www.tebe-trazim.com

Strah je zlo koje dolazi od sotone...
dugo mi je trebalo da pobrojim sve moje strahove a evo još ih se i dan danas oslobađam u Ime Isusovo kako je to Zozy rekla.
ono što sam shvatila ušavši u svaki moj strah jest da svaki ima korijen negdje u nekom događaju koji me izranio. pa tako npr. strah od javnog nastupa pred ljudima dolazi od toga što su me nekad u osnovnoj školi djeca ismijavala jer sam mucala.
strah od vožnje jer sam opet u djetinjstvu nekad doživjela prometnu nezgodu....
i tako ulazila sam u svaki svoj strah s Isusom i Marijom i predavala svaki taj događaj u njihove ruke i polako ali sigurno mogu opet pričati pred ljudima a ni noge mi se više ne tresu dok vozim.
To je moj put oslobađanja od strahova, no smatram kako oprez treba uvijek postojati jer ne živimo pod staklenim zvonom zaštićeni od ružnih događaja ali sad već imam milost prepoznati kada mi taj zloduh straha preko kćerke, muža ili posla pokušava nalijepiti još pokoji strah. štitimo se stoga svakodnevno Krvlju Kristovom i ne dajmo se strahovima.

[quote="zozy"]zato se i treba stalno zaštićivati Krvlju Kristovom i odricati se svega što osjetiš da te napada.

Npr imala sam paničan strah od smrti i bolesti, pa nepovjerenje prema ljudima i sve tako redom da ne nabrajam......no što učinimo po snazi Isusova Imena tako i bude......

."[/quote]


Evo samo sam se htjela nadovezati na Zozy i mislim da su molitve krvi kristovoj jako bitne za rast u vjeri, a bitne i za oslobođenje od svega što nas tišti u životu.

Molitva krvi kristove donjela mi je mir u srcu, a strah od onoga što sutra donosi je nestala.

Isuse uzdam se u te :)

Krv Kristova je jaka. Uvijek kad je euharistija uranjajte se u Krv Kristovu, nek vas ona pere. Zovite Krv Kristovu neka bude vaša Krv, nek uđe u vaše vene i nek vas cijelog opere. Operite se u rijeci milosrđa. Nek vas Njegova Krv oslobađa od strahova.

Moliti Boga da nam dade milosti i snage da odluke koje donosimo nisu uvjetovane strahom. Tako ćemo stvoriti naviku ne odlučivati pod pritiskom straha ili tjeskobe, a to je pola puta do pobjede.

dugo nisam pisala,ja se borim sa paničnim napadima,i uvijek Bog pobijedi.ponekad je tako teško,ali Bog mi da snage da ulazim u njih i da ih proživljavam,strahovi me tjeraju da se potpuno predam Bogu,baš sva.vjerujem da će me Bog potpuno osloboditi,samo čeka pravi čas,sada prolazim kroz velike patnje i teško je kad si ograničen i kad se bojiš svega,najviše imam strah od straha.to je sve tako besmisleno,i ljuta sam na samu sebe kad shvatim da sam tako malovjerna i tolika kukavica da ne mogu pobijedit taj strah,imam panični napad da ću umriet tog časa!!pa to nije normalno!i tako je bolesno i besmisleno!najgore što mi odma tijelo reagira i više se ne mogu smirit.šta da radim u tim trenutcima??sanjam o miru i svetoj ravnodušnosti...kao da Bog traži potpuno predanje a ja to ne znam kako da napravim,moram se same sebe odreći!i stalno te negativnje misli,to moram sama pobijedit,to su đavolske zamke,uspio mi je dio života uništit s tim napadima,ali neće još dugo!Bog je sve to dopustio da me potpuno ojača i učvrsti,na meni je da se predam u Njegove ruke!to tako lako zvuči,al kad je u pitanju dijelo...trebat će vremena,treba surađivati s Isusom i ustrajat do konca!to su velike kušnje!sanjam kad ću normalno udanut,kad će nestati pritisak u prsima i ta napetost.doći će i to,ali ovisi i o meni.molim sada što mi je reko jedan svećenik 100 dana moliti krunicu žalosna otajstv(prva tri)-to je protiv strahova!.to sam počela i uzdam se u Boga.
mario,jako lijepo svjedočanstvo.i ja molim brigiti,tata nije alkoholičar nego ima napade živčanosti i to redovito pa me napada bez razloga i prijeti se i jako psuje,i onda se ja čudim zašto me guši,moram puno za njega moliti,samo imam osjećaj da što više molim on je gori i više me napada,ali to je dio promjene,ali pravo je čudo da ja s njim nakon toliko strahota koje mi kaže i prijetnji,sve te njegove riječi koje su mi kao nož u srce i zbog kojih proljevam suze,ja mu opraštam i dalje pričam s njim.nakon toliko zla ja imam snage ugađat mu.to je plod molitve!a on će se zapitat!!psuje mog Boga,a da Njega nema nebi me više vidio.takve stvari mogu trpiti samo oni kojima dragi Bog daje snagu.
vjerujem da ću to pobijedit samo treba puno molitve i ustrajnosti,često padnem ali i Isus je pao pod križem pa se uzdignuo,pa i dijete kad uči hodati,pada često dok čvrsto ne stane na noge.tako i ja i svi mi,strahovi su moj pad ali oni vode u čvrstu vjeru,SLAVA ISUSU!!!
Bog vas blagoslovio!:-)

Kušani smo, a kušnja nam dolazi i iz nas samih kao i iz drugih izvora. Sami smo svoja pustinja i oaza, svoje smo bojno polje i utvrda, svoj smo suborac i protivnik, svoj uspjeh i neuspjeh...


U svojim smo kušnjama često dovedeni pred zid, u pusto mjesto bez života. Prepušteni smo svojim odlukama i svojim energijama, često bez pomoći ili utjehe. Tada su u pitanju kako naši duhovni tako i naši emocionalni pa i tjelesni resursi. Kušnja nas troši. Izjeda razloge postojanja. Zahvaća sve pore našega života i lomi nas. Preoblikuje u nama svjetove, dovodi nas u stanja u kojima nam duh može i klonuti.

Izdržavanje kušnje izdržavanje je mraka, a katkad i besmisla. Pa i samo je izdržavanje kušnja u kojoj ne znamo što nam je činiti. Nesigurnosti nam se redaju žilama i porama uma, ne znamo čega se uhvatiti kao čvrsta oslonca.

Iskušavanom je najteže povjerovati da i kušnja ima smisla. A ima. Isusova kušnja u pustinji, o kojoj je danas riječ u liturgiji, u sebi sažima sva naša iskušavanja. Odvaguju li se naše mogućnosti s našim granicama, zavodljivosti s obmanama i obećanja s perspektivama, Isusov otpor napasniku htio bi nas ohrabriti da iz kušnje postoji spas. Izlaz je naznačen tek nakon izdržavanja.

Anton Šuljić

Čitam ovu vašu staru temu, i vidim koliko vas se pouzdanjem u Isusa borilo protiv straha...

Trenutno sam u teškim kušanjama, osim drugih problema, sada nekako predosjećam da bih mogla dobiti otkaz.
Užasno me strah toga, svaki i najmanji znak da bi se to moglo dogoditi me izbezumi.
Molim molitve sv.Brigiti, molim i devetnicu, ali kao da je nekako sve teže..

Molim Boga da mi da snage da prihvatim ono što mi je namijenio, samo da prihvatim, i da me oslobodi straha koji me razdire...

Imate li kakvu molitvu da me ojača postajte mi..

ja molim, razgovaram s Bogom, blagoslivljam sve oko sebe, i kad ne molim ponavljam: Gospodin je pastir moj, zla se ne bojim, jer on je samnom...

Hvaljen Isus i Marija!
ana.zgb, možeš moliti bilo koju molitvu, ali najjača je molitva koja ide direktno iz srca. Zavapi Gospodinu da ti je teško, predaj mu sve i On će te nositi. Meni osobno je draga Krunica Duhu Svetom, nju molimo i u molitvenom lancu. Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva. Neka odagna tvoj strah i mir ti donese.

Ja sam u svom predstavljanju iznio svoje strahove koji su užasni (oko zdravlja i teških bolesti). I znam da za neke te bolesti nema pravog testa, makar su iznimno rijetke. I znam se moram pouzdat u Boga, ali onda mi navale misli zašto Bog dopušta takve stvari uopće.? I zašto bi mene poštedio.

Ako se radi o anksioznom poremećaju - nema te vjere koja će nadvladati strah.
Konzultiraj liječnika.