www.tebe-trazim.com

Ne može se usporediti operacija kojom se "eliminira" jedan organ i ubojstvo čovjeka (kojim se oduzima život)!!
Ne mora Branko otići na tu operaciju, a u ostalom Bog će ga spriječiti u zadnji tren, kao što je i Abrahama, zar ne?
Samo ako čovjek odluči predati sve u Božje ruke, pa kakva bude Volja Njegova... istina, čovjek ima slobodu i Bog ga sigurno neće ni u čemu sprečavati, ali ako čovjek uporno traži od Boga Njegovu a ne svoju Volju, pa dat će mu Bog neki znak što je ispravno!!

..........
U jednom kraćem periodu mog života moto mi je bio "ko ne riskira ne profitira", zvuči ekonomski, možda i proračunato , ali ima i u tome istine...naravno, treba biti objektivan i umjeren!

Anamarija BTB
Ipak sam se u prvom postu malo zaletila, od priče skoro napravila bajku
Ipak je najispravnije i najkorektnije prema Bogu i onima koji te vole čuti i mišljenja tvojih najbližih i onda tek donijeti odluku, kakva god ona bila...
Pa taman da je tvoja odluka odmah bila ona ispravna i svi bi se s njom složili, potrebno je pitati i vidjeti što drugi misli o tome....

BVB

Branko je trebao pronaći ženu svog života u kojem selu do svoga
a ne u planinama...

ali kad je već zakomplicirao stvari, onda ih treba pokušati rješiti na
ispravan način.
Uvjet koji su mu postavili je isti kao da su mu rekli;Branko brate, budući
da mi ne vjerujemo u tvoga Boga, ako se želiš oženiti sa Bezococontas, odrekni se svoje vjere...

Priča je zapravo jedno ogledalo današnjeg društva; danas društvo traži
od pojedinca da se moralno, pa čak i fizički(abortus i sl.) osakaćuje
i maskira to u ljubav, iz razloga jer pojedinac odskače od slike tog društva.
Do tada je pojedinac vjerovao svojoj savjesti i držao da ispravno postupa
i vjeruje, ali se na njega okomila većina koja je u krivu, i traže od njega
da postupi kako oni postupaju- javlja se nesigurnost, i obično se mi ljudi
priklonimo većini, popustimo pritisku i držimo da je dovoljno opravdanje
što to većina radi i što to većina smatra ispravnim...

Zapravo je taj pojedinac svijetlo koje peče grešne oči većine, i oni
da bi sami sebe opravdali ili da bi iz zavisti jednostavno povukli još koga samo
da nisu sami u svojoj nečistoći i griješnosti, okomljuju se na njega, i
govore mu da je on zapravo tama,a da su oni prosvjetljenje...
Mislim da je Speranza navela u mudrim izrekama; "Doći će vrijeme kada
će svi pomahnitati i kada ugledaju nekog čovjeka koji nije pomahnitao,
svi će se okomiti na njega i vikati mu: ti si pomahnitao!!"

A s druge strane, što se tiče priče, ljubav je bezuvjetna, i Bezococontas
ne bi smjela očekivati od Branka da učini ono što traži poglavica,
i ako
ona nije spremna noću (doduše, plemenu svejedno koje doba dana )
spremiti svoj kufer i sa Brankom dati petama
vjetra, onda ga ona ne voli. Njoj je ispred njega njen otac i pleme,a to
nije ljubav...

Treće, to je teška diskriminacija...nepotrebno objašnjavati...

I četvrto, što se tiče samog Branka, on bi njima trebao ponuditi jednu
dobru ponudu- "Cijenjena gospodo, budući da ste tijekom vremena
izgubili vid, koji vam je prvotno bio darovan, ja sam siguran, bez obzira
na to što ste se prilagodili, da vam netko,tko ima tu mogućnost, ponudi
povratak vida, da biste svi od reda pristali, jesam li u pravu?- zatim masa
počne razmišljati i donesoše odluku u želji da vide, te svi glasno
povikaše; buNga LunGuU UuAuYeaahh!!! (prevedeno: da! )
E pa onda draga i cjenjena gospodo, ja imam tu mogućnost, ali ne da dadnem
vid vama, već vašoj djeci. Preko moje loze će kroz nekoliko generacija
cijelo pleme vidjeti, naravno izuzev vas starih."

Sad smo opet pred izborom: Branko je prebacio lopticu na njih i na njima
je red da biraju.
--Ako se odluče i prihvate njegovu ponudu, onda su svi
sretni i zadovoljni, Branka će svi paziti, Bezococontas će ga voljeti ako ne zbog ljubavi
onda jer je on glavna faca u selu , i s vremenom će se selo napuniti djecom
koja vide- njegov sin će oženiti nečiju kćer koja ne vidi i tako dalje...divota!


--Ako ne prihvate njegovu ponudu, onda su toliko sebični da ni ne
zaslužuju pomoć, jer bi im bila na propast . Onda je na Branku da priupita
Bezococontas želi li pobjeći s njim na mjesto gdje će živjeti u miru, ljubavi i
prihvaćanju jedno drugoga baš onakvog kakvim jest.
---Ako odbije, ne voli ga, pa čak i da se opravdava da mora poštovati odluke
svojih roditelja- jer u poslanicama stoji; "Djeco, poštujte svoje roditelje,
očevi, ne ogorčujte svoje djece". Poštovanje bi trebalo biti
uzajamno. Branko će malo plakati ali će znati da je ispravno
postupio.
---Ako prihvati njegovu ponudu , opet dobro jer su skupa, s tim da
poslije njihovog bijega
postoji mogućnost da selo preispita svoje uvjete i prizna pogrešku, a
Branko i Bezococontas se mogu kasnije vratiti sa svojom djecom i pokušati
primjerom pokazati plemenu da je to ispravan potez. Možda se opamete
i prihvate ih...na njihovo i svoje dobro...

FIGHTERICA;
"Ne može se usporediti operacija kojom se "eliminira" jedan organ i ubojstvo čovjeka (kojim se oduzima život)!!
Ne mora Branko otići na tu operaciju, a u ostalom Bog će ga spriječiti u zadnji tren, kao što je i Abrahama, zar ne?

..........
U jednom kraćem periodu mog života moto mi je bio "ko ne riskira ne profitira", zvuči ekonomski, možda i proračunato , ali ima i u tome istine...naravno, treba biti objektivan i umjeren! "

Zašto to tako gledaš pa nisu naša djela jednako teška u našim očima kao i
Božjim

JONE:
"Priča je zapravo jedno ogledalo današnjeg društva; danas društvo traži
od pojedinca da se moralno, pa čak i fizički(abortus i sl.) osakaćuje
i maskira to u ljubav, iz razloga jer pojedinac odskače od slike tog društva.



Mislim da je Speranza navela u mudrim izrekama; "Doći će vrijeme kada
će svi pomahnitati i kada ugledaju nekog čovjeka koji nije pomahnitao,
svi će se okomiti na njega i vikati mu: ti si pomahnitao!!"""

OVO JE ISTINA,ja mislim da je ovako bilo potrebno razmišljat
BB

Mislim da je Speranza navela u mudrim izrekama; "Doći će vrijeme kada
će svi pomahnitati i kada ugledaju nekog čovjeka koji nije pomahnitao,
svi će se okomiti na njega i vikati mu: ti si pomahnitao!!"""

Ovo je preistinita rečenica i jako mudra rečenica, moram ju zapamtiti

Ne moraš se truditi da zapamtiš.Imaš na mom personalu!

čitam priču i vaše odgovore ali ipak mi se od maria22 najviše sviđa odgovor
Brankec je trebao uzet djevojku i put pod noge

Mudri i zgodni odgovori natjerali su me da i ja nešto prokomentiram. Naime, ljubav se nikad ne gleda u oči već gleda uvijek u istom smjeru, znači po mojem mišljenju ako ta djevojka Krešo voli tog Branka nema on šta vaditi oći, kao što on prihvaća nju bez očiju tako i ona i njen otac poglavica trebao bi prihvatiti svog budučeg zeta sa očima. Pa to je Božji dar i to je dar na kojeg poglavica mora samo biti ponosan kao i njegova preljepa kćer. Jer ako ona sjedi i sluša tatu poglavicu da njezinom dragom za ljubav vade oći to svakako nije ljiubav jer kad nekoga voliš, sve je jasno, i kamo otići, sve se tada brine za sebe i nikoga ne moraš pitati.
Opet bojati se ljubavi znači bojati se života, zato je bespotrebno nekome vaditi oči ako ga se iskreno i bezuvjetno voli.

JAKO KORISNO ZA PROCITATI

KOPIRANO IZ JEDNOG DRUGOG FORUMA


Sveta obitelj kao čežnja E-mail
Image
Blagdan Svete Obitelji podario nam je lijep primjer ali i zastrašujuća očekivanja, ukoliko ne progledamo i ne obranimo obitelj, svakog njenog člana.

Image

Katolički voditelj emisije Nikad nedjeljom na Radiju Splitu, g. Ivica Ursić, očekujući da će dio slušatelja ovu emisiju označiti kao 'katastrofičnu', želio nas je uvjeriti, da nas čeka još veće i teže mrvljenje i rastakanje naših obitelji.

Moja namjera nije prepričati spomenutu emisiju, nego pohvaliti izabrani predložak s kojim je g. Ursić započeo svoje razmišljanje. Dakle, ni manje ni više, nego s knjigom Umijeće ratovanja koju je prije više od dvije tisuće godina sastavio tajanstveni kineski ratnik-filozof, Sun Tzu. Naime, osvajanje određenoga područja, države, grada, utvrde; strategija i taktika, put do uspjeha, pobjede i to ne uvijek silom, nego i milom…
Navodeći sadržaj šeste stranice iz Umijeća ratovanja pozornost je usmjerio k našim obiteljima. Tom prikazu vjerno odgovara taktika o kojoj piše stari kineski ratnik.
G. Ursić nam priča kako se obitelj ne rastače silom niti agresijom. To se događa milom i ne preko noći.
Najprije smo zaposlili oboje roditelja, djecu predali u vrtiće i škole, pobrinuli smo se i za treću dob.
Nema više starijega člana obitelji na čelu stola, pa je iskustvo i mudrost pomaknuta kao suvišna. Zapravo, to nema tko ni primijetiti. Roditelji rade do 16 sati. Na ploči piše poruka što izvaditi iz hladnjaka i zagrijati. Ne piše da se ruča za stolom, pa se s tanjurom ide u naslonjač, pritišće daljinski i gleda Big brothere i slične serije, vješto planirane naslove… usput se mrvi po tepihu, s ispruženim nogama na stolu.
Kad dođu roditelji, jedno dijete mora na engleski, drugo na trening. Kad se vrate kući, već je noć. Svi su umorni. Otac obitelji će pogledati vijesti. Da, donijet će i novinu, jer jutros nije uspio sve pročitati. Majka će za sutra pripremiti ručak, čistu odjeću, a kad djeca legnu i ona će kratko pogledati TV novosti.
Djeca su pred spavanje poljubila roditelje. Otac ih je pitao kako su, je li sve u redu, a ona su odgovorila: - OK.- Dovoljno.
U nedjelju se Ani ne ide na misu. Dosadno joj je. Više ne pjeva u zboru, ne pjeva više ni Marija, ni Petra.
Roditelj se zanima zašto je to tako, sugovornik savjetuje, da ne pridaju tomu veću pozornost, da će to proći… Pubertet.
Nakon godine dana ne će više ni Ivančica u crkvu. I njoj je to smiješno. U međuvremenu sve drugo može i hoće. A što je to? Poistovijećivanje s okolinom, s društvom koje ne će drukčije. Tko ih je tako složio? Kao crne trake, zibaju se u ljuljačkama s đeparcima koji se prazne u zadimljenim kafićima.
Zajednički obrok nedjeljom? Ne ćemo zazvati Božji blagoslov jela. To ćemo učiniti na blagdan. Prigodno.
Umjesto razgovora, poneki komentar. Svatko na svom listu podijeljenih novina traži zanimljivosti miješajući mrvice kruha namazane maslacem i pekmezom. Mrvi se život, zajedništvo.
Obitelj šuti.
Netko se sjeti da upravo počinje neka serija, uzima ostatak obroka, odlazi. Ništa neobično. U naslonjaču, s tanjurom mrvica, čaša soka na podu… u pidžami do podne.
Svatko će ići na svoju stranu. Majka će ipak otrčati na misu.
Tata je muško. On će to učiniti za Božić i Uskrs.
Djeca su odrasla. Imaju svoje mišljenje.
Čije je to mišljenje, odakle stiže? Tko tako hoće? Mama? Ne. Tata je ravnodušan.
Svi šute.
Obitelj šuti, a nešto se je ipak dogodilo. Izgleda da je netko dobio bitku bez sile, bez borbe.
Umijeće ratovanja je poslije dvije tisuće godina još uvijek mudar priručnik za uspješno osvajanje svake vrijednosti, ne silom nego milom, pa i utvrde kakva je obitelj.
Zgranuti nad naslovima crne kronike obitelj zaključuje da nema ništa od života, da je sve vrag odnija.
Oni ne znaju da im je i djecu netko odvukao od stola, da to radi svaki dan, da ih uzima i preuzima nepovratno, njih i njihovo vrijeme kojemu se ne mogu suprotstaviti nikakvom silom.
Djecu više ništa ne zanima. Roditelji moraju taktizirati s njima, da ih zadrže, da budu dobri, da odlaze u školu. Roditelji češće moraju biti poslušniji od djece.
Ako u tom malom zajedništvu svi ne misle i ne žele isto, ako radi toga šute, onda je to izdaja.

Potražimo tu svetost, nit koja povezuje sve oko stola. Je li to samo bračna ljubav, zajednička briga i uteg odgovornosti, trka s vremenom da se spriječe posljedice?
Da ne pitamo koje su uzore imali roditelji, lakše je zamisliti što će djeca ponijeti sa sobom u svoje obitelji. Njima je smiješno govoriti o obitelji. Koja je to kategorija? Brak? Za njih su to pitanja bez veze.
Kad se današnja obitelj susreće u svojem domu, kad bi trebala izmijeniti nekoliko riječi, podsjeća na prometnicu kod čijeg je raskrižja zakazala signalizacija, pa se prvenstvo 'prolaza' utvrđuje osobnom snalažljivošću i spretnošću.
Obitelj nije više na okupu, međusobno imaju različite, češće i oprečne stavove i interese. Sve je manje zajedničkih ciljeva. Sve češće se brani svatko sam za sebe. Obitelj je rijetko jedinstvena utvrda. Zato je ranjiva i lako osvojiva.

Kako se ne zastidjeti pred Svetom Obitelji, primjera roditeljske žrtve i ljubavi. Prognane i nezaštićene Obitelji, ali pripravne slijediti volju Očevu što im na uho prenašaše anđeo. Sveta Obitelj je mogla sve podnijeti jer je bila čvrsta, povezana. Put u Egipat i natrag u izraelsku zemlju, u Nazaret, opasnosti i kušnje do progona, Sveta Obitelj je nosila s nadom u konačan spas.

Na kraju, hvala g. Ivici Ursiću na nadahnutoj radio emisiji za blagdan Svete Obitelji.
Hvala i autoru liturgijske meditacije na portalu Tebe Boga hvalimo, don Antunu Pećaru, čijim izvatkom završavam i dio svog razmišljanja o Svetoj obitelji, zahvaljujući Bogu i ljudima koji vjeruju da je i u ovakvim prilikama moguće nasljedovati ih.

Riječ je dakle o obitelji čiji je život nemiran, opterećen teškim udarcima sudbine. Ta obitelj nije sveta zato što bi bila slatka, preobražena, uzvišena, nego zbog svoje sposobnosti da u svim životnim poteškoćama ne izgubi povjerenje, nadu, vjeru, ljubav. Sveta je zato što njezini članovi stoje jedni iza drugih, premda ponekad svi ne razumiju dokraja postupke drugoga.
Sveta Obitelj - ona nije nedostižni ideal. Ona je izazov koji vrijedi nasljedovati.

http://www.benedictus.info/liturgijske_ ... ws_ID=1806

ZAR NIJE DANAS TAKO U MNOGIM OBIZELJIMA ? Nazalost je...

također preuzeto s jednog foruma,
uz današnji blagdan svete Obitelji i uz ovu situaciju........

Lk 2, 20-40

Često čujemo kako u obiteljima vlada svađa, kako je mužu, ili ženi dosta prepirki sa bračnim partnerom, kako je dosta muke oko plaćanja računa, bolesti djece, pa onda još kad se ta obitelj malo proširi, pa svekar svekrva i tako. Mislim da znate primje obitelji o kojoj govorim. Čini mi se da su te stvari svakodnevne u svakoj obitelji. I sad čovjek često zaželi biti slobodan i nesputan. Kad jednoj takvoj obitelji doće jedan mornar koji je preplovio cijeli svijet i priča im gdje je bio što je sve vidio, normalno je da požele i oni otputovati. Ostaviti svoje brige nekom drugom, a živjeti slobodno. Tako jedan moranr priča obitelji svoga nećaka o tim putovanjima, a nećak onako sav zadivljen i izmoren tim stalnim sitnim svađama poželi otputovati. Jednom im je tako pričao o mapi s blagom. I nakon nekog vremena umre taj mornar i sad kopajući po ono malo stvri što je ostalo nećak nađe pismo i unutra mapa s blagom. Na njoj piše, tvoja obitelj i tvoj dom najveće su blago koje imaš.
Kakve veze ovo ima sa svetom obitelji. Pa kao prvo ni oni nisu bili ništa drugačiji: najprije Marija je bila trudna po Duhu Svetom, možete zamisliti priče s Josipove strane obitelji, s druge strane Josip je bio malo stariji- pa zamislite priče s Marijine strane obitelji. Marija trudna rađa u štali- nisu baš najhigijenskiji uvjeti, smrad, i strah za bolest djeteta koje je tako važno sigurno ih je obuzeo preko svake mjere. Potom odgajati teenagera: koji ionako misle da sve znaju, a sad zamiliste kako je odgajati jednoga koji zbilja zna. Sigurno je bilo problema pa onda priče koje su kružile o Isus da je poludio, da nije svoj, da je opsjednut, ap traži ga policija, pa vjerske vođe ga žele ubiti, druži se s preljubnicima, carnicima, sa svim ološem koji postoji na zemlji. Marija i Josip sigurno su umirali od muke. zato ih mi i častimo kao svetu obitelj, ne kao savršenu obitelj nego kao svetu. uspjeli su usprkos svemu tome sačuvati i vjeru i rasti u znanju i mudrosti.
Samo mala napomena nemojte uvijek gledati stvari iz perspektive završnice, iz Uskrsnuća, nego gledajte stvari onako kako se događaju, jer kraj uvijek daje drugačije svjetlo na događaje, ali mi često ne možemo gledati s kraja stvari. Kad bi ih gledali s kraja onda bismo rado podnijeli i neke muke, i puno više se trudili oko nekih stvari za koje mislimo da nisu bile važne u trenutku kad su se događale.
zato su Marija i Josip mogli se diviti riječima koje su im rekli i Šimun i Ana, unatoč tome što im se dogodilo već more izvanrednih događaja navještenje, Josipov san, poklon kraljeva, anđeli, pastiri. To znači da su oni bili i ostali normalni. Zato ih i slavimo kao svetu obitelj.