www.tebe-trazim.com

Nema učinkovitog rješenja za strah osim vjere u Gospodina..jedino je On taj koji može odagnati našu tugu, strah, depresije i sve ostalo..
kad osjetim kod sebe da nešto nije u redu..molitva je ta koja me diže iz svega..
Gospodin nam je dao i ljude oko nas..pomaže nam i na taj način..razgovor s nekim ..poruka nečija..osmijeh prijatelja i sl.

Rijetko kad osjećam bilo kakav strah, ali kad ga osjetim većinom je to strah od nekih gubitaka - strah da će meni jako draga bolesna osoba ipak umrijeti, strah da se moji dragi ljudi možda nikad neće obratiti...
Nekako osjećam da takvih strahom iskazujem nepovjerenje u Boga i da ne prihvaćam do kraja Božju volju pa uvijek pokušam te misli i strahove odmah odagnati molitvom ili još bolje - zamolim tad druge da mole za mene i - strahovi tad brzo nestaju i ja sam opet puna povjerenja u Boga...

Ova teme mi je omiljena, strah! Mene je prije nego što sam upoznala Isusa bilo strah od toliko stvari, straha od gubitka ljudi, od gubitk aposla, od gubitka zdravlja, zdravog razuma, od noći jer nisam mogla spavati, onda neko vrijeme opće nisam išla spavat jer me bilo strah od ne spavanja, od psihičkih bolesti, od smrti najbližih, od ljudi i da me one ne povrijede, od financijske propasti, od neuspjeha u životu, da ću biti necijenjena, da ću biti prezrena, i slično; Moj život je bio strah, i tako sam i živjela, non stop u strahu, sada mi je i teško zamisliti kako sam funkcionirala, i da sam kako tako išla kroz život bez težih psihuičkih poremečaja. Valjda me molitva moje majke nosila, da nisam skrenula i završila na anti depresivima. I onda je došao taj predivan dan, kad me je Isus osolobodio, i podigao iz blata straha, ono sve grozno što se na meni lijepilo, nepovjerenje prema Bogu i strah jednostavno je kao od mene skliznulo, i život je bio tako lijep, prlijep, i svakim danom je sve ljepši, zahvaljujem Bogu u radosti svakim svojim uzdahom;
Zanimljivo je bilo, da sam prije nego što me je Isus skroz oslobodio od straha morala proći dosta borbe, ali uvijek uz Isusa i Mariju. Nekoliko mjeseci sam ponoći osječala prisustvo zla u sobi, takav strah me primijo da se nisam mogla pmaknuti, bila sam totalno ukočena nekoliko trenutaka, možda minuta, samo sam molila i zazivala Isusa, i Isus me odmah branio, i dao mi hrabrosti, samo sam trebala njemu vjerovati.
čini mi se da je Isus htio da pokažem povjerenje u Njega, pa čak i u "smrtnoj" borbi, mislim da svako tko je prošao taj noćni strah, kad se ne možeš micati, zna o čemu pričam.

Onoga koji se boji Boga nije strah ničega
Vatikan, 22.06.2008. Benedikt XVI Biti "bez straha Božjega" jednako je pokušaju da se zauzme mjesto Boga, da pomislimo da smo gospodari dobra i zla, života i smrti.

Draga braćo i sestre, u evanđelju ove nedjelje nalazimo dva Isusova poziva: s jedne strane "ne bojte se ljudi", a s druge strane "bojte se" Boga (usp. Mt 10,26.28). Tako smo potaknuti da razmišljamo o razlici koja postoji između ljudskih strahova i straha Božjega.

Strah je prirodna dimenzija života. Odmalena ljudi proživljavaju oblike straha koji se potom pokažu imaginarnima i zatim prestanu; nakon toga pojave se novi strahovi koji imaju jasne temelje u stvarnosti: s tim se strahovima treba suočiti i nadići ih ljudskim naporom i povjerenjem u Boga.

No postoji, naročito danas, još dublji oblik straha, na egzistencijalnoj razini, koji ponekad završi očajem: on se rađa iz osjećaja praznine, povezanog s određenom kulturom prožetom raširenim teorijskim i praktičnim nihilizmom. Pred širokom i raznolikom panoramom ljudskih strahova, Božja je riječ jasna: tko se "boji" Boga "ne boji se".

Strah Božji, koji Sveto pismo opisuje kao "početak prave mudrosti", podudara se s vjerom u Njega, sa svetim poštovanjem prema njegovoj vlasti nad životom i nad svijetom. Biti "bez straha Božjega" jednako je pokušaju da se zauzme mjesto Boga, da pomislimo da smo gospodari dobra i zla, života i smrti.

Tko se pak boji Boga u sebi nalazi sigurnost što je osjeća dijete u naručju svoje majke (usp. Ps 130,2): tko se boji Boga spokojan je i usred oluja, jer Bog je, kao što nam je to Isus objavio, Otac pun milosrđa i dobrote. Tko ga ljubi ne boji se: "Straha u ljubavi nema - piše apostol Ivan - nego savršena ljubav izgoni strah, jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi" (1 Iv 4,18).

Vjernik dakle ni pred čim ne strahuje, jer zna da je u rukama Božjim, zna da zlo i ono što je iracionalno nemaju posljednju riječ, nego da je jedini Gospodar svijeta i života Krist, utjelovljena Riječ Božja, koji nas je ljubio sve do žrtve sebe sama, umrijevši na križu za naše spasenje. Što više rastemo u toj bliskosti s Bogom, ispunjenoj ljubavlju, to lakše pobjeđujemo svaki oblik straha.

U današnjem evanđeoskom odlomku Isus više puta ponavlja poziv da se ne bojimo. Ohrabruje nas kao što je to učinio s apostolima, kao što je to učinio sa svetim Pavlom kad mu se ukazao jedne noći u viđenju, u osobito teškom trenutku njegova propovijedanja: "Ne boj se... Ta ja sam s tobom" (Dj 18,9-10).

Osnažen Kristovom prisutnošću i utješen njegovom ljubavlju, nije se bojao niti mučeništva taj apostol narodâ, čije drugo tisućljeće rođenja uskoro započinjemo slaviti posebnom jubilarnom godinom. Neka taj veliki duhovni i pastoralni događaj potakne u nama obnovljeno povjerenje u Isusa Krista koji nas poziva da naviještamo i svjedočimo njegovo evanđelje, bez straha.

Pozivam vas stoga, draga braćo i sestre, na pripravu da s vjerom proslavite Pavlovu godinu koju ću, ako Bog da, svečano otvoriti sljedeće subote, u 18 sati u Bazilici sv. Pavla izvan zidina, bogoslužjem prve večernje svetkovine svetih Petra i Pavla.

Već odsada povjerimo ovaj veliki crkveni pothvat zagovoru sv. Pavla i Blažene Djevice Marije, Kraljice apostola i Majke Kristove, izvora naše radosti i našega mira.

Dragi moji,
dugo me nije bilo medju vama, dugo sam pokusavala nesto napisati, ali nije islo. Ali unatoc svemu redovno prelistavam vase postove i raduje me koliko prekrasnih stvorenja se okuplja na forumu. A ja, ja jos uvijek patim od svojih strahova, nekad vise, nekad manje, nekada me preplave pa potonem. Vec dugo uzimam antidepresive protiv svoje anksioznosti, i uspijevam savladavati svoje obaveze, ali nisam slobodna, zatocenik sam svojih strahova, i ne mogu se radovati, kao da imam neku unutarnju blokadu koja mi ne da da se veselim zivotu, i cesto se pitam Gospodine sto zelis od mene, kamo trebam ici, pomozi mi da razumijem, pomozi mi da se oslobodim naslaga iz proslosti. Za tri tjedna ima jednu operaciju i to me plasi, i donosi nemir u moj zivot. Posto imam dvoje djece uvijek se bojim sto ce biti sa njima ako se meni nesto dogodi....Znam svi cete reci da je strah nedostatak povjerenja u Gospodina, a ja mu svaki trenutak svog zivota predajem, ali opet dolaze nove misli i novi strahovi, i moja unutarnja borba ne prestaje. Ima li netko tko prolazi kroz slicne situacije?


GOSPODINE TI SI JACI OD MOGA STRAHA, MOJE BOLESTI; OD NEGATIVNOSTI U MOM SRCU.

Draga Nina,
tvoj post ko da sam ja pisala...
I mogu ti reći...sve će biti u redu...
Moli,vjeruj,padni,plači, digni se, moli i vjeruj....
I ja puno plačeem i borim se sa strahovima...
Ali idem na bolje. Uz Krista..
I uz ove divote od ljudi na TT-u...
BTB sestro....

Kako se borim protiv strahova: Isuse ja sam tvoje dijete ljubljeno.
Ti me čuvaš, štitiš i braniš.
Operi me svojom predragocjenom krvlju, sakri me u svoje presvete rane.
Može mi se desiti samo ono što Isus dozvoli, a to što on dozvoli najbolje je za spas moje duše.

I ja imam dvoje dice pa me opere strah što će oni ako meni što bude...
Ni tebi ni meni ništa neće bit...
I ako Bog da još dugo ćemo uživati u svojoj dječici....

..mi svi pokušavamo svojim silama ..
..sačuvati sve u u ovom zemaljskom životu..
..a to je NEMOGUĆE..
..jer mi smo slaba i prolazna bića..
..kad svoju snagu "vežemo" uz onoga koji jest VJEČAN I MOĆAN..
..uz ISUSA...
..onda smo i mi jaki..
....jer nam više NIŠTA ne može nauditi...
...ni nervoze..ni boli..patnje.,.bolesti...čak ni sama smrt zemaljska..
..jer ..ne prestajemo živjeti sa zemaljskom smrću..
..tek se onda "porađamo u vječnost"..a tamo je Isus..

..pa kaže se VJERA ĆE TE TVOJA SPASITI..

..VJERUJ ZATO U SNAGU SVOG GOSPODINA I NE BOJ SE..

..pa kako bilo da bilo...ak ga zamoliš...i daš mu sebe..
..ON ĆE BITI UZ TEBE I SAČUVATI TE ZA VJEČNOST..

..na način..koji će ti možda ponekad izgledati..čudan..
..ali VJERUJ..SVAKAKO ĆE BITI NAJBOLJI I SPASONOSAN..
..DA SE SAČUVA TVOJA DUŠA ZA ŽIVOT VJEČNI..

..a zna biti dobro i ovdje na zemlji.,.,.ONOLIKO ..
..KOLIKO TREBA...

..VJERUJ I NE BOJ SE
..MOLI I RADI..
..križ svoj primi i nosi..
..no ne nosi ,..nepotrebne križeve..tjeskobe i depresije..straha

..život je i radost...samo sagledaj njegovu pravu bit..
..a to je prolaznost...i kvalifikacije za vječni život...

..i to je to..