www.tebe-trazim.com

Znam kako ti je. To je sve sta ti mogu rec

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…

Jesam , jesam . Pricam sa svojim zupnikom, mada nekako on sve to pokusava ublazit al me saslusa. . Novu godinu sam cekala na Taboru pa sam ukratko rekla fra Maticu , on je reka da ce cisto srce i molitva sve to popunit. A nekako uvik imam osjecaj da se dobro ne znam objasnit. :/ odlucila sam svako jutro misa i cekat . Pa nesto ce se dogodit .Al i vi ti prolazite ?!

Tesko je ovako preko foruma odrediti u kojoj si etapi duhovnog puta.Najbolje ti je naci nekog duhovnika koji je dosta upoznat sa takvim problemima i onda mu se potpuno predati i prepustiti da te on vodi.
Iz svog vlastitog iskustva a iz svega procitanog mogu reci da se najvjerovatnije radi o kombinaciji duhovno-psihickog koktela,jer jedno slijedi drugo i obratno,i tesko je ostati normalan barem po svjetovnim pravilima kada te dotice sam Gospodin
Al ne boj se svaka kriza koliko god pateticno zvucalo je prilika za rast i napredak,tako da si u neku ruku, mnogima neshvatljivo,blagoslovljena u ovom trenutku.
Pozdrav u Kristu

Da ovo sve sta navodis je vise gledano sa psihologijskog aspekta,svaki covjek je u razlicitim fazama zivota ppdlozan promjenama,sagradjuje i mjenja svoj indetitet tj ego,meni su u mojim trenutcima najblizi govorili da sam u krizama srednjih godina.Naime,tada se covjek indetificira sa nekom ulogom,koja mu je vise ili manje vaznija,moze biti tako roditelj,supruznik,uspjesan u karijeri,bogatstvu,moze se indentificirati sa svojim poslom,hobijem,svojim ovisnostima,svojom teskom bolesti,ili sa svojim nedostatcima.Zapravo to su sve uloge(bar ove pozitivne)koje mu drustvo nalaze da su ispravne,znaci u 30. Ili 35. Godini trebas imati obitelj,dobra primanja,zdravlje,prijatelje,hobije i sad ako ti jedan ili vise segmenta toga fali nastaju problemi.Ja sam imao drukciju krizu indetiteta(bar se nadam,iako je imala primjese ovog navedenog)u kojem sam trazio ko sam i u cemu je zapravo smisao svega.Osvjestio sam u srcu da zaista jesam koliko god ima patetike da sam ljubljeno Bozje dijete,i da mi je ovaj zivot "zlatna" ulaznica za Nebo koju trebam sad za zemaljskog zivota cistiti i glancati i da mi je najveci Gosppdinov dar njegova milost bez koje sam ne mogu nista.
Zato velim da mi je ta kriza zapravo bila najveci blagoslov koju sam kao dar primio.

Da belive lijepo
Ja cu se nadovezat sa par svojih iskustava.Meni je osobno bilo najgore kad sam izasao iz duhovne tane bilo spojiti svjetovni i duhovni zivot.Kako me u svijetu,ajmorec generalno,nista ne veseli svu utjehu sam nalazio u molitvama i Euharistiji.Jednostavno Bog mi je bio nespojiv sa svijetom u kojem zivim.Mislim i dan danas je ali na neki novi zdraviji nacin shvacanja.Mislio sam samo,cak i molio,da umrem da budem sto prije s Isusom,samo sam se veselio kad bi procitao kako je neki svetac kratko zivio,takodjer uvijek bi gledao na cesti osmtnice s koliko je ko preminuo.Ali svoj svojoj sebicnosti upao sam u jedan oblik molinizma(koga zanima nek progugla).Onda mi je u molitvi opet doslo:Pa kakav ces ti takav jadan i prljav pred Gospodima.Uzeo sam motiku i lopatu(duhovne vjezbe,molitvu,pokoru,sakramente)i poceo obradjivati svoj vrt(zivot).Danas se jako veselim svakim danom i on mi je uspio ako sam bar nanometar blizi Kristu.Mislim da je uz njegovu milost najveci dar koje nam je dao jest vrijeme.Vrijeme koje nam je potrebno da se sve vise obratimo.
Jest da me smatraju cudakom,pogotovo oni koji su me prije poznavali,imam puno manje prijatelja,ali s vremenom se i oni nauce pa me prihvate.
Mir u Kristu sestro.

Hvala ti za Rilke-a obavezno cu ga prepisati u svoj notes.

Oholost je zeznuta stvar.

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…

To znaš iz vlastitog iskustva...

_________________
Čak i kad te netko posrami jer misli da ima puno pravo na to, glavu i koljena sagni jedino pred Božjom veličinom, nikad pred ljudskom.

Da, znam dosta o oholosti iz svog iskustva. Naime, smatram da sam veoma ohola osoba.

_________________
Dokolica je lijenost prošlih vremena, a vožnja biciklom po gradu bez odredišta duboki izraz egoizma. Poduzetnička klima uništila je u čovjeku, na koncu, ono najprofinjenije, osjećaj da ima vremena – i da ne gubi vrijeme ako u danom trenutku ne radi ništa…

Pa citaj dalje u postu da su mi ta razmisljanja i bila rezultat duhovne oholosti.Ohol san i dalje,al priznajem sad da mi je to grijeh i redovito ga ispovijedam.Pokusavam je otupit sa poniznoscu makar iz razuma ako ne mogu vec iz srca.Sv Monfort ili neko drugi nisam siguran,nabraja kreposti duse koje imamo,i onda kaze:i dodje Oholost i to sve odnese.Mislim da je ona toliko ukorijenjena u meni vise nego kod drugih da taj korijen necu nikad iscupat.Mozda sasjeci koju njezinu granu ali korijen nikako