www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 16 lip 2024 02:33

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 69 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov: Duhovna suhoća
PostPostano: 27 lip 2006 14:28 
Odsutan
Admin

Pridružen: 27 sij 2006 14:21
Postovi: 1048
Lokacija: Hrvatska, Požega
Podijelio: 17 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
Evo, imam osjećaj da se mnogi od vas bore s duhovnom suhoćom. Koju tahtiku upotrebljavate kad imate osjećaj da vas je Bog napustio? Da niste zaslužili Njegovu ljubav? Imate li katkad osjećaj da je daleko od vas? Sigurno se katkad nemožete ni moliti ili se osjećate ''zgaženo'' kad se molite?
Nekad osjećate da Bog ne uslišava vaše molitve? Nekad vam dolazi sumnja? Pitate se sigurno često: Što je ovo sad i zašto mi se događa? Ne nalazite nasladu u vjeri i molitvi nekad?

Kako ostati čvrst i u vjeri kad dođe to vrijeme?

Postavlja se pitanje: Da li Bog to dopušta?

Jeli to đavolska napast? Možda je to neka kušnja? Možda je to normalni tijek na duhovnom putu?

I što sad?

1. Slomiti to u Isusovo ime ili
2. Prihvatiti
3. Pokušati prihvatiti, žmirit i grčevito se borit i frcati na sve strane
4. Ne dirati ništa

Sigurno i ti imaš način kako se boriš s tim?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 27 lip 2006 14:34 
Odsutan
Admin

Pridružen: 27 sij 2006 14:21
Postovi: 1048
Lokacija: Hrvatska, Požega
Podijelio: 17 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
Neću se vratit nikada
Neću se vratit nikada

:r086:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 27 lip 2006 18:26 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 svi 2006 10:37
Postovi: 115
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
vjeko napisao:
Neću se vratit nikada
Neću se vratit nikada

:r086:


NIKADA


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 27 lip 2006 19:52 
Odsutan
Admin

Pridružen: 27 sij 2006 14:21
Postovi: 1048
Lokacija: Hrvatska, Požega
Podijelio: 17 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
Koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli (Heb 12,5)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 29 lip 2006 18:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6390
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
Duhovna suhoca.Od rodjenja zivimpo vjeri ona me nikada nije napuscala.Samo kroz zivot sam naucila da je nekiputa jaca a neki puta slabija.Bila sam puno puta u kriznom razdoblju i onda jednostavno kazem Isuse ja ne mogu dalje sada je na Tebi da Ti ucinis svoje...
Uvjek i u svako doba pricam sa njim,imam osjecaj da je ON uz mene,da sjedi pored mene,imala sam nakana prije za koje sam molila i nikada se nisu ostvarile,u vise situacija moje bolesti ,i mojih teskih trenutaka,i u skroz teskim situacijama kad sam dozivljavala sokove pokusal sam vis puta i skoro uvjek da se i za mene samu molim,ali svaki put kada pocnem uvjek je doslo prebrzo nesto novo sto je bilo vaznije od mojeg tako da sam uvjek prestajala sa mojim...
I evo od kada sam na TEBE _TRAZIM molim svaki dan bez problema...
Vise puta sam zapadala u kusnju kada nisam mogla da skruseno molim,to mi se desavalo kada sam bila u situacijama,kusnje i sokova...
Danas je to drugacije,drugacije pristupam molitvi,danas puno vise vremena posvecujem za razmisljanje,i ispitujem sta sam danas radila,dali sam nesto zrtvovala,dali sam se savladala ,dali sam pomogla,dali sam pokazala ljibav,gdje sam se mogla drugacije ponasati i sta sam mogla bolje da uradim,staje danas naj bolje bilo...
Imam ja i danas onu drugu stranu gdje nisam savrsena i gdje zakazem,ali tu igraju ulogu i drugi i oni oko mene i oni samnom......Kroz zivot sam naucila ono sto je dobro za mene ne mora da bude dobro za drugoga,tako da cesto dodje do nesporazuma ,tu mije ta Duhovna suhoca poneki puta i danas prisutna,zato radim na tome da ne dozvolim ,da budem cvrsta i da pustim Gospodinu Isusu da me ON vodi...Ne znam dali smijem ovako da kazem u zadnje vrijeme sam se sprijateljila sa DUHOM SV. sto to do sada nije bilo uobicajeno,ja jesam molila molitve Duha sv. ali nisam ga nikada zazivala ,danas mije nezamislivo da prodje dan bez toga,to mije jedna nova staza koja mije nedostajala....vidjela sam da je za neke stvari pametnije pricekati malo,ako nismo sigurni zato tako mora biti strpljenje je uvijek prava stvar,ako prenaglimo nije dobro onda moramo da se pokajemo a to je poneki puta tesko,zaso strpljenje ima kod mene veliku prednost.i u Duhovnom zivotu i u privatnom zivotu...Ali suhoca sama mise ne svidja....Duse Sveti,ponizno Te molim da vazda budes uz mene,da i svim stvarima radim samo op Tvojojm nadahnicima...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 22 stu 2006 20:38 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6390
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
Molitva mora dame mjenja..i to je najvaznije...
Cesto puta molimo iz navike,pa ako smo jos i rastreseni i ne mozemo da se skoncentrisemo,tada ta molitva dobiva drugaciju vrijednos nego sto smo ocekivali.
Mene je molitva izmjenila u puno stvari,nisam prije to shvatila
zanaci ako me molitva ne mjenja,onda nije uredu molitva ..
"ili moj pristup molitvi"ja ocekujem osjecaj "Bozje prisutnosti"
znaci u molitvi ocekujem "Milos Bozju" prisutnost Bozju
Bog me mjenja,on me posvecuje,preobrazava me,daje mi darove..
Zato trebamo dati upravo sada Duhu Sv. da nas vodi,da nas pomaze,da nas oblije rosom Bozjeg blagoslova,sada jer je bas sada samnom u molitvi
Bas sada je vazno,kako se molim,sta trazim,sta zrtvujem u sta vjerujem
sada odlucujem.....dobro ili loso...bas sada moram obratiti paznju na rijeci
koje izgovaram..jer one mogu dami se ostvare..a da i nisam svjesna toga.
Trebam postati preobrazena srca,znaci svjedociti ono sto osjecam u srcu
i u sta vjerujem,i ako nemam ljubavi nemam nista...

ONO STO NOSIS TO SI


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 22 stu 2006 21:20 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6390
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 46 zahvala
Duhovna suhoca.Zasto Bog dopusta osjecaj samoce i napustenosti,
zasto nam se cini da nas ne cuje ?Osjecamo pomankanje duhovne utjehe
usamljenost,strah i depresiju.
ON nam to salje da nas odvoji od onog sto ON nije,i da bi tako bili blizu Njega..znaci On nam samo salje upozorenje,On samo najbolje zeli nama.
A mi smo ti koji ne znamo prepoznati,tu Njegovu opomenu..
"Za sebe si nas stvorio Boze,i nemirno je srce nase dok se ne smiri u tebi"
i ljpo nam kaze "Bez mene ne mozete uciniti nista"
Bog covjeku vjeruje,sada je red da covjek povjeruje Bogu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 22 stu 2006 22:25 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 03 lis 2006 13:22
Postovi: 78
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Evo vam jedan tekstić, a suhoća? pa, u suhoći se najbolje testira nečija vjera i ustrajnost, to bi bar trebalo biti lagano za shvatiti - lako je kada je Bog ovdje i kada ga osjećamo cijelim svojim bićem, prava vjera se treba pokazati onda kada Bog privremeno "nestane" iz našeg života.

***

Mistični put I


Zbog toga što mi, s našim zapadnjačkim, post-prosvetiteljskim pogledom na svijet imamo tendenciju linearnog razmišljanja, i zbog toga što su neki koncepti o kojima govore mistici povremeno toliko apstraktni. Neophodno je da ih izložimo kao linearnu progresiju te počnemo na način koji nam je poznat, te postepeno prelaziti na manje poznato područje. Nego... pet etapa klasičnog misticizma – VIA PURGATIVA, tamna noć osjeta, VIA ILLUMINATIVA, tamna noć duha i VIA UNITIVA, ne idu neophodno tim redom, niti se neophodno mora iskusiti potpuni efekt jednoga, te potpuni efekt drugoga. Bogu je moguće voditi te iz jednoga u drugi stadij preskačući prijelazne faze ili te može provesti kroz svih pet faza polako, u polaganim dubinskim fazama čišćenja. Taj put baš i ne možemo usporediti s cestom kroz koju napreduješ linearno, prvo doživiš jedan fenomen, zatim drugi, pa treći itd... mistični put se bolje može usporediti kao boravljenje usred oceana: ploviš okolo i doživljavaš razne struje, vjetrove i promjenjive vremenske uvjete, a najvažnija stvar u svemu je da si usmjeren na krajnji cilj (Božansko sjedinjenje) i da znaš kako reagirati na određene uvjete redom koji se pojavljuju. Nije ti potrebno znati kako doći od jednog stupnja do drugog ili koji će stupanj dogoditi nakon ovoga u kojem jesi, čak ni to kako ćeš se postaviti da bi izbjegao zamke neprijatelja i primiti sve što Bog od tebe želi u toj fazi. Tako da, premda će biti analizirani linearno, kako bi dalo neku uređenu sliku, imaj na umu da tvoja kilometraža i iskustvo može varirati; možeš doživjeti sve što će ovdje biti opisano, ili čak niti ništa od toga. U svakom slučaju, s Bogom ćeš sigurno kročiti dokle god si fokusiran na ljubav prema Njemu i dokle god pristaješ potpuno i velikodušno uz Njega.

U posljednjih stotinjak godina čini se da Bog ponovno revitalizira mistična iskustva u Crkvi kao cjelini. Ono što je jedinstveno za vrijeme u kojem živimo je da se taj fenomen ulivene kontemplacije ne događa samo u osoba zatvornih iza vrata samostana; cijele kongregacije su zahvaćene ovim nevjerojatnim otkrivenjem Božje ljubavi prema njima. Vjerujem da Bog želi podići jednu zajednicu ljudi koje ga vole toliko intenzivno i strastveno da ih neće, kao mnoge karizmatske grupe, taj fenomen odvesti na stranputicu fiksacije na darove. Oni će biti toliko zaljubljeni u Njega da će biti voljni potpuno ući u duhovano raspeće Tamne noći osjeta i izgubiti apsolutno sve kako bi mogli u potpunosti biti sjedinjeni s Njim. A, tada će biti poslani en masse kao vojska ljudi sjedinjeni s Njim u Duhu, živeći istinski uskrsli život Isusa Krista i provodeći Njegovu volju i Njegove planove na zemlji.

Via Purgativa

Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Kol 3:1-2

Faza pročišćenja je početak, ili faza djetinjstva duhovnog života. Ta faza imanentna je onima koji su se tek obratili, koji su se okrenuli od života u kojem su živjeli po vlastitoj volji i po vlastitom nahođenju, te su se odlučili predati svoje živote Gospodinu, kako bi ga slavili i služili jedino Njemu. Osoba, dakle, ulazi u fazu pročišćenja kada se obrati ili nanovo rodi.

Praksa koja je vlastita toj fazi duhovnog života je meditacija, znači, čitanje i razmatranje pisane Riječi Božje s rastućim stupnjem spoznaje duhovne dubine. Kada smo bili otuđeni od Boga naši umovi su također bili pali i otuđeni te smo posljedično provodili vrijeme razmišljajući kako da ispunimo težnje grešne prirode. (Rim 13:14). Kada je naš duh preporođen, naši umovi su ostali nepromijenjeni, s tom razlikom što u sebi imaju potencijal da budu prosvijetljeni božanskom istinom, jer je sada Duh Sveti u mogućnosti da nas uči istinama koje naš naravni um nije mogao razumjeti (1 Kor 2:14). To je točka u kojoj Pavao savjetuje vjernike u Filipima da razmišljaju o onom što je čisto, plemenito itd. (Fil 4:8), te vjernike u Kolosu da svoje umove utvrde na stvarima koje su gore, a ne na stvari zemaljske ili na to kako zadovoljiti tjelesnost (Kol 3:1-2)

Temeljni efekt ovog procesa je da se postupno izvlačiš iz kraljevstva tame i urastaš Kraljevstvo Svjetla. Na primjer, tvoj um koji je nekada bio fiksiran isključivo na zemaljske stvari, polako je postao prijemčiv za nebeske stvarnosti - Biblija, Molitva, Euharistija, itd.. Također si do određenog stupnja odvučen od uživanja u svijetu te si počeo uživati u Božjoj prisutnosti i u pobožnostima. U toj fazi je čovjek onaj koji je vrlo aktivan. Međutim, dolazi vrijeme kada moraš naučiti i novi način hoda s Bogom, jer ove aktivnosti koje čovjek čini sam u sebi i po sebi, nisu dovoljne da bi u potpunosti ostvario Božji naum za tebe - da budeš preobražen u sliku Njegovog Sina.

Pisana riječ ti može reći što je dobro, a što loše, ona te može obavijestiti do detalja o Isusovom životu i naučavanju, ali te ne može učiniti svetim. Ne može ti dati moć da bi nadjačao svijet, tijelo i sotonu. Zapravo, ne može te čak ni osposobiti da zaista razumiješ Boga ili čak Njegovu pisanu riječ na ispravan način, jer iako mi sada mislimo na duhovne stvarnosti, a ne na zemaljske, to činimo s umovima koji su pali i koji su još uvijek u djelimičnoj tami. Rođeni ste se s umom koji je odvojen od Boga i bio je istreniran da razmišlja na način tijela i jednostavno nije opremljen mogućnošću da uroni u duboke istine o Bogu: zbog toga je Bog rekao Izaiji da Njegovi putovi i Njegove misli daleko nadilaze naše, kao što Nebo nadilazi zemlju. Nezgodna situacija je što mi, osobno, ne možemo učiniti ništa da bi promijenili situaciju. Učenje dodatnih informacija neće promijeniti naše stanje, jer jednom kada smo upili pisanu riječ, ne možemo ih shvatiti u onoj dubini u kojoj doista jesu, jer naš um koji koristimo još uvijek sadrži u sebi palu prirodu i njezinu ograničenost shvaćanja.

Novi Zavjet je prepun poziva da se preobrazimo obnavljajući naše umove (Rim 12:2), da dopustimo sebi da budemo obnovljeni u spoznaji našeg Stvoritelja (Kol 3:10), itd. Ključ transformacije je dan u 2 Kor 3:18:

A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.

Drugim riječima, kako već zapravo gledamo slavu Kristovu, Duh nas doslovno preobražava kako bi mi mogli postati poput Njega. To je čin koji rana Crkva naziva kontemplacijom. Vrlo se razlikuje od meditacije, jer ona nije intelektualna vježba, to je čin srca i duše - okretanje naših srdaca stvarima odozgor (Kol 3:1) Također je i prilično tajanstvena, jer nam nikada nije rečeno zašto to duhovno posjedovanje slave Isusa Krista u nama proizvodi tako radikalnu transformaciju u najunutarnjijem dijelu nas.

Rijetki ljudi doživljavaju ovakvu transformaciju iz meditacije u kontemplaciju direktno. Da bi doživjeli ovaj prijelaz, često je neophodno da nas Bog uvede u fazu pasivnog čišćenja, iskustvo koje se uobičajeno naziva Tamna noć osjeta.

Tamna noć osjeta

Jer misli vaše nisu moje misli i putovi moji nisu vaši puti," riječ je Jahvina."Visoko je iznad zemlje nebo, tako su putovi moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." Iz 55:8-9

Tamna noć osjeta označava prijelaz između faze čišćenja u fazu prosvijetljenosti. Slična je fazi prijelaza iz djetinjstva u adolescenciju u prirodnom smislu, i kao i svaki prijelaz, često je vrlo zbunjujuć i zastrašujuć za nekoga koji je definirao duhovni život isključivo u terminima čitanja, meditacije i izvođenja aktivnih dijela pročišćenja.

Postoje tri uobičajena fenomena koja karakteriziraju Tamnu noć osjeta. Prva je da vaša duša potpuno gubi interes za sve Božje stvari; jednostavno više iz Njega ne crpi nikakvo zadovoljstvo. Nekada si mogao čitati Sveto pismo ili čuti propovijed i bio bi sav nadahnut, a sad ti se čini kao da si naletio na zid.

Drugi fenomen je da se duša počinje jako zabrinjavati nad činjenicom što joj se čini da se ponovo vraća i zapada u grijeh, jer sada više uopće nisi sposoban vršiti sve one stvari za koje ti je rečeno da su neophodne za tvoj rast do kršćanske zrelosti. Nije to rezultat apatije i nezainteresiranosti. Razlika između suhoće Tamne noći i ravnodišnosti prema vraćanja u grijeh je ta da je u dubini duše kršćanina koji prolazi iskustvo Tamne noći prisutna neizmjerna glad i ljubav prema Bogu, ali iz nekog neobješnjivog razloga, oni ne mogu nikako ući ili izvući bilo kakvo zadovoljstvo iz uobičajenih kršćanskih praksi.

Treći fenomen ove Tamne noći je što možeš postati intelektualno potpuno nesposoban čitati i meditirati nad Svetim pismom. Sada, ovo može zvučati kao hereza, ali nije; samo trenutak da objasnimo zašto. Biblija je primarno duhovna knjiga. Inspirirana Duhom Svetim i bez Duha Svetoga bit ćeš potpuno nesposoban bilo što crpsti iz nje. Biblija kaže da prirodni čovjek ne razumije Božje stvari jer ih je moguće razabrati samo Duhom. Ta mogućnost razabiranja nije nešto što možemo dobiti jer smo se obratili. To je specifično djelo milosti koje Duh Sveti proizvodi u našim životima, da kada čitamo Bibliju da razumijemo što je napisano. Ako Duh Sveti prestane dovoditi tu milost, čitanje Biblije će postati jednako ugodno kao i čitanje telefonskog imenika. Dakle, uklanjanje te milosti je integralni dio Tamne noći osjeta.

Ključna stvar koju u ovoj točci trebamo imati na umu je da je potpuno u redu ako ne možeš čitati Bibliju. Ljudi koji su odrasli u jako biblijski-orijentiranim strujama kršćanstva mogu doći pod razne vrste osuda zbog nečitanja Biblije jer su ih učili da je čitanje i meditacija put prema duhovnoj zrelosti. Međutim u Božjoj ekonomiji, ovo jednostavno nije uopće istina. Molim da obratite posebnu pozornost na slijedeće - ovo vam ne daje nikakav izgovor za situaciju kada prestanete čitati Sveto pismo iz čiste lijenosti ili zato što vam druge stvari odvlače pažnju! Kada vam Bog daje put i disciplinu da bi vam pomogao na tom putu, to vas obvezuje da usvojite tu disciplinu i primjenite ju na sebe cijelim svojim bićem, jer Ga tako častite u poslušnosti i pomažete sebi da rastete. Tako da, ako vam Bog oduzme disciplinu, potpuno je u redu - čak imperativ - da se zaustavite i pogledate što to Bog novo čini u vama.

Sada, razlog zašto je djelovanje milosti obustavljeno je taj što je Bog počeo osvjetljavati vaš um božanskom svjetlošću. Mistici opisuju ovo svjetlo kao zraku tame jer se ne može iskusiti prirodnim razumom. Toliko je iznad i onkraj onoga što mogu pojmiti naše prirodne sposobnosti da imate dojam da, kada ih počnete primati, da je to isto kao da ste pogledali u sunce i privremeno ostali zasljepljeni. Kada božanska svjetlost počne osvjetljavati vaš um, sve vaš prirodne sposobnosti ostaju zaslijepljene, te se tako vrši vaše sazrijevanje u novom načinu gledanja na stvarnost koji je u potpunosti duhovan po prirodi, jer duh istražuje najdublje stvarnosti Boga koje prirodni um ne može pojmiti. U fazi čiščenja vi ste čitali, razmatrali i vršili čine vjere prirodnim razumom, ali vas sada Bog želi uvesti na dublji nivo tako da vam uzima svo svjetlo i milost i usmjerava vašu pažnju na nešto drugo, pozivajući vas da ga pratite u dubljem i intimnijem poznavanju Njega. A da bi vas doveo tamo gdje želi, On od vas obično uzima svu vašu sposobnost da djelujete na stari način, jer ljudi općenito, ne vole promjene i imaju tendenciju da čine stvari na način na koji su to do sada činili - pogotovo kada je čovjek jednom dosegao određeni stupanj izvrsnosti u bilo čemu što čini.

Samopouzdanje u naše vlastite izvrsnosti je upravo ono što Bog želi uništiti u Tamnoj noći osjeta. On želi da u svemu što činimo budemo kontinuirano oslonjeni na Njega, i jednom kada naši prirodni umovi budu onemogućeni u čitanju, meditiranju i vršenju kršćanskih praksi našim, još uvijek, palim umom, mi se i dalje trudimo više oslanjati na naš intelekt nego na Njegova otkrivenja. Bog ne želi od nas da imamo stav 'rješit ćemo to nekako'. On želi da ga cijelo vrijeme tražimo, a jedan od najboljih načina za to je da nestane iz našeg života. Ovaj krug je ponovljen mnogo puta u Pjesmi Salomonovoj, i to je razdoblje koje nam Bog daje da preispitamo naše motive i ono što želimo. U točki u kojoj Bog nestaje, moraš donijeti odluku da li ćeš nastaviti bez Njega i sam stvarati svoje svjetlo života ili Ga toliko očajnički želiš u svome životu da si spreman napustiti sve poznato i sve što znaš samo kako bi Ga slijedio i vršio Njegovu volju, pa i pod cijenu da ne znaš gdje je On , kamo te vodi i gdje Ga možeš naći. To je ono što se podrazumjeva pod pojmom - hoditi s Bogom u vjeri. Abraham je očiti kanonski primjer te dinamike na djelu.

Postoji još jedna izvrsna paralela ovog načina Božjeg djelovanja u knjizi Izlaska gdje Bog, nakon što ih izvodi u pustinju, izraelcima daje manu za hranu - božansku hranu koju nikada nisu vidjeli i za koju nikada nisu čuli. Mana je paralela za božansko svjetlo koje Bog počinje davati nama u fazi prosvijetljenosti, i vrlo se razlikuje od prirodnog svjetla koje je paralela za meso i povrće itd. koje su Izraelci bili navikli jesti dok su bili u egipatskom ropstvu. Sada, mana je dostatna za sve što se može dobiti kroz uobičajenu hranu - okrepljuje im tjela, čuva ih zdravima i jakima tako da su mogli lutati pustinjom četrdeset godina. Ali - ovdje je ključ - nije mnogo poklonila njihovom osjećaju za okus. Vidite, njihova tijela su razvila osjećaj i prijemčivost za egipatska jela i oni su se počeli buniti protiv jednoličnosti okusa božanske hrane. Ovo dotiče iskustvo naše Tamne noći osjeta, božansko svjetlo dopire u dubine našeg duha, učvršćuje ga i čisti na način na koji ga discipline u fazi čišćenja nisu mogle niti dotaknuti. Ali, dio vas koji je izgrađen u fazi čišćenja još uvijek žudi i čezne da se vrati na taj stari način prilaska Bog jer se na to naviknuo. I mi gunđamo protiv Boga na isti način na koji su to činili izraelci u pustinji.

Ono što Bog zaista radi ovdje je da vas želi očistiti od vaših ljudskih mjerila, normi i putova koja su ostala u načinu na koji mu prilazite - oslanjanje na svoje vlastite mogućnosti, ponos na vaš intelekt i na vaše intelektualne sposobnosti, itd.. tako da se možemo naviknuti na to da nas On hrani vjerom bez posredništva našeg prirodnog uma. To ne znači da mi trebamo "pustiti mozak na pašu", nego nas prisiljava da priznamo da su naši prirodni umovi pale prirode; i da ne postaju posvećeni trenutkom našeg obraćenja. Dokle god se oslanjamo na naše čisto prirodne sposobnosti razumijevanja pristupa Bogu, dogodit će nam se da ćemo biti sposobni spoznati samo mali djelić onoga što On jest, jer Njegovi putevi i Njegove misli beskrajno nadilaze naše, jer su one po svojoj prirodi potpuno duhovne, dok je naš um po svojoj prirodi potpuno tjelesan. Um je organ kojim percipiramo prirodni svijet, a mehanizmi su naš intelekt i memorija. Međutim, organ kojim mi percipiramo i upoznajemo Boga je duh, a mehanizam je čista vjera.

Kušnje u Tamnoj Noći osjeta

Postoje tri uobičajene kušnje koje se spuštaju na nas kada ulazimo u Tamnu noć osjeta. Prva je da pokušavamo nastaviti čitati, meditirati i pristupati Bogu na način koji smo to činili ranije. Ovo postaje vrlo brzo frustrirajuće jer kada Bog odluči da nešto ne funkcionira, onda ne funkcionira i možeš ti lupati glavom od zid do sudnjega dana ali s time nećeš ništa postići.

Druga kušnja je da pokušaš tu šutnju utišati pokušavajući joj doskočiti drugim vrstama vjerskih disciplina koje se razlikuju po formi, ali su po sadržaju potpuno identične onome što ste ranije činili. To je nešto što se vrlo lako može činiti u evangeličkim crkvama jer oni imaju programe, pristupe i metodologije koje izlaze na uši, a trenutak kada prestaneš činiti jedno, oni ti odmah utrape nešto drugo, samo da budeš zaposlen i da nešto radiš. Ovo je tragično jer zapravo čovjek može otići u potpuno drugome smjeru od onoga koji Bog želi i može mu proći cijeli život, a da nikada ne krene onim putem koji je Bog namjenio za njega.

Treća stvar je da se čovjek jednostavno može prepustiti očaju; i to ne očaju u smislu da čovjek jednostavno digne ruke i zahtjeva objašnjenje od Boga. Ta vrsta očaja je zapravo zdrava jer te odvaja od tebe, a to je upravo ono što Bog želi učiniti. Ne, očaj koji želim naglasiti je očaj koji koristi neprijatelj da bi te naveo da pomisliš kako te je Bog napustio jer si grešan i nevrijedan, a na žalost, neprijatelj ima i dovoljno saveznika i u samoj crkvi koji bi ti to mogli reći. Poznata su mi osobna iskustva gdje su ljudi bili ismijani zbog nepravednih osuda onih oko njih jer nisu znali tko je Bog i što smijera.

Mistici imaju divnu metaforu kojom objašnjavaju fenomen Božjeg nestajanja i ponovnog pojavljivanja. To zovu "Ludus Amoris", igra ljubavi, koja je daleko bolji opis onoga što se događa nego što je to pojam - napuštanja. Postoji djelo napisano od sv. Katarine Genovske gdje njoj Bog opisuje cijelu ovu dinamiku i ovo je ono što ona kaže:

"S dušom koja je postigla savršenstvo, više ne igram Igru Ljubavi, koja se sastoji u odlasku i ponovnom dolasku duši, iako moraš razumjeti, ispravno govoreći, da to nisam Ja, Nepomični Bog, koji ih napušta, nego je to osjećaj kojim moja ljubav njima daje Mene."

Dakle, što se događa kada Bog namjerno skriva Sebe kako bi nama dao mogućnost da probije veo i da primimo dublja otkrivenjao o prirodi Njega samog. Tu dinamiku možete vidjeti iznova i iznova u Svetome pismu. Bog će se skriti u dubokoj tami, ili u trećem dijelu tabernakula, ili na vrhu planine, tako da će se samo oni koji su uporni u svojem traganju za Njim probiti do dublje spoznaje Njega, a to će dobiti pronalazeći Ga skrivenoga na tim mjestima.

Jedan od najvećih problema s kojim se kršćani u crkvi danas sreću kada se nalaze u tom razdoblju nisu ni oni sami, čak niti neprijatelj nije problem; nego je jedan od navećih problema pogrešan stav koji je danas posijan u samoj crkvi, a može se okarakterizirati frazom:"Ako se osjećaš udaljenim od Boga, netko se maknuo, a to nije Bog." Sada, ono što želim naglasiti ovdje, grijeh odvaja čovjeka od Boga i ako namjerno hodaš i živiš u grijehu, Božja prisutnost će biti uklonjena. Međutim, gornju fazu primjeniti na nekoga tko se nosi s nevjerojatnom težinom gladi i žeđi za Bogom izbjegavajući bilo kakav grijeh i bez obzira na sva nastojanja svoje i duše i tijela da bude s Bogom, a osjeća svu agoniju odvojenosti od Boga u Tamnoj noći, ta fraza, primjenjena na nekoga tko to proživljava nosi u sebu jako teško breme osude, osude koja nema nikakve veze sa stvarnim stanjem vjere i dijela te osobe. Suočeni s takvim tretmanom, oni mogu imati tendenciju da pokušavaju iznova i iznova proći i ispovjediti sav inventar svojih grijeha ne vjerujući da im je oprošteno, te tako mogu doći u situaciju da posumnjaju da su zaista spašeni Kristovom žrtvom na križu.

Ideja, da se Bog odvaja od tebe jedino kada počiniš grijeh može u čovjeku izazvati da počne razmišjlati da, svaki puta kada se Bog povuče iz nečijeg života, da je Bog nezadovoljan i da još uviijek postoji neki grijeh koji nije ispovjeđen ili oprošten. Istina je, međutim, da kada Bog odluči napustiti te na ovaj način, On samo tebi želi dati do znanja da te voli i da želi da Ga počneš tražiti, kao što su izraelci pratili stup od vatre i oblaka po pustinji. Sada, drži na umu da će te grijeh odvojiti od Boga, i prva stvar kada se Bog odvoji od tebe koju treba preispitati je da li si počinio kakav grijeh. To ne znači da sada trebaš prolaziti neka beskrajna propitkivanja samoga sebe kako bi pronašao taj grijeh. Ne brini ako žeđaš, gladuješ i vapiš za Bogom onda će ti Duh Sveti ispisati tvoj grijeh velikim neonskim svjetlom u tvojoj savjesti; ne moraš ponovno ići iskopavati stari prljavi veš - Bog je to odavno oprostio.

Napredovanje u Tamnoj noći osjeta

Ako shvatite da se u vama odvija proces Tamne noći, najvažnija stvar je da se potpuno predate Bogu i da boravite u Njemu. Sve pogrešne reakcije koje smo do sada objasnili su pokušaja poduzimanja neke vrste aktivnosti. Mistici jasno i glasno kažu - ako vam Bog ukloni mogućnost da "radite" svojim intelektom, onda prestanite s tom aktivnosti i usredotočite svoju aktivnost na vrlo spokojnu i ljubavi punu pažnju prema Bogu i vjerujte da je On tu prisutan, jer zaista i jest prisutan.

Druga stvar koju trebate učiniti je da odbacite svu zabrinutost i nervozu zbog osjećaja napuštenosti od Boga i zatražite od Njega da vam kaže što da činite i vjerujte mu da zna kamo vas vodi. Ovo zahtjeva krajnju poniznost i poučljiv duh jer prepuštate apsolutno sve u ruke Bogu i dopuštate da vam On kaže što da radite od sada pa na dalje. Ako ste stvarno čvrsto odlučni u pokušaju da vlastitim snagama vi pokušate kontrolirati razumjeti sve interakcije s Bogom u ovome trenutku, sjedit ćete tako u tišini sve dok ili Bog ne slomi vašu volju ili će se vaša egocentrična narav izdići i odvući vas u jednu od napasti koje smo ranije opisali. Ne bojte se! Bog je dobar i sve što čini - čini za vaše dobro!

Treća stvar koju trebate činiti je da poduzmete sve što je u vašoj moći da održite unutrašnji mir i tišinu jer je to prostor u kojem Bog govori. Uvijek će postojati misli ili aktivnosti koje će vas pokušati odvući iz tog mira, tišine i jednostavnosti, i uvijek će biti ljudi koji će kao i Marta zahtijevati od vas da dođete i pomognete jer gubite vrijeme ostajući u tom miru i tišini. Nemojte pasti na to! Ako vas je Bog doveo u stanje i mjesto tišine i smirenja, najgora stvar koju možete učiniti je da se vaš um i duh zaokuplja i brine o nevažnim stvarima. Bog želi da sva vaša pažnja bude u potpunosti usmjerena na Njega.

Plodovi Tamne noći osjeta

Postoje tri važne stvari koje Bog postiže u tamnoj noći osjeta. Primarni efekt je da vas izlaže vašem vlastitom siromaštvu duha. Prisiljava vas da iskusite u najdubljim dubinama svojega bića istinitost Isusovih riječi da apsolutno ništa ne možete učiniti bez njega. Fazu čišćenja počinjete s određenim stupnjem samodostatnosti i dok tu sposobnost primjenjujete u meditaciji nad tekstovima Svetog pisma, vi se izgrađujete do određenog stupnja, tada vam Bog u tamnoj noći izmiče tlo pod nogama i vi shvaćate da je svako dobro i svaki napredak u toj fazi samo rezultat toga što vam je to On omogućio; vi to uopće niste bili u stanju učiniti bez Njega. To je strašan udarac vašem samopoštovanju i vašoj samodostatnosti - pogotovo ako ste vrlo intelektualan i analitičan tip osobe: jednostavno vas dovodi u stanje da se u svoj svojoj bespomoćnosti bacite u naručje Bogu.

Drugi efekt je da to otkrivenje vašeg osobnog siromaštva u duhu uzrokuje u vama da počnete davati sebe drugome, vašem bližnjemu, da prestanete biti beskrajno sebični, postanete sposobni žrtvovati se za drugoga. Uklanja iz vašeg unutrašnjeg bića prokazivanje prstom tuđih grijeha i osuđivanje drugih kroz vlastitu samodopadnost i vlastitu samopravednost, koja je bila rezultat toga što je stari čovjek u vama izgradio sliku sebe kao pravednog na osnovu lažne misli da je on zaslužan za te milosti, ne Bog osobno. Mnogo samopravedne samodopadnosti u našim crkvama ima korijen u tome što mi mislimo da naš uspjeh i naše napredovanje u krepostima ovisi od naših vlastitih napora i naših mogućnosti, a kada vam Bog jasno otkrije i da do znanja da vaši napori ne znače apsolutno ništa, nego da je sve to rezultat Njegove milosti, samodopadni i samopravedni duh jednostavno nestane i ishlapi, te gubi svu svoju moć, te u vama uništava svo ono prokazivanje prstom i prezir koji imate ili ste imali prema svojoj braći i sestrama i svim ljudima općenito.

Treći efekt - i ne ono čega budete odmah svjesni - je da se u vašem najunutrašnjijem dijelu raspaljuje duhovni žar za Bogom koji je potpuno očišćen od bilo kakvog samointeresa koji je mogao nastati kada ste bili u fazi čišćenja, tj. početnika. U fazi čišćenja, a ponekada i poslije te faze nama se događa da Boga tražimo zbog nekog vlastitog interesa; imamo tisuću načina kako bi ubacili svoj vlastiti interes u naše traženja Boga, kako bi "natjerali" Boga da radi za nas. Na žalost mnogi od tih načina su postali prihvatljivi i opravdava ih se u većini vjerskih krugova. Međutim, Bog želi u potpunosti spaliti te motive koji kontaminiraju pravu, istinsku ljubav, te izgraditi u nama nešto čisto tako da bi mogli komunicirati s Njim čistog srca, bez devijacija koje nameće naša egoistična priroda, s razlogom da Ga možemo još bolje upoznati, te tako još potpunije doživjeti Njegovu ljubav i bolje je saopćiti i drugim ljudima.

Provodeći vas kroz Tamnu noć osjeta, Bog vas uči počecima kontemplacije, te vas priprema za slijedeću fazu duhovnog života - fazu prosvijetljenosti. Via Illuminativa.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 22 stu 2006 23:38 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2006 21:09
Postovi: 580
Lokacija: Split
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Evo, ima par dana da sam malo izgubio osjecaj da je Bog samnom, tj. vise sam ja njega zaboravio. Nisam se mogao ni duze moliti, tj. molio bih a misli odlete... Nisam imao volje izmoliti svoju deseticu u lancu, zaboravim moliti za ono sto mi je bitno pa kad skuzim vidim koliko je to mehanicki bilo.

Kad mi se dogadjaju ovakve situacije onda radije prekinem sa molitvom i samo pricam Bogu, iznosim mu svoju bijedu, razocaranja, sa sobom i drugima, hvalim ga i slavim svojim rijecima, zahvaljujem na Njegovom dopustenju da me se iskusa (tek nedavno probano, uputili me iskusniji u vjeri). Evo danas, misa mi je bila nesto predivno uza sve vanjske efekte, iako se nisam pricestio, vec samo molio Boga da udje u moje srce jer sam taman prije mise jeo, skroz zaboravio na jelo a sinoc sam citao svoj stari molitvenik koji sam bio zagubio, znate ga, "Put u Zivot", preletio sam ga cijeloga u sat vremena i shvatio koliko nas Svijet i Sotona zavodi i udaljuje od Boga, podsjetio se koliko je sve sto nam treba samo na dohvat ruke ili u nasem srcu, ali smo to zakopali sa svjetovnim stvarima. I lagano se sve poklopilo. Shvatio sam jos jednom koliko me Gospodin ljubi i pomaze mi i oprasta, beskonacno, dan za dan, priprema me za zivot vjecni.

Strpljenje. Ne zaboravimo; Bog sve okrece na dobro onima koji Ga ljube.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 23 stu 2006 10:24 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Kako li smo mi trazitelji Isusa Krista Gospodina nasega posebno zadovoljni kad je sve oko nas u skladu kakvog prizeljkujemo. Kada nam se svi raduju, pruzaju nam paznju, ne vrijedjaju nas, ne ogovaraju, vec vesela srca primaju nasu pojavu i rijeci koje izgovaramo. Tada nam se zivot cini lijep i zahvaljujemo Bogu sto smo zivi i sto imamo, po milosti Njegovoj, priliku zivjeti da mozemo lijepo govoriti kako je Bog ljubav. Lijepa prica i godi svakoj dusi, a mi pred drugima ispadamo pametniji i miliji Bogu.
Samo, sto se dogodi kada stvari oko nas nisu u skladu kojeg prizeljkujemo? Ljutimo se, postajemo nezadovoljni, zajedljivi, ogovaramo, vracamo milo za drago, smisljamo kako povrijediti covjeka od kojeg nam je dosla ta nelagoda koja raste i lako se pretvara - kroz nase izgovorene rijeci i ucinjena djela - u zlo. Zlo pomalo pocinje bujati u nama. Zato jer mislimo samo na sebe i za sebe, bas kako je i sotona mislio samo na sebe i za sebe.
Nismo, takvi, naucili prihvacati stvari onako kako Bog to zeli, a takvi onda imamo pouzdanja u Boga koliko Bog to nikada ne bi pozelio. U koga se to onda pouzdajemo?
Promislimo sto bi se dogodilo da je Isus Krist cinio kao sto ljudi cine? Da je vracao milo za drago, da je sve osobno primao ka srcu, da je ogovarao druge i smisljao kako im se osvetiti, da nas je ucio sto uce u sotonskim crkvama, da je hodao svijetom pun zavisti i ljubomore... Tada Gospodin nas Isus Krist ne bi bio Bog, niti bi po icemu bio drugaciji od ostalih.
Vazda kada se bunimo na situacije koje nas dopadnu, neminovno zavrsavamo jadni, tonemo i otpocinje udaljavanje od Boga. Pocinje tama a gase se zrake svjetla u nama, onoga svjetla koje dolazi od Boga, kojima je Bog dahom svojim napunio nase duse. Jesmo li tada takodjer posebno zadovoljni kao kada je sve oko nas skladno, ili duboko u nama preostala zraka svijetla nemir unosi u tamu kojoj otvorismo vrata..., zeli li nam ta zraka nesto reci?
Tako tama ulazi u nas i mir koji je Isus Krist ostavio i dao kada je odlazio sa Zemlje, sve se slabije nazire. Pretvaramo se u nsto zbog cega se tisuciti put iznova, u boljem slucaju, pokajemo i pozalimo sto tako ucinismo. U gorem slucaju nastavljamo koracati prema tami, ne dopustajuci priznati kako smo pogrijesili, jer, prividno, takvi nismo pametniji ako popustamo.
A sto bi se dogodilo kada bi u svakoj situaciji u svom zivotu, prije reakcije, promislili sto bi Isus Krist ucinio da je na nasem mjestu i pod nama datim okolnostima? Bi li tako bolje reagirali i bismo li manje gledali svijet zlim ocima i mjerili svaciju rijec i ponasanje...
'Govoris kao luda zena, ako smo primali dobro od Boga, zasto da ne primamo zla?', rekao je Job svojoj zeni kad mu se cudom cudila i narugala sto Boga ne prokune s obzirom sto mu se sve dogodilo.
Bog je dopustio Satanu da Jobu oduzme sve sto je Satan predlozio Bogu. Dopustio je da pravednik Job trpi do nevjerojatnih granica. Mozemo li zakljuciti i kako Bog dopusta Satanu sve sto se nama dogadja u zivotu?
Mozemo postati robovi vlastite pohote kada ne prihvacamo Bozju volju, odnosno kada se ne pouzdajemo u Bozje namjere, iako ih ne poznajemo. No, da poznajemo Bozje namjere, tada se ne bi mogli nazvati vjernicima i ne bi bilo potrebe vjerovati u nesto sto vidis i vec od prije poznajes slijed dogadjaja. Zadovoljstvo Bozje mozemo izazvati tako sto trpimo i prihvacamo situacije koje nam se namecu jer prihvacamo to kao Bozju volju. Ali, ne ako prihvacamo pokunjeni i zlobni, vec obratno - ako prihvacamo casno i ponosno, znajuci da tako zahvaljujemo, ugadjamo i zadovoljavamo Bogu - mi danas posebno - za nanesene Mu uvrede.
Bog moze sto hoce, moze sve stvoreno izbrisati svojom pomisli, a kamoli sto od nas moze otkloniti kakvu situaciju. No Bog ima razloge za sve sto dopusta, a trazi od nas da vjerujemo i pouzdajemo se, trpimo i strpimo se poradi Njegovih razloga, koje ne poznajemo. Opet, da ih poznajemo, bi li bilo rijeci o vjerovanju...
Tko je od nas vidio Stvoritelja, tko je od nas vidio zacece Isusa Krista po Duhu Svetome ili Gospodinovo uskrsnuce, pa ipak vise vjerujemo tome nego samima sebi i onome sto cinimo. Ipak imamo pouzdanje u Boga sto se tice temelja vjere, no vazda zapinjemo u praksi, posebno kod, naoko, nebitnih stvari, a koje u tren postanu veliki problem jer svojim potezom odmaknusmo se od Boga. Bog je najbolje sto nam se moglo dogoditi u zivotu, al vrag ne da svim nacinima koje mu Bog dopusti, da ostanemo uz Boga, kako bi mu bilo lakse unistiti nas. Sotona nas zeli onakve kakav je i sam. A Bog nas zeli onakve kakav je i On sam.
Kada god nam sotona ponudim, Bozjim dopustenjem, da pomislimo kako smo mi zrtva cijeli svoj zivot, kako nam je tesko i kako nikome nije tako kao nama, kako je dosta takvog zivota i kako se i mi trebamo poceti 'boriti za svoj zivot' laksim putem - varkama, lazima, kradjom, kao sto se bore oni koji 'imaju' i 'koji su uspjeli u zivotu'.
Vidimo, savjeti od svijeta potpuno su suprotna krajnost od savjeta koji su nam ponudjeni od Isusa Krista. Jednako tako, savjet od svijeta je da se svaki od nas oslobodi kriza kojeg nosi i da 'konacno uziva u zivotu', a savjet Isusa Krista je da nosimo svoj kriz, pouzdajuci se u Boga i Njegove razloge.
Bog i one koji Ga poslusaju i one koji Ga ne poslusaju pusta da se pokazu, zeleci da i jedni i drugi uvide jesu li na pravom putu, jer i jedni i drugi Njegova su djeca i Bog ne gleda ljude kao sto covjek gleda ljude.
Kad nam dolaze savjeti od svijeta, ne dolaze oni od ljudi ili ljudske pameti, vec od sotone preko zavedenih ljudi, pa promislimo dublje i odgovorimo na koje se vremensko razdoblje odnose ti savjeti od svijeta..., a na koje se vremensko razdoblje odnose Bozji savjeti i upute.
Sve prolazi, i brze nego mi to mozemo zamisliti, takoreci, zivot traje tek jedan dan, zivot traje samo sada, jer ni proslost ni buducnost nemamo, al imamo sadasnjost. I uvijek imamo samo sadasnjost. I, ako Bog da, sutra imamo samo sadasnjost, nemamo ni jucer da mozemo nesto ispraviti, ni sutra da mozemo nesto promijeniti. Imamo samo danas, i to, samo dok Bog to da.
Onu nasu spomenutu zrtvu i patnju koju podnosimo kroz svoj zivot, usporedimo sa Bozjom Zrtvom za covjecanstvo i odgovorimo kome je teze, ali i radi koga mi podnosimo zrtvu, a radi koga Isus Krist. Neminovno zavrsavamo jadni pridajuci sebi ono sto nije, al jos gore, u tami pocinjemo hoditi, vjerujuci kako vjerujemo u Boga - sve jer sebi pridajemo vaznosti na nacin na koji je to ucinio sotona.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 69 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 7  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 39 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr