www.tebe-trazim.com

Moja prijteljca je dobila pismo od svog prijatelja, muslimana Muhidina.
Pismo je dirljivo, pa sam ga htjeta podijeliti s vama:

PISMO

Jednog februarskog jutra, dok su se odsjevi proljeća naslućivali odnekuda, u poštanskom sandučetu, među brojnim reklamama, našao sam jedno pismo. Ispisan rukopis na bijeloj kuverti podsjetio me je na neka sretnija vremena. Pisala mi je bivša učenica, Srpkinja.

"Pročitah Vašu knjigu*** tek sad, nažalost, i ostadoh bez riječi. Kako da razgovaram s Vama, a da Vas ne povrijedim? Bilo bi lijepo biti Vaša mala učenica i sve ovo vrijeme, ovo strašno vrijeme, izbrisati, uništiti, zaboraviti. I zlo u ljudima. Ali sad mi preostaje samo prazna pružena ruka." M.A.

Pismo sam pročitao i izašao napolje. Bio je petak i padala je kiša. Kvasila mi je i kosu i lice. Slijevala se u slapovima, kao da je željela dobro da me izapere. Nisam je osjećao. Koračao sam. Bio sam preporođen. Kada se čovjek uhvati za ljudsku riječ, manje boli ono što boli. Svu noć sunce je sijalo iznad grada. Nekim nepoznatim putevima vukao sam ogroman kofer. Vraćao sam se sebi. Sutradan sam napisao odgovor.

" U svoje ime s radošću prihvatam tvoju ispruženu ruku. Ona je most koji će nas prevesti iz tame na svijetlo, iz mržnje u ljubav, gdje se i ja i ti, bolji nego sada, moramo sresti." Tvoj nastavnik


*** Odnosi se na roman "Keraterm - sjećanje na srpski logor" Izdavač "Drava" Klagenfurt 1994. Njemački jezik.

JAKO LEP PRICA,NISTA KAO LJUBAV NIJE U STANJU DA IZLECI RANE

REDOVNO SE U SLICNIM SITUACIJAMA SETIM ANDRICEVOG TEKSTA KOJI KAZE:

"MOZDA TO I JESTE PRAVA ,VELIKA I POTPUNA LJUDSKA NESRECA ,KADA JE COVEK NEM OD GADENJA I UKOCEN OD STIDA
ZBOG ONOGA STO DRUGI SA NJIME CINE ,TAKO DA NE MOZE DA
BRANI SVOJE PRAVO ,NEGO MORA ,PORED TOGA STO JE ZRTVA ,DA UZME NA SEBE I IZGLED KRIVCA"