www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 15:05

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 58 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 16 kol 2006 14:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1079
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Potaknuta današnom komunikacijom s Natanael-om u svezi duhovnog boja, kasnije i o prevladavanju oholosti, želim s vama podijeliti ovaj krasan članak Davida Torkingtona o duhovnom boju s unutarnjim neprijateljem- svojom vlastitom nutrinom.

Vjerujem da bi svijet bio puno bolji kad bi smo učinili više truda suočiti se sa vlastitim sadržajem duše, prihvatiti taj sadržaj ma kako oduran bio i započeti raditi na čišćenju... unutarnjih soba... ali prije mora se zadobiti snaga za taj korak kroz molitvu.

Oh, kako volim čistiti svoju kuću, glancati prozore, maljati sobe... a kad trebam ući u nutarnju sobu... eh, nemam vremena, pa djeca, pa obveze... sve samo ne to...

A ovaj vikend, točnije uoči Velike Gospe sam ipak morala zaviriti i u te pretince... svoje duše... Kao eho odjeknuše u mom srcu riječi moje majke( ja sam nju prva uvrijedila predbacivši joj da je ista njena majka- više je bilo u šali)- NE BUDI GORDO I OHOLO DIJETE, nećeš li i ti takva biti jer ja sam ti majka?
E, to me zapeklo do srži, a trebale smo zajedno poći na cjelonoćno klanjanje u Corpus Domini... uoči Gospe.
Ostalo je još dva sata do dogovorenog polaska... sve je bilo lijepo i dobro, radovale smo se blagdanu, posebno jer smo obavile i devetnicu molitvom i postom, a najednom šutnja...stvori se zid između mene i moje majke... Što je najgore djeca su bila svjedoci... Bila sam na mukama paklenim, a vjerujem da je i mami bilo užasno...
i eto, morala sam se povući...u molitvi.. razgolitila sam dušu.., morala sam priznati i vidjeti svoju oholost, bahatost, potcjenjivanje drugih, kao ja sam neko i nešto-pa mogu i onoj koja me rodila predbacivati što mi drago.
Samo Isus zna koliko sam krvarila dok sam osvijestila tu činjenicu... da sam ohola, nezahvalna, bezobrazna....prihvatila ju i zamrzila taj dio sebe, odlučila ga otresti sa sebe, odbaciti... a trebalo je još i svladati lažni ponos, prići majci, zagrliti je i reći molim te- oprosti mama...
a moja divna majka- samo me zagrlila sa suzama u očima... bez ijedne riječi... Kako sam bila rasterećena, kako nam je divno bilo na klanjanju...za pokajanje i odluku da se borim s lošim sadržajima svoje duše...klečala sam cijeli ružarij... koljena više nisam ni osjećala... a ni tijelo. Ali su zato plodovi divni... Nalazim potvrdu za to i u ovom članku.. istina je....

PUNO ŽELJA, A PREMALO OSOBNOG TRUDA
Unutarnji neprijatelj
Naš svijet, razdiran ratovima, prepun je ljudi koji žele širiti mir, ali su brojni među njima ispunjeni ohološću, predrasudama i mržnjom.

DAVID TORKINGTON

Pustinjski su oci mladim monasima običavali pričati priču o bratu Tauru. Ne znamo je li on uistinu postojao ili ne, ali je pouka te priče toliko važna da se prepričava već preko petnaest stoljeća.

Brat Taur bio je čovjek s najboljim namjerama, ali strahovite naravi, poradi koje je s njime bilo jednostavno nemoguće živjeti. Nakon što je otpao od vlastite obitelji, pošao je u Tarz, kako bi postao krojački šegrt. Nakon što mu je otjerao polovicu mušterija, krojač ga je morao otpustiti prije no što to učini i s drugom polovicom mušterija. Tada je Taur odlučio poduzeti nešto u svezi sa svojom naravi, prije no što mu je naudila. Pošao je u pustinju i pronašao samostan u kojemu će moći izaći nakraj sa svojom nevoljom. U manje od godinu dana, pokazalo se da je toliko teške naravi te je morao otići.
Drugi?
Dali su mu lijepu garnituru zemljana posuđa, veliki vrč kozjega mlijeka i dovoljno hrane za mjesec dana. Potom su mu pomogli pronaći pećinu u kojoj će moći živjeti pustinjačkim životom. Konačno će imati priliku izaći nakraj sa svojom naravi, jer neće biti nikoga tko bi ga dovodio u napast. Pokušavajući upaliti vatru, prevrnuo je vrč i sve se mlijeko prolilo. Prije no što se uspio sabrati, zgrabio je vrč i razbio ga o zid pećine. Idućega su dana istu sudbinu doživjele zdjele, a onoga nakon toga, i sve ostalo posuđe.
Brat Taur je psovao i proklinjao, ali se više nije imao kuda skriti od svoje nevolje, koja bi ga ionako svuda pratila. Naposljetku se u samoći morao suočiti s nečim s čim se nikada dosad još nije bio suočio. Upravo je ondje konačno naučio kako problem sa svijetom od kojega je pobjegao nisu "drugi", kao što je to rekao Sartre, već upravo on sam. Ako želi živjeti u miru s drugima, prvo ga mora pronaći u sebi.

Samospoznaja
Sveta bi Katarina Sijenska običavala govoriti: "Ono što ne valja s ovim svijetom upravo sam ja!"
Istina je to što ju je bila naučila kroz krv, znoj i suze, ne u samoći pustinje, već vlastita doma - u onome što je nazivala "kućom samospoznaje".

Potrebno je biti uistinu svet da bi se tako jasno upoznala istina što je mi ostali ne vidimo poradi oholosti i predrasuda.

Zla svijeta o kojima svaki dan slušamo na radiju ili gledamo na televiziji tek su izvanjsko očitovanje zla koje leži u svima nama.

Pa ipak, umišljeni se ljudi silno uvrijede kada im se kaže kako je izvor strahota ovoga svijeta upravo u njima samima.
Oni vole misliti kako s njima nemaju baš nikakve veze, već su one tamo negdje gdje ih mogu riješiti stručnost i zalaganja "homo sapiensa".

Zbog toga Schumacher u svojoj knjizi "Malo je lijepo" ističe kako se ljudi, iako stalno prigovaraju oko mogućih rješenja, silno naljute ako im se kaže kako obnova društva mora doći iznutra, a ne izvana.

Koliko god se to moglo nespretnu i pretrpanu umu "homo arrogansa" učiniti banalnim, svejedno je istinito.

Ako nas grizu mržnja ili ljubomora, ili pak ispunjavaju oholost i predrasude, upravo smo mi ti, a ne Bog, koji smo odgovorni za razaranje mira i sklada što ih On po nama želi donijeti svijetu.[/u]
[U čovjekovu svijetu nikada neće biti mira i sklada, sve dok oni prvo ne zavladaju u njegovu srcu. To je oduvijek bilo učenje velikih filozofa i vjerskih mislilaca.

Duhovni boj

Svi su veliki mistici na mučan način otkrili ono što je mislio Job kada je rekao kako je život čovjekov na zemlji neprestana vojna, vojna što je treba voditi iznutra.
Papa Ivan XXIII. običavao bi prije počinka čitati djelo Duhovni boj, iz kojega je crpio svoja nadahnuća. Taj je čovjek mira i suosjećanja takvim postao putem brojnih unutarnjih borbi koje je vodio i izgubio, kako piše u svojoj knjizi Dnevnik jedne duše.

Tek nakon što izgubi bitku za bitkom u duhovnome boju, osoba napokon shvaća kako "rat koji će okončati svaki drugi rat" nikada neće biti dobiven bez snage koja daleko nadilazi vlastite sposobnosti pojedinca.
Problem je u našoj pogreški čitanja životopisa svetih "naopačke". Čitamo, naime, o nadljudskim žrtvama i herojskim krepostima što su ih oni prakticirali kako bi svome svijetu donijeli mir te vjerujemo kako je jedini način da budemo poput njih činiti to isto. No, kada bismo njihove živote čitali ispravnim redoslijedom, uvidjeli bismo kako su bili kadri činiti naizgled nemoguće jedino stoga što su prethodno primili snagu za to kroz molitvu.

Bila je to lekcija što ju je sveti Pavao napokon naučio. Zahvaljivao je Bogu na svojoj slabosti, jer mu je omogućila spoznati kako bez Boga ne može dobiti niti jednu bitku sa samim sobom.
Za svetoga Pavla čak i grješnost može postati korak prema svetosti, ukoliko osobu navede na neprekidno obraćanje Jedinome koji joj je kadar pomoći.
Put k unutarnjem miru popločen je duhovnim neuspjesima i prepun poraza.

Ako ikada dođe do pobjede, to će biti preko poniznosti slomljena ratnika, koji prosi pomoć i snagu te napokon uviđa kako mu ih dati može jedino Bog.
Istina jest kako je Bog vazda pripravan ispuniti svakoga tko je otvoren ljubavi koju daje samo On. Ljubav je to koja donosi onaj duboki unutarnji mir što ga je Isus obećao uvečer prije svoje smrti, kako bi ga se moglo podijeliti sa svijetom, koji će bez njega dovijeka ratovati.


Čitanje "naopačke"?
Međutim, ljubav se ne može nametnuti nikome tko je ne prima slobodno.
Sveta je Katarina Sijenska to toliko jasno vidjela te je točno znala što joj je činiti kako bi postala najvećim mirovnim djelatnikom u svoje vrijeme. Odlazila bi u "unutarnju sobu", kako bi dugo molila i dopustila Božjoj ljubavi neka je očisti od svega zla koje bi joj moglo zapriječiti primanje mira što ga je onda mogla dijeliti sa svijetom oko sebe.

Ako želimo to isto, moramo činiti što je činila ona i svi ostali sveci, no problem je u našoj pogreški čitanja životopisa svetih "naopačke". Čitamo, naime, o nadljudskim žrtvama i herojskim krepostima što su ih oni prakticirali kako bi svome svijetu donijeli mir te vjerujemo kako je jedini način da budemo poput njih činiti to isto. No, kada bismo njihove živote čitali ispravnim redoslijedom, uvidjeli bismo kako su bili kadri činiti naizgled nemoguće jedino stoga što su prethodno primili snagu za to kroz molitvu.
Možemo učiniti nešto kako bismo se suprotstavili zlu koje nas okružuje jedino ako smo, poput svete Katarine, spremni poći u "unutarnju sobu". Jedino se ondje možemo sa svom ozbiljnošću okrenuti Jedinome koji je kadar donijeti i nama ono što želi donijeti svijetu, kojemu na taj način preko nas želi služiti.

Niti jedan političar niti diplomat nije u ono vrijeme učinio više za mir od svete Katarine Sijenske. Ni danas nitko neće učiniti više za mir od onih koji imaju hrabrosti zakoračiti unutra, kao što je to ona činila, i uz Božju pomoć prvo sa samima sobom izboriti bitku za ono što žele donijeti drugima.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 16 kol 2006 20:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 07 ožu 2006 00:32
Postovi: 227
Lokacija: Selo kraj Metkovića
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Odakle si skinila ovaj tekst?


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 17 kol 2006 08:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1079
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
jana napisao:
Odakle si skinila ovaj tekst?


zadnji broj Veritas-a.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 24 kol 2006 19:14 
Odsutan
Počivao u miru Božjem
Počivao u miru Božjem

Pridružen: 31 sij 2006 18:58
Postovi: 685
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
predivno....i ja mislim da su najgore bitke i najteže kad se suočimo sa sobom i sa svojom ohlošću,zlobom,podmuklošću ..i kad sve to prestanemo pripisivati drugima ....nego pogledamo u sebe i vidimo da sve to što se događa je u biti samo zbog toga da nam osvjesti naše postupke..
a mi uporno ne želimo vidjeti i mislimo da možemo sami i da smo jaki...
e onda kad nas život slomi i izšamara....vidimo da smo ništa i da nam je jedino Bog pomoć...
ali plus svega toga...dnevno to zaboravljamo..i dnevno tražimo snagu u sebi....
a Njega treba staviti na prvo mjesto....

a mi...
probudimo se i ...i u ogledalu vidimo prvo sebe..pa cijeli dan sa svojim licem u mislima hodamo....
umjesto da Njega gledamo


eto ...ljudi smo...slabi..i toliko veliki da možemo reći ...OPROSTI...POGRIJEŠILA SAM


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 09 stu 2006 20:46 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Duhovni boj s..unutrasnjim neprijateljem..

Mislim da je svki covjkek imao priliku u svom zivotu,da upzna
svog unutrasnjeg neprijatelja..bilo kada..
Mozda samo netko cesce a netko manje..a neki ga "Ignorisu"
jednostavno ne zele da ga vide u svojem srcu i svojoj dusi..
Ignorisati mozemo na dva nacina,prepustiti Gospodinu Isusu da nas on vodi i nedozvoli da zavlada sa nama,i u nama...
i onaj drugi da ga ne zeli prepoznati,pa cak i ne vidimo da je on obvladao sa nama,i cak smatramo da je to ispravno i uredu..pa cak da je i po nasoj
Katolickoj vjeri ispravno...
Onj tko zeli da bude s Isusom,ne moze dozvoliti da zavlada sa njim..
moramo se boriti,i cesto itekako boriti,da nas nesavlada,
a na nama svakom samom je da odlucimo,kako da ga pobjedimo...
i da mu ne dozvolimo da u nama stanuje...neprijatelja ne voli nitko..
pa zasto da mu pustimo da nas uznemiruje...
Ljubav,vjera i nada..ako u nasoj nutrini vladaju..onda nema nitko drugi mjesta...jer ja hocu da u mojem srcu i mojoj dusi zivi moja vjera....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2006 11:37 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1079
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
rebeka napisao:
Duhovni boj s..unutrasnjim neprijateljem..

Mislim da je svki covjkek imao priliku u svom zivotu,da upzna
svog unutrasnjeg neprijatelja..bilo kada..
Mozda samo netko cesce a netko manje..a neki ga "Ignorisu"
jednostavno ne zele da ga vide u svojem srcu i svojoj dusi..
Ignorisati mozemo na dva nacina,prepustiti Gospodinu Isusu da nas on vodi i nedozvoli da zavlada sa nama,i u nama...
i onaj drugi da ga ne zeli prepoznati,pa cak i ne vidimo da je on obvladao sa nama,i cak smatramo da je to ispravno i uredu..pa cak da je i po nasoj
Katolickoj vjeri ispravno...
Onj tko zeli da bude s Isusom,ne moze dozvoliti da zavlada sa njim..
moramo se boriti,i cesto itekako boriti,da nas nesavlada,
a na nama svakom samom je da odlucimo,kako da ga pobjedimo...
i da mu ne dozvolimo da u nama stanuje...neprijatelja ne voli nitko..
pa zasto da mu pustimo da nas uznemiruje...
Ljubav,vjera i nada..ako u nasoj nutrini vladaju..onda nema nitko drugi mjesta...jer ja hocu da u mojem srcu i mojoj dusi zivi moja vjera....


rebeka moja draga, baš ti hvala što si nas podsjetila na duhovni boj....da, zaista moramo se boriti i boriti srcem koje je s Kristom, po Kristu i u Kristu...da nam dušu ne truju zle riječi... ja ovih dana..proživljavam jedan takav boj....molim vas da svi, koji molite me stavite u svoje molitvene nakane...da uvijek Isusa stavim na prvo mjesto i da se ne plašim neprijateljskih zasjeda.....evo, hvala vam Bog vas blagoslovio
:arrow:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2006 11:42 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Cega se ti Vikice imas bojati kad jako dobro znas da je Isus Krist s tobom, da Djevica Marija moli Boga za tebe. Poznas li mozda koje dvoje boljih da te brane :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 10 stu 2006 22:11 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Hvala tebi Vikice..ti si otvorila ovo...sto mi dalo do znanja,da malo razmisljam...moram da se smirim...
i da vidim sta me najvise smeta u mojem zivotu..?
Sta je to sto me uznemiruje,odvodi od zadovoljstva i cilja..?
To moram da otkrijem...
Kroz zivot sam vidjela da me Bog kruni dobrotom i ljubavi,
On jedva ceka da me utjesi i pomogne...
uvjerena sam da me "On beskrajno voli"
samo moram biti njegova,i njemu se prepustiti...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 stu 2006 14:36 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1079
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Leo napisao:
Cega se ti Vikice imas bojati kad jako dobro znas da je Isus Krist s tobom, da Djevica Marija moli Boga za tebe. Poznas li mozda koje dvoje boljih da te brane :D


"Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. (3) Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. (4) Dokle ćete na bijednika nasrtati, obarat' ga svi zajedno, k'o zid ruševan il' ogradu nagnutu? (5) Urotiše se da me s visa mog obore, u laži uživaju; ustima blagoslivlju, a u srcu proklinju. (6) Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. (7) Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. (8) U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište. (9) U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište! (10) Sinovi su ljudski samo dašak, laž su djeca čovječja: svi da stanu na tezulju, od daha bi lakši bili. (11) U grabež se ne uzdajte nit' se otetim tašto hvalite; umnoži l' se blago, nek' vam srce za nj ne prione. (12) Bog rekao jedno, a ja dvoje čuo: (13) "U Boga je snaga! U tebe je, Gospode, dobrota! Ti uzvraćaš svakom po djelima."

PSALAM (62)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 14 stu 2006 18:13 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 06 lis 2006 15:58
Postovi: 189
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
vikica napisao:

Duhovni boj

Svi su veliki mistici na mučan način otkrili ono što je mislio Job kada je rekao kako je život čovjekov na zemlji neprestana vojna, vojna što je treba voditi iznutra.
.




PROROK JONA

Vi znate da imate elemenata u ovoj Joninoj knjizi koji vas podsjećaju na bajke. Elementi koji podsjećaju na velike nemani kao što je riba koja guta čovjeka pa ga onda izbaci na obalu nakon tri dana i tri noći. Znate, to je više manje nerealno -- nemojte nam pričati priče, to su bajke... No, ako uočite kako ide cijela knjiga uočit ćete da to nije bajka, jer bajke obično završavaju sretno, sa dobrim završetkom koji glasi otprilike - živjeli su sretno do konca života. Međutim ova knjiga ne završava tako. Ova knjiga nema sretnog završetka. No, o kome je ova knjiga? Ona nosi naslov -- Jona. Međutim glavna uloga, glavni lik nije Jona nego Jahve. To je jedno, i drugo, kako je riječ o Bibliji, nije riječ o samo jednom čovjeku imenom Jona, nego je riječ "o tebi,. riječ je"o meni svi smo mi na neki "način Jona. I kad otkrijemo gdje smo mi to Jona otkrit ćemo koliko je važno susrest se sa ovom knjigom, jer je Biblija vrlo čudna knjiga, ne laska nam. Ona ne govori o onima koji su u Jahvinoj službi na lijep način, kao što nekad mi svećenici, nekad Katolička crkva u Hrvatskoj, nekad vjernici mislimo o sebi sve najbolje - mi smo najbolji, mi vjerujemo, mi dolazimo u crkvu, pa pričamo o sebi sve najbolje. Biblija kada govori o onima koji su Jahvini-najoštrija je upravo na njih, jer im ne dopušta da prevare sebe ni u jednoj stvari. Kad god se pokušam prevariti, kad me moje srce počne varati onda je Božja riječ vrlo oštra. I tako se dogodilo s Jonom.
Od početka knjige nema nikakve dvojbe -- postoji jedan Bog, ime mu je Jahve, i postoji njegov prorok ime mu je Jona. Nema uopće priče o tome kad je Jona postao prorokom. On je Jahvin i tu sve počinje. To je i s tobom slučaj. Ti si Božji i Božja. Ne samo svećenici, ili samo časne sestre, nego svatko tko je kršten -. on je Božji. Jer na sebi ima pečat koji stoji ispod ugovora. Krštenje je ugovor između dvije strane, između Boga i tebe. U tom ugovoru ti si pristao slobodno, ili preko svojih roditelja ili sam - posve je svejedno, da budeš Božji, do kraja. I Bog s time računa. Njemu je posve stalo da ti jesi Njegov. To za Njega nije igra. Mi možemo zaboraviti na to, ponašati se kao da On nije u ugovoru ili kao da mi nismo u ugovoru s Njim, ali Njemu je do toga stalo. On računa s tobom, kao što računa s Jonom. On te smatra svojim, te ako si Njegov da preko tebe može djelovati, da preko tebe može radit ono što je Njemu potrebno. I Njemu se dogodilo da On ima veliki grad, 120 000 ljudi - u vrijeme kada je pisana knjiga to je veliki broj - čija zloća se Bogu popela 'na vrh glave'. Ne može više podnijet toliku zloću u svijetu i služi se onim što ima, svojim Jonom. Preko njega hoće doći do onih koji su ogrezli u zloći. Negdje slutimo da ima trenutaka da Bog hoće preko mene doći do ljudi koji su ogrezli u zlu, da ih On izbavi odatle. Što čini Jona? ¬
Jona zna da je on Jahvin, da je on Božji. I prvo što čini kad je čuo što Jahve hoće od njega -- bježi. I ova biblijska knjiga hoće reći - dogodi se mnogima koji su Božji, svećenicima, časnim sestrama, krštenicima, vjernicima... Točno znaju što Bog od njih hoće. Točno znaju da Bog kaže to smiješ činiti, a to ne smiješ, to trebaš, a ovo ne, idi tamo i to čini. I što mi činimo? - Na suprotnu stranu. Jer Niniva je na jednoj strani, a Taršiš na drugoj. I kad Jona zna točno da Jahve od njega traži - idi u Ninivu i propovijedaj im... Jona kaže: - Ma taman posla...
Da nam stvar bude još jasnija; Jona pripada izabranom narodu, Izraelskom narodu koji ima svog Boga - Jahvu. Niniva je neprijateljski narod; -Židovski narod i Niniva -imaju neprijateljske odnose; tj. Ninivljani su bili poznati kao vrlo krut narod. Kad bi bili s nekim u ratu onda nikoga ne bi štedjeli nakon pobjede. Bili bi vrlo oštri i nemilosrdni. Narod koji je bio neprijateljski prema židovskom narodu. I sad zamislite - Jona, pripadnik neprijateljskog naroda Ninive, doživljava da mu Jahve kaže: "Idi tamo, svojim neprijateljima i propovijedaj da su previše u zlu, da ih Jahve hoće osloboditi od toga!" I što .Jona čini:- Da ja njima, propovijedam milosrđe, ma taman posla, nek ih uništi Jahve, i bijež na suprotnu stranu. Možete osjetiti negdje u podnožju što se nama dogodi kada počnemo misliti o onima koji su nama neprijatelji. Da im naviještamo Božje milosrđe - ma taman posla. Što ih prije stiže Njegova kazna to nama bolje i to nama draže. Nitko ih neće tako dobro kazniti kao Bog. Neka ih dočeka Njegova teška ruka. Ja bježim odatle i neću s njima imati nikakva posla. I to Jona čini. Vidite koliko je Biblija iskrena i kaže -- ima onih koji pripadaju Bogu i neposlušni su. I sada dobro otvorite uši. Ova mala knjiga govori o stvarima koje su gotovo nevjerojatne - pogani u brodu, u lađi, riba u moru, crv na kopnu, Ninivljani ogrezli, priroda, ljudi, svi slušaju Jahvu -- ne sluša ga jedino njegov prorok. I Biblija to kaže otvoreno. I može se dogoditi da je Bog puno onima koji su naoko daleko, koji nikakve veze nemaju s Njime, koji su ogrezli u zlu, negoli onaj koji je Njegov. I mi ćemo otkriti što leži u Joninu srcu, što mu ne dopušta da ispunja Božju Volju. I to je važna bolest i to je bolest koja je obuhvatila Jonu i često obuhvati sve one koji su Jahvini.
Jona, dakle, zna gdje mu je pravac i ne želi ići tamo. Ide (bježi) u Taršiš. On ima svoj pravac koji suprotan od Božjeg. On je doduše rekao: "Ja jesam Tvoj prorok. Ja jesam Tvoj svećenik. Ja jesam Tvoja časna sestra. Ja jesam Tvoj vjernik. Ja znam što Ti hoćeš, meni je posve jasna Tvoja volja, al i ja imam svoj život. Imam ja svoj pravac, imam ja svoj plan. Mogu ja sebi kupiti drugu kartu. Može moj brod ići i na drugu stranu. Možeš Ti govoriti što god hoćeš, ja ću na drugu stranu." I to se događa Njegovima, Jahvinima. Meni kao svećeniku tebi kao vjerniku. Znam Božju volju, ali ja imam svoj plan i imam ga čim ispuniti. Znam vozni red drugih lađa, imam novca da mogu kupi. kartu, imam svoj život koji ide suprotno od Jahve.I sad će nam biti važno otkriti kako Bog postupa sa svojima kad su mu neposlušni. Kako mi ljudi postupamo, to znamo. Vi znate kako se dogodi u obiteljima, mi svećenici to susrećemo vrlo često, kad npr. kćer nađe mladića za kojega mi smatramo da je za nju propast, pa kažemo kad ona hoće s njime živjeti: "Možeš ići, ali preko mojih vrata više se ne vraćaj. S tobom više nemam ništa." Tako mi ljudi često postupamo i važno je otkriti kako Bog postupa.
Kad se Jona uputio drugim pravcem, posve suprotnim, Bog nije rekao: "Ne trebaš mi, imam ja druge. Naći ću ja sebi drugog proroka, ma idi ti gdje god hoćeš. Imaš pravo na to…!" Bog započinje dugi, dugi put da dođe do Joninog srca. I naći ćete da u ovoj knjizi Bog nema nikakve muke sa 120 000 ljudi ogrezlih li zlu. Biti će dovoljna jedna propovijed od jedne rečenice da se obrate. Najviše muke ima s Jonom. I cijela knjiga priča priču što Bog čini da bi došao do Joninog srca. I to je priča o tome što Bog čini da dođe do moga srca kad se ja zatvorilo za Boga i idem životom daleko od Njega. Bog te nije napustio, nije te prekrižio. Ti možeš činiti što god hoćeš. Ti možeš bježati od Njega. možeš se zatvoriti u bijeg, u novac, u idolatriju, u što god hoćeš. Ti ga možeš otpisati, reći: "Za mene ne vrijedi Njegova volja." - On tebe nikada neće otpisati. On s tobom uvijek računa. I onda ćemo u knjizi otkriti da sve nesreće, oluje u životu, čak i morska neman, da sve to što se sruči na naš život jest posljedica kad se uda1jimo od Jahve, da je to Bogu šansa da opet uđe u naš život. Kako se to događa opisuje ova knjiga. Opisuje što Bog čini da bi me doveo do moga srca i tako me doveo do sebe.
Jona ulazi u lađu, u lađi su pogani. Dolazi oluja na moru, oluja je velika, prijeti životima svih njih. I primjetit ćete što se događa. Ovi koji ne znaju pravoga Boga nego poznaju neko krivo božanstvo oni mu se i sve čine da spase svoje živote. Jedino Jahvin prorok, na dnu broda leži i spava. Njega ne zanima tuđa sudbina. Njega ne zanima da pomogne drugima. On spava. Njemu je dosta Jahve, njemu je dosta molitava, njemu je dosta svega ... pusti me da spavam. Koliko života se nađe ovako, da,kad se okrenem od Jahve, zaboravim na Njega i život se sruči s problemima na mene, ja bih najradije zaspao -. ne budi me, pusti me, nemoj me zvati, pusti me da spavam. Bijeg u san, a san je brat smrti. U snu smo gotovo kao u smrti, kao da nas nema. To je negdje u podnožju želja- bolje da me nema. I mi se susretnemo toliko puta s ljudima koji su Jahvini, jer su kršteni i koji kažu: "Pater, najviše bih volio da me nema, da nestanem, da me smrt odnese - ne mogu se više nositi ni sa čim." I što Bog čini? Zove pogane, one koji nisu njegovi i preko njih budi svoga proroka. Preko njih ga pokušava dignuti .- Iziđi van! Daj sučeli se sa svojim životom! Jahvi je životna oluja, prijetnja smrću prigoda da dođe do drugih. Što će se dogoditi? Dogoditi će se da će preko Jone ovi mornari otkriti da ima drugi Bog, pravi Bog. Bog kojega ova oluja sluša, koji je jači od njihovih bogova. I oni će se naći u susretu s tim Bogom i početi moliti Jahvu, obratit će se. Jedino Jona ostaje nedodirnut. Mnogi se obraćaju, dolaze Jahvi, dolaze u susret s Bogom za kojega ne znaju da je pravi Bog, jedino onaj koji je kršten, koji je zaređen kaže: "To je onako... To ne vrijedi. Nema od toga ništa. Može od toga biti nešto malo, onako, ali nema od toga neke pomoći." Jahvin prorok ne vjeruje da Jahve zna bolje od njega što je. za .njega dobro. I. onda ćete vidjeti da Jona zna, posve jasno da on čini krivo. I on to kaže mornarima, kaže: ,,Ja sam uzrok krivice." I mornari bacaju ždrijeb i ždrijeb pokazuje - Jona je kriv. I kaže Jona: "Bacite me. Bolje da me nema, meni je dosta toga. Ja ću kad me bacite biti dobro - otići ću u smrt, u san, a vi ćete se spasiti." Negdje ćete u ovoj knjizi otkriti da kad se dogodi da Božji prorok, da oni koji su Božji bježe od Boga ne pate sami. Nije samo on koji bježi od Boga u srcu oluje. Ne diže se more samo na njega. Oni oko njega isto tako pate. Moja nevjera, moja neposlušnost Bogu nije samo za mene -ona utječe i na druge. Oni su upetljani u vrtlog zla, u vrtlog grijeha. Vrlo konkretno - kad ja kao svećenik bježim od Jahve, znam što On hoće od mene, znam što traži od mene i ja to ne činim, ja imam svoj život i svoje planove, onda ,nije to samo moja sudbina. Onda vjernici koji dolaze u crkvu ne dobivaju više Božju riječ. Dobivaju, možda, moju riječ.:, možda moju mudrost, dobivaju nešto drugo, ali ne ono što Jahve hoće. Onda oni pate, a ne znaju zašto. Onda su zakinuti, a ne znaju zašto. Kad ja kao otac u obitelji bježim od Jahve, ne želim vršiti Njegovu volju, kada se ja kao majka u obitelji maknem od Njega i kažem: "Ja imam svoj život"' onda to nije samo moja sudbina. Onda oni koji su oko mene, moja žena, moj muž, moji susjedi, moja rodbina, moji prijatelji itekako pate. Isto kao što se događa i obratno. Kada sam ja s Bogom načisto onda Njegova svjetlost dodiruje one oko mene. Nitko od nas nije izoliran, nitko od nas nije odvojen od drugih da možemo reći: "Moj život je samo moj i to se nikoga ne tiče." Tiče se. Sve što je u meni, sve što je na mome licu, u mojim riječima, u mojim odnosima - tiče se. I to nekad ide do krajnjih granica. Pa se može dogoditi, npr. da muž. i žena budu posvađani, ali hoće zaštititi svoju djecu da oni ne vide tu svađu, pa se onda svađaju kada djeca to ne čuju. Bez obzira čula to djeca ili ne čula, djeca pate jer osjećaju tijelom, dušom, srcem, svim svojim bićem - tu nije ono što bi trebalo biti. I može se dogoditi da dijete oboli. I onda mi u svojoj svađi, u svojoj lukavosti, kad nas srce prevari kažemo: "Djeca nas nisu čula, i mislimo dijete je bolesno, djetetu treba pomoć a uopće ne vidimo sebe. A u biti smo mi ti koji smo bolesni i mi smo ti kojima treba pomoć.
Tako je i ovdje. Jona je, Jahvin prorok, bolestan i svi trpe zbog toga, kao što svi trpe kad je Jahvin svećenik bolestan, u vjeri bolestan, kad mu je vjera bolesna. I što Jahve čini? Čini dalje. Nije ga napustio. Kad ga izbace u more, kaže knjiga Jonina: "Dođe Jahve i posla veliku ribu da ga pojede." U mrak, u' noć. To je slika koja kaže - ima životnih trenutaka kada više nema izlaza, kad smo bliže smrti negoli životu. tj dnu svega, u dnu, u mraku, u smradu, u bezizlazju. I onda odjednom se događa ono što se dogodilo i s Jonom: Počinjemo moliti. Prvi put moli kad više nema kuda. Mi ćemo otkriti da Jona čini ono što mi svi činimo. Kad počinjemo moliti? Kada više nemamo kamo. Kad više ne vrijedi naš novac, kada više ne vrijedi lađa, kada se poruši oslonac koji smo gradili. Mislili smo život osloniti na svoju kuću, na svoj posao, na svoju plaću, na svoje planove. Odjedanput sve to nestane i nađemo se sami u totalnom mraku bez ikakvoga izlaza, i jedino što ostaje je to da počinjemo moliti. Ali moliti ne znamo, kao što ni Jona ne zna moliti. Sva molitva koju Jona izriče uopće nije njegova molitva. On nije došao i rekao: "Jahve, molim te, oprosti što sam krenuo u Taršiš, evo krenut ću u Ninivu! Ne, ne! Jona ne zna moliti. I knjiga je vrlo oštra i vrlo precizna i kaže: "Jahvin prorok ne zna moliti, moli tuđim riječima." Kao što mi kada dođemo u sličnu situaciju počnemo brojiti Očenaše, Zdravomarije, krunice, Slava Ocu i samo brojimo, brojimo, brojimo..., Računajući da će nas ta molitva uslišati. I najčudnije što se događa je da Jahve tu molitvu uslišava. Premda nije njegova, premda je izgovorena samo u muci, premda ništa nema od Jone samoga, Jahve ju uslišava. I kada se minimum otvorimo Bogu, On ulazi unutra. I onaj najmanji minimum prostora kada Mu damo da dođe unutra, On se služi time. Ja negdje mislim da se Bog otprilike ponaša kao sunce, kao svjetlo. Kada otvorite prozor, svjetlo ulazi. Kako? Bez nasilja, bez buke... Jednostavno -.. otvoriš prozor, ono uđe unutra. Kad zatvoriš'prozor njega nema. Svjetlo je, njega doduše ima, ono jest vani, ali u mojoj ga kući nema. E sad uzmite tu sliku i pokušajte zamisliti u Dalmaciji, na otocima one stare kuće sa onim zatvorima na prozorima, one grilje, one škure, drvene koje napuknu. Vrijeme prođe, pukne drvo, zatvorite ih, ali kroz njih prodire svjetlo, kroz pukotine. Nisu one htjele da napuknu, ali se dogodilo s vremenom. Kada pukne, kada više nije kako je trebalo biti probije svjetlo kroz njih. Eto tako Bog postupa s nama. Kada nas život slomi, kada ono oko čega smo se mi trudili pukne, napukne i malo se otvori - Bog ulazi, kao svjetlo - bez nasilja, bez buke... I otkrijem malo svjetlo. Ali malo je važno da se razbije mrak. .Jona moli, izriče molitvu i Jahve je usliša i naredi ribi - riba ga sluša i to puno bolje nego što ga sluša Jona, njegov prorok - da ga izbljuje na obalu, na kopno. I riba to čini. Meni je jako zanimljivo da, primjerice, ruža sluša Jahvu. Ima svoje sjeme, vi ga bacile u zemlju kada to treba i ono nikne. I tako svako sjeme. Riba sluša Jahvu. Velika riba jede malu ribu, to je njezin normalni život. Sunce sluša Jahvu, mjesec... Jedino čovjek može reći - neću. I tu je njegova veličina ali istovremeno i njegova muka. Jedino ja mogu reći: '"Ja hoću drukčije:_ Riba ne može reći ja neću jesti manju ribu, ja od sada postim od drugih riba. To riba ne može. Njoj je u naravi da se tako ponaša. Ali čovjek može reći: ,;Ja" imam više snage od 'ovoga; 'Neću ga pojesti.'" ili može reći:', "Hoću." Silna snaga leži u ljudskoj slobodi. I Bog čupa svoga proroka iz ovoga mraka i baca ga na obalu. I što se događa sad?
Po drugi put dođe Joni Jahvina riječ. Ja bih volio da ovo uočite. Jahve nikada ne napušta svoje. On ih nikada ne otpisuje. I onda kad mu damo malo vremena, On odmah dolazi sa svojom riječju. I uočite odmah drugu stvar - Jahve ne mijenja svoj plan. Nije Jahve rekao: "Dobro, Jona, nisi htio ići tamo, ajmo na neki drugi plan za tebe. Nešto što ti možeš. Ne, ne, ne. Jahvina riječ ostaje uvijek ista. Kad mi pustimo, ona se opet vraća. Jahve neće kazati: "Čuj, ti si do sada griješio taj i taj grijeh. Ajde sada nešto malo manje, pa ću ja to progledati kroz prste." Božja je riječ uvijek ista. Njegovi su planovi takvi da ih on ne mijenja, ali on traži načina kako ćemo mi doći do sebe i kako ćemo se otvoriti Njemu, prihvatiti Njegovu riječ. I dolazi drugi put Jahvina riječ Joni, ista riječ: " Idi u Ninivu i propovijedaj! "I Jona je poslušao
Imamo Jonu koji najprije nije poslušao, bježao je. I onda bježeći nije mogao pobjeći. Svi njegovi planovi protiv Boga su propali i on se našao u situaciji u kojoj će ili poslušati Jahvu ili više ne zna što će. I posluša ga. Kako? - Mrzovoljno, preko volje. "Ne mogu se boriti s Tobom. Hajde da Te poslušam, ali ne vjerujem ja baš u to. Hajde, učinit ću to što se od mene traži, ali nisam ja baš uvjeren." Jona ustade, ode u Ninivu. kako mu Jahve zapovijedi i počne propovijedati," Propovijed je vrlo kratka, i to nije nikakva propovijed o milosrđu. Propovijed je prijetnja. Jona ide kroz grad i kaže: "Četrdeset dana i Jahve će vas sve uništit!" I to je sva propovijed. Nikakva govora o obraćenju, nikakva govora o milosrđu. Kad me je Jahve natjerao propovijedati, e baš ću vam sad reći... Uništit će vas! I to sve do posljednjeg... I jedna jedina rečenica i ljudi se obrate. Cijeli grad, veli knjiga, i to kralj od vrha naređuje čak i za stoku. Sve uvlači u milosrđe Božje. To je jako važna knjiga koja hoće reći - Kad se Jahve otvara svojim milosrđem, ništa nije isključeno, ni ljudi, ni stoka, ni odnosi, sve je uključeno u Božje milosrđe. Sve, osim jednog jedinog - osim Jone, onoga tko je Jahvin. Pa se može dogoditi da je Jahvi lakše obratiti pedeset nevjernika s kojima ja radim, negoli mene, koji sam svake nedjelje u crkvi. Koliko muke Jahve ima sa svojim prorokom. Sa Ninivom nikakve muke - jedna propovijed, i obrate se. S Jonom nikako na kraj. I dolazi obraćenje, post od četrdeset dana u kojem kralj kaže: "Hajdemo učiniti sve. Možda se Jahve predomisli i ne kazni nas, možda nas ne uništi. .. Sad pazite razliku. Ninivljani ne vjeruju u Boga - Jahvu kojega propovijeda Jona. I kažu: "Hajdemo učiniti sve možda Jahve promijeni svoju ljutnju, srdžbu, možda nam se smiluje"_ Jona, s druge strane," zna kakav je Jahve i ne vjeruje mu. I dogodi se obraćenje, " "Ninivljani se obrate' i nakon toga Bog vidje što su učinili i sažali se Bog zbog nesreće kojom bijaše zaprijetio; ne učini. I s tim bi mogla stvar biti završena. Jahvi je došla do lica zloća Ninivljana. Našao je svoga proroka i poslao ga da propovijeda. Nije htio pa ga je natjerao kroz patnju i muku da to učini. On propovijeda, Niniva se obrati i Jahve ih više neće uništiti i s time je završena priča. Ona bi mogla biti završena kada bi to bila priča o Jahvi i grešnoj Ninivi. Međutim to nije priča o Jahvi i grešnoj Ninivi, premda je grijeh njihov velik, premda je Jahvino milosrđe veliko. To je priča o Bogu i njegovom proroku Joni. O Bogu i Njegovom odnosu prema Njegovim prorocima. I tu ne završava priča. Završeno je s Ninivom, završeno je s nevjerom, ali nije završeno s onim koji je Njegov.
,,Joni bi veoma krivo, slušajte rečenicu, i rasrdi se, Pa možete li zamisliti situaciju u kojoj prorok propovijeda da se obrate inače će ih Jahve uništiti i svi se obrate. Za to možemo reći - to je vrhunac uspjeha, kada ja propovijedam da se obrate i oni se obrate. Jona - žalostan?! On srdit, on ljut?! Dakle, on je propovijedao, a u srcu mislio: "Da Bog da se vi ne obratili." On je činio na vani Jahvinu volju, a iznutra htio da se ništa ne promijeni. On je Jahvin i on hoće na vani vršiti volju, a iznutra: "Ne diraj, kazni ih, ito, što možeš više!" On je htio srdžbu Jahvinu nad drugima. Sad pazite srca Jahvinog proroka. U što se može pretvoriti srce nekoga tko je Božji. U zlurado srce koje ne vjeruje u milosrđe i koje hoće da Bog bude strog i da kažnjava okolo. I ako ne kažnjava, onda je srce ražalošćeno. Koliko li je vjernika, kršćana, Hrvata, katolika, svećenika i časnih sestara čije srce funkcionira na isti način. Ako je to pravi Bog, neka kazni naše neprijatelje, one koji nama čine zlo, one koji su nas povrijedili, a ne da ih nagrađuje. Kakav mi je to Bog koji meni daje uvijek lošije? Ja se srdim na Njega. I mi otkrivamo da ova knjiga ne priča o zlu Ninive - ona priča o tvrdom srcu Jone, o hladnom i tvrdom srcu ljudi koji pripadaju Jahvi, o srcu onih koji su Božji. Njihovo srce je teško probiti milosrđem. To je gotovo nevjerojatno, ali je u ovoj knjizi toliko jasno odčitano, kako se može biti Božji, neprestano u njegovoj blizini, svake nedjelje u crkvi, čak nosit habit ili kolar, biti redovnik ili redovnica i imati tako kruto srce da unutra ne može pristupiti Božje milosrđe. I kaže Jona: "Srdit sam.", i počinje moliti. Slušajte, molim vas molitvu proroka Jahvinoga koji je izgovara nakon što su se obratili oni kojima je propovijedao: "Ah, Jahve. nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam i htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan. spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ." Pazi te, Ninivljani ni ne znaju hoće li se Bog smilovati, jer kažu: "Možda se i ne smiluje, možda nas i kazni." A Jona zna da je On milosrdan i zato je srdit. Pa gotovo je nečuveno. da. se netko, .tko' .zna .kakav je' Bog, može ljutit na Njega. Nečuveno, ali kad pogledamo svoja nevjernička srca, mi znamo da kad dođemo pred Boga, na misu, na početak i nikakva kajanja nema. Srditi smo na Boga do kraja. Samo što je Jona bolji od nas. Jona je bolji jer priznaje svoju srdžbu i kaže: "Ja sam na Te ljut!" Mi to ne priznajemo sebi. Mi nećemo priznati da smo na Boga ljuti. A toliko puta smo ljuti jer osjećamo u sebi - da, da, znam ja. Ona je tamo imala preljub sa onim, a Ti njoj ipak daješ bolji život. Ja ga nisam nikada imala, a meni tako loš život daješ... I znam, moje je srce zatvoreno za Boga. I to neću priznat sebi. A Jona priznaje. Jona kaže: "Sad uzmi moj život. Ne treba mi živjeli!" Po drugi put u kratko vrijeme Jona je pred odlukom da ide iz života. Njemu je draža smrt, negoli život. Prvi put je to bilo kada je bježao od Jahve. Drugi put je kada je činio Jahvinu volju. To znači ja mogu tražit druge bogove, bježat od Boga svoga, od Jahve i imat srce koje je bliže smrti nego životu. Ali ja mogu naoko i činit njegovu volju, na vani i činiti sve što On traži od mene i imat srce koje više hoće smrt negoli goli život. On je depresivan čovjek. On je potišten čovjek. To je čovjek koji kaže: "Što će mi život u kojem se Jahve smiluje onima koji čine zlo, a u kojem meni nema života.".
I Jahve ga opet nije pustio. I opet ga nije odbacio od sebe. Sluša ga i kaže mu, pita ga jedno pitanje, dva puta će ga ponoviti: "Srdiš li se s pravom.?" Jahve vidi Jonino srce bolje od Jone samoga. Vidi da mu je srce srdito i da na to nema pravo. Jona to ne vidi. Jona je zaslijepljen svojim pravom. On nije dopustio da njega dotakne Božja riječ koju je propovijedao drugima. Do suza mi dođe kada se sjetim da je moguće doći na oltar, propovijedati Božju riječ, Njegovo milosrđe, Njegove riječi i u srcu ne vjerovati u to. Moguće je. To ne govorim kao svećenik koji bi to jako dobro znao na vlastitoj koži, nego zato što vjerujem ovoj Riječi. Moguće je. Nosit habit, biti svećenik i ne vjerovati u njegovu riječ i kad je propovijedam. I biti srdit na nju. Moguće je biti Božji vjernik, u krštenju do kraja Njegov i ne vjerovati u Njegovu riječ koju čitam, moguće je. Jer to sam Bog veli. I Bogu je opet stalo do Njegovog. Neće ga otpisati. I kaže mu: "Srdiš li se s pravom? Nije li došlo vrijeme da pogledaš svoje srce? Nije li došlo vrijeme da ti otkriješ što ti dajem. Što u tebi mogu promijeniti.
Ta nije moja riječ samo za druge. Nisi ti meni samo sredstvo da ja dođem do drugih. ja najprije tebe hoću promijeniti." Pa nije to krštenje kojim si ušao u odnos s Bogom, milost koju si dobio svakim sakramentom samo zato da to bude ispunjena vanjska norma. To je zato da ti se srce promijeni. Što će mi odnos s Bogom ako mi srce ostaje uvijek isto. Što će mi odnos izvana, na vani samo, formalni, da imam samo neke obrede? Pa to ne služi ničemu, to je samo da. mi se stvrdne srce, da imam nikakav život. I mi. ćemo' sada otkriti- koja je bolest ,takvoga srca. - To je bolest, gdje Jahve točno zna o čemu se radi i čini još jedan korak. Nakon svega što je napravio da pomogne svom proroku. Jona je izašao iz grada i hoće vidjeti, ako Jahve ne prihvati obraćenje, što će učiniti od grada. Nađe hlad, namjesti kolibu, sjede i gleda što će biti od grada. I Jahve učini sada drugu milost, još dodatnu. Daje da naraste bršljan, i bršljan ga sluša, da napravi hlad, veliki hlad za svoga proroka. Da se odmori. I kaže knjiga da se izliječi od zlovolje. Zlovolja je bolest onih koji su .Jahvini, a ne vjeruju u Njegovu riječ. Njihova volja hoće zlo drugome. Hoće da se dogodi zlo preko Boga samoga. Srce ispunjeno zlovo1jom je srce koje vjeruje da netko treba doživjeti zlo. I onda smo prisiljeni ovom Božjom riječju doći pred nju i pitati se je li se meni u mome srcu pojavi volja da kažem: "Da Bog da te Bog kaznio. Da Bog da ti On uzvratio po tvojim djelima. Neka ti On uzvrati." I mi ćemo otkriti kako lako i kako brzo mi to uzimamo kao svoj kršćanski stav i kako kažemo: "Evo, ja neću uzvratiti. Ti si meni učinio ovo. Ti si mi rekao ružnu riječ. Ja tebi to neću, jer sam kršćanin. Jer vjerujem u Boga ja to neću napraviti. Ali neka te On dohvati. Neka ti On uzvrati po tvojim djelima. Neka ti On da ono što ja ne mogu.'" računajući, ne toliko da je to pravednost, nego računam -- ako te On dohvati dobit češ više nego što ja mogu. A ja ću onda imati čiste ruke, jer ja ne činim zlo. Ja ću gledati sa strane i uživati. U čemu? U tome da je drugi kažnjen, da ga dočeka zlo. A Jahve zna, ako ti je takvo srce - ništa od tebe. Ti propadaš. S takvim srcem sebe ništiš. I Jahve vidi da tebi treba pomoć. I vi znate da je zadnja Isusova molitva prije smrti dok visi na križu, prije nego što uđe u smrt, u utrobu ribe, jer je Isus jedino iz ove knjige o Joni uzeo usporedbu o svojoj smrti: "Kao što je Jona proveo tri dana i tri noći u utrobi ribe, tako ima i Sin čovječi." Dakle, ona zadnja molitva koju je vapio viseći na križu bila je: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine." Ovdje već kod Jone, Jahve zna da Jona ne zna što čini. Jonino srce je puno zlovolje. Da ga odbaci? Da ga išamara? Da ga uništi zato što mu je srce nepopravljivo? Jahve ga hoće izliječiti od zlovolje. Čemu će. nam naše kršćanstvo ako nam Bog nije u stanju izliječiti naša srca od zlovolje, od ranjenosti? Čemu će nam kršćanstvo kojim ćemo se kititi nedjeljom kada idemo u crkvu ako ne vjerujemo da je glavna stvar koja se događa u srcu? Da Bog djeluje najprije tu, da mi tu treba izliječenje. A Jahve to hoće. Hoće izliječiti svoje od zlovolje. Kako to čini? Ma čini što god može. Ma to je gotovo nevjerojatna što sve Jahve poduzima da dođe do srca. I hoće li doći, to je veliko pitanje. Sad čini najprije da mu daje hlad, da se odmori, daje mu mir. Imamo trenutaka u životu kada nam se sve čini dobro. Ajde, obavili smo posao, sjedi sad i miruj. Jahve kaže - hajde da vidimo hoće li u tom trenutku mira, odmora, pauze, -godišnjeg odmora doći do Mene?" Jona ne dolazi. Ne dopušta Jahvi da mu dođe do srca. Što Jahve onda čini drugi put? Pokušava na drugi način. Kaže crvu - hajde pregrizi korijen. I crv ga sluša, naravno. I crv sluša Jahvu, samo ga Jona ne sluša I on pregrize bršljan, i on usahne, i dođe sunce, i dođe žestoki vjetar, jaki istočni vjetar pun topline i Joni odjedanput mučnina. Opet mu je teško. I Jona po treći put poželje umrijeti i kaže: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti," U malo teksta, u tek dvije stranice tri puta se pojavljuje da Jona hoće umrijeti prije negoli živjeti. I Jahve po drugi put postavlja isto pitanje: "Srdiš li se ti s pravom?" I Jona ponovno odgovara: "S pravom sam srdit ito.. na smrt. ,. Ja bih volio da uočite jednu stvar. Zašto se ovo pitanje ponavlja po drugi put kad je Jona bliže smrti nego životu? Zato da uočimo jednu važnu stvar. Kad god ja dam više prava sebi i svome srcu uvijek sam bliže smrti. Kad god dam više prava sebi nego Bogu bliže sam smrti negoli životu. Zašto? Jer Bog je život. Jedino u Njegovoj blizini otvara se život. Jedino li Njegovoj blizini je moguće izliječiti srce od zlovolje. Kad god ja hoću u smrt, bježim od Jahve, ne želim Njegovu volju, kad si mislim da ja imam pravo, da moja srdžba ima pravo, ja sam daleko od Jahve i Jahve ne može ništa. Što Bog još može napraviti. Slao ga je da ide jednim pravcem, on ide drugim, pa ga je onda kroz muku i oluju na moru spašavao od smrti, pa ga spašavao od smrti u ribi, pa ga spašavao od njega samoga, pa mu dao odmor i hlad, pa mu poslao muku sunca i patnju i ništa ne vrijedi Jonino srce ostaje zatvoreno u samodostatnost, u zlovolju, u misao ja imam pravo na svoju srdžbu. Što se tu može napraviti? Više ništa. Više se ništa ne može napraviti, jer moje srce leži u mojoj ruci. Imam toliku snagu da sve zatvore moga srca i duše mogu zatvoriti i reći, dalje od mene. I Jahvi je žao. Naravno, On bi to mogao probiti, ali bi uništio nešto važno - uništio bi tvoju volju, da ti kažeš - ja to hoću. Ili -- ja to neću. I kada bi Jahve to uništio ti bi bio kao biljka, ponašao bi se kako On hoće, rastao bi kako On hoće da rasteš, umirao bi kada On hoće da umireš, živio bi kako On hoće, ali ne bi ti bio kao ti. Ne bi ti bio ti sa svojom snagom, sa svojom voljom, a On te hoće takvog. On hoće da ti kažeš - Ja hoću biti tvoj. I zato je ugovor s Njime ugovor dviju sloboda - jedne velike slobode, apsolutne slobode i moje ljudske slobode da kažem - ja hoću biti s Tobom.
Pogledajte ovaj put koji Jahve čini da bi došao do Joninog srca, onoga koga On smatra svojim, i Jona se smatra Njegovim, i ne uspijeva. I knjiga ne kaže Jahve nije uspio, i knjiga ne kaže Jahve je uspio. Nego Jahve kaže: "Ma daj promisli još jednom.", to je zadnji vapaj, zadnji krik: "Evo pogledaj. Ti se ljutiš zbog jednog bršljana, u jedan dan nikne, u jedan dan usahne. A meni da ne bude žao ljudskog srca, 120 000 ljudi koji ne znaju.ni lijevo :ni desno, .koji- su 'zlo činili jer: nisu 'znali .što 'čine, i koji su kada im je moja riječ došla vidjeli svoje zlo i obratili se. Ti bi htio da ja to ne vidim? Pa pogledaj svoje srce kakvo ti je. Ma, pogledaj kako osuđuješ sve oko sebe. Obrati se od svoje zlovolje i imat ćeš puninu života."
Ovo je važna knjiga, vrlo važna, jer nas dovodi pred nas same i pred volju Božju. I mi otkrivamo - Božja volja je nama, za nas koji smo Njegovi da dođemo u blizinu Njegovog milosrđa i Njegove svjetlosti. Kad se to može dogoditi? Kad je seminar? Kad dođe svećenik sa ovim ili onim imenom? Kada odem na hodoćašče u Međugorje ili ne znam gdje? Nikakve to veze nema. Događa se u trenutku kada se ja otvorim. Ja odlučujem kada će se to dogoditi. Stoga je za naš susret najvažnije otvorenost iznutra, otvorenost Bogu, da kažem - Gospodine, ja želim da Ti budeš u mome životu, ja hoću vršiti Tvoju volju. Mi Mu možemo dati pravo na svoj život ili ga oduzet. To leži u našoj ruci. Nitko te tu zamijeniti ne može. Nitko ne može umjesto tebe to učiniti, ali .ti možeš. I može ti se dogoditi da ti se odjednom, kao Ninivljanima život. pretvori iz života utopljenog u zlo i muku, u život s Bogom.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 58 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5, 6  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 11 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr