www.tebe-trazim.com

ja znam da nikad ne bih mogla ostaviti svoju vjeru i prihvatiti drugu....čak i u fazama kad nisam vjerovala nikad nisam pomišljala da bih prešla na naku drugu vjeru...istina da tad nisu bili isti razlozi kao sad, tad sam mislila da bih prešavši na drugu vjeru pogazila ono što sam postala rođenjem, da bih pogazila svoju obitelj i pretke.....da bih svojima dala do znanja da mi je svejedno za sve njihovo...
sad je to iskrena ljubav prema Bogu, katoličkoj crkvi, i što sam starija, sve više ljubavi osjećam...samim majčinstvom sam zavoljela Boga, Majku Mariju, Isusa....
kao što rekoh ekumenizam je u teoriji fantastičan...ali ja ga u praksi mogu provesti do nekih granica, ali mislim da ipak i nije zamišljen tako da se mi miješamo po crkvama i misama.....

I meni se čini da stvar nije zamišljena da se ujedinjujemo pod svaku cijenu, a u biti ne vjerujemo isto u mnogočemu. Ipak treba težiti bratskom ozračju gdjegod se to može postići.
Nije stvar samo između katolika, pravoslavaca i protestanata. Kod protestanata imamo situaciju da luterani, reformirani, anglikanci i još neki krste malu djecu kao i mi. Baptisti i pentekostalci krste odrasle. Kad luteran želi postati pentekostalac, mora se ponovo krstiti, jer njegovo krštenje kao malog djeteta kod pentekostalaca ne vrijedi. A jedni i drugi su protestanti, naslanjaju se na tekovine reformacije. Ne mogu jedni i drugi istodobno biti u pravu što se tiče tako važne stvari kao što je krštenje. Jednako tako ne možemo mi i svjetski protestantizam istodobno biti u pravu s posve suprotnim shvaćanjima papinske uloge i službe, ili Marije.
"Jedinstvo kršćana" bi vjerojatno značilo da se trudimo nasljedovati istoga Krista i živjeti evanđeoske vrijedosti (rasti u posvećenju). Ipak, pripadamo različitim sustavima, kolikogod bila velika dobra volja među nama.

[quote="Bernard"]I meni se čini da stvar nije zamišljena da se ujedinjujemo pod svaku cijenu, a u biti ne vjerujemo isto u mnogočemu. Ipak treba težiti bratskom ozračju gdjegod se to može postići.
Nije stvar samo između katolika, pravoslavaca i protestanata. Kod protestanata imamo situaciju da luterani, reformirani, anglikanci i još neki krste malu djecu kao i mi. Baptisti i pentekostalci krste odrasle. Kad luteran želi postati pentekostalac, mora se ponovo krstiti, jer njegovo krštenje kao malog djeteta kod pentekostalaca ne vrijedi. A jedni i drugi su protestanti, naslanjaju se na tekovine reformacije. Ne mogu jedni i drugi istodobno biti u pravu što se tiče tako važne stvari kao što je krštenje. Jednako tako ne možemo mi i svjetski protestantizam istodobno biti u pravu s posve suprotnim shvaćanjima papinske uloge i službe, ili Marije.
"Jedinstvo kršćana" bi vjerojatno značilo da se trudimo nasljedovati istoga Krista i živjeti evanđeoske vrijedosti (rasti u posvećenju). Ipak, pripadamo različitim sustavima, kolikogod bila velika dobra volja među nama.

I ja tako mislim, vjerujem da smo u granicama naših ljudskih mogućnosti(Bogu znanih) pozvani upravo na takvo zajedništvo - nasljedovati istog Krista i rasti u posvećenju, a ono pravo
Zajedništvo vjerujem da postoji samo u Nebu-Kraljevstvu Božjem i vjerujem da će baštinici Nove zemlje imati to zajedništvo o kojem mi ovdje govorimo.

Slažem se da bi svi trebali surađivati da u svijetu bude mir! Naravno, svaka religija ima svoje karakteristike - kulturu, obrede i sl., u to se nebi htjela petljat! Ali neka svatko živi u vjeri u kojoj je rođen i odgajan... Mislim da je to najbolje rješenje...
BVB

Bih!!! Sad da li bih ja baš rekla: zato molim blaženu Mariju.... ne znam, mislim (znam) da postoje ekumenski brakovi, kako su oni uređeni onda na tom samom činu vjenčanja to ne znam, moguće da postoji neki kompromis. Ali bih, ne bi mi to bio problem nikako. Naravno kao i što sam kažeš taj katolik ne bio smio biti tradicionalan, već obraćenik. Ni protestant ako je tradicionalan, a ne obraćen ne dolazi u obzir. Što se djece tiče odgajali bi ih kako god-neka muž odluči što se mene tiče, a kad odrastu neka sami odluče što žele biti.

Da, a kako se to zove kad pojedinci uporno žele pokazati da su bliže Isusu od drugih, bez obzira kojoj crkvi pripadaju?

Ja se nekako sjetim one prispodobe o svadbi, prvim i zadnjim mjestima.

Ne bi li bilo plodonosnije baviti se sličnostima, a naše različitosti ostaviti Bogu na prosudbu?

To se zove duhovna oholost! Ili je na djelu duh (demon) elitizma. Ima takvih u svim kršćanskim crkvama nažalost i zlo mi je od takvih.

Dobro je to uočiti, ali baš i nije dobro da ti je zlo, taj (zlo)duhić bezobrazno zauzme nečije mjesto, bolje ga se riješi.

Tko ja? Misliš da ga imam?

slažem se, i ja mislim da je jedino važno vjerovati da je Isus Krist naš Bog

nema nikakve potrebe za mijenjanjem vjeroispovjesti,kao da će nam ona sama donijeti Boga

a na kraju krajeva i sam papa je pojasnio da ekumenizam nije miješanje vjeroispovjesti i mijenjanje jednih na uštrb drugih,nego da zajednički stremimo istom cilju,miru i Bogu