www.tebe-trazim.com

kakva vam je molitva draža??

da li radije molite molitve koje ste naučili napamet ili radije molite svojim riječima???

od svih molitvi izuzimam molitvu Oče naš...jer je to ipak molitva nad molitvama....


gdje vam se čini da više uzdižete srce Bogu, u kojem slučaju???

da li mislite da ste sjedinjeniji s Njim kad ste dugo u jednoj te istoj molitvi ili zaredanim ili vam se čini da su one u kojima s Njim "razgovarate" bolji "kanal"

(unaprijed se ispričavam na nespretnosti izraza molitvi i sjedinjenja po njima)

kakvi vas osjećaji obično prate dok molite..i da li su oni konstantni u svakoj molitvi ili se mijenjaju različito od dana, molitve ili raspoloženja....

da li se ikad osjećate "opijeni" u molitvi???


da li imate "osjećaje" različitosti kad molite za pojedine ljude???

da li recimo osjećate kad molite za jednu osobu jedan osjećaj,a kad molite za drugu...drugi osjećaj???

da li ako imate takve osjećaje možete to povezati sa osobom za koju molite,s njenim karakterom ili njenim problemom, eventualno milošću???

Osobno nemam drazih molitvi osim sto bih i ja izdvojio molitvu Oce nas jer ju je Isus molio. Dok se tiho molim osjecam mir, poniznost, valjda onako kako se malo djete osjeca kad nekog nesto iskreno moli. Ne bih rekao da sam opijem u molitvi, gledam biti jako svjestan sto govorim i sto to trazim u molitvama. Svjestan s kim razgovaram, svjestan da ne moze nego po istini, pokajnicki molim da Bog ne ostavi moju bracu, sestre i mene.
Isto tako nemam jedan osjecaj kad molim za neku osobu, a drugi kad molim za neku drugu osobu. Ne znam to drugacije objasnit.

djelom ćeš ti znati zašto pitam...
ali eto kad molim za pojedine ljude...

onda kod nekih osjećam kao da mi se srce steže, kod nekih smetenost,kod nekih rastresenost,kod nekih jednostavnost, kod nekih zapreke da jedva molim, kod nekih strah, kod nekih velike milosti mira i blagoslova

(ova pusa ima svog smisla, da nebi mislili da volim samo one kod kojih osjećam taj mir)

kad molim za pojedine ljude pokušavam se nekako stopiti s njima, tj sve svoje misli upućujem na njih i na Isusa, iliMariju...već prema prilici...
pa možda zato...

meni su skoro svaka molitva od svake različita....
nekad se osjećam doslovce opijena, a nekad ushićena, a nekad ne osjećam ništa....a nekad mi se i događa da mi se jako teško moliti...
svaka riječ izgovorena i već misli odu nekud drugdje..a srce tko zna gdje je....

hvala Bogu sve manje i manje....
bila sam u jednom životnom periodu gdje sam jedva molila...ali eto Bog je bio milostiv i oprostio mi, dozvolio mi je opet da Mu se radosno molim

hvala Ti puno Bože

Molim ono sto sam naucila napamet, obicno krunicu.

Meni je uvijek lakse moliti, ako imam pomagalo.

Recimo, za vrijeme klanjanja, imam malu kopiju Ivanovog evandjelja, pa ga citam, i malo razmisljam, imam upute za klanjanje koje je pisao jedan kardinal, pa to citam, i slicno.

Moram se ovdje pohvaliti: imam jednu kazetu imenom Jerusalem passion, autor Murray Wylie, koja je divna, lijepa muzika, lijepe rijeci. Ponekad je slusam, imam i libreto, pa citam i slusam. Tako se zaista molim od srca. Evo, primjera iz te knjizice/kazete:

Mi (krscani) cemo se sresti ponovo, za jednim stolom prijatelja.
Gdje je prije bilo puno, neka bude samo Jedan.

Isuse, tvoja muka je postala moja muka, do savrsenstva, kroz tvoju milost.
Isuse, ja slavim kriz ispred mene, a u mojem srcu je nada u to veliko spasenje.
Isuse, tvoja muka je postala nasa muka, a u dubokom kajanju, mi obnavljamo svoju viziju.
Milost da bude s nama, milost na nama, a mir da nas posjeti od Sina i Oca, Oce, o Oce, mi molimo.
Dodji Gospodine Isuse, objavi se u nama, mi to zelimo, cekamo Tvoj dolazak.

Dodji Isuse i spoji nas u jedno, dodji i spoji nas u jedno, spoji nas u jedno.

Bog Ljubavi nek je sa vama!

Molitva kao što Ina kaže,često se razlikuje od perioda do perioda,nekad mi je suha i čisto izbrbljana ali,onda molim na silu,trudim se ustrajati i doslovno "dosađivati" Bogu!

A kad, kako On to samo može daruje me trenutcima slasti,onda živim dugo u radosnoj molitvi,ali u svakom slučaju Mu se trudim stalno zahvaljivati i blagoslivljati ljude koje mi stavi na put ,kako god se na području emocija tako ne osjećala! Kroz dug put molitve želim uistinu postići da mi ona bude razgovor s Bogom,i ljekovita za moj i živote ljudi oko mene,mada,hm,svaki je dan prepun svojih slabosti i padova,ali sve na izgradnju!

Moj duhovnik često kaže:Ako molitva ne mijenja tebe,mijenjaj ti molitvu!

Gospodin meni i svima nam bio na pomoći!


BVBL

Spontana i neusiljena.

Ja volim najviše jednostavno samo govoriti sa Bogom kao što govorim s dragim ljudima onak bez nekih pravila. Srce mi preuzme kormilo molitve i onda krenem; hvalim Ga, tražim od Njega, pitam Ga, kukam i žalim mu Se a ponekad se i svađamo onako kako se znaju dva srca koja se ljube nažalost svađati.

Stvar je u tome da sam puno puta slab za ovako slobodnu molitvu, kada grijeh dobro zagrize u moju nutrinu i zagradi prepreke i barijere. Onda kako bih nekako krenuo s molitvom i započeo slobodno moliti uzmem i recitiram riječi ljubavi Bogu uvijek iste dok te riječi ne razvale zid između mene i Boga kojeg su grijesi i loša djela sagradili.

Najčešće recitiram iste molitve kada sam jako slab, kad se nečeg bojim ili kad nisam dugo vremena molio. Korijen ovakvog razmišljanja nalazim u Marku 14,33-39 gdje Isus Krist govori ovako:::

"Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!" I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." Opet ode i pomoli se istim riječima."

Pozdravljam vas sve.

pax od srca ti hvala na ovom svjedočanstvu

I tebi andjelina1 hvala

Meni su u zadnje vrijeme odgovarala više ove naučene molitve, jer su mi dolazile često napasti tokom moljenja (spavanje, nervoza, dosada...). Sad mi opet više pašu spontane i smatram da Bog želi da otvorimo svoja srca i molimo srcem!!!