www.tebe-trazim.com

Evo dragi moji ja se već danima mučimoko jedne te iste stvari.
Kao i svaki čovjek grešna sam.
Nakon što je započelo moje koračanje za Isusom spoznah dosta svojih grijeha i po Njegovoj milosti pokajah se duboko za svaki od njih.
Bila sam i na životnoj ispovijedi i u srcu i u glavi i u duši znam da mi je oprostio, no kako sebi oprostiti???
Konkretno ono što me muči je sljedeće...
Nikako da si oprostim što sam griješila bludno....sad mi se taj grijeh toliko gadi, da se ponekad i sama pitam pa kako me dragi Isuse voliš kad nisam onakva kakvom bih trebala biti....
Često razmišljam o tom kako bih voljela da sam ostala čista do braka, da sam bila onakva kako me On poučavao da trebam biti.
Ja znam da me Isus ljubi, da mi je sve oprostio, al zašto me tako jako boli u srcu....zašto me pritišće i nikako da se tog oslobodim....
Ja na svaki način želim biti Njegova, želim mu potpuno pripadati, ja Ga volim svim svojim bićem -duhom, dušom i tijelom.
Svakom mišlju, svakom riječju, svakim djelom....al nekako još osjećam da ne ljubim dovoljno.
Tako se ponekad osjećam maleno da bih se najrađe prostrla po podu da pokažem koliko je kajanje u mom srcu za svaku grešku, za sve loše što sam napravila.
Znam da me On ne napušta i da je uz mene i da me i grešnu i zalutalu ljubio, al teška mi je bila ova spoznaja koliko sam ga vrijeđala.
Eto željela bih i vaša mišljenja i iskustva o ovome

Ja mislim da svatko prolazi ,kroz takvo stanje, onaj tko radi na sebi..
onaj sto svaki dan cini da bude bolji i bolji, taj se sramoti svojih prijasnjih grijeha...vazno je oprostiti sebe, oprostiti drugima, i ne ponoviti jos jednom teisto...Mislim da se nitko ne moze hvali sa svojim grijesima...
jer smo bili robovi toga, zalosno je kada jako dobro znamo,
sta nam je ciniti, a mi grijesimo pored toga...
pocinjeni grijesi su sada proslost..treba se boriti za danas...
pogledaj samo psovace danas, ispovjedaju se....a opet padaju...
Neko cini u necemu grijeh, ali ako tezimo za svetim zivotom, i zelimo postati djeca Bozja, onda moram misliti za danas i budusnost...
ciniti pokoru,za propusteno, na neki nacin ,nadoknaditi...ostetu....


Dobri naš oče
PRVI SIN:
Koliko dugo su pokraj tebe bile slijepe moje oči, dok su krivu ljubav tražile? Koliko rana u srcu dok sam lutao zbog mog nesretnog života, u meni si plakao.
Oprosti mi dugo lutanje, nisam dostojan što sinom zoveš me, moj dobri oče, oprosti mi, od srca molim te. Primi me među sluge svoje samo da sam kraj tebe. Moj dobri oče. Moj dobri oče
OTAC:
Dođi sine moj, toliko sam čeznuo za ovim trenutkom da u sebi prepoznaš pečat moga srca i naslijediš baštinu moga milosrđa, jer to je tvoje pravo. Sada kada znaš koliko traje slava svijeta i kakvo lice ima ljubav, otiđi do svoga brata jer se vani muči sam. Trebaju mu tvoje riječi, a još više zagrljaj.
PRVI SIN:
Oprosti i ti, moj stariji brate, koji si ocu ostao vjeran, neka mi tvoje oči ne zavide. Jer želim da znaš da sam ja izgubio sve, osim ljubavi očeve koja je u meni probudila kajanje. Zar si zbog toga tužan?
DRUGI SIN:
Reci mi brate, kako da ne budem kad lutanja svoja u tebi prepoznajem, iako sam bio s ocem pod istim krovom, priznajem sad da sam ja zatvorio srce samo da odeš u svijet. Al sa tvojim povratkom svanulo nam spasenje, iz ljubavi očeve.
BRAĆA ZAJEDNO:
Oprosti nam dugo lutanje, nismo dostojni što smo tvoji sinovi, naš dobri oče oprosti nam od srca molimo te, primi nas među svoje sluge samo da smo kraj tebe. Tvoje milosrđe, naš je jedini lijek.
OTAC:
Radujte se sa mnom jer sinovi mi ovi bijahu mrtvi i oživješe, izgubljeni bijahu i nađoše se.
BRAĆA ZAJEDNO:
Ti si nam spasenje! Hvala ti oče na daru slobode ti si nam utisnuo put do kuće svoje i ljubavi prve. Jedino ti blago si najveće i tko se hrani tvojim kruhom s tobom živi zauvijek. I sličan ti postaje, naš dobri oče.

Pjesma Gibonnia i Z. Palića: Dobri naš oče

Hvala ti draga rebeka

Draga sestrice i ja mogu reći da se često osjećam baš tako kao što si opisala i žalim za istim stvarima kao i ti.
I hvala Bogu što žalim, što se kajem svaki dan iznova....osjećam da Gospodin tako čisti ne samo moju dušu nego i tijelo...osjećam to jer Ga sada sve više i iskrenije mogu slaviti.
A ono što je bilo ne mogu promijeniti....a ako mi je ON oprostio znam da će mi dati milost da i sebi oprostim.

DA TE SAMO DOTAKNEM

Sjedim do Tvojih nogu glave pognute.
Ne mogu pogled dignuti, gledati u Tebe.
Šutim, srce Te želi, moje usne ne govore.
Znaš sve moje misli, sve moje molitve.

Da Te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,
moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale.
Da Te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,
moje srce bilo bi cijelo, da te samo dotaknem.

Sjedim do Tvojih nogu, pružam ruke drhtave.
Suze polako klize niz moje obraze.

Da te samo dotaknem ...

Pružaš ruke, dižeš mi lice, tvoje oči mi govore:
"Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene!"

Da te samo dotaknem ...

o Zozyice....

velika je milost uopće SPOZNATI da je to grijeh...

koji je to dar da spoznam da sam griješila i da se za to onda mogu POKAJATI...

uostalom, svaki put kad sam živjela bez Boga i griješila bludno bilo je to tako ko u magli nekoj, ko da sam bila vođena nekiom čudnom sliom koja me nagonila na te stvari... i jednostavno me zarobilo i iskrivilo moj sustav vrijednosti - pa to nije uopće loše, to svi rade itd...

samo spoznaja da se to Ocu gadi je MILOST jer onda On ćeka naš odgovor - poslušati Ga ili NEposlušati Ga....


pokajati se ILI ne pokajati se...


Oprašta On naše krivice, mene ne muči to više, kao da mi je to sve IZBRISAO gumicom iz glave... ponekad i zaboravim da sam nekad bila DRGAČIJA, UŽASNA, imam osječaj kao da sam oduvjek ovako NOVA - PREPOROĐENA...

jednom je jedan svečenik rekao... ma On je sve to oprostio, oprosti i ti sebi, ako ti je teško to, zamisli svoje grijehe kao HRPU TEŠKOG KAMENJA.... otplovi na sredinu Oceana kojem ni dubine nisu OTKRIVENE, isputi te grijehe to KAMENJE da potone NA DNO OCEANA da se nikad više ne vrate....

eno ih stoje na dnu, daleko i duboko gdje ih nitko više nemože "iskopat"...

tako je i Otac naš nama oprostio i neželi ih se više sječat, želi da mi znamo da NAS TOOOLIKO voli... slobodne i "Odvezane"

Iako sam i ja neko vrijeem griješila bludno, i ja se - baš kao i Elenora - osjećam potpuno nevinom i čistom - baš kao da sam nova osoba...Sve je Isus u meni i na meni učinio Novim...Neopisivo ljepšim...

Uvijek sam nakon sv. Ispovijedi s lakoćom povjerovala da mi je oprošteno. Jedino je malo teže bilo riješiti se neprestanog kajanja i žaljenja kad bih svojim ponašanjem i svojim grijehom - unijela tugu i nemir u nečiji život..Lakše mi je kad sama sebi naštetim, ali uvijek mi je teško kad nekome drugome nanesem zlo...

No, neizreciva je milost što nam Isus omogućuje da i nakon grijeha (osobito bludnosti) ponovno budemo čišći i bijelji od snijega!!!! Ja sam prezahvalna na toj milosti i pomogao mi Bog, Blažena Djevica Marija i svi sveci - nikad više ne želim izgubiti tu milost!!!
Nema ljepšeg osjećaja nego biti tako čist i nevin - bez ikakve pomisli na nešto zabranjeno, s mogućnošću da i najprivlačnije i najljepše mladiće gledaš bez ikakve čežnje, s mogućnošću da i tvoj poljubac bude nevin i da ne potiče ni na što zabranjeno...
O, Bože, ne daj da se ikad odijelim od Tebe, pogotovo na tom području!

Neopraštanje samom sebi se svodi na to da je vjera još slaba, međutim isto tako da postoji.
Volio bih kad bi mogla shvatiti već jednom da ti je Isus na dohvat ruke i pruža ti sve što oćeš, ali tek kad ti budeš spremna da ga prihvatiš punim srcem i dušom, takvom željom da jednostavno izgoriš u toj Njegovoj ljubavi i da se pustiš u njegove ruke sa svom sigurnošču u njegov put.
Tek tada ćeš shvatiti da si jedinstvena na ovom svijetu i jedina , samo jedna Ti kao takva i da pogriješiti nije problem , ako shvćaš da je On tu da nam pomogne kod toga, jer na kraju On je dao život, da bismo mi mogli živjeti i voljeti samog sebe ,pa onda možemo voljeti i druge.
Tako nekako, oprosti ako sam grub, volim te i molim se za tebe. Amen

....ljepo zboriš braco...voooojim te puuuno btb

u ovom zemaljskom zivotu ima puno uspona i padova,,,kad te srusi gadis se sam sebi spoznajom koje grijehe si ucinio i desi se opet Bog podigne te na klimave noge ,,,gradi jaca te,,tako i to,,bar tako ja dozivljavam,,na nama je da spoznajemo grijehe,,,

netko je napisao,,,blazeni grijeh koji te priblizi Kristu

tako i ja uhvatila sam se za tu rijec,,,blazeni,,jer da nije bilo grijeha nebi bila sve blize i blize ja malo zrno,,koje pokusava rasti,,