www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 17:35

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 118 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 ... 12  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 29 sij 2015 15:00 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 lis 2013 23:37
Postovi: 308
Podijelio: 25 zahvala
Zahvaljeno je: 50 zahvala
† Kušnja nad kušnjama, Potpuna napuštenost - očaj

Pobjednički izaći iz dosadašnjih kušnji, iako ne bez spoticanja, ipak odlučno boreći se, u dubokoj poniznosti duša viče Gospodinu: "Spasi me, jer propadoh". Još je sposobna za borbu.Sada će dušu obuzeti strahovita tama. Ona vidi samo grijehe u sebi. Užasno je njeno osjećanje. Ona se osijeća napušteno od Boga. Ona ima osjećaj da je predmet Njegove mržnje i samo je jedan korak udaljenja od očaja. Ona se opire koliko može. Pokušava nadati se. Molitva je za nju još veća muka. Ona zamišlja da Boga potče na još veću srdžbu. Nalazi se na nebeskom vrhuncu koji se izdiže nad provalijom.Duša teži Bogu a osjeća se odbačenom. Sve patnje i muke ove zemlje ništa nisu u usporedbi sa ovim osjećajem, u koje je duša uronjena - osjećaj odbačenosti od Boga.Nitko joj ne može donijeti ublaženje. Ona se vidi usamljenom. Nema nikog za njezinu obranu. Uzdiže svoj pogled prema nebu, ali zna da ono nije za nju.

Sve je za nju izgubljeno. Iz tame upada u još veću tamu, zamišlja da je Boga izgubila zauvjek, onog Boga kojeg je tako ljubila. Ova misao stvara joj neopisivu bol. Ona se ne želi s tim pomiriti. Pokušava gledati u nebo. Ipak uzaludno. To joj čini još veću bol. Nitko ne može prosvjetliti takvu dušu kad je Bog želi držati u tami.


Odbačenost od Boga ona osjćea živo i užasavajuće. Njenom srcu otimaju se bolni uzdasi, tako užasni da ih ni jedan svećenik ne razumije, ako ih sam nije doživio. K tomu dolaze još patnje od zlog duha. Sotona se ruga:" Vidiš li ? Hoćeš li sada i nadalje biti vjerna? Sad imaš svoju plaću. U našoj si moći". - Sotona ima samo onoliko vlasti nad dušom koliko joj Bog dopusti. Bog zna koliko možemo izdržati.- "Što imaš od tolikog mrtvljenja? Od toga da si vjerna Pravilu? Čemu svi napori? Ti si odbačena od Boga".-Riječ "odbačena" postaje vatrom što prodire kroz svaki živac sve do moždine.Prodire njezinim cijelim bićem.


Poslije slijedi vrhunac kušnje. Duša ne traži više pomoć. Ona se zatvara u samu sebe i sve gubi iz vida, kao da bi se slagala s mukama odbačenosti.To je trenutak za koji ne pronalazim riječi. To je umiranje duše.Kad mi se to stanje približavalo po prvi put, bila sam iz njega istrgnuta na osnovu poslušnosti.Nakon ovih patnji duša je u većoj čistoći duha i većoj božanskoj blizini. No, moram dodati, da je ona za vrijeme duhovnih patnji također u Božjoj blizini, ali je tada slijepa. Njen pogled obavijen je tamom a Bog je trpećoj duši vrlo blizu. Tajna je pak u tome, da toga nije svjesna.Ona ne misli samo da ju je Bog napustio nego da je čak predmet Njegove srdžbe. Kao teška bolest vida duše, koja tvrdi - zasljepljena Božjim svjetlom - da On nije nazoćan. Međutim svjetlo je toliko jako da je zasljepljuje.Kasnije sam pak spoznala da je Bog u takvim trenutcima duši bliže nego inače, jer bez posebne milosti ona ne bi izdržala takve kušnje. Božja svemoć i izvaredna milost ovdje je na djelu, jer bi se inače duša slomila već pri prvom udarcu. O božanski Učitelju, u mojoj je duši samo Tvoje djelo. Ti, Gospodine, ne bojiš se dušu postaviti na rub užasnog ponora, gdje se boji i uplašena je - a onda je pozivaš opet k sebi. To su tvoje neshvatljive tajne. - Sveta Faustina Kowalska


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 sij 2015 00:19 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 28 lis 2013 23:37
Postovi: 308
Podijelio: 25 zahvala
Zahvaljeno je: 50 zahvala
Tama i kušnje †

Moj je razum bio čudno zamračen. Nijedna istina nije mi se činila jasnom. Kad mi se govorilo o Bogu, srce mi je bilo kao od kamena.Iz srca nisam mogla izvući niti jedan jedini osjećaj ljubavi. Kad sam se potrudila činom volje ustrajati kod Boga, obuzela me velika muka, a vjerovala sam da tim izazivam veću Božju srdžbu. Meditirati kao prije, uopće nisam mogla ispuniti. Počela sam osjećati glad i čežnju za Bogom, ali vidjela sam svu svoju bespomoćnost.Pokušavala sam polagano čitati, rečenicu po rečenicu, i tako meditirati ali to je bilo uzalud. Ništa od toga nisam mogla razumjeti od toga što sam bila čitala.Neprestano je pred očima moje duše bio ponor moje bijede. Čim bi pristupila nekim vježbama u kapeli, osjećah uvijek jače muke i kušnje. Ponekad sam se borila za vrijeme cijele sv. Mise protiv bogohulnih misli, koje mi se gurahu na usnama. Osjećah odbojnost prema svetim sakramentima.Imala sam dojam da ne dospijevam do nikakvih plodova koje podjeljuju sveti sakramenti. Išla sam samo iz poslušnosti prema ispovjedniku, a ova slijepa poslušnost bila je za mene jedini put kojim sam trebala ići - i spasenje. Kad mi je svećenik objasnio da su to kušnje od Boga, "u stanju u kojem se nalaziš, ne vrijeđaš Boga, nego si mu vrlo prijatna a to je znak da te Bog neizmjerno ljubi i ima vrlo mnogo povjerenja, zbog toga te kuša takvim kušnjama."-Njegove riječi me ne utješiše. Mislih, one me neće uopće pogoditi. Jedno me čudilo, da su me ponekad kad sam jako trpjela, u trenutku kad sam se približavala ispovjedaonici, napuštale iznenada moje muke, ali čim bi se odmakla od ispovjedaonice, one sve bi me još bješnje spopale. Tada sam pala licem na zemlju pred Presvetim sakramentom i ponavljala riječi: "Ako bi me htio i ubiti, ja ću se pouzdati u Te."Mislila sam u svojoj boli da se borim sa smrću. Najstrašnija misao za me bila je da sam odbačena od Boga. Zatim slijediše druge misli.- Zašto se trebam truditi oko kreposti i dobrih djela? . Zašto se trebam mrtviti i trošiti? - Zašto polagati zavjete? - Zašto moliti? - Zašto se žrtvovati i mrtviti? - Zašto na svakom koraku prinositi žrtvu? - Zašto kad sam odbačena od Boga? - Zašto naprezanje? -Ovdje samo Bog zna što se događalo u mom srcu. Kad sam bila satrvena patnjama, pođoh u kapelu i iz dubine svoje duše molim: "Isuse, čini sa mnom što Ti je po volji. Posvuda ću Te slaviti. Sva Tvoja volja neka se događa u meni. O moj Gospodine i Bože, slavit ću Tvoje beskrajno milosrđe."Ovim činom podlaganja popustiše i nestaše strahovite patnje. Ugledah Isusa koji mi reče: "Ja sam uvijek u tvom srcu."Neizreciva radost prože moju dušu i ispuni je velikom ljubavlju prema Bogu, kojom rasplamsa moje siromašno srce. Vidim da Bog nikada ne dopušta više, nego što možemo podnijeti. Ničeg se ne bojim. Kad Bog pošalje duši velike muke, On je potpomaže još većom milošću, iako ih ona uopće ne osjeća.U takvim trenucima čin povjerenja daje Bogu više časti, nego mnogi sati utješne molitve.Sada vidim kad Bog želi dušu držati u tami, nitko je ne može prosvjetliti, ni knjiga niti ispovjednik.
----------------------------
Hvala ti ISUSE :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 srp 2015 12:14 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
marxonz napisao:
sv. Faustina Kowalska - Dublja spoznaja Boga i strah duše

† "Najprije Bog susreće dušu.Bog se obraća kršćaninu,čovjeku...

Na početku Bog se daje spoznati kao svetost,pravednost,dobrota,- dakle milosrđe.Duša ne spoznaje odjednom sve, ali u pojedinačnim prosvjetljenjima odn.Božjim približavanjima. Ona ne traju dugo, jer takvo svjetlo ne bi se mogloizdržati. Za vrijeme molitve duša spoznaje sjaj toga svijetla, po kojem joj postaje nemoguće moliti na dosadašnji način.Sva muka i napor,da bi se molilo kao prije,ostaje uzaludnim. Potpuno je nemoguće dalje moliti kao prije primanja ovog svijetla.Svjetlo koje joj je dotaklo dušu živi u njoji ništa je ne može omamiti ili pomračiti. Bljesak spoznaje Boga privlači dušu i rasplamsava ljubav prema Njemu. Isti bljesak omogučuje duši istodobno spoznati što je ona, a ona vidi svu svoju nutrinu u jednom višem svjetlu.Ona se uzdiže s užasom i strahom. Ona pak ne ostaje u tom užasu nego se počinje čistiti, ponižavati se i bivati manjom pred Gospodinom. Svjetla postaju tim jača.,brojnija i sveprodiruća,što se duša više čisti. Ako duša vjerno i hrabro odgovori na prve milosti Bog je ispunja Svojim utjehama i daje sebe osjetno iskusiti. Duša ponekad spoznaje način nutarnjeg susretanja s Bogom i izuzetno se raduje. Ona misli da je upravo postigla dati stupanj savršenosti, jer su se pogreške i manjkavosti u njoj uspavale. Ona misli da ih više nema. Ništa joj se ne čini teškim - za sve je spremna. Ona počinje uranjati u Boga i uživati Njegovu milinu. Nošena milošću i nije svjesna toga da joj može doći vrijeme ispitivanja i kušnje. Uistinu, to stanje ne traje dugo. Dolaze i drugi trenuci. Ipak moram spomenuti da duša vjerno odgovara Božjim milostima ako ima prosvjetljna i ispovjednika kojemu sve povjerava.


† Iskustva Boga u duši, koju Bog posebno ljubi. Kušnje i tama, Sotona..

Ljubav duše još nije takva kakvu Bog želi. Duša gubi iznenada Božju nazočnost. U njoj nastaju različite pogreške i nedostaci,protiv kojih mora izdržati grčevitu borbu. Sve pogreške podižu joj glavu,ali budnost duše je velika. Mjesto Božje nazočnosti zauzima suhoća i duhovna suša. Duša ne nalazi nikakve slasti na duhovnim vježbama. Ne može moliti ni kao ranije, niti kako je naposljetku molila. Ona se baca na sve strane i ne nalazi nikakvog zadovoljstva.Bog se skrio pred njoj i ne nalazi utjehe kod nijednog stvorenja. Nitko od stvorenja ne može je utješiti. Duša strastveno teži Bogu , ona pak vidi svoju bijedu i počinje osjećati Božju pravednost. Ona misli da je izgubila sve Božje darove. Njezin razum kao da je zatomljen.Tama spopada cijelu dušu. Započinje neshvatljiva muka. Duša se trudi ispovjedniku predstaviti svoje stanje,ali ne biva shvaćena. Tim upada u još veći nemir. Sotona započinje svoje djelo.Vjera ostaje u vatri. Borba je velika. Duša poduzima napore, ustrajna činom volje kod Boga. Sotona se približava još bliže, s Božjim odobrenjem - ufanje i ljubav su na ispitu. Kušnje su užasavajuće ali Bog potajice potkrepljuje dušu. Ona toga nije svjesna, ipak ne bi se drugačije mogla održati. Bog zna, što on može dopustiti. Duša se vodi u kušnju nevjere prema prema objavljenim istinama, da bude neiskrena prema ispovjedniku. Sotona joj govori:"Vidi pak, nitko te ne razumije. Čemu o tome govoriti?"


U ušima joj odzvanjaju riječi, koje plaše i ona misli da ih je izgovorila prema Bogu. Ona vidi što ne želi vidjeti. Čuje , što ne želi čuti. Užasno je u takvim situacijama ne imati iskusnog ispovjednika. sama nositi teret, ipak trebala bi ukoliko je u njenoj moći, potražiti prosvjetljenog ispovjednika, inače bi se mogla slomiti pod tim teretom, i tako često biti nad ponorom. Sva ova iskustva su teška i mučna. Bog ih ne dopušta ni jednoj duši koja prethodno nije iskusila dublji susret s Bogom i osjetila Njegovu božansku milinu. Bog time ima za nas neistraživu nakanu. Često pripravlja Bog dušu na sličan način za buduće kazne i velika djela. Bog želi dušu pročistiti kao čisto zlato, ali to još nije kraj kušnje. - Postoji još kušnja nad kušnjama - potpuna odbačenost od Boga."

marxonz napisao:
† Kušnja nad kušnjama, Potpuna napuštenost - očaj

Pobjednički izaći iz dosadašnjih kušnji, iako ne bez spoticanja, ipak odlučno boreći se, u dubokoj poniznosti duša viče Gospodinu: "Spasi me, jer propadoh". Još je sposobna za borbu.Sada će dušu obuzeti strahovita tama. Ona vidi samo grijehe u sebi. Užasno je njeno osjećanje. Ona se osijeća napušteno od Boga. Ona ima osjećaj da je predmet Njegove mržnje i samo je jedan korak udaljenja od očaja. Ona se opire koliko može. Pokušava nadati se. Molitva je za nju još veća muka. Ona zamišlja da Boga potče na još veću srdžbu. Nalazi se na nebeskom vrhuncu koji se izdiže nad provalijom.Duša teži Bogu a osjeća se odbačenom. Sve patnje i muke ove zemlje ništa nisu u usporedbi sa ovim osjećajem, u koje je duša uronjena - osjećaj odbačenosti od Boga.Nitko joj ne može donijeti ublaženje. Ona se vidi usamljenom. Nema nikog za njezinu obranu. Uzdiže svoj pogled prema nebu, ali zna da ono nije za nju.

Sve je za nju izgubljeno. Iz tame upada u još veću tamu, zamišlja da je Boga izgubila zauvjek, onog Boga kojeg je tako ljubila. Ova misao stvara joj neopisivu bol. Ona se ne želi s tim pomiriti. Pokušava gledati u nebo. Ipak uzaludno. To joj čini još veću bol. Nitko ne može prosvjetliti takvu dušu kad je Bog želi držati u tami.


Odbačenost od Boga ona osjćea živo i užasavajuće. Njenom srcu otimaju se bolni uzdasi, tako užasni da ih ni jedan svećenik ne razumije, ako ih sam nije doživio. K tomu dolaze još patnje od zlog duha. Sotona se ruga:" Vidiš li ? Hoćeš li sada i nadalje biti vjerna? Sad imaš svoju plaću. U našoj si moći". - Sotona ima samo onoliko vlasti nad dušom koliko joj Bog dopusti. Bog zna koliko možemo izdržati.- "Što imaš od tolikog mrtvljenja? Od toga da si vjerna Pravilu? Čemu svi napori? Ti si odbačena od Boga".-Riječ "odbačena" postaje vatrom što prodire kroz svaki živac sve do moždine.Prodire njezinim cijelim bićem.


Poslije slijedi vrhunac kušnje. Duša ne traži više pomoć. Ona se zatvara u samu sebe i sve gubi iz vida, kao da bi se slagala s mukama odbačenosti.To je trenutak za koji ne pronalazim riječi. To je umiranje duše.Kad mi se to stanje približavalo po prvi put, bila sam iz njega istrgnuta na osnovu poslušnosti.Nakon ovih patnji duša je u većoj čistoći duha i većoj božanskoj blizini. No, moram dodati, da je ona za vrijeme duhovnih patnji također u Božjoj blizini, ali je tada slijepa. Njen pogled obavijen je tamom a Bog je trpećoj duši vrlo blizu. Tajna je pak u tome, da toga nije svjesna.Ona ne misli samo da ju je Bog napustio nego da je čak predmet Njegove srdžbe. Kao teška bolest vida duše, koja tvrdi - zasljepljena Božjim svjetlom - da On nije nazoćan. Međutim svjetlo je toliko jako da je zasljepljuje.Kasnije sam pak spoznala da je Bog u takvim trenutcima duši bliže nego inače, jer bez posebne milosti ona ne bi izdržala takve kušnje. Božja svemoć i izvaredna milost ovdje je na djelu, jer bi se inače duša slomila već pri prvom udarcu. O božanski Učitelju, u mojoj je duši samo Tvoje djelo. Ti, Gospodine, ne bojiš se dušu postaviti na rub užasnog ponora, gdje se boji i uplašena je - a onda je pozivaš opet k sebi. To su tvoje neshvatljive tajne. - Sveta Faustina Kowalska


_________________

Za sve one koji su u ovim fazama obraćenja da se podsjete da će i to sve proći ,
samo treba izdržati ,pouzdati se u Boga i moliti
za snagu da se sve to izdrži i nikad se ne predat i odustati,
pa i kad bude najteže.Najbitnije je biti strpljiv i ustrajan bez obzira na sve.
Sv.Pavao to najbolje opisuje :"Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo:nevolja rađa postojanošću,
postojanost prokušanošću,prokušanost nadom."(Rim 5,4)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 srp 2015 09:13 
Odsutan
Moderator
Moderator

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 828
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 292 zahvala
http://www.vjeraidjela.com/tamna-noc-du ... -la-vernu/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 ruj 2016 09:13 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Pozdrav sestro i braco u Kristu.
Ukratko;vezano za ovu temu da li ko ima kakvu ideju kako stvarno razlikovati Tamnu noc o kojoj pise sv Ivan i depresiju.Neka knjiga?Neki svecenik u RH koji se bas bavi tim pitanjem?Ili netko od vas tu forumasa.Knjige koje su mi poznate su od Sv Ivana od Kriza,Terezije Avilske i ove modernije od Wilfreda Stinissena i Thomasa Mertona.Da li ima ko knjigu od Anselma Gruna o depresiji jer nema je za kupiti.Ako koga zaintrigira mogu mu ukratko poslat na pp svoj duhovni put.
:a1430:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 ruj 2016 14:23 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 ruj 2013 22:40
Postovi: 179
Podijelio: 22 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Naravnim očima je teško uočiti razliku, ali razlika između "tamne noći" i depresije usporediva onoj između dobra i zla. Radi se o krajnostima, tolikim krajnostima koje bi mogle označiti kao stepenice u stupnjevanju nečijeg duhovnog razvoja. Depresija bi mogla biti prvi stupanj, dok bi "mračna noć" trebala predstavljati zadnji korak prema svetosti.

Kod depresije nemamo pouzdanja u nikoga pa tako niti u Boga, dok kod mračne noći imamo pouzdanje samo i jedino u Boga (unatoč svom unutarnjem osjećaju odbačenosti, nećemo napraviti ništa što bi uvrijedilo Boga).
Te krajnosti (depresija/mračna noć) se najslikovitije mogu prikazati kroz apsolutnu suprotnost mučenika, odnosno samoubojice.

"Mučenik je čovjek kojemu je toliko stalo do nečega izvan njega da zaboravlja na svoj život. Samoubojica je čovjek kojemu je toliko "stalo" do svega oko njega da želi vidjeti kraj svega. Jedan želi da nešto započne, drugi želi da sve završi." G. K. Chesterton

Bog je uvijek tješitelj i davatelj odgovora, dok je onaj drugi tužitelj i smišljatelj izgovora.

Preuzetnost bi bila da itko od nas pomislio kako se nalazi u stanju "tamne noći", sama ta pomisao bi bila dovoljan znak koliko smo daleko...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 ruj 2016 19:08 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Slijepi putnik
Lijepo receno posebice ako govoris i srca i iskustveno :D
Mene samo zanima razlikovanje depresije kao psiholoske ili patopsiholoske bolesti i TN kao duhovnog fenomena..Uzmimo evo naprimjer par opaski koje sv Ivan govori da su znakovii TN ( bilo osjeta ili duha necu sad ici u detaljno razlikovanje) koji ujedno mogu biti i klinicki znaci depresije.Ne nalazenje zadovoljstva u ni u stvarima ni u stvorenjima ni u molitvi medicinski bi se to nazvala anhedonija,hrana gubi okus zbog potamljenja tog osjeta to bi bio poremecaj apetita,besmisao ovog svjetovnog materijalnog svijeta,nemogucnost koncentracije na uobicajene staleske duznosti klinicki bi to bilo poremecaj paznje i koncetracije,zeljeti samocu to bi bio socijalni poremecaj,osjecaj odbacenosti od Boga zbog svoje gresnosti makar bi to bili 'samo" laki grijesi,psiholozi bi rekli patoloska samokriticnost,i najvaznije Bozje ciscenje u vidu slamanja laznog ega odnosno samosvijesti ili svojih iluzija o Bogu i sebi samom psiholozi bi rekli autodestruktivni obrazac ponasanja i teror Superega.
Koliko je vazno i osjetljivo ovo pitanje govori i cinjenica da negdje na zapadu ili u Sad-u postoji otac Cullington OCD koji se samo bavi razlikovanjem te duhovne tamne noci i borbi od one Frojdovske borbe sa svojom mracnom stranom koju svaki covjek posjeduje.
Jedino se ne slazem s tobom da nije ispravno ono svetac prestaje biti svet kad pocne misliti da je svet,jer ove borbe su zaista zastrasujuce bilo da su duhovnog ili psiholoskog podrijekla i zekis pomoc a toliko nam je litarature dostupno da se i sami s njom lako pogubimo,a o onaj savjet da pustis sve i cekas da Bog cini svoje i sto On zeli dok se ovako cistis je ispravan ali nazalost meni zasad jos nedostizan.Svaki dan me ko crv izjeda pitanje jel me On cisti ili sam samo obolio i treba mi psiholoska pomoc u vidu psihoterapija i lijekova.
Bog s vama


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 15 ruj 2016 20:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Veseli me samo cinjenica da i sv Ivan govori o nekakvoj kombinaciji depresivnih poremecaja(on ih naziva melankolija) i ciscenja u TN."Cak i ako je kod te prociscujuce tamne noci kadkad i zajedno u igri i melankolija kako je to cest slucaj,ipak zbog toga ne izostaje ucinak na ciscenje teznji duse,posto joj je oduzet svaki okus te one usmjeravaju svoju brigu samo na Boga".Wilfred Stinissen u Noc je moje svijetlo kaze da nije svaka depresija dio Tamne noci ali ima potencijala postati njezin element.Elizabett Oth kaze da kad smo u teskim tjeskobama ne postavljamo sebi pitanja Zbog cega?Zasto ja?Nego kuda ovo vodi?.Uvijek je na nama izbor u obliku slobodne volje cak i kad se psihicki raspadnemo da vise ne znamo tko smo imamo izbora izabrati Njega.
Ali sto ako ti se ego toliko raspadne i umre u krivim iluzijama i odaberes u tim trenucima Njega kakav je to zivot kad ga ne mozes uzivat,kad se budis s pitanjem Gospodine daj mi svjetlo i nadu za danasnji dan a odgovora nema,postajes ljustura ne osjecas nista cak si umoran i od tuge i pitas Gospodina Tko sam ja?Tko si ti Gospodine?Teske su to patnje,sjecam se kad sam jednom "poletio" u svom duhovnom putu i kad sam molio Boze daj mi kusnju da saznam koliko je jaka moja vjera da se dokazem i Tebi i sebi kako i koliko te ljubim i evo dao mi je sa kamatama.Uvijek treba pazit sta molimo :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 ruj 2016 21:09 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Smijesno bi bilo reci nekom tko zivi na povrsini svoje duse odnosno u teskom grijehu da je svako trpljenje rezultat Bozjeg ciscenja.Tamna noc je samo Njegovo dijelo.Dusa koja zivi u grijehu projecira svoja razocarenja i pobune na stvorenja i stvari oko nje.npr kriv mi je muz,roditelji,politika,drzava ili Bog sam.Takvo trpljenje ne oslobadja nego zarobljuje,ne dopustajuci Istini da rasvijetli dusu onakva kakva ona sama jest.Posljedicno i u tom mraku dolazi do jos veceg jacanja ega ili samosvijest duse koji smatra Boga svojim smrtnim neprijateljem.Ego se Njega jos vise boji jer udara u tu iluzornu egzistenciju koju je sam stvorio te se jos vise udaljava od Istine.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 ruj 2016 21:35 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
S druge strane za nas vjernike koji smo se sami ili pod Bozjim vodstvom stavili na putove pustinje i konteplacije ocekuje tezak i trnoviti put prociscenja.U pustinji nema nista dobrog.tamo nas ceka djavao.Bog nije u pustinji sigurno,ali on moze i pustinju koristit kao sredstvoi za nase preobracenje.Pitanje je samo naseg odgovora da li smo spremni uci u Njegovu skolu jer uvijek ce postojati izbor,zato nam je i podarena slobodna volja,uvijek nas moze izvesti iz pustinje kao svoj obecani narod u Obecanu zemlju,uvijek da uz pomoc njegovih snaga pobijedimo sotonu kako je i On sam to ucinio,uvijek nam moze pomoci da u pustinji se obracunamo sa svojim laznim Ja,iluzornom nakupinom koja je sama sebi svrha..Pitanje je jesmo li spremni otici tim putem,i staviti sve karte na Njega i Njegovu providnost?Ceka nas dugi put pun suhoce,zedjanja muke sa jako malo usputnih oaza.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 118 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 ... 12  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 15 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr