www.tebe-trazim.com

Čovjek ljubi kad je spreman odreći se sebe. “ Tko izgubi svoj život, sačuvat će ga.”

4-6 redak: Ljubav se shvaća logikom srca. «Srce ima svoje razloge koje razum ne razumije». Ljubav se ne hvali, ne gleda sebe, ljubav je strpljiva, dugotrajna, ne vrti se oko sebe, zaboravlja sebe, ponizna je, sebe se odri­če, velikodušno podnosi drugoga, nije nepristojna, profinjena je i mila, plemenita, pazi na male stvari, ne traži priznanje, ne traži prednost, priznaje drugima dobro, ne zavidi, hvali druge, traži dobro drugoga, tuđi uspjeh doživljava kao svoj, raste preko uspjeha drugih, ne da se ogorčiti ni razljutiti zlom drugoga, spremno oprašta, ne pamti zlo, ne kapitulira u teškoćama već ih svladava, uvijek je tu za dru­goga. Dobrostiva je i dobrohotna, ne veseli se nepravdi, ne raduje se tuđem padu i zlu. ne nadima se, mirna je, blaga, tiha, prihvaća i čuva drugoga, ima suosjećanja s drugim, ako je stroga nije oštra, nosi ulje blagosti, ne traži priznanje, nije ironična ni cinična, poštuje druge.

Evo za nase mlade,goji gore od ljubavi...da se malo izjasnu...

Da ljubim, nauči me Gospodine.

... poznate su riječi B. Pascala, podjednako često zloupotrebljavane kao i one A. de Saint-Exupery-ja: "Samo srcem se dobro vidi, bitno je očima nevidljivo."

Jer za to isto "srce" u Sv. Pismu nalazimo i ovakve riječi:

Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? (Jr 17,9)

Istina je i ono prvo i ovo drugo, rekao bih. Kao lice i naličje medalje, stvari počesto nisu (samo) onakve kakve se čine na prvi pogled.

Ljubav nije samo stvar srca, nego cijelog našeg bića, pa tako i razuma:

Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. (Mt 22,37)

“Ljepota zrači iznutra kada ste mekog srca i puni ljubavi i sreće.”

Ljubav postaje svjesna sebe onda kada se objavljuje, i utoliko vise onaj koji je obuzet njome ne samo sto je prihvaca nego je i ohrabruje, nazivajuci je imenom, to vise ona, ljubav, buja u njemu i nadvladava ga.
On zraci ljubavlju,i bez izgovorenih rijeci ljubavi..osjeti se ta prava ljubav...

Ljubav je snaga koja ruši sve zapreke, prodire u sve tamne zakutke svijeta, svladava sve udaljenosti između ljudi, pobjeđuje sebičnost, patnju, smrt. Ljubav nas na svojim krilima nosi do Srca Božjega. Ako ne odlučimo pravo ljubiti ostajemo neostvareni, u srži nezadovoljni, nanosimo drugima boli, a i sami sebe osuđujemo na patnju.

Svaki je covjek pozvan na ljubav, pozvan ljubiti i biti ljubljen jer stvoren je za ljubav! Kada mu je ljubav uskracena, kada je sprijecen darovati je, u covjeku se nesto buni, uznemiruje, protestira .Covjek,kada pomisli samo na rijec ljubav,odmah u masti dolaze mu pred oci…crveno srce,najcesce i crvene ruze,tekstovi pjesama o ljubavi itd.
Dvoje mladih,zagrljenih,nasijanih..sretnih i veselih…Svi mi volimo da smo ljubljeni i da ljubimo..To je slika ,koja nije podpuna,kojoj nesto fali,odnosno fali joj ono najosnovnije...

Prava ljubav za sobom povlači jednu ogromnu odgovornost. A riječ ''odgovornost'' u svome korijenu ima riječ ''odgovor''! Ovako gledajući: ljubav bi bila odgovor na poziv Onome o kome sveti Ivan govori u svojoj poslanici, a to je poziv na ljubav! Taj odgovor ostvarujemo ljubeći onoga koga nam je Bog stavio na životni put jer ''bližnji nam je darovan da očitujemo Bogu koliko ga ljubimo'' (sv. Katarina Sijenska).

Ali mladost –ludost,cesto brzina ,pravi zbrku na svom putu ljubavi, mi zedjamo biti ljubljeni i ljubiti .Istinska ljubav je samo ona koja prihvaca drugogoga , koja je sposobna podnositi mane i nedostatke drugoga,biti uljudna i sposobna zrtvovati se za drugoga, biti vjerana i cekati i biti strpljiva. Tamo gdje ljubav nije sposobna podnosti nesporazume ,odnosno nositi drugoga ,onda ona nije u podpunosti .To je zaljubljenost ,vrijeme koje je pripravak za ljubav ,momentalno odusevljenje i zanos,necega novoga ,odnosno .."tom osobom"
A znamo da ono sto je sagradjeno na pijesku nema cvrstog temelja i rusi se ''kad navale bujice i duhnu vjetrovi'' (usp. Mt 7, 24 - 27).

Ono sto je sagradjeno na lazi,propada.. Uspjeha,ne moze nikako biti ,jer se cesto sagradi na lazi ,gdje s vremenom propada..i sve nestaje....
Netko ce reci kako je to samo nesavrsena ljubav kojoj treba vremena za savrsenstvo.Da bi zaista uvidio istinsku ljubav,potrebno je biti razborit.. Razborit covjek ,moze da kontrolira srce iz kojeg proizlazi ljubav.. Ljubav nije razlog da se odreknemo pameti.A to je najvececa greska koju mladi cine...danas,svjesno ili bez znanja..
Razboritost nam pomaze da odlucimo koje zelje treba zadovoljiti i kako.Razboritost,znaci biti oprezan..Za sve u zivotu,polazemo neki ispit ..da bi se usavrslili u tome..pa tako je i zaljubljenost potrebna...da bi se ostvarila ljubav..
Ali nema nesavrsene ljubavi: ili je ljubav ili nije ljubav – izmedju nema mjesta za nesto trece! Ona se samo moze ocitovati s manje ili vise jakosti, kako je kome darovano od Boga. Netko je sposoban vise trpjeti te na taj nacin i jace ljubiti u Gospodinu, a netko opet moze, u usporedbi s drugim, ''manje'' ljubiti, ali bitno je da daje sve..

Smiješ naravno, meni barem ne smetaju citati iz Sv. Pisma. Evo još nekoliko:

Gospodin s nebesa gleda na sinove ljudske da vidi ima li tko razuman Boga da traži. (Ps 14,2)

Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. (1 Iv 5,20)

Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška. (Izr 18,2)

Zapravo su srce i razum nerazdružive 'moći duše':

Razumno srce traži znanje, a bezumnička se usta bave ludošću. (Izr 15,4)

Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne. (Ps 49,4)

Tko ima dovoljno veliko srce????
Tko ima dovoljno razuma????

Nitko osim Boga.