www.tebe-trazim.com

Mudraci se raspituju u Jeruzalemu: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda (izvorno en anatole - u izlasku sunca, na istoku) pa dođosmo pokloniti mu se." I kad su doznali za Betlehem, pođoše i gle, "zvijezda kojoj vidješe izlazak (en entole - u izlasku sunca, u zoru) iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete." (Mt 2, 2. 9)

"Vidjesmo Zvijezdu njegovu" (Mt 2, 2. 9)

Danas se redovito tumači zvijezda kao simbol kraljevskog i božanskog dostojanstva. Simbol je poznat u svim velikim religijama svijeta. Značajna je simbolika "zvijezde" u grčko-rimskom svijetu u kojemu nastaje Matejevo evanđelje.


Jednako kod Rimljana. Zvijezda Venera vodi Eneju od Troje do Rima. Od 48. prije Krista na novcu je prikazana Venera sa zvijezdom u kosi.



U židovstvu se pojavljuje zvijezda, kao znak kraljevske vlasti i dostojanstva, povrh glave Aleksandra Janeja (103-76. pr. K.). Od 37. godine Herod Veliki se prikazuje među dioskurima sa zvijezdom, znakom kraljevskog dostojanstva. I Bar Kohba (132-135), začetnik Drugog židovskog ustanka, nosi časni naslov "Sin zvijezde" i kuje novac sa zvijezdom nad hramom. Budući da je bio lažni Mesija, Židovi će ga prozvati Bar-Kosba, "Sin laži".

U židovskim midrašima (poučno rabinsko izlaganje Biblije) zvijezda igra veliku ulogu. Kad se rodio Abraham dođoše zvjezdoznanci pred kralja Nimruda i rekoše mu: "Terahu se rodi sin. Izašla je zvijezda i progutala četiri zvijezde neba." I u drugom čitamo: "U noći, kad se Abraham rodi, velika zvijezda dođe od izlaska sunca i preleti nebo." Slično govore o velikom svjetlu na dan rođenja Izaka, Mojsija i drugih vođa naroda.



Zvijezda kod Mateju je isto simbol kraljevske i božanske vlasti. To Matej izričito kaže: mudraci vidješe zvijezdu - simbol kralja-Boga; iđaše pred njima, pokazujući im put "židovskom kralju"; zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše Dijete - završava svoju simboliku povrh Djeteta.

Matej ističe: "zaustavi se nad Djetetom", znači da je to istiniti Kralj s kojim započinje novo, posljednje vrijeme, novo doba. Grčki, rimski i židovski kraljevi nestaju, ostaje samo Dijete koji je doista istiniti i Kralj i Bog, istiniti i pravi Spasitelj, Dobročinitelj, Objava Boga, prisutni Bog. Mudraci mu se poklone kao pravom Bogu.

Drevno proroštvo govori: "Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže." (Br 24, 17) Zvijezda i žezlo su simboli kraljevske vlasti. Objava "zvijezde" mudracima, ne samo što ostvaruje to drevno proroštvo nego ga neizmjerno nadilazi: Dijete kojemu se klanjaju nije samo Kralj nego i Bogojavljenje, pravi Bog, Spasitelj svijeta.

Kako će ostvariti svoje kraljevstvo pokazuje Kalvarija: kroz svoju muku, smrt i uskrsnuće, kroz pashalno otajstvo kojim započinje eshatološko vrijeme, posljednja vremena. Zato i na križu stoji isti naslov: "Kralj židovski". Taj naslov, koji je dolaskom mudraca uznemirio Heroda i sav Jeruzalem, tako će i u ostvarenju kraljevstva uznemiriti Pilata i židovsko službeno predstavništvo, glavare svećenički i pismoznance (Mt 27, 37).

Zvijezda repatica
U svetoj noći
darivala je sjaj svoj žut,
pastirima i kraljevima
do betlehemske štalice
osvijetlila je put.

Zajedno sa zajednicama kršćanskoga Istoka, osobito odanima svetoj Bogorodici, zazovimo zaštitu Marijinu nad sveopću Crkvu, kako bi mogla čitavim svijetom proširiti Kristovo Evanđelje, Lumen gentium, svjetlo sviju naroda.

Mudraci su neki na istoku (tradicija ih naziva Baltazar, Melkior i Gaspar), ugledali cudnovato sjajnu zvijezdu…Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojavise u Jeruzalemu raspitujuci se: "Gdje je taj novorodjeni kralj zidovski? Njihova im je stara predaja govorila da ce se na zemlji pojaviti zvijezda jednoga novoga, drugacijega kralja, koji ce citavu zemlju povesti putem nove svjetlosti Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dodjosmo pokloniti." … Zazeljeli su vidjeti, upoznati toga kralja, pa krenuse na put… Put ih je vodio do svetog Izraelskog grada Jeruzalema… Pomislise, razmisljajuci onako ljudskom logikom, da su dosli na pravo mjesto. Medju svim zvijezdama na nebu, jedna zauzima posebno mjesto u srcima svih ljudi. Rijec je, naravno, o Betlehemskoj zvijezdi. U Jeruzalemu stoluje kralj… Stadose se raspitivati. "Gdje je taj novorodjeni kralj zidovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu s dodjosmo pokloniti." Ona je jedan od vaznijih motiva jaslica, osnovne bozicne dekoracije sviju crkava. Ona je ta koja je mudrace vodila malom Isusu, ona je ta koja je obasjavala noc Kristova rodjenja. No je li ona stvarno postojala ili je rijec o mastariji umjetnika koji su opisivali Kristovo rodjenje? Mozemo li pomocu nje odrediti kada se Krist rodio?


Čitanje iz knjige proroka Izaije:

Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi,

nad tobom blista Slava Jahvina.

A zemlju, evo, tmina pokriva,

i mrklina narode!

A tebe obasjava Jahve,

i Slava se njegova javlja

nad tobom.

K tvojoj svjetlosti koračaju narodi,

i kraljevi k istoku tvoga sjaja.

Podigni oči, obazri se:

svi se sabiru, k tebi dolaze.

Sinovi tvoji dolaze izdaleka,

kćeri ti nose u naručju.

Gledat ćeš tad i sjati radošću,

igrat će srce i širit' se,

jer k tebi će poteći bogatstvo mora,



blago naroda k tebi će pritjecati.

Mnoštvo deva prekrit će te,

jednogrbe deve iz Midjana i Efe.

Svi će iz Šebe doći

donoseći zlato i tamjan

i hvale Jahvi pjevajući (Iz 60,1-6).

Ima uvijek, u svakom vremenu, tako i medju nama i medju svim narodima onih kojima smeta svjetlo Bozicne zvijezde…Nasa zvijezda vodilja, je nas putokaz..
.Bog je bas zato postao Bozic, Emanuel, Bog s nama.., svjetlo neugasivo i sigurna zvijezda vodilja
i Bozja novost kojom ona ulazi i obasjava nase tmine i mrkline svakog covjeka i vremena .Svako vrjeme nosi svoje i u svakom ima "nekog cudnog straha i uznemirenosti" pred tom Bozicnom svjetloscu… Ovo vrijeme je ludo, brzo vrijeme...covjek se jos ni ne snadje i vec je zalutao...I tako na razne nacine nude zemaljsko u zamjenu za to nebesko… Nasa RKCrkva danas , na celu sa svetim Ocem, cesto ponavljala za vrijeme Dosasca i Bozicnih dana, da se na ovu zemlju u mnoga podrucja ljudskoga zivota uvukla tama i mrklina ih je prekrila…da se mnogo toga na zemlji, upravo krivnjom ljudske pohlepe, sebicnosti, vlasti pa i lazne mudrosti, ispremijesalo.., u ljudskim srcima, u obiteljima, medju narodima…jednostavno medju nama.. Da se mnogo toga uzaludno pokusava rasvijetliti, ali umjetnom nekom zemaljskom ponudom tako zvanih sloboda .U mnoga se ljudska srca uvuklo beznadje, strah pred zivotom… Ima i nase vrijeme svoja "babilonska ropstva".., ima svoje "razorene hramove"…
Ali, Bog je bas zato postao Bozic, Emanuel, Bog s nama.., svjetlo neugasivo i sigurna zvijezda vodilja…Bog treba ovoj zemlji i svim ljudima!

Spasitelju!Obasjaj i moj grad poput Jeruzalema.Obasjaj Tebe-Trazim..
Ne trebaš kucati,
vrata mog grada otvorih Ti davnih zora
i Zlatna i Srebrena i Željezna,
čisteći prostore u sebi
da Ti se svide.

Grad je otključan.

Al' što može bijedan stvor
izgubljen u blještavilu
umjetnih pahulja, zvijezda,
kuglica, viline kosice,
otuđenih iz starih djedovih kutija
čarobinh mirisa pučke pobožnosti,
preimenovanih u trpeze ukrasa
i raskoši do sitosti, izmještenih na stolove,
prozore, vrata, iscrtane po stolnjacima,
čašama, staklenim stalcima?

Zar odsklizati se na slikanim saonicama
Crvenog Djede, na grani od jelke, čizmi…?

Gdje si Spasitelju?


I djeca dobiše odjeću za doček novoga,
a ne kleknuše,
i bor uzeše, a jasle i Tvoje siromaštvo
ne primijetiše.

Repatica tek neke privuče da je slijede
i budu spašeni,
jer se pokloniše.

Daj nam kleknuti pred Tvojim siromaštvom
naći najbliže
Tebi najsličnije,
najdraže,
po kojima ćeš
brojiti nam djela
svojih Blaženstava.

Zasljepljenost danas nam prijeti da i pri svjetlu nista ne vidimo ,jer smo opcarani umjetnim svjetlom…

Zvijezda je pozvala mudrace u ono vrijeme s istoka, tako i danas bozanska milost zove nas gresnike iz ovozemaljske tastine na pokoru,da potrazimo Novorodjenoga Kralja.Da ,ta ista zvijezda porucuje ,da podjemo u potragu da ga nadjemo ,da ga slvimo..i stujemo.. I u ono vrijeme nisu svi bili koji su proucavali prirodu i nebo, na temelju svojih spoznaja o njoj, dosli do poklona njezinu Stvoritelju, kao sto nisu svi koji su slusali prorocku rijec prihvatili vjeru u jedinoga i pravoga Boga.. Tako pokloni triju mudraca-kraljeva Novorodjenome Kralju , ima duboko simbolicno znacenje i za danasnjeg covjeka,za sve nas.Zvijezda vodilja , ona nam predstavlja kao mudrace, osobe koje iscitavaju znakove vremena I danas mnogi proucavaju, ali pritom zna se dogoditi da nista ne vide..osim neba i prirode.Nema onog svijetla, nikakva traga, onoga svjetla koje bi ih vodilo sve do " Betlehemskog Svjetla , istinitog koje prosvjetljuje svakog covjeka" . Postoji svjetlo, u evandjelju simbolizirano cudesnom zvijezdom, koje nas vodi dalje, cak s onu stranu prirode, sve do njezina Iskona i Temelja . Zato budimo "miroljubivi", toje zivot pokore. Sretni uvjeti u kojima se nalazi milost mirne savjesti, uzdanje u sveto vodjenje, bogatstvo bratske ljubavi.Jer nije danas svijetlo sve sto sja..Isto se moze reci i za nase vrijeme,da i danas postoje mudraci koje svjetlo sto ga otkrivaju gledajuci ili proucavajuci sebe i prirodu vodi u potragu za onim zadnjim iza i s onu stranu prirode i njezinih zakona, kao i oni koji u prorockim i Isusovim rijecima zapisanim u Svetom pismu prepoznaju Bozji govor covjeku.Mudraci .. oni su osobe koji imaju srce otvoreno za istinu i za istinsku mudrost. Svoje oci podizu uvis, k nebu i na nebu iscitavaju poruku koja ih dovodi do Novorodjenoga: "Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova!" O, kako su razliciti od danasnjeg covjeka cije su oci upravljene gotovo iskljucvo prema zemlji.
Zvijezda simbolizira obasjanost bozanskom miloscu, ali i spoznaju istine. Isus, od kojega proizlazi svaka milost, govori u Otkrivenju: "Ja sam... sjajna zvijezda Danica" (22, 16)... Krist je sjajna zvijezda koja obasjava razum, jutarnja zvijezda u spoznaji istine Danasnji covjek ne trazi znak....zvijezdu na nebu, gore u visini, nego na zemlji: u medijima ,modi , politici,onome sto je „in“u gospodarstvu i sticanju, sportu i zabavi,nesto sto je navikano ,i sto se ocima moze vidjeti.. itd.Pomislimo samo , koliko zvijezda i zvjezdica na umjetnom nebu svagdanjeg zivota diljem svijeta stoji. Suvremeni je covjek opcaran svjetlom tih umjetnih zvijezda i umjetnih svjetlila te je gotovo nesposoban podici oci uvis, k nebu te prepoznati bozicnu," Bozju zvijezdu vodilju".
Ali postoje takodjer drugi, ne samo uceni , nego i mnogi "obicni" ljudi, koji ostaju stajati na mjestu, s kojeg ih ni prirodno ni natprirodno svjetlo ne moze pokrenuti, jer im ni njihovo postojanje, ni toliko toga divnoga sto ih okruzuje, kao ni mnogi poticaji koje im Bog upucuje posredstvom svoje Crkve i na mnoge druge nacine, u religioznom smislu ne znace nista ili gotovo nista. Zbog toga je opravdano pitanje: "Gdje je taj novorodjeni Kralj?". Gdje se on danas skriva? - Zasigurno ne na mnogobrojnim bozicnim reklamam ,sajmovima , skupim poklonima.Isto tako zasigurno nije skriven u bogatstvu blagdanskog stola ili bozicnih ukrasa. Ne ON nije ni tamo gdje bi smo ga najvise ocekivali. Da, kralja se ocekuje , u bogatstvu, u zlatu i srebru. Isus nije takav kralj. On sam za sebe govori: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta" (usp. Iv 18,36). To dokazuje svojim rodjenjem. A na nama je zapitati se gdje smo mi: s onima koji vide tragove Stvoritelja u prirodi i prihvacaju njegovu objavu po prorocima i u Isusu Kristu, ili u krugu onih koji su ravnodusni prema tolikim redovnim i izvanrednim znakovima koji nas pozivaju da se poklonimo Bogu, Stvoritelju svijeta i covjeka u njemu.
Navika je najveci neprijatelj covjekova duha, jer ga uspavljuje. "Isus je rodjen u skromnosti staje, u siromasnoj obitelji; priprosti pastiri prvi su svjedoci dogadjaja. U tom ubostvu ocituje se slava neba." Andjeli s pastirima slavoslove; a mudraci, predvodjeni zvijezdom, dolaze da mu se poklone. Jer kao nejako dijete radi nas rodi se vjeciti Bog!".
Mi smo uvijek u opasnosti da se jednostavno naviknemo na tolike cudesne pojave u nama i oko nas, pa da uopce ne vidimo "zvjezdu vodilju" njezinu cudesnost i ne razmisljamo o njoj, nego je jednostavno prihvacamo kao nesto sto bas tako mora biti. Zato nam je potrebna ona budnost duha koju su posjedovali mudraci, da bismo se s njima mogli zaputiti na put do Betlehema, na poklon Novorodjenom Kralju koji, iako Stvoritelj i Gospodar svjetova, kao siromasno dijete lezi u jaslama. I u ono vrijeme ,mudraci su se suocili na putu do Betlehema s mnogim problemima.Vjerojatno kao i mi danas . Prolazili su kroz razlicita mjesta, upoznajuci putem razlicite ljude, zasigurno su kao postovani ljudi mogli skrenuti s puta i ostati na razlicitim gozbama, primamljivim slavljima, ovozemaljskim radostima, a ipak nisu odustali od cilja . Zanimljivo je , i mudraci su ulaskom u grad Jeruzalem, tj. u prostor umjetnih svjetlila , pa makar se radilo o svjetlu baklji , izgubili iz vida Bozicnu zvijezdu. Tek kad su napustili Jeruzalem ponovno su je ugledali: "Oni saslusavsi kralja (Heroda), podjose. I gle, zvijezda kojoj vidjese izlazak idjase pred njima sve dok ne stize i zaustavi se povrh mjesta gdje bijase dijete."
No, zvijezda koju su ugledali kao znak bila im je zvijezda vodilja koja ih je vodila prema jedinom pravom cilju. Svim srcem su zudjeli da se poklone malom Kralju, uzastopno postavljajuci putem pitanje: "Gdje je novorodjeni Kralj?". Njihova upornost urodila je uspjehom. "I gle, zvijezda kojoj vidjese izlazak idjase pred njima sve dok ne stize i zaustavi se povrh mjesta gdje bijase dijete Kad ugledase zvijezdu, obradovase se radoscu veoma velikom" (Mt 2, 9). Zvijezda na nebu, kao putokaz i zvijezda vodilja uzrok je veoma velike radosti kod mudraca. Ona im je jamac da su na dobrom putu, no da bi je ugledali, trebali su napustiti grad i njegova umjetna svjetlila.
. Kad ugledase zvijezdu, obradovase se radoscu veoma velikom. Udju u kucu, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu nicice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu." (Mt 2, 9-12).
Jedna mala zvijezda bila je mudracima dovoljan znak da dodju do cilja ,neka bude i nama vodilja...“"Zvijezda vodilja"Ona je kao znak cijelo vrijeme bila na nebu, no samo su je tri mudraca slijedila i shvatila njezinu duboku znakovitost. Ona je bila na nebu za sve, no nisu je svi prepoznali. i danas postoji znak koji nam upucuje na to malo Dijete rodjeno u Betlehemu . Neki puta nam se cini kao da danasnjem svijetu nije cilj doci do Betlehema, doci do mjesta rodjenja Spasitelja koji je bas radi covjeka i radi njegova spasenja sisao s nebesa. Zvijezda na nebu poziv je da se ide naprijed, da se nastavi putovanje. Poruka je to i pouka danasnjem covjeku: zeli li iskusiti istinsku i duboku bozicnu radost treba krenuti na put, na putovanje izvan prostora umjetnih svjetlila koja su tako blizu i tako ocaravajuci svijetle.Svi smo pozvani da u vrijeme Bozica izadjemo iz svojih toplih domova , na hladnocu, ispod neba... Pogledajmo srcem prema nebu. Bude li nam srce gledalo cistocom dobrote i trazilo Isusa zasigurno cemo naci zvijezdu koja ce nas voditi do mjesta gdje je rodj Molimo, braco i sestre, u ovo sveto vrijeme za tu mudrost, molimo za spasonosnu budnost, kako ne bismo kod zdravih ociju bili kao slijepci, i da nam se ne bi dogodilo da zaspemo na smrt. Molimo da ne postanemo nezahvalni velikom Darovatelju, malom Kralju. Dobit cemo znak u nasem srcu koji ce nas voditi do samog mjesta gdje lezi mali Isus.
Neka to bude pravi smisao i pravi dozivljaj Bozica?

Nasa zvijezda vodilja, je nas putokaz..kompas,gdje se covjek uvjek moze orijentirati...ideli pravim putem,ili kuda vodi njegov zivot...
.Bog je bas zato postao Bozic, Emanuel, Bog s nama.., svjetlo neugasivo i sigurna zvijezda vodilja,da ne skrecemo s puta,da ne gubimo nadu ..da ne tugujemo,nego da budemo radosni...
Emanuel... Bozja novost kojom ona ulazi i obasjava nase tmine i mrkline svakog covjeka i vremena.Ovo vrjeme nosi nadu , "zvijezda vodilja" Bez straha i uznemirenosti ,donosi Radost...donosi spas za svakog covjeka.. Medju svim zvijezdama na nebu, jedna zauzima posebno mjesto u srcima svih ljudi. Rijec je, naravno, o Betlehemskoj zvijezdi. U Jeruzalemu stoluje kralj… Stadose se raspitivati. "Gdje je taj novorodjeni kralj zidovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu s dodjosmo pokloniti."
Ti bi rado upoznao Novorodjenoga Kralja,koji je rodjen u skromnosti staje, u siromasnoj obitelji; priprosti pastiri prvi su svjedoci dogadjaja. U tom ubostvu ocituje se slava neba.
Nasa zvijezda vodilja ,vodi svakog covjeka k njemu. Ali ona ne moze samo one dovesti koji je sljede, ona i zeli da svaki covjek vidi i osjeti tu radost i veselje..To je put, koji i danas vodi u prostu stalicu , u Bozji dom. Idi i ti tim putem i upoznat ces "Novorodjenoga Kralja" Oca Nasega u njegovoj ljubavi. On otvara svoje srce onima koji idu putem
za Betlehem....

Repatica tek neke privuče da je slijede i budu spašeni, jer se pokloniše.





Ima trenutaka u čovjekovu životu, kad mislimo da se dalje više ne može, kad nam se čini da će nas problemi života smrviti, vlastita nevjera pregaziti, pa nam dođe da proplačemo od jada, bijesa ili stida. I naviru nam bogohulničke misli pa pitamo Boga: »Reci, brineš li se ti za mene? Zanima li te moja sudbina? Boli li te moja bol? Imaš li ti zapravo srce koje suosjeća, koje plače, koje zebe, strahuje?« I onda dolaze jaslice kao odgovor na te naše strepnje. Evo, ovako je Bog ljubio ovaj svijet. Dao je za njega svoga jedinoga Sina. Jest, Bog zna za našu sudbinu, on dijeli s nam istu tu sudbinu. On ima srce, veliko, ljudsko, dobro srce, koje zna plakati i radovati se, koje plače i zebe, koje prije svega i iznad svega ljubi. Ljubi svakog od nas poimence.

Mi vjernici moramo biti pastiri koji će raznijeti tu vijest. Nije dovoljno raznježiti se, pjevati radosne pjesme, nego je potrebno da Isus postane stvarnost. Kako ćemo to učiniti? Onako kako je to činila Marija. Isus se rodio malen, slab, nemoćan. On ne može govoriti: treba naša usta da može izreći poruku nade. On ne može hodati: treba naše noge da može stići do svih ljudi. On ne može djelovati: potrebne su mu naše ruke da može činiti dobro.

Sva čovjekova traganja da sebi napravi boga ostala su jalova, bezuspješna. Jer Bog nije predmet koji se može naći. Bog je uvijek dar čovjeku. Mi imamo samo neutaživu želju za njim, da ispuni našu prazninu. Zaniječe li čovjek tu čežnju, nužno postaje nesretan.