www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 10 pro 2018 06:18

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 120 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 28 sij 2017 20:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 lip 2014 22:48
Postovi: 1593
Lokacija: juzno od mjest gdje sjevera nema
Podijelio: 144 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
tea0908 napisao:
iskreno , kako Više ni ja sama ne znam objasnit sebi stanje , tako pokušavam nać 1000 riješenja a ni jedan koda mi ne odgovara ! zdravstvene tegobe su nestale , tj.glava me zaboli tu i tamo radi nenošenja naočala a radim na komp , a ostalo je jer sam naglo prestala ic na treninge . ugl , stvarno funkcioniram ok , na poslu se ne primjeti , najbližima sam rekla , pogotov dok je to bilo na početku ( jer je počelo u 10 mj.) al kasnije kad sam vidila da me niko ne razumi jednostavno sam odustala od pricanje ,.
nekako jednostavavno koda se sama iz toga ne mogu izvuc, i prije sam molila i svaku ned isla na mise , a sad odem i preko tjedna , na zornice sam bila , molim svako jutro prije posla i redovito se ispovjedam . jedino sta me bas plaši je to sta mi je koncentracija slaba i koda sam u nekoj kutiji pa ne mogu prodisat, plus uz sve to , kao da sve sta pocinje s rijeci osjecaj za mene ne postoji ili postoji ne znam :/ . koda mi neko isprazni misli , pa ono dobro ili lose sta smislim sve nestane iz glave . eto ukratko :( . i nekako ne znam sta bi , napravila da bude bolje ili da stojim i cekam i molim se



Znam kako ti je. To je sve sta ti mogu rec :roll:

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 sij 2017 17:18 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 03 sij 2017 12:39
Postovi: 4
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Jesam , jesam . Pricam sa svojim zupnikom, mada nekako on sve to pokusava ublazit al me saslusa. :) . Novu godinu sam cekala na Taboru pa sam ukratko rekla fra Maticu , on je reka da ce cisto srce i molitva sve to popunit. A nekako uvik imam osjecaj da se dobro ne znam objasnit. :/ odlucila sam svako jutro misa i cekat . Pa nesto ce se dogodit :) .Al i vi ti prolazite ?!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 vel 2017 16:58 
Prisutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 324
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 25 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Tesko je ovako preko foruma odrediti u kojoj si etapi duhovnog puta.Najbolje ti je naci nekog duhovnika koji je dosta upoznat sa takvim problemima i onda mu se potpuno predati i prepustiti da te on vodi.
Iz svog vlastitog iskustva a iz svega procitanog mogu reci da se najvjerovatnije radi o kombinaciji duhovno-psihickog koktela,jer jedno slijedi drugo i obratno,i tesko je ostati normalan barem po svjetovnim pravilima kada te dotice sam Gospodin :D
Al ne boj se svaka kriza koliko god pateticno zvucalo je prilika za rast i napredak,tako da si u neku ruku, mnogima neshvatljivo,blagoslovljena u ovom trenutku.
Pozdrav u Kristu


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2017 08:20 
Prisutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 324
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 25 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Da ovo sve sta navodis je vise gledano sa psihologijskog aspekta,svaki covjek je u razlicitim fazama zivota ppdlozan promjenama,sagradjuje i mjenja svoj indetitet tj ego,meni su u mojim trenutcima najblizi govorili da sam u krizama srednjih godina.Naime,tada se covjek indetificira sa nekom ulogom,koja mu je vise ili manje vaznija,moze biti tako roditelj,supruznik,uspjesan u karijeri,bogatstvu,moze se indentificirati sa svojim poslom,hobijem,svojim ovisnostima,svojom teskom bolesti,ili sa svojim nedostatcima.Zapravo to su sve uloge(bar ove pozitivne)koje mu drustvo nalaze da su ispravne,znaci u 30. Ili 35. Godini trebas imati obitelj,dobra primanja,zdravlje,prijatelje,hobije i sad ako ti jedan ili vise segmenta toga fali nastaju problemi.Ja sam imao drukciju krizu indetiteta(bar se nadam,iako je imala primjese ovog navedenog)u kojem sam trazio ko sam i u cemu je zapravo smisao svega.Osvjestio sam u srcu da zaista jesam koliko god ima patetike da sam ljubljeno Bozje dijete,i da mi je ovaj zivot "zlatna" ulaznica za Nebo koju trebam sad za zemaljskog zivota cistiti i glancati i da mi je najveci Gosppdinov dar njegova milost bez koje sam ne mogu nista.
Zato velim da mi je ta kriza zapravo bila najveci blagoslov koju sam kao dar primio.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2017 15:04 
Prisutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 324
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 25 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Da belive lijepo :grlim te:
Ja cu se nadovezat sa par svojih iskustava.Meni je osobno bilo najgore kad sam izasao iz duhovne tane bilo spojiti svjetovni i duhovni zivot.Kako me u svijetu,ajmorec generalno,nista ne veseli svu utjehu sam nalazio u molitvama i Euharistiji.Jednostavno Bog mi je bio nespojiv sa svijetom u kojem zivim.Mislim i dan danas je ali na neki novi zdraviji nacin shvacanja.Mislio sam samo,cak i molio,da umrem da budem sto prije s Isusom,samo sam se veselio kad bi procitao kako je neki svetac kratko zivio,takodjer uvijek bi gledao na cesti osmtnice s koliko je ko preminuo.Ali svoj svojoj sebicnosti upao sam u jedan oblik molinizma(koga zanima nek progugla).Onda mi je u molitvi opet doslo:Pa kakav ces ti takav jadan i prljav pred Gospodima.Uzeo sam motiku i lopatu(duhovne vjezbe,molitvu,pokoru,sakramente)i poceo obradjivati svoj vrt(zivot).Danas se jako veselim svakim danom i on mi je uspio ako sam bar nanometar blizi Kristu.Mislim da je uz njegovu milost najveci dar koje nam je dao jest vrijeme.Vrijeme koje nam je potrebno da se sve vise obratimo.
Jest da me smatraju cudakom,pogotovo oni koji su me prije poznavali,imam puno manje prijatelja,ali s vremenom se i oni nauce pa me prihvate.
Mir u Kristu sestro. :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2017 17:09 
Prisutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 324
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 25 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
Hvala ti za Rilke-a obavezno cu ga prepisati u svoj notes.
:D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2017 22:21 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 lip 2014 22:48
Postovi: 1593
Lokacija: juzno od mjest gdje sjevera nema
Podijelio: 144 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
francesco1 napisao:
Da belive lijepo :grlim te:
Ja cu se nadovezat sa par svojih iskustava.Meni je osobno bilo najgore kad sam izasao iz duhovne tane bilo spojiti svjetovni i duhovni zivot.Kako me u svijetu,ajmorec generalno,nista ne veseli svu utjehu sam nalazio u molitvama i Euharistiji.Jednostavno Bog mi je bio nespojiv sa svijetom u kojem zivim.Mislim i dan danas je ali na neki novi zdraviji nacin shvacanja.Mislio sam samo,cak i molio,da umrem da budem sto prije s Isusom..


Oholost je zeznuta stvar.

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2017 23:50 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 912
Podijelio: 13 zahvala
Zahvaljeno je: 47 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
dujam napisao:
francesco1 napisao:
Da belive lijepo :grlim te:
Ja cu se nadovezat sa par svojih iskustava.Meni je osobno bilo najgore kad sam izasao iz duhovne tane bilo spojiti svjetovni i duhovni zivot.Kako me u svijetu,ajmorec generalno,nista ne veseli svu utjehu sam nalazio u molitvama i Euharistiji.Jednostavno Bog mi je bio nespojiv sa svijetom u kojem zivim.Mislim i dan danas je ali na neki novi zdraviji nacin shvacanja.Mislio sam samo,cak i molio,da umrem da budem sto prije s Isusom..


Oholost je zeznuta stvar.


To znaš iz vlastitog iskustva... :D

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 vel 2017 00:21 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 16 lip 2014 22:48
Postovi: 1593
Lokacija: juzno od mjest gdje sjevera nema
Podijelio: 144 zahvala
Zahvaljeno je: 67 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
Billy napisao:

To znaš iz vlastitog iskustva... :D


Da, znam dosta o oholosti iz svog iskustva. Naime, smatram da sam veoma ohola osoba.

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 vel 2017 06:02 
Prisutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 324
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 25 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U braku
dujam napisao:
Billy napisao:

To znaš iz vlastitog iskustva... :D


Da, znam dosta o oholosti iz svog iskustva. Naime, smatram da sam veoma ohola osoba.

Pa citaj dalje u postu da su mi ta razmisljanja i bila rezultat duhovne oholosti.Ohol san i dalje,al priznajem sad da mi je to grijeh i redovito ga ispovijedam.Pokusavam je otupit sa poniznoscu makar iz razuma ako ne mogu vec iz srca.Sv Monfort ili neko drugi nisam siguran,nabraja kreposti duse koje imamo,i onda kaze:i dodje Oholost i to sve odnese.Mislim da je ona toliko ukorijenjena u meni vise nego kod drugih da taj korijen necu nikad iscupat.Mozda sasjeci koju njezinu granu ali korijen nikako :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 120 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 8 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr