www.tebe-trazim.com

Na Antunovo sam vodila svoja dva necaka (treci je premali da se odvaja od majke ) na blagoslov djece i starijem se jako svidjelo koliko puno djece ime. Dok smo cekali u redu da obiđemo oko oltara, postavio mi je ovo pitanje i od onda razmisljam o njemu.
Što bi vi odgovorili djetetu od 6 godina na pitanje:
"Zašto Bog postoji?"
Ne, postoji li Bog, niti kakav je Bog nego ZAŠTO postoji Bog!!!

Zato što On jest. On je postojanje. Nitko ga nije stvorio s nekim razlogom. On jednostavno postoji. (eto, to mi je palo na pamet)

Da me kcer pita zasto Bog postoji, vjerojatno bih rekao da postoji kako bi sve drugo moglo postojati. Jer, inace, kako bi ista postojalo...

A ti zezni nećake pa im kaži da Bog ne postoji.
Već da On jednostavno JEST.

Mislim da se tu ne moze dati nikakav odgovor,djete od 6 god.ne moze da razumije teoloski odgovor,jedino se moze pitati ,a zasto ti postojis ili zasto ja postojim,da se vidi zasto je djete tako nesto pitalo.Zasto sve i u svemiru postoji,sunce,mjesec,zivotinje...itd.
Jamislim da djecak jednostavno rekao,on ne moze da shaca zasto nesto postoji,a pravi odgovor bi bio sa vise podpitanja da se djetetu docara slika,zasto imamo Boga .Obicno kod male djece pali kada pocnemo od raja,od Adama i Eve,i zivotinjski svijet....djeca bi na nasem mjestu prvo odgovorila nego mi,evo pokazalo se da mi ne znamo odgovoriti....

Jako teško pitanje.
Problem je naše shvaćanje postojanja nečega.
Problem je ljudska ograničenost fizičkim svijetom, prostorom i vremenom.
A i naša oholost se voli svuda petljati pa...

Slažem se sa Rebekom. Svi ste u pravu, ali dijete ne shvaća filozofiranja i teologiju. Ja sam zadivljena sto je on prihvatio da Bog postoji i to uopće ne dovodi u pitanje, ali sam se i ja zamislila nad pitanjem zašto. Mi znamo da ne moramo dobiti odgovor na svako pitanej, ali dijeca to ne razumiju.
Primjer jednog zanimljivog pitanja dijeteta u 1. razredu osnovne škole. Presladak mali Jere. Jednom je pitao svoju učiteljicu: "Zašto su tornjevi crkve u špic?"
To je vec lakse odgovoriti, ali fascinira o cemu razmislja dijete u 1.razredu.

Ma djeca su super. Htio bih biti malo djete opet

I ja, i ja!!!
Hmmm...ili mozda i jesam jos dijete pa nisam još odrasla ?

Cesto svojoj kceri (koja, ako Bog da, ovaj mjesec puni sedam godina) kazem da joj se blago kako gleda na svijet i da bi i ja volio da sam kao ona. Ona me samo mudro i zadovoljno pogleda. Kao andjeli su djeca, cista srca.