www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 15:52

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 120 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 8, 9, 10, 11, 12
Autor Poruka
PostPostano: 08 vel 2014 13:05 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
Moram priznati da nisam pročitao goru rečenicu od ove na ovom forumu jaakooo dugo:
Kod:
Ako se radi o anksioznom poremećaju - [color=#FF0000]nema te vjere koja će nadvladati strah[/color].
Konzultiraj liječnika.


Mene je moram priznati ova rečenica, ZAPREPASTILA!!!! I zbog nje sam se javio, ne zbog toga da kažem da je medicina i liječnici nemočni, imaju i oni svoju funkciju i znaju itekako pomoći, ali ova rečenica graniči s ludošću, i to iz usta katolika!!hmhm
I nisi baš morala ovdje stavljati neke fizičke bolesti da dokažeš svoju tvrdnju jer je bila riječ o Anksioznosti, koja je najmanje bolest fizičke prirode, tako da je glupo mi nabacivati da čovjek koji krvari umjesto da sanira ozljedu da se moli ili ide na Ispovijed, jer ma kakvim me smatrala, toliki idiot baš nisam, ali priznajem da u velikim količinama jesam!
Ne umanjujem niti malo liječničku struku i pomoć, jer i sam koristim, ali smtrat ih bogovima, pogotovo kada se govori o vrsti duhovnog i duševnog poremećaja, je glupo. Ima oko sebe dovoljno ljudi koji imaju psihičke i duhovne poremećaje, i hodaju ko zombiji od tableta, ne ozdravljuju ih nego ih uspavljuju i omamljuju, jer ne znaju što se s njima događa, ali eto poznaju živce i moždane funkionalnosti i koriste njih, ne bi li se obračunali s tom vrstom bolesti, koje je jako neunčikovita!!

Pogledajmo šta kaže stručnjak tim vrstama bolesti, koji poznaje i jednu i drugu stvar, i vidim da je totalna suprotnost od legendarne rečenice "nema te vjere koja će nadvladati strah" :

Molitva je druženje s Bogom. Tko se redovito i iskreno moli, taj mora biti bolji čovjek. Nemoguće je biti uz vatru, a ne ogrijati se. Nemoguće je svaki dan moliti, a ne biti više Božji čovjek. Tko se s Bogom druži u molitvi, taj postaje sposoban primiti Božje darove i reflektirati ljubav Božju na sve s kojima dođe u susret. Plod molitve je zdravlje duše i tijela. "Duša se hrani onim što je veseli", kaže sv. Augustin, a nju najviše veseli druženje s Bogom koje se ostvaruje po molitvi. Radost duše se zatim prenosi na tijelo koje počne bolje i zdravije funkcionirati. Kršćanska dubinska meditacija ima veliki pozitivni učinak na psihološko i tjelesno zdravlje čovjeka: dušu obuzme mir i probudi se stvaralačka aktivnost. Prvi plod autentične molitve izražene kroz dubinsku meditaciju jest doživljaj Božje ljubavi koja nas bezuvjetno prihvaća. Na temelju ovog doživljaja prihvaćenosti raste u osobi osjećaj vlastite vrijednosti i osobnog dostojanstva. Osjećaj manje vrijednosti, depresivne misli i tmurna raspoloženja nestaju kao drva u vatri kad čovjek doživi prihvaćanje i ljubav Onoga koji je Ljubav sama. Tko se u molitvi malo više približi Bogu, ne može više ostati stari čovjek. On i sam postaje milosrdan, pun ljubavi i razumijevanja za one koje susreće na svom životnom putu. Ozračje Božje ljubavi doživljene u molitvi čisti psihu od negativnih misli i deprimirajućih osjećaja, liječi rane duše i povećava slobodu i jasnoću duha. Vjernik koji se moli na najboljem je putu da snagom koju prima od Boga u molitvi pobijedi svoju neurozu i razne oblike depresije. Doživljaj bezuvjetne ljubavi kroz molitvu najbolji je lijek protiv duševnih bolesti.


Čovjek koji vjeruje nikad ne može biti bespomoćan pred bilo kojim izazovom pa tako ni pred bolešću, budući da po vjeri ulazi u Božju svemoć, a Bogu nije ništa nemoguće. Pa čak i onda kad osoba mora izgubiti i vlastiti život, vjera nije nemoćna, nego nas uvjerava da ćemo i dalje živjeti. Osnovna poruka vjere glasi da smrt nema zadnju riječ, nego da iza nje slijedi pravi, vječni i besmrtni život. Tko je u to uvjeren nikada se ne će osjećati bespomoćnim. U tom slučaju i jedna neizlječiva bolest u svojoj terminalnoj fazi ne će probuditi očaj, nego radosnu nadu u susret s Bogom. Ozračje nutarnjeg duševnog mira koje je utemeljeno na vjeri u dobrog i milosrdnog Boga jest najbolja prevencija protiv raznih duševnih oboljenja.

http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=1261

ili:

A duševno zdravlje vitalna jer sastavnica sretnog i ispunjenog života. Mnogi duševni poremećaji se danas mogu dijagnosticirati i uspješno liječiti.
Crkva ima svoju ulogu. Ona ima poslanje njegovati, hraniti, štititi duhovnu dimenziju. Npr. sakrament ispovjedi - uz to što udjeljuje sakramentalno oproštenje - ima i svoje 'ljekovite' učinke. Koliki bi bili zdraviji i duševno i tjelesno da se redovito ispovijedaju, tj. da vode brigu o duhovnoj, odnosno duševnoj higijeni, nego da se različitim lijekovima (ne želim podcjenjivati lijekove) 'drogiraju' i zavaravaju.
Kad govorimo o patnjama, bolestima, tu dotičemo otajstvo križa, otajstvo trpljenja, a mnoge svoje muke i patnje sami izabiremo. Od svega nas želi osloboditi naš Gospodin. Normalno, ako surađujemo s Njime. Dao je tu zadaću i moć svojoj Crkvi. Dar liječenja se prepoznaje tijekom cijele povijesti do današnjeg dana. Sve do čudesnih događanja koja pretpostavljaju duboku i istinsku vjeru. Molitva je svemoćno sredstvo kojim čovjek može postići sve što zaželi. I Sveto pismo kaže: "Sve je moguće onome koji vjeruje." "Molite i dobit ćete", kaže Isus. Molitva je druženje i razgovor s Bogom. Bog kao Stvoritelj čovjeka jest i najbolji liječnik za čovjekovu dušu i tijelo. Razgovarati s Njim u povjerenju i predanju djeluje na dušu spasonosno, s tim u vezi i na tijelo. Ali, to je zasebna i velika tema.


Koja je pomoć najdjelotvornija ?


U čimbenike koji imaju zaštitni učinak spram depresije ubrajaju se radosno i sretno djetinjstvo, ispravan odgoj, pozitivna komunikacija, dobronamjerna okolina koja pruža ljubav, sigurnost i razumijevanje. Osobito mjesto ima vjera u Boga i temeljna usmjerenost k pravim vrijednostima u životu.
Nabrojit ću i neke preventivne mjere. Npr. od velikog je značaja dobar san, zdrava prehrana i fizička aktivnost. Ako ste skloni depresiji, trebate razmislite o životnim ciljevima i vrijednosnome sustavu. Često je loše raspoloženje posljedica raskoraka između onoga što istinski cijenite i onoga što radite, te između onoga što biste željeli i onoga što imate. Kriva ili negativna uvjerenja i vjerovanja o sebi potiču depresivna stanja. Uvijek treba misliti pozitivno jer naše misli stvaraju osjećanja. I naš mozak to bilježi. Kad nam je pozornost usmjerena na nešto pozitivno, u mozgu se oslobađaju živčani prijenosnici koji stvaraju osjećaj zadovoljstva, sreće i nade. Posljedično, ako imamo pozitivne misli, imat ćemo u mozgu pozitivne molekule. Pozitivno mišljenje je naš izbor, a ne bijeg od problema. Ne radi se o samozavaravanju, već o usmjeravanju pozornosti na pozitivne mogućnosti, što otvara nove vidike. Ne postoji nijedna situacija koja se ne može poboljšati, ali i pogoršati. Možemo mijenjati svoje stavove, umjesto da samo kritiziramo svoje bližnje, pohvalimo ih, moramo znati oprostiti onima koji su nas povrijedili, znati izraziti svoje osjećaje, mišljenja, boli i radosti. Ne gutati bijes, ljutnju, nego je pokazati. Međutim, najbolje je ne ljutiti se. Naći pozitivne načine rješenja. Valja unijeti više ljubavi, radosti i zadovoljstva u svoj život. Razvijati smisao za šalu i humor. Otvoriti se životu i ljudima. Ljubav je najbolji brisač rana iz prošlosti. Ako vas ljubav vodi kroz život, onda nema šanse malodušnost i depresija, a tko može uspješnije liječiti ljudsku dušu od Boga. Duša je vječna i Bog vječnu dušu liječi. Vjera je uvijek izvor svjetla koje razgoni tamu depresije. Da bi bila djelotvorna, nisu dovoljne riječi, vjeru treba djelotvorno živjeti. Kako je depresija učestali poremećaj tako se i dušobrižnici često s njome susreću u kontaktu s vjernicima. Bitno je da i dušobrižnici budu upoznati s činjenicama o depresiji. Mnoge blage oblike može i sam župnik rješavati, a teže slučajeve usmjerivati liječniku psihijatru.

http://www.katolicki-tjednik.com/vijest.asp?n_UID=175

Freud je jednom rekao: “Očekivanje obojeno vjerom i nadom je efektivna sila na koju moramo računati u svim našim tretmanima i liječenjima.”

"Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

Nije ni ovaj tekst loš!!
http://www.buditezdravi.info/index.php/ ... t/item/444


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 vel 2014 13:38 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 31 pro 2013 11:02
Postovi: 31
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Nemam nekakav panični strah niti napadaje, jednostavno me recimo ovo razdoblje u životu tišti, nekako nemam radosti u životu, ne radujem se budućnosti, onda kad se sjetim tih nekakvih boleština me strah stegne i ne vjerujem da ću doživjeti ono što sam planirao i želio. Nije me strah smrti toliko, nego patnje koju kao katolik ne možeš prekratit sam. I neuspjeha da se potvrdim kao čovjek, da budem "normalan" u smislu obitelji, posla i svega što se od mene očekuje. Sada kad bih trebao zgrabiti život za rogove, ja sam slab i izgubljen, i ustrašen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 vel 2014 13:51 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 ruj 2013 17:29
Postovi: 433
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 38 zahvala
Samuel napisao:
Mene je moram priznati ova rečenica, ZAPREPASTILA!!!!


Ok, imaš pravo, krivo sam se izrazila. Ako se vjerom mogu brda premještati, što se ne bi mogao liječiti i bilo koji poremećaj?
Jesi ti kad vidio čovjeka koji pati od akutnog anksioznog poremećaja, PTSP- a isličnih bolešćina?
Ti ljudi ne znaju kako se zou, mozak im ne funkcionira, po nekliko mjeseci ne izađu iz kuće jer ne osjećaju noge.
Oni ne mogu razmišljati, a kamoli moliti.
Naravno, to ne znači - da netko drugi ne može moliti za njih.



Samuel napisao:
I nisi baš morala ovdje stavljati neke fizičke bolesti da dokažeš svoju tvrdnju jer je bila riječ o Anksioznosti, koja je najmanje bolest fizičke prirode...


Ovo ti nije točno.
Da sad ne ulazimo u somatske manifestacije psihičkih bolesti i da ti ne citiram kakice s wikipedije - ako te stvarno zanima nešto o tome (iako sumnjam da te zanima - jer to obično zanima samo ljude koji su s tim u izravnom doticaju) - mogu ti poslat nekoliko članaka s PubMeda.
Ne smijem ih ovdje citirati jer bi to bilo kršenje autorskih prava.
Ako hoćeš vidjeti kako funkcionira mozak bolesne osobe - poslat ću ti na pp.

Samuel napisao:
jer ma kakvim me smatrala, toliki idiot baš nisam, ali priznajem da u velikim količinama jesam!


Ne smatram te idiotom, ali mislim da površno razmišlljaš.

Imaš more psihijatara koji su vjernici.
Imaš Tomislava Ivančića koji surađuje s tim psihijatrima.
Ako Ivančić misli da ti ljudi nisu zgubidani - onda oni to vjerojatno nisu.
Nemrem više raspravljati o ovome nemam cajta.
I da - krivo sam se izrazila u vezi legendarne rečenice.
I neću više o ovome na ovoj temi - jer se bojim da bi dečka mogli ubit u pojam.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 vel 2014 15:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2401
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 68 zahvala
Nema potrebe o ovome raspravljati, meni je sve jasno.
Pogotovo iz ova dva teksta koje sam stavio!! To su ipak stručni ljudi, i složio bi se s njima!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 vel 2014 15:35 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 lis 2013 12:42
Postovi: 290
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Icebreaker napisao:
Nemam nekakav panični strah niti napadaje, jednostavno me recimo ovo razdoblje u životu tišti, nekako nemam radosti u životu, ne radujem se budućnosti, onda kad se sjetim tih nekakvih boleština me strah stegne i ne vjerujem da ću doživjeti ono što sam planirao i želio. Nije me strah smrti toliko, nego patnje koju kao katolik ne možeš prekratit sam. I neuspjeha da se potvrdim kao čovjek, da budem "normalan" u smislu obitelji, posla i svega što se od mene očekuje. Sada kad bih trebao zgrabiti život za rogove, ja sam slab i izgubljen, i ustrašen.


Svi se tako nekad osjećamo..
Ja bih to nazvala kušnjom..
Ne možeš ti pokazati koliko voliš Boga kada ti sve ide, kad si sretan, kad se ostvaruješ...
Jedino u trenucima suhoće, beznađa, malodušnosti i u strahu od budućnosti čovjek može pokazati da Mu vjeruje, da vjeruješ da Bog ima najbolji plan za tebe, da vjeruješ, ma koliko ti teško u životu bilo i što god da se dogodilo, da je Gospodin uz tebe, da bdije nad tobom i da će sve izvesti na dobro.
U takvim trenucima ti je Bog najbliži jer traži tvoju potvrdu: Da, vjerujem u Tebe, Tvoju ljubav i dobrotu koja me prati jer si svemoguć i želiš sve dobro za moj život.

Patnja je put kojim se dolazi Isusu čista srca. Kad se više ne oslanjaš na sebe i svoje snage, nego na Boga koji nam je zaštita i utvrda.
Patnja je dio kršćanskog života, ali ne u smislu da se obeshrabri i živi u strahu.. Nego da zavoli patnju kao put posvećenja.. Jer jedino kroz patnju čovjek shvaća veličinu i smisao vjere. A ne u blagostanju.
A kad je čovjek koji pati (bilo od neke bolesti, strahova, neuspjeha, odbačenosti), i u toj patnji postane radostan zbog vjere, nade, ljubavi i pouzdanja u svemogućeg Boga - tada počinje izgrađivati i ostvarivati sebe kao osobu koja želi u svemu ugoditi Bogu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 vel 2014 16:10 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 31 pro 2013 11:02
Postovi: 31
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
A kakav je Božji plan ljudima s teškim bolestima, i ljudima koji vole te osobe? I slične ljudske sudbine. Pokušavam to prokljuvit.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 vel 2014 22:38 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 lis 2013 12:42
Postovi: 290
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Icebreaker napisao:
A kakav je Božji plan ljudima s teškim bolestima, i ljudima koji vole te osobe? I slične ljudske sudbine. Pokušavam to prokljuvit.

Eh zašto.. Koji put da se proslavi pri ozdravljenju. Koji put da se netko obrati. Koji put da nas sačuva oholosti i gnjusoba koje bi učinili da smo zdravi. Koji put da naučimo cijeniti zdravlje. Koji put da uočimo koje su vrijednosti bitne. Koji put da nas tresne o zemlju i privuče nas k sebi. Koji put je to zbog naših grijeha. Koji put da se pokajemo. Koji put da nam okrene živote jer smo krenuli krivim putem. Itd, itd..

Ali je uvijek s razlogom. I ako strpljivo nosimo križ i prevladavamo vjerno kušnje, ustajemo još jači.
Koliko god umovali, to ostaje Božja tajna. Ali je križ put do neba..
Citat:
Zašto ti nećeš nositi križ, koji te vodi u nebo?
U križu je spasenja, u križu je zaštita i obrana, u križu je život.
Zato prigrli križ, da živiš u vijeke. (Križni put)

Pa Isus nam je preko križa donio spasenje. Kako onda mi ne bismo imali križeve u životu, kao što su teške bolesti i teške sudbine.
Put posvećenja. Nema druge.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2014 22:49 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 31 pro 2013 11:02
Postovi: 31
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Osjećam se nekako podieljeno. Svoj problem, dakle iracionalni strah, pokušavam riješit prvo racionalnim razmišljanjem, pa tako proučavam simptome, matematičke vjerojatnosti i slično, no s druge strane znam da Bogu ništa nije nemoguće i vjera mi daje snagu i nadu. No s te strane onda opet, razmišljajući o takvim teškim bolestima pitam se gdje je Bog, zašto to dopušta, i moram li biti bolji vjernik kako bi to izbjegao? Stvara mi to košmar u glavi, kako da usmjerim misli, gdje?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2014 23:14 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 lis 2013 12:42
Postovi: 290
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Icebreaker napisao:
Osjećam se nekako podieljeno. Svoj problem, dakle iracionalni strah, pokušavam riješit prvo racionalnim razmišljanjem, pa tako proučavam simptome, matematičke vjerojatnosti i slično, no s druge strane znam da Bogu ništa nije nemoguće i vjera mi daje snagu i nadu. No s te strane onda opet, razmišljajući o takvim teškim bolestima pitam se gdje je Bog, zašto to dopušta, i moram li biti bolji vjernik kako bi to izbjegao? Stvara mi to košmar u glavi, kako da usmjerim misli, gdje?


Čim opazimo koju zlu misao, ne istražujmo što ona znači i što hoće, nego je odmah odbacimo, takoreći zalupimo joj vrata pred nosom i zabranimo da uđe u naš duh; odmah joj se, dakle, otresimo kao što otresamo vatrene iskre koje su na nas pale. (Kako ćemo ljubiti Isusa Krista, sv.Alfonz Liguori)

Ne razmišljati o tom.. Kamo usmjeriti misli? Evanđelju i razmatranju.. Molitvi.. Čitanje nekog duhovonog štiva.. Neki rad, šetnja..
To je borba, ona traje čitav život.
Mala Terezija je pri pomisli neba i raja imala velike napasti koje su je navodile na sumnje.. I umjesto da je pri pomisli na nebo osjećala duhovnu utjehu, osjećala je odvratnost.
Svi ih imamo, sve nas tište napasti i sumnje.
Ako ih ne odbacujemo, te misli truju našu dušu..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2014 23:22 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 31 pro 2013 11:02
Postovi: 31
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Hvala ti, Božja ovčice. Pomogli su mi tvoji upisi, kao i ostalih forumaša. Zbilja ste divni ljudi. Hvala vam.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 120 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 8, 9, 10, 11, 12

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 22 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr