www.tebe-trazim.com

neznam sto mi je zadnja dva dana... ne prepoznajem se... isao veceras na na veceru sa kolegama sa faksa i cudan sam sam sebi bio pa tako i njima... postao sam zadnja dva dana uzasno odsutan... kolege mi ispituju sto se sa mnom desava... a ja ni sam neznam sto je samnom... ali ne mogu si pomoc... ne mogu se koncentrirat na to sto drugi prica... jednostavno mi se gadi ako se tako mogu izraziti... slusati njihove price koje su u jednu ruku isprazne...

jednostavno ni sam neznam sto se u tom trenutku dogada... oni pricaju a u glavi muk... nikakve mi misli ne prolaze... i neki mir... koji neznam opisati... osoba nesto kaze kao da nije rekla nista... doslovno kroz jedno uho ude a kroz drugo izade... i samo osjecaj da odem... da ih napustim... i ne mogu docekati da krenemo... i tako vec dva dana...

kao da sam se zasitio necega... neznam ni sam opisati svoje trenutno stanje koje me prati iz dana u dan... i tko zna koliko ce jos trajati

pa me zanima jel netko prosao kroz nesto slicno... bilo kakvo iskustvo i savjet bi mi dobro dosao

neka vas sve blagoslovi Bog i mir vam poda

Obećaj sebi
Da ćeš biti tako jak da ništa neće moći narušiti tvoj mir.
Da ćeš govoriti o zdravlju, sreći i napretku svakome koga sretneš.
Da ćeš pomoći svojim prijateljima da se osjećaju vedrijima i posebnima.
Da ćeš gledati uvijek sunčanu stranu stvarnosti i činiti svoj optimizam
stvarnim.
Da ćeš misliti, raditi, očekivati ono najbolje.
Da ćeš biti oduševljen uspjehom drugih kao svojim vlastitim.
Da ćeš zaboraviti pogreške prošlosti i prionuti na ostvarenje budućnosti.
Da ćeš uvijek imati nasmijano lice i svakom živom stvoru podariti osmijeh
kad ga sretneš.
Da ćeš svoje vrijeme uložiti u svoj osobni rast kako ne bi imao vremena
kritizirati druge.
Da ćeš biti prevelik za brigu,
preplemenit za ljutnju,
prejak za strah.
I presretan da bi pobjedu prepustio brigama

Dragi brate glavu gore Isus te ljubi i ceka tvoj pogled.

Čuj,meni se to isto događalo nekakvih tjedan dana nakon povratka sa seminara Zlatka Sudca.Jednostavno ništa mi oko mene nije bilo interesantno,a pogotovo isprazne priče na poslu i u okolini,niti TV nisam mogla gledati,a novine ne čitam već mjesecima.Ja sam to sebi objasnila tako da više ne gubim vrijeme na isprazne stvari i zadovoljstvo imam samo u vjeri i Bogu.Tu mi je najljepše,a priče o cipelama i sl.mogu saslušati,ali kao što kažeš odsutna i jedva čekam da prestanu.
Tako da ne brineš,to ti je sve normalno,samo je što je nama sada,bar ja sam to primjetila,potrebno što više druženja sa sličnima tj.sa onima koji vjeruju jer mi je vjera sada na prvom mjestu.Prioriteti su se promjenili,i znam da tako treba biti,a Bogu hvala na strpljenju koje mi daje i snagu da izdržim sve izazove u ovom našem materijalstičkom svijetu.

Evo i mene isto u zadnje vrijeme to mući, posao na kojem radim,
pa nijednu riječ nekomo nemogu uputiti o vjeri , totatlno su svi u materijalističkom svijetu, psuje se Bog, i tako služe se bioenergijom , i tako prođem ni dan na poslu da sam tako , kako ti veliš tako osutna i ne mogu više slušati te priče, onda pitma dali je problem u meni ili njima,
pokušam ih sve u srcu dovoditi k Isusu ali neki dan mogu to , neki ne,
tako da te razumijem, !!!

Draga Višnja lijepo si to napisala to če mi biti vodilja za sutra na poslu.
BTB

Dragi Lorde,

I meni je glava na pražnjenju od svijeta, tako da sam poprilično odsutna i zamišljena. Živimo u prebrzom vremenu, informacija bezveznih na pretek, teško se izolirati od svega toga sam.
Bez brige budi... Bog te valjda namjerno "štedi" da čuješ samo bitno i što te može učvrstiti i izgraditi u vjeri.

BTB Brate

Ja se Višnja s tvojim postom i ne slažem jer u Evanđelju je zapisano da se Isus ljutio, nije samo pričao o ljubavi. Imaš ono kad kaže Narode nevjerni i opaki dokle mi vas je podnositi i biti s vama. Piše prejak za strah, I Korinćanima 2 I ja, kada dođoh k vama, braćo da vam navijestim svjedočanstvo Božje, ne dođoh s visokim govorom ili mudrošću, jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Krista i to raspetoga. I sam vam se pokazah slabim, bojažljivim i drhtavim.

i sa mnom je isto tako,..

mislila sam da sa mnom nešto nije u redu, postala sam, kako bih rekla "nezanimljiva za društvo",. više me nije zanimalo koja cura s kojim momkom hoda, tko je koga prevario,. prestala sam komentirati, čak što više počela sam napadati frendice da se tako ne priča o drugima, da ni mi nismo savršene, da svak radi ono što on/ona misli da je najpametnije,..

sreća, pa su ipak te prijateljice dugogodišnje prijateljice i da su me uvijek prihvatale neovisno o svemu,,.. i da šutim,.. njima je ok

najradije bih pričala o Bogu,.. Isusu,.. Mariji.. i shvatim, kako mi je lijepo ovdje s Vama i kako Vas silno volim,..

Meni je nakon mog prvog seminara jako pasala samoća, bila bi se po cijele dane samo molila. Neke svjetovne želje su se potpuno ugasile, nestale (želja za putovanjima, za pomodarstvom i lijepom odjećom, svjetovnom glazbom, televizijom, knjigama... to sam s vremenom primijetila). Mislim da nisam nikad imala takvu "prazninu u glavi" kakvu, Bitlorde, opisuješ.. Duh daje što kome hoće.. Ili možda mi reagiramo svak na svoj, specifičan način, ovisno od karaktera..
Jedna moja kolegica je rekla da se nakon seminara jenostavno nije mogla naljutiti, ni na djecu, ni na muža, ni na poslu.. Al brzo je prođe

Dragi IvanaM i BiTLORD,savršeno razumijem o čemu pišete i što osjećate,jer se i ja unazad nekog vremena upravo tako osjećam.Apsolutno su mi postale nezanimljive sve one teme bez kojih prije nisam mogla zamislit moja druženja sa prijateljima ili kolegicama.Ništa mi nije više važno,važna mi je samo molitva i odlazak negdje u samoću,...nažalost, moje prijateljice su uglavnom nevjernice i ja sa njima o vjeri nemogu pričati(a na poslu pogotovo)...i to mi užasno fali ali,molim se za njih da se obrate.Za sada je to jedino što mogu za njih uraditi,jer kad pokušam načeti temu o vjeri gledaju u mene kao u sedmo čudo.....ali,ja ih svejedno volim i vjerujem da će Isus uslišati moje molitve.

hvala svima na savjetima

vidim da se vecina nas nalazi u slicnoj ako ne i istoj situaciji... mozda je malo nespretno receno "praznina u glavi"... pod tim sam mislio da o nicem ne razmisljam... gledam u nesto (recimo natpis: zabranjeno pusenje) a ne citam to vec samo gledam... o nicem ne razmisljam... a oni bla bla bla...

kazu nesto i ja dodam... kad ono... pa to smo vec rekli...

valjda mi ne pasu... sta ja znam...

mislim da je najveci problem sto u drustvu zaboravim na Boga i tad si nazalost svasta dam za pravo reci... pa mi kasnije bude zao i muci me... ova dva dana sam malo vise presutio drzeci pod kontrolom koliko toliko svoje rijeci... pa onda su mi njihovi razgovori postali dosadni i naporni jer vise nisam sudjelovao pa je valjda to razlog moje odsutnosti... to sam shavtio pricajuci sa jednom clanicom TT koju ovom prilikom pozdravljam... znat ce ona kad procita (puno joj hvala)...

ma bolje da se primim ucenja... ostavit ove gluposti... dosao sam studirati a tratiti dane tak da cu nesto morati rezati u dnevnom rasporedu ...

hvala svim jos jednom... neka vas prati Bozji blagoslov gdje god bili