,tragedija je sljepoca i tvrdoca srca..
Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuce,svaka bolest ozdravljenje,svaki odlazak dolazak,dopustiti da padam u samosazaljenje,to je tragedija..
Da..ja Gospodine dobro znam,da pobjeda je tamo gdje pocinjes tjesiti druge,kad i sam trebas utjehu...a za to trebam snage koje nemam uvjek dovoljno..
Tada sva utjeha moja dolazi od Tebe .
Kazes;imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu,nego traziti Bozju snagu.To pobjedjuje svijet...
Jasno mi je to,ali toliko mi je puta, Isuse, svega dosta. .Cesto pomislim ,kako sam zensko ..pa smijem biti slaba..?
Znas, tesko mi je biti malena u danasnje vrijeme,a znam da u tome jako grijesim..I kada odlucim biti malena nekako bi htjela samo za kratko vrijeme, u pojedinim trenucima.
O ,moj Gospdine Isuse ,kako si sama otezavam svoj zivot ,svoj put i sve na njemu i drugima oko mene.. ..
sv.Filip Neri. kaze.. "nosi kriz i nemoj dozvoliti da on nosi tebe!" Da ,to je put kriza,ali put u zivot.Ne smijem dopustiti pad u samosazaljenje..i sebeljublje..Znam dobro , kad budem izranjena u bolovima, i druge tjesim tada ,bas tada nalazim Tebe Gospodine Isuse Kriste..
Otvoram Ti vrata svoja,jer iza njih cekas TI da se oslonim na TEBE…
Kad sam ojadjena i bespomocna ,znam da moram uzviknuti glasno rijec iz sv. Pisma: "Imamo Boga koji pomaze" (Ps 68, 21).
Bog moze pomoci, jer je svemoguc. On i zeli pomoci, jer je ljubav, a ljubav uvijek mora pomoci. Time nam je osigurana pomoc. Samo onda je ne mozemo iskusiti kada sami sebe presudjujemo, ostajemo u bijedi i mislimo da nam pomoc ne ce doci.
I onda ,kada osjecam da vise ne mogu nositi svoj teret,Ti mi porucujes kao Otac svojem djetetu: Uskoro ces proci kroz mracnu dolinu. Uskoro te ocekuje svjetleca radost i blazenstvo. Suze ce biti zamijenjene smijehom. Zato, "Blazeni oni koji sada placu, jer ce se veseliti" (Lk 6, 21).
Ocekujm vrijeme kada cu plac zamijeniti veseljem. Dolazi cas i jednom u vjecnosti ne ce biti kraja radosti.
Medjutim ta radost ocekuje me vec ovdje na zemlji,mozda vec sutra. Ali iz tih razloga , jos te vise molim, daj mi hrabrosti da budem malena i ponizna, da budem trajno malena. Daj mi snage, Isuse, da te u tome slijedim.I pored svih mojih zelja,znam da ono sto mi Ti dajes,je najbolje za meine i da je to jedini smisao..
Molim Te, odkloni ono sto nosim u sebi sklonost oholosti,i drugog bezakonja..
Da, ja bi htjela znaciti nesto u ovome drustvu ljudi s kojima zivim i ovdje.
Ali onako ,kako to Ti trazis od meine,onako kako Ti to vidis,a ne ja .
I ako je tesko uvijek sluziti drugima ,ja zelim da prepoznam u svakidasnjem zivotu,gdje me trebas Ti,bas ovako malenu,bas ovakvu kakva jesam,gdje i kada..…
I neka me ponizavaju ,zelim sve ciniti sve za druge. To je jedino dobro,da dokazem Tebi koliko te stvarno volim,samo Te molim za snagu i ustrajnost.!
Isuse, daj da te shvatim i prihvatim kad me uvodis u skolu evandjeoske poniznosti.Znas da sam slaba i nemocna bez Tebe..
Tvoje srce je puno ljubavi i meni naklonjeno ,to dobro znam..
. To je nacin i odlika jednog Oca koji se raduje kad moze usreciti i obdariti svoju djecu. Ali Ti trazis od mene. " Budi prema meni kao dijete. Dodji mi dnevno kao Ocu sa svim svojim molbama, velikim i malim bez ikakvog stida i straha. " Ti nam Isuse obecavas da ce Otac ciniti dobro onima koji ga za to mole" (Mt 7, 11).
Zelim Isuse i to isprobati! "Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu. Bdijte i molite svaki cas,da biste mogli umaci svemu onomu sta se ima dogoditi i odrzati se pred Sinom Covjecjim"(Lk 21,34-36)
Gospodine znam da cu i ja biti osudjena,kad pokusam samo malo zivjeti kao Ti..bojim se ,kada pokazuju na mene prstom.
Jedni se podsmjehuju,drugi se na moj racun zabavljaju,one spopade bijes,a mnogi od mojih prijatelja dotjerali su vec dotle,da me izdaju.
Bojim se ostati na tom putu,strah me slusati tu ljudsku mudrost.
Sapcu mi :samo plako,ne treba tako doslovno shvacati,s jacim je pametnije razgovarati..
A ipak Gospodine,znam TI SI U PRAVU,tako mi malo treba,samo da se predam Tebi....jer s Tobom mogu sve ,samo ako vjerujem.
Pomozi mi u borbi,pomozi mi u rijeci,pomozi mi po evandjelju zivjeti..
Ne dopusti da se bunim i branim kad mi u razlicitim prigodama posaljes priliku da budem malena, da sluzim, da se za druge razdajem.
Daj mi, Isuse, u tome sluzenju i u tome zivotu za druge, mudrosti i domisljatosti,poniznosti..
Molim te Gospodine Isuse ,obnovi i pomladi moja nastojanja, sacuvaj me od navika koje uspavljuju i ubijaju..
Osjetila sam kada se posvetim Tebi i bliznjemu djavao postaje nezadovoljan.
Postoje trenutci pa i dani ,kada ga jace ili slabije uznemiruje,zavodnjacka pjesma napasti,koja bi htjela zatomiti Tvoju ljubav. Gospodine Ti mi dopustas ovakve krize.Koji put se oglasuje na zazivanje svoga djeteta..(mene) da me prokusas i privedes jos vecem pouzdanju.
Tako biva to,kad ocekujem sve od sebe,"a ne od Tebe Isuse",ne mozem biti u miru ovakva, trebam postati sasvim malena,da bi me Ti Isuse mogao nositi…
Pomozi mi i daj da se radujem Gospodine Isuse, kad me drugi ne vide, kad se od mene trazi nesto sto drugi ocekuju kao samo po sebi razumljivo, a to je meni tako tesko. Tako se brzo privikavam na zlo.. gdje je moja plemenitost,gdje je moja odluka da necu vise grijesiti,moja vjernost,prava razoritost,moja zelja.
Pomozi mi, Isuse, da u malenosti budem ustrajana, dobronamjerana, radostana. Krizni put je zivotni put;pravi krscanin to ne smije zaboraviti... Isuse, ti si bio malen, ponizan do kraja, do smrti na krizu.Ti kazes: "I ja kad dodjoh k vama braco,da vam navjestim svjedocanstvo Bozje,
ne dodjoh s ucenim govorom ili s mudroscu jer ne drzah zgodnim medju vama nista drugo znati osim,Isusa Krista i to razapetoga.
I sam vam se pokazah slabim,bojazljivim i drhtavim.
Moja riec i moje propovjedanje nije se sastojalo u uvjerljivim rijecima mudrosti,vec u ocitovanju Duha i snage,da se vasa vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, NEGO NA BOZJU SNAGU"(1Kor 2,1-5)
Oprosti sto uvijek iznova zelim cuti da postoji granica mojih mogucnosti sluzenja i ljubavi. Opet sam na tlu,lezim sama,postranice i daleko od puta koji si mi zacrtao.,potrebna mi je tvoja pomoc..
"Gospodine,vise se ne moze.Opet si pao na tlo,ovoga puta tome nije uzrok teret kriza,nego preveliki umor,potpuna iscrpljenost"
Umrtvio mi se pogled i ne primjecujem zapreke,ne gledam vise na svom putu.
Otupile su moje usi,pa ne cujem vise ljudske vapaje...
Zar ne mogu zagrliti i poljubiti svoj kriz koji nosim i istovremeno se koji put nasmijati, pokloniti osmijeh nekome kome bi uljepsala dan na taj nacin...mozda uputiti lijepu rijec...porazgovarati s osobom o njezinim problemima...pokazati kako je nama krscanima lako pogledati Istini u oci...?
Daj, Isuse, da naucim biti malena i u onim stvarima, i na onim mjestima koja se ljudima cine velika i vazna. Daj mi i tada duh malenosti, duh sluzenja, iskrenoga i poniznoga. Cesto trebam dobiti milost Tvoju Gospodine,da nosim svoj kriz..jer bez nje ne ide,bez nje sam nista... slaba sam,i tugujem...
Danas cu reci ovako ,da sam uzvjerovala,i da sam se odmah predala,i prihvatila.. u mnogo cemu , ne bi mi nikada toliko dugo trebalo ,da se dignem s pogledom u nebo...i nastavim nositi svoj kriz..i dokle god nosim svoj kriz,imam ga sanse odbaciti,ali kad te jednom prikuju na njega,vise nema odvajanja od kriza..
Isuse Ti kazes..Uzmi svoj kriz i naci ces me brzo…tu te cekam..Tada se neces bojati,prihvati da si slaba,da nisi drugacijia nego sto jesi..Tu cemo se susresti I onda kada dodju trenutci kada kazem..."ne mogu vise."dodje cas potpune nemoci,to je moj poraz,znak da ne mogu vise.A Ti kazes Isuse..Ne boj se...to su samo vrata da me ponovno pronadjes...Tko se uzvisuje bit ce ponizen, a tko se ponizi bit ce uzvisen…Cesto je bilo dana u mojem zivotu,i ima i danas ,kada te zazivam..
Gospodine Isuse,gdje si ,pomozi mi da shvatim,svrhu kriza moga,da i najplemenitije djelo nije nista,ako ono nije u isto vrijeme spasavanje...
Radi mene si preuzeo,i radi moje brace i sestara ,ovaj dugi krizni put..
pomozi mi da svako jutro i svaki dan ,pocinjem iznova...nositi strpljivo svoj dragi kriz...daj mi snage,i ne dozvoli da posustam..nego da ustrajem i strpljivo prihvacam i nosim se sa svim sto me snadje...
Kada vise ne mozes racunati na sebe tada ces me pronaci ,tada ces me zvati cijelim srcem i ja cu se odazvati..Ti zelis da budem malena poput tebe, da izaberem malenost kao jedino pravilo istinitoga zivota. Ti tvrdis, Isuse, da se malenoscu raste, da se gubljenjem dobiva. Nauci me malenosti, Isuse!Samo uz Tvoju pomoc i milost,mogu biti malena ,Tebi vjerna i Tebi sluziti....i biti djete Tvoje..
|
Login
FAQ
Chat
Traži
