www.tebe-trazim.com

Braćo i sestre... (zadnji put sam ovako post započinjao kada sam u navali nacionalizma na facebooku pisao "prosvjetiteljske" poruke u ustaškim grupama. Žalosno što nikad ovdje ništa pametno nisam napisao...).

Da budem iskren, mislio sam napraviti novo korisničko ime za pisanje ovog posta da me nitko ne bi povezivao s imenom ili informacijama o meni, ali time bi samo nastavio skrivanje iza onoga u čemu se počinjem utapati. Ne znam ni zašto ovo ovdje pišem, ali mislim da će mi komentari na ovaj dugi tekst dati poticaj i hrabrost da se vratim tamo gdje pripadam...


Trenutno sat pokazuje na ponoć i dvadeset i četiri minute. Ponedjeljak je. To čak nije važna informacija ako ne uzmem u obzir da je jučer bila nedjelja. Još jedna u nizu duhovno bojkotiranih. Razlog-lijenost. Ne radi dalmatinske krvi, ni radi mladenačke buntovnosti, pa čak ni radi spriječenosti. Jednostavno-lijenost.
Upravo gasim cigaretu u porculanskoj šalici za kavu koja je puna čikovima koje sam marljivo tamanio čitav dan, a do prije dva mjeseca sam donio čvrstu odluku da neću više pušiti. Nažalost, znao sam da ću svoju trogodišnju karijeru nastaviti kada dođem u Zagreb.
Student sam 2. godine komunikologije. Prvu sam godinu novinarstva završio u Mostaru, očistio je izrazitim kampanjskim tempom i došao u metropolu.
Najveće sam razočarenje u životu doživio nakon prijemnog ispita za studij komunikologije u Zagrebu. Stigavši u Split u ranojutarnjim satima tresući se od uzbuđenja upalio sam računalo i otišao na stranice hrvatskih studija. Našavši svoje ime na 700. mjestu po prvi put sam se suočio sa duhom lijenosti koji ima ogromno imanje u mojoj duši. Svijet mi se srušio. Spremio sam kofere i žurno otišao u Mostar gdje sam upao na prvu godinu studija novinarstva. Sve što sam znao je da moram očistiti godinu da se prebacim u Zagreb. Nakon početnih brucoških alkoholiziranja, bludničenja i svega što s tim ide u paketu čuo sam za jednu karizmatsku molitvenu zajednicu koja se sastaje utorkom u franjevačkoj crkvi. Isprva sam krenuo zato jer sam čuo da ima mnogo studentica, ali me nakon nekog vremena počelo sve to oduševljavati. Cijeli sam život išao na misu jer sam morao, ali tada sam osjećao želju za tim. Nakon 3 mjeseca molitvene zajednnice imali smo trodnevnicu i krštenje u Duhu svetome. Dobio sam dar molitve u jezicima i to me oduševljavalo. Molio sam se svaku večer i išao na sv. misu...

...ali nisam zato počeo pisati ovaj tekst...

Otišavši raditi preko ljeta udaljio sam se od Boga. Prestao sam se moliti i moje je dvomjesečno oduševljenje nestalo. Vratio sam se starim navikama, a sve je to eruptiralo dolaskom u Zagreb i ponovnim proživaljavanjem svega u Mostaru. Alkohol, cigarete, bludničenje, psovanje Boga.

Kada se sjetim sebe u punini duhovne snage zamislim se na malo poetičan način: sjedim na jednoj predivnoj osunčanoj terasi ispod koje leži provalija. Do mene dolazi konobar u bijelom i kaže da se zove Isus. Nosi veliku tacnu punu darova, koji privlače svjetlošću koju isijavaju. Sjetim se da nemam novaca, ali Isus me prestiže i kaže da je sve besplatno, samo moram tražiti. Okusim neke darove i ostanem uživati na suncu neko vrijeme. Ali sunce me počinje smetati. Prvo malo, a onda sve više. Umoran od sunčevih zraka se ustajem i bacam tacnu Isusu iz ruku, te se upuštam u veliki skok u provaliju u kojoj mi je sada konobar sotona koji nosi tacnu zoduha koji vode moj život...


Znam i sam što moram, a ne znam ni sam zašto tražim pomoć. Oholo bi bilo tražiti molitve kada ih sam ne upućujem. Licemjerno bi bilo tražiti savjet kada nakon ispovijedi prije dva tjedna nisu prošla ni 24 sata da se ne mogu pričestiti radi grijeha. Lijenost me guši ali je se ne želim osloboditi. Lakše mi je kada sebi mogu naći opravdanje za svoj nerad.

Tekst sam napisao jer osjećam da moram ispraznit osjećaje koji me cijeli dan uznemiravaju. Ovu stranicu nisam posjetio gotovo pola godine, a sada pišem romane...

Molim one koji znaju ako postoji nekakva molitvena zajednica ili nešto tome slično u Zagrebu da to napišu. Srce mi je prazno, a samo ga Duh sveti može napuniti. Nažalost, ja nisam dovoljno jak ni spreman da ga to zamolim.

Hvala

Mislim da se opet budis,. to je dobar korak,.. samo, ne daj se spoticanju o lijenost,.. lukavo se zli sluzi tom vrlinom.. kod nas vecine,..

sigurna sam da ces sutra (danas vec) naici na pozive za molitvene susrete u Zagrebu,.. ne ostavljaj za sutra nista,.. kreni naprijed,.. odmah, danas!! i zapjevaj:

O hvaljen budi o Boze Kralju nas,
Nek´te slavi citav zivot moj,

Slavljen budi o Pobjednice nas
S Tobom uvijek pobjedjujemo mi,...

(ne dozvoli da se Vatra Duha Svetoga, koja jos tinja u tebi, pocne skroz gasiti)

dragi brate suosjecam sa tobom i mogu si misliti kroz kakvu "kalvariju" prolazis... da budem iskren nisam ni ja u nimalo boljoj situaciji... zapustio sam malo faks zbog druzenja okolo i naravno lijenosti (sad sam se prisilio uciti ovaj vikend jer uskoro kolokvij) i uz to neprestano padanje u smrtni grijeh... nesto prestrasno... dva tjedna ne padnem i ja presretan... a kad se sjetim ranijeg razdoblja godinu dana sam boravio u milosti Bozjoj... moram priznati kako cesto odlazim u ispovjedaonicu dosta sam propatio zbog toga... najcesce nerazumjevanja... ali eto neka bar malo propatim radi grijeha pocinjenih...

imam osjecaj da se udaljavam od Crkve i znas sto me vuce u Crkvu -> ispovijed... i tako od ovog ljeta... neprestano padanje i hrlenje na ispovijed...

na studij sam otisao iz metropole u Djakovo kako oni tu kazu provinciju i tu znam malo propatit kad gledaju sa sprdnjom jer "sto ja tu radim?"... al eto neka je na moje posvecenje...

budi zahvalan na tome sto si svjestan svoje situacije... sto mislis da si ravnodusan na sve ovo?... znaj da su ovo poticaji koji su ti dani od Duha Svetoga da se promjenis i postanes bolji... jos se kao i ja trazis u ovome svijetu sto je posve normalno... bar ja to tako gledam...

Bog te blagoslovio i podao sto ti je najpotrebnije

Dragi brate Dražene,
dobro nam došao. Blagoslovio te dragi Bog i čuvao te.
Hvala ti na tvojoj iskrenosti.
Sjećeš se scene iz NZ kada su četvorica morala otkriti krov da bi bolesnika spustila do Isusovih nogu, i Gospodin ga je ozdravio, ....
Tako i mi možemo moliti za tebe, nije važno što ti sada to ne možeš,
ja te stavljam u svoje svakodnevne molitve...
Meni je sasvim poznato to stanje, kad nešto obećam Gospodinu i onda sve po starom....
Sveti Pavle je pisao o tome....
Bilo bi jako dobro da ideš na duhovnu obnovu kod patera Zvjezdana Linića, mogu ti poslati brojeve telefona da se prijaviš...

Čuvao te Gospodin, zaštitio te od svakog zla, da plivaš i Kristovoj ljubavi i budeš blagoslov sebi i drugima. Amen!

Dragi brate,

znam da ti je teško,post koji si napisao pokazuje već prvi korak-tvoju želju za promjenom.
Molit ću dragog Boga za tebe,a tebi preporučam,pošto si u Zagrebu,možes sutra uvečer doći u Siget,u crkvu Sv.Križa,tamo je svakog zadnjeg utorka duhovna obnova i misa koju vodi fra Smiljan.Bila sam i sama par puta i vidjet ćeš da je prekrasno.

Bog te dragi čuvao i blagoslovio.

Brate dragi,
Bogu hvala da si tu, opet. Znala sam da si otišao 'podalje od obale', ali Bogu hvala nisi se utopio...

Znaš našu priču o djetetu kad se zaprlja i ocu koji ga još uvijek neizmjerno voli i ljubi iako je malo 'šporko'...

Nisam ni ja puno na TT-u ali jutros sam odmah otvoila tvoj post. Znaš da te Isus ljubi i neće nikad odustati od tebe...koliko god bio daleko od obale...

Znaš da ću moliti za tebe...

BTB

Dragi brate neznam dali me se još sjećaš ali skupa smo bili u molitvenoj grupi.Iako je to kratko trajalo za mene je bilo dovoljno da znam da si ti jedna divna osoba.Ovo što se tebi događa nije mi strano jer nepostoji osoba koja nije pala u duhovnom izazovu s kojim si se ti suočio.Svi baš svi mi mada neki možda to nječu padnemo u neku sušu gdje nam se čini da nema izlaza.Ali vjera nas uči i djela nam Božja pokazuju i dokazuju (kao što je tebi isto Bog dokazao)da uvjek se može vratiti Nekome tko te vjerno čeka i oprašta. Odbaci predasude,digni glavu i reci odlazi sotono od mene ja sam dijete Božje ,djete ljubljeno.I budi strpljiv,budi ustrajan pa i kad padneš brzo se digni ,otresi koljena i trči u zagrljaj gdje te čeka Onaj koga ljubiš toliko puno mada nisi možda ni svjestan al Ga ljubiš ja to znam.
Tvoj Isus ti je puno dao da bi te sad ostavio i zaboravio vjeruj mi brate BTB




http://www.youtube.com/watch?v=nrS-j04w ... r_embedded

Bok, dragi naš prijatelju..

Od srca ti preporučam da svakog četvrtka ideš na predavanja Tomislava Ivančića - u dvorani bivše Kinoteke. Meni je to najveće otkriće otkad sam došla u Zagreb, Ivančić i - Tabor u Samoboru.

Tamo ćeš naći sve što treba tvojoj duši i tijelu: Boga, predivnog svećenika predavača iz kojeg isijavaju Radost i Mir, veeliki poticaj da se što prije odlučiš na život po Božjim zapovijedima (ti si se već i odlučio.. )..a ima tamo i sve ono najljepše od mladeži koja boravi u Zagrebu - predivnih djevojaka i mladića...
Tvoj će se život promijeniti nabolje u svakom slučaju, ne znam postoji li bolji i lakši put nego odlučiti se slijediti Boga od tih susreta s prekrasnim Tomislavom Ivančićem...

Idi u Miru tim predivnim putem!

I ja sam bila u sličnoj situaciji prošle godine..kad sam došla na studij u metropolu.. eh..do onda sam svake nedjelje redovito išla na misu(jer sam tako odgajana),ali ne samo iz tradicije,nego sam stvarno upoznala Gospodina...ali...sve je to ostalo po strani jer sam se prepustila svjetovnom,nažalost..čak mi je bilo svejedno dal ću stići na misu jer rađe sam ostala spavat doma,jer trebalo se odmorit od subotnjeg izlaska... a kad sam i otišla bila sam mislima negdje drugdje..
Bilo je i trenutaka kad sam se pitala-"Bože šta ja to radim?" Ili..pitala sam samu sebe:"Gdje je ona stara Dorothea?".. svjesna sam bila svojih grijeha,ali nisam učinila ništa po tom pitanju...a da..prestala sam čitat i TT...
Ali,hvala Bogu,krajem akademske godine,na poticaj svoje majke(barem sam svoju zemaljsku majku poslušala )otišla sam na duhovnu obnovu(konkretno-zadnji utorak u mjesecu u župi sv.Križa u Sigetu).To me potaknulo da počinjem mjenjat neke stvari...i malo po malo...vratila se ja našem Isusu još bliže nego prije. logirala se na TT..(doduše,više čitam nego pišem,ali mi to pomaže u mom duhovnom rastu)

Dražen,ne kažem da sam bila u goroj situaciji od tvoje..ali evo,napisala sam svoju malu borbu..
Ajde,nisi tako strašno lijen,vidiš da si napisao podugačak tekst.. šalim se...
Nemoj da sve ostane na ovom napisanom tekstu..kreni i bori se..evo,baš sad u utorak ti je duhovna obnova u Sigetu,kako ti je i Magda rekla..tj.sutra!počinje u pola 7..ako neznaš kako doći,reći ću ti...
Imaš svaki utorak predavanje u stud.domu na savi kojeg vodi prekrasan salezijanac,studentski kapelan...ima lijepih tema...
Imaš karizmatsku molitvenu zajednicu Božja pobjeda na Jarunu,što sam saznala neki dan...
Bog te strpljvo čeka da mu se vratiš,što znaš i sam!
Sjetit ću te se u molitvi!

e dragi brate....
ono, baš sam se prepoznala u ovom tvom opisu..ne po grijesima, nego po tom duhu koji te drži zarobljenim

do sad...ne znam jesam li iskusila išta gore od tog "vidim da sam zarobljena, al ne da mi se niš i patim zbog tog i optužujem se, al opet ne radim niš kontra tog" stanja

to je živi očaj...i znaš da te Isus voli..i znaš da netko za te moli...i znaš što bi trebao poduzeti...i opet niš!!

lijek?? fizički se natrati na kakvu redovnu tjednu molitvu
natrat se među kršćane i družiti se s njima

ne znam postoji li druga?? sam, mislim, ne možeš

svako dobro