www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 03 tra 2020 20:16

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 118 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 ... 12  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 29 sij 2009 17:09 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 26 sij 2009 00:01
Postovi: 42
Lokacija: Zadar
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
marketo napisao:
Eto i mene da malo posvjedočim i pitam Vjeku neke stvari... dakle moj put ukratko sam opisao u predstavljanju i eto sada se također nalazim u tamnoj noći...Dakle obraćenik sam..imam prijatelja koji je obraćenik i dao mu je Gospodin velike milosti.jedna od njih je i Riječ koju dobiva iz Novog Zavjeta.Sam Gospodin mi je potvrdio da prolazim tamnu noć duše,kao i potvrda za dar koji sam dobio...pa eto da napišem moja iskustva o tome... nakon obraćenja tj. životne ispovijedi,otkilnjanja i prvog polaganj ruku na mene počeo sam osjećati živog Boga!!!! toliko živog i prisutnog da nemogu to opisati riječima ovdje.trajalo je to nekih 2-3 mjeseca... nisam se mogao načuditi mojoj promjeni,ponašanju,životu... sve nekako drugačije,ljubav prema drugima,razgovori.. ma neznam što sve ne...da ne pričam o potrebi odlaska u Crkvu,na Svetu Misu na kojoj nisam bio preko 15 godina,čistoći života...i ok sada dolazi jedan čudan period di moje molitve izgovaram ko po nekoj špranci... osjećam suhoću i neku prazninu..umjesto topline Njega koju sam osjećao u sebi počinje me trgati u prsima...probadanje kao da mi je netko zabio šiljak u prsa i maše lijevo desno...ko da mi kamen od 100 kila netko stavio na prsa...buđenje usred noći sa lupanjem srca kao da će iskočit iz mene...sav zbunjen i pomalo preplašen nisam znao što se događa... usred noći osjetim da mi se tjelo toliko naježilo da nisam osjećao ništa oko sebe... osjećaj kao da lebdim u zraku.. ne osjećam odjeću na sebi,ne osjećam toplinu,hladnoću ništa!!!u nekom polusnu,imao sam zatorene oči i u trenutku kada sam se naježio imao sam osjećaj da je netko upalio svjetlo u sobi... kroz kapke kao da je sve bilo osvjetljeno.. naravno u sobi je koliko ja znam bio mrkli mrak...i to je trajalo nekih mjesec dana a onda dolazim u fazu u kojoj se još sada nalazim... sada me šiba na fizičkoj razini... upravo sada kad pišem ovaj post imam takvu glavobolju u očima da ih nesmijem micat lijevo desno... rijetko prepavam cijeklu noć bez buđenja i okretanja po krevetu... konstantno me probija u prsima neki trnovi,pa me bole noge,pa me bole kosti,pa me odjednom probije u trbuhu ko da mi netko zabije nož.onda malo stane pa opet...uglavnom molim se svakodnevno za darove i Njegovu ljubav i milosti i kažem mu da za Njegovu slavu i ljubav prihvaćam sva trpljenja koja moram proći po volji Njegovoj...ne želim pomoć da mi olakša...kažem ako je samo to što moram proć za Njegovu ljubav neka samo ošine!!!!molim s eza to da budem Njegov Apostol i želim pomoći svima koji traže Njegovu pomoć.po volji Njegovoj...ono di me jako digne je to što vidim kako me čuva u određenim trenucima i opet Ga osjetim kako je živ i da doslovno sjedi i bdije pored mene čak kada i spavam.dobio sam dar molitve,što ukratko da kažem kako mi je objašnjeno moje se molitve prema Gospodinu zaista uslišuju po voljji Njegovoj.I to sam se uvjerio na jednom primjeru koji se desio u svega 15 minuta...od jedne prijateljice mala kćer je zakurila 39,5 temperatura... curica ima nekih 8 godina...i tako nekih 2 dana koiko znam... to ju je jeako mučilo,pogodilo njenu majku i ja sam osjetio da se moram molit za tu djevojčicu da nestane temperatura.nakon što sma zamolio Gospodina da joj pomogne za doslovno 15 minuta joj suprug javlja da mala više nema temperaturu i da navija za naše rukometaše ispred televizije... HVALA DRAGOM GOSPODINU!!!! nikad joj se temperatura više nije vratila...dali su to bile uslišane moje molitve ja neznam ali znam da je Gospodin taj koj je temperaturu skinuo... to nemože ni inekcija hehehehe...
e da i sada eto sam u ovoj fazi di se osjećam ko da me vlak pogodio.. kao da ću dobit gripu.. a gripe niotkuda... :P dobio sam riječ od Gospodina da su moji bolovi Njemu na slavu a meni na milsot i na izgradnju..
pa eto Vjeko jel i tebe možda šora ovako malo fizički ili je to prošlo ili nije ni bilo?

Bog VAS BLAGOSLOVIO


Ja ću uzeti slobodu da to pokušam objasniti jer i ja sam imao
velike patnje u tijelu.

Kad tijelo pati tj neka bol nas slama u tijelu(glavobolja,bol u prsima i sl)
znak je da nešto krivo radimo.
Nešto što ne shvaćamo svjesno pa tijelo daje signal da se moramo mjenjati.
Ja sam slijedio to i promjenio.
Sve patnje tijela imaju svoj razlog,to je neuskladjenost istinskog ja sa vanjskim ja.

Pozdrav!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 29 sij 2009 21:39 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Borislav napisao:
Potrebna je za vježbu poslušnosti jer tada ostaje jedino ta milost po kojom se možemo ravnati i biti sigurni da ne griješimo!


Da ,dragi brate Borislave samo sto covjek obeca bit dobar i vjeran Isusu,a onda opet sve zaboravi i brzo padne u stari grijeh i pravi opet one greske za koje je tako vjerno obecao,necu vise,pa sljedi jos gorje nego prije toga...

Isusove su Rijeci "Idi i ne grijesi vise da ti se sto gore ne dogodi ". Pitam se
da li smo svjesni tih rijeci ? :grlim te:

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 01 vel 2009 13:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Dragi brate u Kristu,ja redovito pratim sve teme i sva svjedocanstva i molim za sve...Znam da ti nije lako u zivotu i da si jos relativno mlad iako hvala Bogu uz dobru i vjernu zenu i djecu koju vam je Bog podario...Nitko od nas nije imao lagani zivot i svi smo mi padali u svojim grijesima u zlo onoga crnoga koji nas je jedva docekao,ali Bogu hvala u svom obracenju prihvatili smo Isusa u svoje srce i sada moramo strogo paziti da Ga opet ne izgubimo,jer zli uvijek zove,a mi slabi u vjeri opet mozemo pasti i onda nam biva jos gorje nego prije toga....Zato su mi uvijek na pameti Isusove Rijeci koje sam osobno cula kod svog predanja Njemu,mom Isusu "Idi i ne grijesi vise" i kod svakog pa i najmanjeg grijeha te su mi rijeci uvijek u srcu i u mislima i to me drzi bit Bozjom kceri iako je tesko tako zivjeti,jer covjek grijesi uvijek,ali moci se je oduprujeti svakom grijehu ako te rijeci sljedimo.To sam ti htijela time reci,mislim da si razumio...To sto ti dolaze uvijek pred oci tvoji ratni prijatelji i to se moze rijesiti molitvom i svakodnevnim pricescivanjem i cestom ispovjedi...Sve se moze ,samo je sve bit nase vjere i nase molitve...Eto toliko da ne duljim vise... :grlim te: BtB.

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 06 ožu 2009 20:12 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 sij 2009 12:37
Postovi: 147
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ljudi moji čitajući ovu temu(sve sam pročitala) shvatila sam da sam kroz isto prolazila negdje od Božića.sumnjala sam da je to to ali sad sam potpuno sigurna.
Nagar je negdje napisao da se tu moraš odreči svega,svih; ovozemaljskog na šta si navezan.kako je to teeeeškkkko.ja sam prije bila spremna sebe osuditi nego umrijeti-bilo je strešno.KAO DA SAM PROLAZILA KROZ NEKAKVO MUČENJE.tu mi je Gospod u jednom trenu kad više nisam mogla to podnositi ukazao koliko sam grešna pred njim - i to znati ,uh.
majka tereza je rekla ...nije važno čini dobro...nije važno ljubi...nije važno i onako je sve između BOga i tebe ,a ne tebe i njih(otprilike tako)
ali Bog je milostiv sada mi je jasno koliko sam se ja jako navezala bila na svog supruga i naše "zajedno" tu mi je Bog pokazao da mi to može srušiti u djeliću sekunde,a ja se borila ko zmaj da to zadržim a trebala sam pustiti to iz svojih ruku i predati NJemu i uspjela sam nravno ne bez Isusa osobno.
i sad mi duša vapi da ga samo dotaknem i dodirnem mu haljine....
no nekako nije to još gotovo, nekako osiječam da još moram otkriti nešto sada drugo-tu sada razumijem i buduči su to velike muke -ideš korak po korak kao po stepenicama
upravo mi sada dolazi misao: prošla si prvu druga dolazi i penjuči se bit će sve teže...al nek me Gospod vodi....do TOTUS TUUS
a vama predragi u Kristu želim :držimo se onog djelića svjetla kad krene lavina a mi pod njom moramo ostati živi!
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,


:twisted: :twisted: :twisted: :b206: :b206: :b206: :t173: :t173: :t173:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 07 ožu 2009 09:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 25 tra 2007 18:26
Postovi: 3589
Podijelio: 108 zahvala
Zahvaljeno je: 111 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolička
Status: U braku
Kad mi je teško i tjeskoba dušu pritišće..molitva i samo molitva..i sjećanje na ono što mi učini..i sunce i svjetlost opet zasja..i bude puno lakše..i tako iznova..

_________________
_______________________________________
Slika
_______________________________________
dragocjena si u Mojim očima i Ja te ljubim..DOĐI
ŽIVIO PAPA FRANJO


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 lip 2010 19:57 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 24 tra 2009 21:44
Postovi: 3462
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 12 zahvala
Zahvaljeno je: 29 zahvala
Vjeroispovjest: rkc
Status: U braku
Evo malo sam čitala ovu temu,
jako je intersantna,pa rekoh da je malo oživimo,
da napišemo svoja iskustva o ovome...
Da ne misli netko,da Magda samo "crkuće" i smije se,
želim posvjedočiti,da se nađoh u mnogim ovim
napisanim recima.
O ushićenju i čudima,malim i velikim
odmah nakon istinskog obraćenja,a onda tuga i žalost...
Velika bol i ogromna čežnja,za Bogom,za osjećajem
miline i radosti,za onim osjećajem Njegove prisutnosti...
Onda sam uhvatila sebe kako mislim,pa tebi je važno
samo da ti budeš mirna i radosna.O koje li gorčine
onda?Koje misli,optužujuće su se rađale u glavi.
I sada se pitam od kuda su došle,i tko mi ih je slao,
samo znam da sam onda pala na koljena...doslovce
pod težinom tih svih riječi i shvatila koliko je bilo istine u
njima.
Riječi,jedna za drugom su me sve više bacale natrag
i govorile koliko sam na sebe mislila u svemu.O svojim
problemima,o svojoj obitelji,o sebi...o sebi...
Shvatih da je to ono najteže u svemu...činiti sve
kako je On rekao,a zanemariti sebe u potpunosti.
Misliti o sebi da si poseban...to je prva zamka.
Dugo mi je trebalo da to sve shvatim...da uz molitvu
i mnogo odricanja pokušam to ispraviti,i dan danas
se trudim...jer to je jako teško...
Da li su to tamne noći duše,ili Duh sveti koji nas opominje
jer nas želi čiste za sebe,ili i jedno i drugo...ne znam,
ali znam samo da mi nema više povratka,niti ga želim
a molim Gospodina da mi ne da da odustanem.

_________________
Ne mogu živjeti u sebi,ako ne živim u Bogu.
Sv. Augustin


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 lip 2012 03:17 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 lip 2010 19:38
Postovi: 182
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: Katolik
Samo san tila reci da ota "suhoca" na pocetku obracenja sto osijecas je puna milosti Bozije, jer te Bog u biti pusta slobodnoj volji da odlucis sto ces, a opet je stalno tu uz tebe. I ti u toj "suhoci" tribas ostati hrabar i boriti se jako i odluciti se za dobro. To san procitala u nekoj knjizi...
Samo hrabro, svi smo to prosli...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 lip 2012 05:18 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 srp 2009 11:29
Postovi: 583
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Status: U braku
Upravo je o "pustiniji,suhoći" jučer navečer pričala jedna cura (pao si mi ti napamet :))...Ono je to opisala kao period kada nije osjećala nikakav zanos,osjećaj za Boga,bila je bezvoljna...no da se doslovno prisiljavala da slijedi i radi sve što je i do sada za spas svoje duše..
Čula sam za tamnu noć duše,ali nisam nikad više proučavala o čemu se točno radi...

Uglavnom, moje je pitanje dal kroz to prolazi i mora proći svaki čovjek? I dal se to događa isljučivo početkom obraćenja ili ne mora biti tako?
Malo sam zbunjena :roll:
Hvala na odgovorima!

_________________
"Vječnom ljubavlju sam te ljubio i zato sam ti iskazao milost."

Sveti Josipe, moli za nas,
u životu, na smrti, u svaki čas!
Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 lip 2012 10:45 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 22 lip 2010 19:38
Postovi: 182
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: Katolik
Ja sam procitala da svaki vjernik kroz to prode sad neznam dali obavezno na pocetku, ali cini mi se da je. Kao u pocetku kad se obracas Bog ti da da "okusis" njegovu prisutnost, i ti budes sritan, vesel itd... I nakon toga daje ti osijecaj ka da Ga nema, a u biti nikad ti nije blize. On nas je stvoria da budemo slobodni i da sami biramo i ka tad je period najtezi. Imas osjecaj da Ga nema, da si sam. I jos san procitala da tada onaj crni ima najmanje pristupa nama jer smo pod posebnom zastitom. Kako je Bog cudnovat!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 lip 2012 12:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2011 12:45
Postovi: 209
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: rimokatolik
Pretpostavljam da se tamna noć duše događa na početku življenja vjere (iako se sigurno događa i iskusnijim vjernicima), što bi onda značilo da sam ja na početku :( ali i ne traje svima jednako, recimo netko je osjetljiviji pa ga Bog kuša povremeno dajući mu istovremeno naznake svoje prisutnosti dok kod nekih ljudi može trajati neprekidno dugo vremensko razdoblje...tu se opet radi o onoj da nam Bog ne daje veći križ od onog kojeg možemo nositi.
Kod mene je recimo slučaj da mi se ponekada dogodi da sam potpuno tup, ravnodušan prema svemu, tada preispitujem sve svoje odluke, pa sam onda očajan, preispitujem i samo Božije postojanje ali tada nastupa onaj razumni dio mene koji zanemaruje trenutne osjećaje i koji mi kaže da sve što sam doživio nije bila samo moja mašta, da se doista dogodilo i da me Bog voli i samo želi da napredujem u vjeri, da ne ostanem na samo toj osjećajnoj dimenziji.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 118 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 ... 12  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr